Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: K-345/2026-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Anici Milas, kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Mihaela Pintarić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika TD, branjenog po braniteljici Kseniji Borček-Ptiček, odvjetnici iz Varaždina, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 191/17, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Varaždinu broj KO-DO-235/2026 od 2. lipnja 2026., nakon održane usmene i javne rasprave, zaključene dana 21.rujna 2026., u prisutnosti predstavnika ODO u Varaždinu – ĐD, okrivljenika, te braniteljice okrivljenika, a izrečene i objavljene 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

okrivljenik TD, MBS: [matični broj subjekta], sina TD i ČD, rođ. ČD, rođen **.**.1968. u mjestu Lučenec, Republika Slovačka, s prijavljenim prebivalištem u Republici [adresa]/10A, te boravištem u Republici [adresa], SSS, vozač taksija, zaposlen, s mjesečnom plaćom u iznosu od oko 400,00 eura, oženjen, otac petero djece od čega troje maloljetne,

k r i v  j e

I. što je:

dana 6. svibnja 2026., u jutarnjim satima, na nepoznatoj lokaciji Zagrebu, temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja ilegalno preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju, za novčani iznos od 1.200,00 eura, osobnim vozilom marke Škoda, slovačkih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo četiri državljana Turske i to osobe po imenu ED, GD, OD i UD te jednog državljana Bangladeša i to osobu SD, koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su ušli na ilegalan način, pa ih je na taj način prevozio u smjeru državne granice s Republikom Slovenijom, no u svom je naumu omogućavanja ilegalnog prelaska državne granice spriječen od strane policijskih službenika Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, koji su ga istog dana, oko 08,10 sati zaustavili u mjestu Petrijanec, u Ulici Vladimira Nadzora kbr. 125,

dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma – opisano i kažnjivo po čl. 326. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25.; dalje – KZ).

II. Temeljem članka 326. stavka 1. KZ/11, okrivljenik TD

o s u đ u j e  s e

na kaznu zatvora

u trajanju 2 (dvije) godine

III. Na temelju članka 57. KZ/11, okrivljeniku se izriče

djelomična uvjetna osuda

time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, te mu se uvjetna osuda može opozvati ukoliko u roku od 2 (dva) mjeseca ne izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 tako da u korist državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude kao sporednu novčanu kaznu uplati novčani iznos od 5.000,00 eura (pet tisuća eura) jer će mu u protivnom uvjetovani dio presude biti opozvan.

IV. Temeljem članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru od 6. lipnja 2026., pa nadalje.

V. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa člankom 42. KZ/11, okrivljeniku se izriče

sporedna novčana kazna od 100 (sto) dnevnih iznosa, s tim da je visina 1 (jednog) dnevnog iznosa 50,00 eura (sto eura),

što ukupno iznosi 5.000,00 eura (pettisuća eura).

VI. Temeljem odredbe članka 42. stavka 6. KZ/11 okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 2 (dva) mjeseca, od pravomoćnosti presude.

VII. Temeljem odredbe članka 43. stavka 6. KZ/11 okrivljenik koji nema stalno prebivalište, niti boravište u [adresa], ako ne plati novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

VIII. Temeljem članka 189. stavka 1. ZKP/08 osobno vozilo marke Škoda Octavia, plave boje sa efektom, broja šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2021., s prijeđenih 98.788 kilometara, s pripadajuće dvije registracijske pločice P0465- HU,(SK) prometnom dozvolom serijskog broja FNT84023 i kontakt ključem koje je od okr, privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01612821 od 6. svibnja 2026, vraća se vlasniku - ŽD iz [adresa], iz Republike Slovačke koje vozilo je dužan isti preuzeti u roku 6 mjeseci od pravomoćnosti presude u Republici Hrvatskoj, kod Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu.

IX. Temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11 od okrivljenika se oduzima mobilni uređaj marke Iphone, crne boje, s pripadajućom prozirno-crnom maskicom, koji je od okr, privremeno oduzet uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01612820, te isti postaje vlasništvo Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, a kojemu će se isti dostaviti u roku 6 mjeseci od pravomoćnosti presude.

X. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka kod ovog suda iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 na ime paušala u iznosu od 500,00 eura (petsto eura), u roku od 2 (dva) mjeseca od dana pravomoćnosti presude.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu podiglo je optužnicu protiv okrivljenika ND, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. KZ/11,koji činjenični opis je uskladio i sam sud, sve činjenično i pravno pobliže opisano u dispozitivu ove presude.

2. Sud je u 4. i 5. redu optužnice izostavio riječi „ s konačnim odredištem u Saveznu Republiku Njemačku za zasad neutvrđeni novčani iznos koji je trebao primiti po izvršenom prijevozu“, te je umjesto tih riječi stavio tekst „ za novčani iznos od 1.200,00 eura“, a sve obzirom da je to proizašlo iz obrane samog okrivljenika, pri čemu mu je u tom dijelu sud povjerovao i tako uskladio činjenični opis kaznenog djela koje se okr. stavljalo na teret.

