REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-366/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, po sucu toga suda Branki Ribičić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15 a, OIB:15907062900, zastupanog po punomoćniku Petru Petriću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Petrić & Kajić, iz Zagreba, protiv tužene AĆN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Tihomiru Rubeši, odvjetniku iz [adresa], radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj 77 Povrv-499/2023-41 od 15. veljače 2024. dana 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Preinačava se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Povrv- 499/2023-41 od 15. veljače 2024. i sudi:

I. Održava se na snazi u platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinko iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-1032/2019 od 24. travnja 2019. godine, u dijelu kojim je tuženoj naloženo da isplati tužitelju iznos od 610,86 eura/4.602,55 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom:

- na iznos od 93,86 eura/ 707,21 kn od 27.03.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 82,61 eura/ 622,43 kn od 26.04.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 35,48 eura/267,35 kn od 29.05.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,63 eura/163,00 kn od 27.06.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,70 eura/156,00 kn od 25.07.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 20,47 eura/154,30 kn od 25.08.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 19,68 eura/148,35 kn od 25.09.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 21,04 eura/158,55 kn od 26.10.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 42,75 eura/ 322,16 kn od 28.11.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 64,84 eura/ 488,55 kn od 22.12.2018. godine pa do isplate,

- na iznos od 91,12 eura/ 686,60 kn od 24.01.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 96,62 eura/ 728,05 kn od 28.02.2019. godine po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženoj da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu 990,26 eura sa zateznom kamatom koja teče od 23. veljače 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Ukida platni nalog sadržan u Rješenju o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Marčinka iz Zagreba posl. br. Ovrv-1032/2019 od 24. travnja 2019. u cijelosti, te se tužbeni zahtjev odbija.

II. Nalaže se tužitelju isplatiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 812,50 eura u roku od 8 dana.

III Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od

1. 445,72 eura kao neosnovan."

2. Pravovremeno izjavljenom žalbom, prvostupanjsku presudu pobija tužitelj iz svih zakonom predviđenih razloga, te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, uz dosudu troškova postupka.

2.1. Sadržajno u žalbi tužitelj ističe da je donošenjem pobijane presude prvostupanjski sud učinio apsolutno bitnu povredu postupka, jer da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, te da je pogrešno primijenio materijalno. Nastavno ističe da je u spornom razdoblju tužena prijavljena kao kupac toplinske energije koju uslugu je tužitelj isporučio, da račune za utuženo razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2019. tužena nije podmirila, da se raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju vrši u skladu sa Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (NN 99/14, 27/15 i 124/15) koji je donijelo nadležno Ministarstvo gospodarstva u kojemu su navedene sve formule koje se koriste u raspodjeli i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za sve krajnje kupce na zajedničkim mjerilima toplinske energije u toplinskim sustavima, da se raspodjela isporučene toplinske energije za predmetnu stambenu zgradu, po kriteriju snage obavlja prema modelu 2S, odnosno snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Po kriteriju energije za grijanje prostora, za krajnje kupce koji nemaju ugrađene razdjelnike topline, raspodjela se obavlja prema modelu 2EG, odnosno prema udjelu površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije, a za krajnje kupce koji imaju ugrađene razdjelnike topline prema modelu 3EG, odnosno prema očitanju razdjelnika, da razdjelnici topline ne mjere potrošnju toplinske energije nego se na temelju očitanja impulsa sa razdjelnika topline određuje udio potrošnje za svaku samostalnu uporabnu cjelinu u ukupnoj potrošnji svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Za krajnje kupce toplinske energije za koje će se raspodjela i obračun troškova isporučene toplinske energije obavljati prema modelu 2EG (površina), a njihov stambeni /poslovni prostor je spojen na zajedničko mjerilo toplinske energije na kojem se za većinu suvlasnika raspodjela i obračun obavlja prema modelu 3EG (prema razdjelnicima), primjenjuje se korekcijski faktor isporučene toplinske energije, koji iznosi 2. Primjena korekcijskog faktora znači da se krajnjim kupcima koji nisu ugradili razdjelnike, odnosno kojima je u obračunu toplinske energije primijenjen model 2EG, raspodjeljuje 100 % više toplinske energije, da je Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju propisano da se korekcijski faktor može mijenjati odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, da predstavnik suvlasnika stambene zgrade ima mogućnost dostaviti HEP- TOPLINARSTVU d.o.o. potpisan i ovjeren zahtjev za promjenu korekcijskog faktora, da takav zahtjev od strane predstavnika suvlasnika nije tužitelju dostavljen, da ovlasti predstavnika suvlasnika proizlaze iz odredbe čl. 375. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim gdje je propisano kako se međuvlasničkim ugovorom određuje osoba suvlasnika ovlaštenoga za predstavljanje i zastupanje suvlasnika prema upravitelju, odnosno trećim osobama i granice njegovih ovlasti, te je stavkom 3. istog članka ZV-a propisano kako odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine, da prema odredbi članka 14. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije tarifni kupac može u cijelosti ili djelomično pisanim putem osporiti račun za obračunsko razdoblje za potrošenu toplinsku energiju u roku od 15 dana od dana izdavanja računa, da tužena nije osporavala mjesečne novčane obveze i dodatne mjesečne novčane obveze. Konačno ističe kako je suprotno stavu prvostupanjskog suda dokazao osnovanost svog zahtjeva temeljem isprava koje su priložene u spis.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Prvostupanjski sud u bitnome utvrđuje:

