Poslovni broj: Us I-1989/2026-4

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja EUROCOMEX d.o.o., Oroslavje, Mokrice 180/C, OIB: 42115181206, kojeg zastupa opunomoćenik Josip Dizdar, odvjetnik u Sisku, I. K. Sakcinskog 12, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21-01/138, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. svibnja 2022.

II Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužitelja u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je tuženik obvezan postupiti prema pravnom shvaćanju i primjedbama iz ove presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 9.368,75 eur (devettisućatristošezdesetosam eura i sedamdesetpet centi) u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troška se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/21- 01/138, URBROJ: 513-04-22-2 od 5. svibnja 2022. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Krapina, KLASA: UP/I-471-02/20-01/31, URBROJ: 513-07-02-21-9 od 11. siječnja 2021., kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost, poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza na ostale primitke, poreza na dohodak od kapitala, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju generacijske solidarnosti po osnovi ostalih primitaka, doprinosa za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje po osnovi ostalih primitaka, doprinosa za zdravstveno osiguranje po osnovi ostalih primitaka, doprinosa za zaštitu zdravlja na radu po osnovi ostalih primitaka, doprinosa za zapošljavanje po osnovi ostalih primitaka za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019., u ukupnom iznosu od 463.363,70 kn, kamate zbog nepravodobno plaćenog poreza do 30. listopada 2020. u ukupnom iznosu od 52.186,94 kn, smanjenje poreznog gubitka za 2019. za iznos od 49.573,45 kn i porezni gubitak za prijenos u iznosu od 255.898,47 kn, te mu je naloženo da na za to propisane uplatne račune uplati naprijed navedene obveze sa kamatama, kao i da obračuna i uplati pripadajuće kamate do dana uplate navedenih poreznih obveza, te mu je naloženo provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, koja se odnose na navedene promjene, sve u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja, te ističe da je činjenično stanje netočno i nepotpuno utvrđeno te da je pogrešno primijenjen materijalni propis, te se ni o jednoj okolnosti iz rješenja tužitelj nije mogao očitovati, niti je bio upućen da treba priložiti ili predložiti nove dokaze do donošenja rješenja o žalbi, a na zapisnik porezne inspekcije tužitelj nije podnio prigovor zbog pravne neupućenosti.

3. Na činjenične okolnosti spisa predlaže svoje saslušanje, te saslušanje svjedoka VT iz tvrtke Vertiv Croatia d.o.o., Samobor, Voćarska 20, Odvjetničkog društva Terešak i partneri d.o.o., Zagreb, Kaptol 15, ĆT iz [adresa], V i ČT iz [adresa], BT iz [adresa], te da se provede financijsko knjigovodstveno vještačenje.

4. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te predmet vrati na ponovni postupak.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže sudu riješiti predmetni spor bez rasprave.

6. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Sud je donio presudu bez održavanja rasprave sukladno članku 98. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26), i to u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-2087/2025-4 od 26. ožujka 2026.

9. U navedenoj drugostupanjskoj presudi je zaključeno da je prvostupanjski sud selektivno uzeo u obzir samo one dokaze koje je izvelo porezno tijelo dok je dokaz vještačenja koji ide u korist poreznog obveznika zanemario ne dajući valjano objašnjenje zbog čega ga ne tretira objektivnim i vjerodostojnim dokazom za sporne činjenice – tržišnu vrijednost vozila u trenutku prodaje, odnosno ostvarenih primitaka koje je porezno tijelo okarakteriziralo kao ostale primitke po osnovi nesamostalnog rada tj. kao dohodak po osnovi izuzimanja imovine koji se oporezuje porezom na dohodak od kapitala, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak radi utvrđenja ključnih činjenica na temelju savjesne i brižljive ocjene izvedenih dokaza i rezultata dokaznog postupka i pravilnom primjenom mjerodavnog propisa i odlučivanja o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Uvidom u prvostupanjsku presudu ovoga suda broj Us I-2161/2022-30 od 1. travnja 2025. sud je utvrdio da je presuda donesena na temelju dokaza provedenih u upravnom postupku i u upravnom sporu u kojem je pribavljen financijsko knjigovodstveni nalaz DARFIN d.o.o., Zagreb, Ilica 213 kojeg je izradio stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire GT **.**.2024., a koji je svoj nalaz i mišljenje usmeno iznio na ročištu od 2. srpnja 2024., te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila RT od 9. siječnja 2025., koji je svoj nalaz i mišljenje usmeno iznio na ročištu 25. ožujka 2025.

11. Prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 5. svibnja 2022. žalba tužitelja je odbijena s obrazloženjem da su činjenice u postupku poreznog nadzora utvrđene na temelju poslovnih knjiga, koje se moraju uredno i pravodobno voditi te knjigovodstvenih isprava koje moraju biti vjerodostojne, te žalbeni navodi tužitelja nisu bili od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

12. U obrazloženju rješenja tuženik se pozvao na članak 57. stavak 1. i 2. i na članak 85. stavak 7. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 73/13, 99/13, 148/13, 153/13, 143/14, 115/16, 106/18 i 121/19), na članak 131. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine, broj: 79/13, 85/13, 160/13, 35/14, 130/15, 115/16, 1/17, 41/17, 128/17 i 1/19), na članak 64. stavak 1. i članak 66. stavak 1. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 115/16, 106/18 i 121/19), na članak 7. stavak 1. točku 3., na članak 12. stavak 8. i 15. i na članak 32. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine, broj: 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 146/08, 148/13, 143/14, 50/16, 115/16, 106/18 i 121/19), na članak 21. stavak 1. točku 3. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine, broj: 95/05, 133/07, 156/08, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 146/12, 160/13, 12/14, 157/14, 137/15, 115/16, 1/17, 2/18 i 1/19), na članak 6., na članak 9. stavak 1. i 2., na članak 66. stavak 2. i 4. te na članak 88. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16, 108/18 i 121/19).

13. Stalni sudski vještak za financije, računovodstvo i vrijednosne papire GT je u svom vještvu i na raspravi zaključio da je porezno tijelo pravilno obračunalo obveze tužitelja za 2017., 2018. i 2019. u ukupnom iznosu od 463.363,70 kn, a za što je vještak dao detaljna obrazloženja i izradio brojne tablice.

14. Na raspravi stalni sudski vještak je obrazložio da je prilikom izračuna uzeo podatke za vrijednost vozila koje je pribavila porezna uprava od carinske uprave o vrijednosti vozila, a da bi se o tržišnoj vrijednosti vozila prilikom kupoprodaje mogao očitovati vještak prometne struke. Naveo je da je ugovor zaključen za najam stana, a ne za najam poslovnog prostora, pa je obzirom na ugovorom utvrđenu svrhu izvršio izračun kao da se radi o najmu stana, a ne o najmu poslovnog prostora te je dao obrazloženje zbog čega je zaključio da je razvidno da na pojedinim računima postoje troškovi koji bi bili za osobnu uporabu.

15. Stalni sudski vještak za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila RT je u nalazu i mišljenju procijenio vrijednost tri vozila te je osobni automobil Škoda Yeti srebrne boje na dan prodaje 14. kolovoza 2018. procijenio na iznos 5.427,85 eura, osobni automobil Škoda Yeti smeđe metalik boje na dan prodaje 16. kolovoza 2018. procijenio na iznos od 7.769,67 eura, a osobni automobil Alfa Romeo Giuletta 2.0 bijele boje na dan prodaje 12. studenog 2018. procijenio u iznosu od 11.792,23 eura.

16. Na raspravi stalni sudski vještak je ostao kod danog nalaza i mišljenja i istakao da je predmetne procjene radio prema stanju spisa u vrijeme prodaje navedenih vozila.