3. Okrivljenik upitan da li se s obzirom na navode iz optuženja smatra ili ne smatra krivim, isti se izjasnio da se ne smatra krivim, te je na kraju dokaznog postupka iznio svoju obranu.

4. Okrivljenik je u svojoj obrani na raspravi naveo da ostaje kod svoje obrane koju je dao kod prvog ispitivanja kao osumnjičenik i kao okrivljenik, te je naveo kao osumnjičenik da ga je dan ranije, oko 10,00 sati, nazvala jedna gospođa, koja mu se obraćala na ruskom jeziku, te ga pitala da li prevozi samo u Slovačkoj ili može prevoziti u cijeloj Europskoj uniji, a to ga je pitala s obzirom da je imao objavljen oglas za prijevozničke usluge. Ta ženska osoba mu je ponudila posao prijevoza iz Zagreba u Veneciju te iz Zagreba u Milano, po tarifi od 1,00 euro po kilometru, tako da je trebao zaraditi 400,00 eura za prijevoz do Venecije i 800,00 eura za prijevoz do Milana, s tim da bi iz te zarade morao snositi troškove goriva i cestarine. Od njega je zatražila da joj pošalje presliku osobne iskaznice, vozačke i bankovne kartice te fotografiju automobila s kojim bi vršio prijevoz, što je i učinio. Nadalje, ta osoba mu je prvo rekla da sljedećeg dana u 11,00 sati treba biti u Zagrebu, a zatim ga je u 05,00 sati ponovno nazvala i rekla mu da za sat vremena mora biti na adresi koju će mu poslati. Tamo je stigao u dogovoreno vrijeme, a vrlo brzo je došao jedan crni automobil s crnim staklima iz kojeg su izašle osobe, koje su odmah počele ulaziti u njegov automobil. Nazvao je tu gospođu da je pita što to treba značiti, a ona mu je rekla da je došlo do promjene plana i da te ljude mora voziti samo 100 kilometara negdje u Sloveniju. Navodi da je u njegovo vozilo tada ušlo pet osoba, te da su se grubo ponašali, a on se tada jako prepao, pa se nije bunio nego je upalio vozilo i počeo ih voziti prema mjestu koje su mu rekli, sve dok ga u jednom trenutku nije zaustavila policija. Inače, automobil kojim ih je prevozio je iznajmio u rent a caru, u kojem uzima vozila kada su mu potrebna za posao. Žena koja ga je nazvala predstavila mu se kao T, a s njom nije sklopio nikakav ugovor, samo joj je poslao dokumente koje je ona tražila. Nije mu rekla kakve će točno ljude prevoziti, ali je on mislio da se radi o tome da će prevoziti turiste. Ta žena mu nije rekla kako je došla do njegovog broja, ali on pretpostavlja da je došla preko oglasa kojeg ima na društvenim mrežama, gdje se reklamira kako vrši i osobni i teretni prijevoz. Za ovaj angažman u konačnici nije dobio nikakav novac, štoviše imao je troškove. S tim ljudima koji su ušli u njegov automobil nije uopće razgovarao jer se međusobno ne razumiju, samo su mu nešto gestikulirati rukama te su bili jako agresivni.

4.1. Prilikom provođenja dokazne radnje prvog ispitivanja u svojstvu okrivljenika TD naveo je kako u cijelosti ostaje kod svoje obrane koju je dao pred policijskim službenicima te je pojasnio da ne zna gdje se točno nalazi lokacija do koje je trebao prevoziti tih pet osoba koje su mu ušle u automobil, ali da je to bilo 100 kilometara nakon slovenske granice, lokaciju je dobio na mobilni telefon, ali je ta komunikacija kasnije izbrisana. Također, ne zna preko kojeg graničnog prijelaza je trebao ući u Sloveniju, te mu ta ženska osoba koja ga je kontaktirala nije rekla da li će prevoziti hrvatske državljane ili strance, te mu nije rekla niti razlog i svrhu njihovog prijevoza, kao niti broj ljudi koje je trebao prevoziti.