- da je tužena suvlasnik posebnog dijela nekretnine i to stana u [adresa] u [adresa]

- da je tužena u ugovornom odnosu sa tužiteljem na temelju Ugovora o potrošnji toplinske energije 114032201401 od 28. kolovoza 2014. koji je sklopljen većinom glasova svih suvlasnika,

- da je tužitelj po tom ugovoru isporučio toplinsku energiju,

- da je tužena obveznik plaćanja za isporučenu toplinsku energiju čija se cijena sastoji od troškova snage i troškova energije, a čiji iznosi tarifnih stavki su određeni odlukama Hrvatske energetske regulatorne agencije, te da je osim troškova energije dužna platiti i naknadu za djelatnost opskrbe toplinskom energijom i naknadu za djelatnost kupca toplinske energije,

- da su tuženoj ispostavljeni računi za isporučenu toplinsku energiju za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2019. na ukupan iznos od 4.602,55 kuna,

-da je među strankama sporan način obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na adresi tužene, visina navedenih troškova, te je li tužena svoju obvezu djelomično podmirila,

- da iz iskaza tužene proizlazi da je kao suvlasnik zgrade potpisala Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije sa kupcem toplinske energije, da nije ušla u sustav razdjelnika, te da je platila iznose koje je smatrala nespornima,

- da prema izvatku iz poslovnih knjiga tužitelja proizlazi utuženo potraživanje,

- da iz priloženih računa za utuženo razdoblje proizlazi kako se obračun na zajedničkom mjerilu toplinske energije vrši kombinacijom 2EG i 3EG modela po kojemu se za sve stanove koji nisu ugradili razdjelnike, obračunava korekcijski faktor 2,0, što znači da se krajnjim korisnica koji nisu ugradili razdjelnike pri obračunu potrošnje toplinske energije raspodjeljuje 100% više toplinske energije u odnosu na količinu koja bi im se raspodijelila samo na temelju površine njihova prostora,

- da tužena nije ugradila razdjelnik, te da joj je po ispostavljenim računima obračunat korekcijski faktor 2,0,

- da se takav obračun na tuženu nije mogao primijeniti, jer o tome da ne postoji odluka suvlasnika u smislu članka 15. Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju,

- da tužitelj nije dokazao visinu svog potraživanja, jer da nije predložio financijsko vještačenje na okolnost visine duga.

6. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud pozivom na odredbu članka 219. stavak 1. ZPP-a i članka 221a ZPP-a je stava da tužitelj nije dokazao osnovanost svog potraživanja, a što ovaj drugostupanjski sud smatra pogrešnim.

7. Iz Ugovora o potrošnji toplinske energije 114032201401 od 28. kolovoza 2014. proizlazi da je zaključen između tužitelja kao kupca toplinske energije, i vlasnika samostalnih uporabnih cjelina nekretnine te zajedničkih dijelova nekretnine na adresi [adresa] kao krajnjih kupaca, zastupanih po ovlaštenom predstavniku suvlasnika AĆ (list 22-31. spisa).

8. Iz Odluke suvlasnika zgrade o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije s kupcem toplinske energije sa popisima suvlasnika (list 122-142 spisa) čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova zgrade i koja važi do opoziva, proizlazi da su suvlasnici zgrade ovlastili predstavnika suvlasnika ŽĆ da u njihovo ime sklopi ugovor o potrošnji toplinske energije sa HEP – Toplinarstvom d.o.o Zagreb kao odabranim kupcem toplinske energije, te da su navedenom odlukom suvlasnici zgrade predstavniku suvlasnika dali ovlast da ih zastupa pri sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije sa kupcem toplinske energije i svim međusobnim odnosima koji proizlaze iz sklopljenog ugovora.

9. Iz Odluke o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije od 5. listopada 2015.( list 34-38 spisa) proizlazi, da je potpisana po predstavniku suvlasnika ŽĆ, te da je tom odlukom reguliran obračun i raspodjela toplinske energije za krajnje kupce, te za kupce koji nemaju ugrađene razdjelnike.