17. Opunomoćenik tužitelja u sudski spis je priložio usporedbu izračuna poreznog tijela i vještaka sa izračunatom razlikom u tržišnoj cijeni vozila za svako pojedino vozilo prema kojoj je nastala razlika prosječno u odnosu na svako vozila od oko 4.000,00 eura, te je zatražio naknadu upravnog spora u ukupnom iznosu od 9.150,00 eura.

18. Naime, iz obrazloženja prvostupanjskog poreznog rješenja razvidno je da se prvostupanjsko tijelo očitovalo na bitne prigovore tužitelja dane u odnosu na sastavljeni zapisnik, a tuženik se u osporavanom rješenju u bitnome očitovao na sve žalbene prigovore tužitelja, a koja obrazloženja u cijelosti kao pravilna i zakonita prihvaća i ovaj sud.

19. Sud je na temelju slobodne ocjene dokaza prihvatio kao pravilan i stručan te utemeljen na podacima sudskog spisa i spisa tuženika nalaz i mišljenje neovisnog sudskog vještaka za financije, računovodstvo i vrijednosne papire GT, koji je u cijelosti potvrdio kao pravilne obračunate obveze tužitelja za 2017., 2018. i 2019. od strane prvostupanjskog tijela i tuženika.

20. U odnosu na nastalu razliku u procjeni tržišne vrijednosti vozila od strane stalnog sudskog vještaka za cestovni promet, tehniku i procjenu motornih vozila RT i prvostupanjskog tijela, sud smatra da navedene činjenice nisu od pretežitog značaja za utvrđivanje iznosa poreznih obveza tužitelja, a obzirom da se radi o širokoj margini ovlasti države da procjenjuje tržišnu vrijednost vozila u vrijeme kupoprodaje, te da bi navedeni iznosi procijenjenih vrijednosti vozila u minornom dijelu mogli utjecati na ukupno utvrđene porezne obveze tužitelja u pravilno provedenom poreznom nadzoru za razdoblje od 1. siječnja 2017. do 31. prosinca 2019.

21. Kako drugostupanjski sud ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda nije smatrao prihvatljivim, a suprotno svom ovlaštenju i obvezi drugostupanjski sud nije povodom žalbe sam riješio upravnu stvar, sud je u ponovnom postupku poništio osporavano rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovno rješavanje, a tuženik će u postupku nakon ove presude uzeti u obzir procjenu tržišne vrijednosti vozila od strane stalnog sudskog vještaka pribavljenu u ovom upravnom sporu, te nakon što utvrdi kako ta procjena utječe na pravilnost visine tužiteljeve porezne obveze, nakon potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilnom primjenom mjerodavnog propisa, odlučiti o osnovanosti tužiteljeve žalbe i ukoliko je moguće umanjiti tužiteljevu poreznu obvezu za razliku iznosa tržišne vrijednosti navedenih vozila u iznosu kako je ista utvrđena u ovom upravnom sporu.

22. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora sukladno Tbr. 27/1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na tri ročišta, svaki u iznosu 1.000,00 eur, za trošak žalbe u iznosu od 1.000,00 eur, uz pripadajući PDV, te za nastale troškove vještačenja u iznosu od 3.118.75 eur, a što iznosi ukupno 9.368,75 eur.

23. Sud nije ocijenio opravdanim trošak tužitelja za sastav podneska od 24. lipnja 2024. u kojem tužitelj iznosi prigovore na pribavljeno porezno vještačenje, a obzirom da je te prigovore tužitelj mogao iznijeti na raspravi na kojoj je imao mogućnost postavljati pitanja poreznom vještaku, a koju mogućnost je i iskoristio u prethodnom upravnom sporu.

24. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke III izreke žalba je dopuštena sukladno članku 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Josip Dizdar, putem e-kom.

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV, putem e-kom., uz spis tuženika

3. U spis