4.2. Na raspravi je okr. pojasnio da se u zadnjih nekoliko godina bavi taksiranjem. Prije je radio u prometu, odnosno prijevozu teretnih automobila, oglašavao se kao taksist, ali i još uvijek u prijevozu automobila u inozemstvo. Postoji puno dokaza jer na Tik Toku i Instagramu ima oglase i skoro svaki dan je objavljivao oglase kojima se oglašavao. Tog dana 5. svibnja 2026. ga je nazvala žena govoreći ruskim jezikom, ali s češkog broja i naručila je prijevoz osoba iz Zagreba za Veneciju, a drugi dan iz Zagreba za Milano. To nije bilo nešto neobično, već se na saslušanju postavljalo pitanje u ranijem tijeku postupka kako je znao koga treba prevoziti. Ta žena je kod njega naručila prijevoz osoba. Trebao joj je poslati fotografije, odnosno preslike svoje dokumentacije za prijevoz i sliku automobila, što je poslao. Nije mu jasno zašto su mu uvalili 5 migranata, jer se nije radilo o kombi vozilu nego o osobnom vozilu koji nije bio namijenjen za prijevoz toliko ljudi. Kada ga je gospođa nazvala i kada mu je posao potvrdila, morao je otići u rent a car, slikao joj je vozilo koje je unajmio i zajedno sa sinom je išao kupiti auto-hladnjak, količinu vode koju je ona tražila, majice, a novčanik i računi od te trgovine su još uvijek u autu, mogu se provjeriti. Kada bi planirao i znao da se radi o nečem ilegalnom, onda b i valjda uzeo u rent a caru auto koji ima neprozirna stakla da se ne vidi koga prevozi. Sigurno ne bi kupovao vodu, niti hladnjak jer onda bi na svakom odmorištu htjeli ići na WC ti ljudi. Kupio je majice da ne ide taj posao raditi u staroj odjeći. To je bio utorak, dan prije nego je krenuo na put. Svi u Slovačkoj gledaju Hrvatsku kao raj za ljetni godišnji odmor te ljudi uplaćuju putovanja godinu dana unaprijed da mogu biti u Hrvatskoj, na moru. Nitko u Slovačkoj ne bi vjerovao kakvi problemi se u Hrvatskoj događaju, jer Slovačka, kada je EU dijelila migrante, nije prihvatila niti jednog. Njega ne veseli ovo što se dogodilo jer kad radi kao taksist, taksira u Slovačkoj, ne uzima ni Đ u svoj auto, a nakon ovog iskustva misli da će prestati s taksiranjem. 10 godina je radio kao profesionalni vozač u Rusiji i Sibiru, ali napali su ga samo jednom i to u Ukrajini, pa nije mislio da bi mu se takva situacija mogla dogoditi u Hrvatskoj. Stvarno nije znao da postoje takve situacije i takve opasnosti, sigurno mu nije bilo potrebno to, jer se treba posvetiti sinu koji ima 13 godina. 30. lipnja 2026., umjesto da ide u školu po svjedodžbu, vozili su ga na dječju psihijatriju kod liječnika i bio je tamo za vrijeme ljetnih praznika sve do sada, svo vrijeme i novac je posvetio njemu, da mu pomogne izaći iz te krize, da se smiri, i stvarno mu se stanje vidljivo popravilo jer njegovu partnericu niti nikog drugog ne želi slušati, te su 8 mjeseci čekali da dođu na tu vrstu psihološke terapije. U optužnici se navodi da proizlazi osnovana sumnja da je on kao okrivljenik za dosad neutvrđen financijski iznos kao nagradu, preuzeo u Zagrebu migrante, a to nije istina, jer dok su ga uhitili on je imao u tom trenutku kod sebe 32 eura i 70 centi. Također , nije nikoga sreo i nije o toj temi izbjeglica ni s kim pričao. Smatra da nema smisla prevoziti nekoga u stranu državu, gdje ne poznaje ceste, običaje, ni ljude. Žao mi je zbog toga što se dogodilo, ako mu je netko podvalio i ponavlja da se više neće baviti taksiranjem, to mu se gadi isto kao i ruski jezik, želi to zaboraviti. Zato moli sud da vrati auto u rent a car, da mu vrati mobitel i da ga pusti na slobodu. Okrivljenik je naveo da s osobama iz vozila koje je prevozio nikako nije razgovarao, samo su pokazivali gestama da hoće pušiti, počeli su se ljutiti kada im je rekao da ne smiju, a među njima je bio jedan stariji koji im je nešto rekao i onda su se smirili. Naveo je da je prenoćio u Zagrebu kraj nekog trgovačkog centra, imao je adresu u aplikaciji, išao je na to mjesto gdje su ga poslali, mislio je da je to Zagreb, a kada ga je policija uhitila, rekli su mu da to nije Zagreb, da je to neko drugo mjesto pored Zagreba. Ta žena s kojom je dogovorio posao ga je probudila u 5 sati ujutro te mu je rekla da treba odmah ići pokupiti klijente, te je to sve bilo 6. svibnja 2026. U jedan sat ujutro je stigao u Zagreb i u 5 sati ga je telefonski probudila ta žena. Kada je stigao u jedan u noći u RH na traženu lokaciju, mislio je da je to hotel na toj adresi i da će tamo biti klijenti koje će prevoziti, ali tamo nije bio nikakav hotel, bio je tamo jedan policajac koji je tamo stajao, nešto čuvao i pitao ga je gdje se nalazi hotel na toj adresi, pa mu je on rekao da su tu apartmani i pokazao mu je tu zgradu. Na