10. Na sporno potraživanje tužitelja primjenjuje se Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine 99/2014, 27/2015, 124/2015, dalje: Pravilnik). Odredbom iz čl. 11. Pravilnika propisan je način obračuna na zajedničkom mjerilu toplinske energije gdje svi vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu ne ugrade uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnike), te se u tom slučaju toplinska energija izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije kod kojih se korekcija raspodjele toplinske energije temelji na snazi i površini raspodjeljuje na sve samostalne uporabne cjeline po formulama navedenim u tom članku, s tim da je za samostalne uporabne cjeline koje nemaju ugrađen razdjelnik propisan korekcijski faktor 2. Odredbom iz članka 19. Pravilnika propisano je da ukoliko stupanjem na snagu ovog Pravilnika nije došlo do promjene u načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije primjenjuju se važeće odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (st. 1.), ukoliko je nakon stupanja na snagu ovoga Pravilnika došlo do promjene u načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, kupac toplinske energije dužan je dostaviti ovlaštenom predstavniku suvlasnika prijedlog odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (st. 2.), te da kupac toplinske energije primjenjuje odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju iz stavka 1. ili stavka 2. ovoga članka sve dok vlasnici samostalnih uporabnih cjelina ne promijene odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju sukladno članku 15. ovoga Pravilnika.

11. U situaciji kada su suvlasnici zgrade donijeli Odluku o sklapanju ugovora o potrošnji toplinske energije (koju je svojim potpisom podržala i tužena), a temeljem koje je predstavnik zgrade ŽĆ imao ovlast da sa tužiteljem zaključi Ugovor o potrošnji toplinske energije i da ih zastupa u svim međusobnim odnosima koji proizlaze iz tog ugovora, te kada je Ugovor o potrošnji toplinske energije zaključen temeljem navedene odluke nakon stupanja na snagu Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, ovaj sud smatra da pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda, po kojemu tužitelj nije mogao tuženoj obračunavati toplinsku energiju prema Odluci o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju od 5. listopada 2015. koju je u ime suvlasnika potpisao predstavnik suvlasnika ŽĆ .Osim toga i odredbom članka 11. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ( Narodne novine 27/2015) propisano je da dok sve samostalne uporabne cjeline nemaju ugrađene razdjelnike, za one samostalne uporabne cjeline koje nemaju ugrađene razdjelnike je propisan korekcijski faktor 2 kao i u Odluci o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju.

12. Budući su tuženoj, koja nema ugrađene razdjelnike, računi za isporuku toplinske energije ispostavljeni prema Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i u skladu sa Odlukom o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju od 5. listopada 2015., tužena je prema tim računima bila u obvezi platiti tužitelju isporuku toplinske energije.

13. Kako tužena nije dokazala da je podmirila potraživanje tužitelja, niti da se djelomične uplate koje je tužena u svom iskazu spominjala odnose upravo na utuženo potraživanje, što je suprotno stavu prvostupanjskog suda na tuženoj bio teret dokazivanja, ovaj sud smatra da na temelju nespornih činjenica, te isprava u spisu, pravilnom primjenom materijalnog prava je zahtjev tužitelja kao osnovan valjalo prihvatiti, s tim što obvezu tužene iz platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi javnog bilježnika je valjalo iskazati sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 57/22 i 88/22).

14. Odluka o parničnom trošku donesena je temeljem članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi sa člankom 164. stavak 1. i 2. ZPP-a i člankom 166. stavak 2. ZPP-a , primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br.138/23 dalje OT), a koji se sastoji od troška obrazloženog podneska od 13. veljače 2020. po Tbr 8.1. OT u iznosu od 50 bodova, troška zastupanja na ročištima 17.veljače 2020.,15.rujna 2020.,17.velječe 2021. po Tbr 9. 2. OT po 25 bodova za svako, za ročišta 14.rujna 2021., 19.listopada 2023. i 14.prosinca 2023. po Tbr.9.1. OT po 50 bodova za svako , te za ročište 15. veljače 2024. po Tbr.9.3. OT po 25 bodova , što ukupno iznosi 300 bodova ili 600, 00 eura, zatim za sastav žalbe po Tbr. 10.1. OT iznos od 125,00 eura, što ukupno uvećano za PDV iznosi 906,25 eura. Nastavno su tužitelju priznati troškovi predujma za sudskog dostavljača za dostavu 11.9.2019. i 15.5.2020 u iznosu od 15,46 eura svaka, te trošak pristojbe na žalbu u iznosu od 53,09 eura. Sveukupni trošak tužitelja iznosi 990,26 eura.

15. Radi svega iznesenog je žalbu tužitelja valjalo uvažiti i temeljem članka 373. ZPP- a, odlučiti kao u izreci.

U Požegi, 24. rujna 2026.

Sudac

Branka Ribičić