upit da li mu je ta ženska osoba s kojom je dogovorio prijevoz rekla koje su nacionalnosti turisti koje je trebao voziti, naveo je da mu ta ženska osoba nije rekla koje su nacionalnosti ti turisti. Pojašnjava kako je on mislio dok će se oni kretati po Veneciji, ja će ih čekati, mislio je kupiti suvenire koje je obećao djeci. Na upit, koliko puta je komunicirao sa tom ženskom osobom, naveo je da ga je ona kontaktirala prvi put, dan prije toga, u 10 sati prijepodne. Nakon toga komunicirali su vezano uz fotografije automobila, hladnjaka i vode koju je kupio, ona mu je poslije slala adresu mjesta gdje treba prenoćiti. Na upit, da li mu je ta ženska osoba rekla kada da preuzme turiste, naveo je da ga je nazvala ujutro u 5 sati i da je pitala da li ima slovensku vinjetu i rekla mu je da na toj lokaciji, koju mu je otposlala, mora biti, a koja je bila vidljiva i to mi je poslala preko društvene mreže WhatsApp. Kada je nabavio vinjetu onda je krenuo na tu lokaciju, ne zna kako se mjesto zove , samo je vidio koordinate na koje treba ići. On je skrenuo s tog glavnog puta prema trgovačkom centru, gdje ga je odvela navigacija, tamo je bilo samo nekoliko kuća. Pola sata je vozio iz centra grada do lokacije koju mi je ta ženska osoba dala. Na posebno pitanje, kako je on znao da su to baš te osobe koje on treba prevesti, okrivljenik navodi da je ona cijelo vrijeme mogla pratiti njegovu lokaciju, on je dopustio da vidi njegovu lokaciju. Onda kada je već bio blizu, nazvala ga je ta ženska osoba i rekla mu da je već blizu potrebne lokacije, da će stići u dogovorenom terminu i pitala ga je da li je stigao kakav auto, da li ga već vidi, i na taj način ga je ciljano zabavljala dok je s njom pričao. Kada je stiglo vozilo iz istog su iskočili migranti u njegov, a on je povratno nazvao i pitao što je to, pa je ta ženska osoba rekla da je taj njihov dogovor otkazan, ne postoji više taj dogovor, da treba samo te osobe odvesti 100 km dalje od mjesta gdje su se nalazili u Sloveniju, da će mu poslati adresu, tamo ih treba iskrcati i mogu se vratiti kući. Na upit da li su migranti govorili kamo ih treba prevesti i voziti, okrivljenik je naveo da oni nisu komunicirali, oni su se zabavljali mobitelima, slikali su, neki su spavali. Na upit gdje bi okr. dobio novac za ugovoreni posao, okrivljenik ističe da su oni dan prije rekli da će mu uplatiti 50% avansa, trebalo je biti 400 eura za Veneciju i 800 eura za Milano, on je dao svoj broj računa, nisu mu ništa uplatili, te mu je postala stvar čudna. On je unajmio auto na 5 dana, i taj avans je trebao iznositi 600 eura koji su trebali uplatiti. Kada je ta ženska osoba naručila posao on je išao u rent a car po auto, auto je imao pun spremnik goriva, tako da nije bio problem voziti, te u tom trenutku nije smatrao da je to hitna stvar. Onda je opet po noći pitao što je s novcem, tom nagradom, pa je ona rekla da će uplatiti novac kada on ukrca ljude, dakle, opet je odgodila. Prvo je bila noć i mislio je da nije prošla transakcija, gospođa se izgovarala da nije na poslu i da nema pristup bankarstvu jer je otišla s posla, pa će uplatiti idućeg dana kada će on prevoziti ljude, te da je drugi odjel zadužen za uplatu, a ne ona. Normalno je da ljudi ne plaćaju na vrijeme, nije mu bilo ništa sumnjivo, ljudi su danas takvi. Na upit, tko je podmirio troškove rent a car-a, okr. navodi da je pozajmio novce od svoje supruge. Na upit, kada su ljudi ušli u njegov auto na toj lokaciji, nije li posumnjao da se radi o migrantima, a ne o turistima, okrivljenik navodi da je to bilo vidljivo da su to čudni ljudi, prljavi, da to nisu neki turisti, nisu bili takvi kakvim ih je zamišljao da će biti. Bojao se jer onaj auto koji ih je dovezao je imao sva crna stakla, tako da se bojao da će možda iz tog auta izaći neki ljudi te da će imati još većih problema. Na upit, koliko je kilometara prevezao ljude u svojem vozilu, naveo je da ne zna koliko kilometara, ali vozio ih je oko sat vremena. Na upit, zašto ih nije iskrcao iz auta kada je shvatio da to nisu turisti, okrivljenik navodi da zato što se bojao, htjeli su pušiti, v idio je kakvi su to ljudi i bojao se. Na upit da li se okr. javio ženskoj osobi s kojom je dogovorio posao da ih je zaustavila policija, naveo je da nije bilo vremena, nije joj javio, došli su straga s rotirkama, mislio je da je to neka prometna kontrola. Na upit, da li je imao još kakvu komunikaciju s tom ženskom osobom, okrivljenik je naveo da nije jer su mu, u tom trenutku kad su ga uhitili oduzeli mobitel i sve, kada su mu pokazali tu WhatsApp komunikaciju, vidio je da je taj dio komunikacije s tom ženskom osobnom, obrisan.

5. Na suglasan prijedlog stranaka te sukladno članku 431. stavku 1. točka 7. ZKP/08 pročitao službenu zabilješku o postupanju policijskih službenika od 6. svibnja 2026. (list 13 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 6. svibnja 2026., uz pripadajući zapisnik (list 24,26 -27 spisa), potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 6. svibnja 2026., uz pripadajući zapisnik (list 25,28-29 spisa), zapisnik Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta pred sucem istrage o ispitivanju svjedoka BD od 6. svibnja 2026. (list 47-49 spisa), zapisnik Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta pred sucem istrage o ispitivanju svjedoka OD od 6. svibnja 2026. (list 50-52 spisa), zahtjev za vraćanje osobnog vozila marke Škoda Octavia, DD, uz priloge (list 82-90, 102-105 spisa).

6. Nesporno je bilo u činjenicama – da je okr. dana 6. svibnja 2026. u jutarnjim satima, na nepoznatoj lokaciji u Zagrebu, temeljem dogovora sa zasad neutvrđenim osobama, s ciljem da iz koristoljublja ilegalno preveze više stranih državljana preko državne granice Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju, za novčani iznos od 1.200,00 eura, i to osobnim vozilom marke Škoda, slovačkih registracijskih oznaka [registarska oznaka], preuzeo četiri državljana Turske i to osobe po imenu ED, GD, OD i UD te jednog državljana Bangladeša i to osobu SD, koji nisu imali zakonske uvjete za ulazak i boravak na teritoriju Republike Hrvatske, niti druge države članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma, a u Republiku Hrvatsku su ušli na ilegalan način, pa ih je na taj način prevozio u smjeru državne granice s Republikom Slovenijom, no u svom je naumu omogućavanja ilegalnog prelaska državne granice spriječen od strane policijskih službenika Policijske uprave varaždinske, Postaje prometne policije Varaždin, koji su ga istog dana, oko 08,10 sati zaustavili u mjestu Petrijanec, u Ulici Vladimira Nadzora kbr. 125, a kako je to proizašlo iz obrane okrivljenika, tako i iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika od 6. svibnja 2026. (list 13 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 6. svibnja 2026., uz pripadajući zapisnik (list 24,26-27 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja [serijski broj] od 6. svibnja 2026., uz pripadajući zapisnik (list 25,28-29 spisa), zapisnika Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta pred sucem istrage o ispitivanju svjedoka BD od 6. svibnja 2026. (list 47-49 spisa), zapisnika Županijskog suda u Varaždinu s dokaznog ročišta pred sucem istrage o ispitivanju svjedoka OD od 6. svibnja 2026. (list 50-52 spisa), zahtjeva za vraćanje osobnog vozila marke Škoda Octavia, DD, uz priloge (list 82 - 90, 102-105 spisa).

7. Sporno je bilo u činjenicama – da li je okr. za novčani iznos od 1.200,00 eura koji je trebao primiti od naručitelja prijevoza znao da se radi o ilegalnom prijevozu državljana iz optužnice preko teritorija RH na teritorij R Slovenije, tj. da li je iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, bijući toga svjestan.

8. U vezi spornih činjenica okrivljenik je navodio kao u svojoj obrani.

9. U vezi spornih činjenica, a Ispitani na dokaznom ročištu pred sucem istrage svjedoci ED i OD suglasno u bitnome naveli su da su 29. travnja 2026., iz Turske došli avionom u Sarajevu, te da su se upoznali u avionu i shvatili da su dobili iste upute da se po dolasku u Sarajevo upute do trga Barščaršija, gdje će dobiti daljnje informacije o tome tko i kako ih može ilegalno odvesti do Njemačke. Na trgu Barščaršija dobili su upute da se jave u jedan restoran gdje ih je čekala osoba po imenu SD, koji priča turski. On im je rekao da im za iznos od 3.000,00 eura po osobi može pomoći u organizaciji puta, te da će isto platiti putem „Wester Uniona“, nakon uspješnog dolaska u Njemačku. Nakon što su pristali na njegovu ponudu, SD ih je autom odvezao do grada Velika Kladuša i onda do neke šume, koju su uz njegovu pomoć pješice prošli 6. svibnja 2026., te su oko 01,00 sat nezakonito ušli u Republiku Hrvatsku. Nakon što su prošli granicu, SD se vratio u Bosnu i Hercegovinu te im dao uputu da pričekaju sljedeće vozilo koje će doći po njih. Nadalje, navode da je istog dana, oko 06,00 sati po njih došlo vozilo „Audi Q7“, crne boje, u kojeg su se njih petorica ukrcala te ih je vozač odvezao u Zagreb. Oko 07,30 sati došli su u Zagreb, te ih je vozač ostavio odmah pored drugog vozila, marke Škoda Octavia, tamnije boje. Svi su odmah ušli u navedeno vozilo i nastavili putovanje autocestom prema granici s Republikom Slovenijom, a kada su izašli s autoceste, nakon nekog vremena zaustavila ih je hrvatska policija. Navode da okrivljeniku nisu dali nikakav novac, te pretpostavljaju da je on trebao biti isplaćen iz novca koji bi oni uplatiti po njihovom dolasku u Njemačku, i to svaki po 3.000,00 eura. Navode da su spavali pa ne znaju da li ih je okrivljenik slikao, dok svjedok OD navodi kako je vidio da je okrivljenik koristio navigaciju.

9.1. Iz službene zabilješke o postupanju policijskih službenika Postaje prometne policije Varaždin, proizlazi da je 6. svibnja 2026. u 08,10 sati, u Petrijancu, u Ulici Vladimira Nadzora kbr. 125, uočeno vozilo marke Škoda, registracijskih oznaka [registarska oznaka] (Republika Slovačka). Obzirom da su uočeni indikatori koji upućuju na sumnju u nezakonite migracije, isto je zaustavljeno pomoću zvučnih i svjetlosnih signala te je po provjeri identiteta vozača utvrđeno kako se radi o okrivljeniku, dok su se kao putnici u vozilu nalazila četiri državljana Turske i to osobe imena ED, GD, OD i UD te jedan državljanin Bangladeša imena SD.

10. Nakon ovako prezentiranih dokaza sud je donio svoje zaključke u vezi spornih činjenica.

11. Naime, sud je smatrao da je u ovom postupku dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje je predmet optužbe.

11.1. Sud je smatrao da je obrana okr. nelogična, u mnogim detaljima, te da je stoga neuvjerljiva i nevjerodostojna. Naime, okrivljenik tvrdi da je dugi niz godina taksist, koji se bavi prijevozom osoba i stvari, međutim, nema čak ni svoje vozilo kojim obavlja taj prijevoz, već je u vezi kritičnog događaja uzeo auto u rent a car-u, ( što po mišljenju suda govori suprotno od iskaza okr., tj. da se okr. ne bavi nikakvim taksiranjem). Tvrdi da je prijevoz smatrao legitimnim uvjeren da se radi o prijevozu turista, a ne zna nikakve podatke osobne ili turističke agencije s kojom je taj prijevoz dogovarao, ne postoji nikakav e-mail ili drugi pisani trag o angažiranju njega kao taksista za nekakav turistički prijevoz, a što bi bilo jedino normalno da se radilo o legalnom prijevozu osoba u slučaju u koji je uključen. Svakako nije jasno tko bi to angažirao i platio taksistu iz Slovačke da vozilom dođe preko nekoliko zemalja do Zagreba kako bi nekoliko turista odvezao u Veneciju, odnosno Milano, a zatim se vratio natrag u Slovačku, ( ako se ti ljudi nalaze legalno u RH te ih može prevesti vozilom bilo koji taksist u RH) i sve to kako sam okrivljenik navodi, o vlastitom trošku, odnosno na način da je sam morao snositi troškove cjelokupnog utrošenog goriva i svih cestarina plaćenih od Slovačke preko Hrvatske pa do Slovenije i Italije, kako je isticao u obrani.

12. Ni ostali navodi okrivljenika ne pružaju niti najmanju dvojbu o tome da je ova obrana izmišljena isključivo kao pokušaj okr. da od sebe otkloni kaznenu odgovornost. Okr. opisuje način i organizaciju te provedbu predmetnog prijevoza na način iz kojeg je potpuno jasno da je bio svjestan kako je riječ o prijevozu ilegalnih migranata, ( navodeći da ga je zvala osoba po imenu T kojoj ne zna prezime, da je tražila da za naručenu vožnju kupi odjeću i vode, da joj je trebao fotografirati iznajmljeno vozilo, da mu je noću , prilikom njegovog kretanja po zadanoj ruti, davala koordinate puta te gdje se treba zaustaviti i noćiti, da ga je probudila ujutro u 5 sati i davala mu upute na koju lokaciju mora ići po određene osobe, a da nije znao niti broj tih osoba, da ga je zapitkivala da li vidi na određenoj lokaciji drugo osobno vozilo i ljude i govorila mu da ljude koji su mu ušli u vozilo treba ipak u konačnici odvesti u Republiku Sloveniju i voziti ih nekih 100 kilometara), pri čemu je sud zaključio da je okr. od samog početka poslovne suradnje sa spomenutom ženskom osobom znao da iste treba s teritorija RH prevesti na teritorij Republike Slovenije, te da te osobe nemaju nikakve legalnu dokumentaciju za zakonit boravak u Republici Hrvatskoj jer takvo što od njih nije niti tražio kod preuzimanja jer je znao da to nemaju i da je on angažiran upravo za takvu vrstu ilegalnog prijevoza za kojeg je trebao biti dobro nagrađen od organizatora tog prijevoza.

12.1. Upravo to su na dokaznom ročištu jasno opisali i sami migranti ( ranije imenovani), pojašnjavajući da je bila riječ o unaprijed dogovorenom i organiziranom potajnom prelasku mimo državnih kontrola, da bi na karaju dobio od organizatora 1.200,00 eura jer proizlazi da su sami migranti naveli da su organizatori takvog prijevoza trebali dobiti po svakoj osobi 3.000,00 eura, pa proizlazi da su se iz tog iznosa naplaćivali vozači kakav je bio okr.

13. Zaključno proizlazi, da okr. nije imao nikakve podatke o osobama koje treba prevesti, o mjestu gdje ih treba ukrcati, niti o konkretnim lokacijama kamo treba ići, već sam navodi da je lokacije dobivao u posljednji trenutak, putem mobitela, što sasvim sigurno nije način na koji jedna putnička agencija, ili iole ozbiljna osoba koja putuje iz države u državu, organizira turistički prijevoz, pa se obrana okr. ukazuje potpuno nelogičnom i neuvjerljivom, kako je prezentirano, te istoj sud i nije povjerovao, povjerovavši svjedocima ED i OD ( koji su iskreno govorili odakle su doputovali i s kojom namjerom, tj. da se radilo iz koristoljublja o omogućavanju njima nedozvoljenom kretanju kroz RH, bez zakonske potrebite dokumentacije, a kako bi migranti stigli u konačnici u Republiku Njemačku preko Republike Slovenije.

14. Slijedom svega navedenog sud je otklonio obranu okrivljenika kao potpuno nevjerodostojnu te je na temelju materijalnih i personalnih dokaza koji su izvedeni tijekom postupka, okrivljenika proglasio krivim za počinjeno kazneno djelo iz čl. 326. st. 1. KZ/11., smatrajući da je u potpunosti ispunio sva objektivne elemente i subjektivni element kaznenog djela za koje se teretio.

14.1. Okrivljenik je subjektivni element kaznenog djela ispunio kada je iz koristoljublja omogućio drugim osobama – državljanima Turske i Bangladeša nedozvoljeno se kretati po Republici Hrvatskoj, dakle bez valjane putne isprave ili vize za slobodan ulazak, izlazak, tranzit ili boravak na našem teritoriju, čega je bio svjestan, te se htio tako ponašati.

15. Naime, elementi kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona (KZ/11), su da počinitelj omogućava nedozvoljeni ulazak, izlazak, kretanje ili boravak u Republici Hrvatskoj ili bilo koje druge članice Europske unije ili potpisnice Šengenskog sporazuma drugoj osobi koja nema zakonsko pravo odnosno valjane putne isprave ili vize za slobodan ulazak, izlazak, tranzit ili boravak na tom određenom teritoriju, a čega je sve okrivljenik bio svjestan omogućivši tim stranim državljanima kretanje po nedozvoljenom teritoriju, a što je sve kod njega bilo motivirano koristoljubljem, da mu u konačnici bude isplaćeno 1.200,00 eura, a koji elementi su ovdje u potpunosti ispunjeni.

16. Prilikom odabira kazneno-pravne sankcije za okrivljenika, sud je imao u vidu sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazneno-pravne sankcije, te je vodio računa o pogibeljnosti inkriminiranog djela i zakonom propisanoj svrsi kažnjavanja.

16.1. Dakle, sud je cijenio da je da je otac petero djece od kojih su troje malodobni i o kojima treba brinuti, da je loših imovinskih prilika, a što mu je sud cijenio kao olakotne okolnosti, dok na strani okrivljenika nije našao otegotnih okolnosti.

16.2. Imajući u vidu navedeno, sud je okrivljenika osudio za kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11 , na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, te se na temelju članka 57. KZ/11, okrivljeniku izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, time da se od kazne na koju je okrivljenik osuđen izvršava 1 (jedna) godina, a dio kazne u trajanju od 1 (jedne) godine neće se izvršiti ako okrivljenik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo, te mu se uvjetna osuda može opozvati ukoliko u roku od 2 (dva) mjeseca ne izvrši posebnu obvezu iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 tako da u korist državnog proračuna u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude kao sporednu novčanu kaznu uplati novčani iznos od 5.000,00 eura ( pet tisuća eura) jer će mu u protivnom uvjetovani dio presude biti opozvan, smatrajući da je predmetna kazna zatvora primjerena težini i posljedici počinjenog kaznenog djela, vjerujući da će se istom ostvariti zakonom propisana svrha kažnjavanja, te da će izrečena kazna zatvora utjecati na okrivljenika da ubuduće više ne vrši kaznena djela, te da će ispuniti i imperativ generalne prevencije.

17. Temeljem članka 54. KZ/11, okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je okrivljenik proveo u istražnom zatvoru od 6. lipnja 2026., pa nadalje.

18. Na temelju članka 40. stavka 5. u vezi sa člankom 42. KZ/11, okrivljeniku se izriče sporedna novčana kazna od 100 (sto) dnevnih iznosa, s tim da je visina 1 (jednog) dnevnog iznosa 50,00 eura (sto eura), što ukupno iznosi 5.000,00 eura (pettisuća eura), a temeljem odredbe članka 42. stavka 6. KZ/11 okrivljenik je dužan izrečenu novčanu kaznu platiti u roku od 2 (dva) mjeseca, od pravomoćnosti presude.

19. Temeljem odredbe članka 43. stavka 6. KZ/11 okrivljenik koji nema stalno prebivalište, niti boravište u [adresa], ako ne plati novčanu kaznu u roku određenom presudom, sud će je zamijeniti kaznom zatvora.

19.1. Naime, sud je okr. dosudio i sporednu novčanu kaznu zato što je kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret počinio iz koristoljublja, te istu okr. treba platiti kako mu se ista ne bi zamijenila kaznom zatvorom u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude. Ukoliko taj iznos od 5.000,00 eura okr. plati u roku od 2 mjeseca od pravomoćnosti presude, tada neće doći do zamjene novčane kazne kaznom zatvora. U tom slučaju, ako novčana kazna bude plaćena u zadanom roku okr ivljeniku se ne može niti opozvati uvjetovani dio iz djelomične uvjetne osude, ali mu se uvjetovani dio može opozvati zbog počinjenja nekog novog kaznenog djela koje bi počinio u roku provjeravanja, tj. u roku od 4 godine od pravomoćnosti presude.

20. Temeljem članka 189. stavka 1. ZKP/08 osobno vozilo marke Škoda Octavia, plave boje sa efektom, broja šasije [broj šasije], godina proizvodnje 2021., s prijeđenih 98.788 kilometara, s pripadajuće dvije registracijske pločice P0465-HU,(SK) prometnom dozvolom serijskog broja FNT84023 i kontakt ključem koje je od okr, privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01612821 od 6. svibnja 2026, vraća se vlasniku - ŽD iz [adresa], iz Republke Slovačke koje vozilo je dužan isti preuzeti u roku 6 mjeseci od pravomoćnosti presude u Republici Hrvatskoj, kod Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, a sve obzirom da su isti kao treće osobe iznajmili osobno vozilo okrivljeniku ne znajući kakve će prijevoze isti vršiti s tim vozilom.

21. Temeljem članka 79. stavka 2. KZ/11 od okrivljenika se oduzima mobilni uređaj marke Iphone, crne boje, s pripadajućom prozirno-crnom maskicom, koje je od okr, privremeno oduzeto uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta broj 01612820, te isti postaje vlasništvo Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, a kojemu će se isti dostaviti u roku 6 mjeseci od pravomoćnosti presude, a sve stoga što se okr. istim koristio kod počinjenja kaznenog djela jer je i sam navodio u svojoj obrani da je cijelo vrijeme komunicirao s jednom ženskom osobom u vezi tog prijevoza.

22. Temeljem odredbe članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljenik je dužan naknaditi troškove ovog kaznenog postupka kod ovog suda iz članka 145. stavka 2. točka 6. ZKP/08 na ime paušala u iznosu od 500,00 eura, u roku od 2 (dva) mjeseca od pravomoćnosti presude, obzirom da sud smatra da taj iznos troškova može platiti jer se ne radi o visokim troškovima postupka i može iznos zaraditi radom na bilo kakvim poslovima.

U Varaždinu, 24. rujna 2026.

Sutkinja kao

predsjednica vijeća:

Anica Milas

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Varaždinu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismenim putem u tri primjerka ili predajom na pošti preporučeno, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude. Presuda se može pobijati: zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke suda o kazni i o troškovima kaznenog postupka.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu, na broj KO-DO-235/2026

2. Okr. TD, putem Zatvora u Varaždinu, uz ovjereni prijevod

3. Branitelj okr. – Ksenija Borček-Ptiček, odvjetnica iz Varaždina

4. Policijska uprava varaždinska – nakon pravomoćnosti