Poslovni broj: Gž-3803/2023-2

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj: Gž-3803/2023-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vesne Žulj, predsjednice vijeća, Roberta Jambora, člana vijeća i suca izvjestitelja i Mirele Mijoč Kramar, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. O. iz N., OIB:…, zastupanog po punomoćnici L. C.-P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K., C.-P. & P. j.t.d., Z., protiv tuženice A. N. iz K., OIB:…, zastupane po punomoćniku Z. V., odvjetniku u B., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-261/2021-23 od 20. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 7. svibnja 2024.

 

 

r i j e š i o   j e

 

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu poslovni broj P-261/2021-23 od 20. srpnja 2023. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

II. Ostavlja se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

 

 

Obrazloženje

 

1.     Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 15.000,00 eura / 113.017,50 kuna[1] sa zateznim kamatama tekućim od 1. prosinca 2018. do isplate, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo i da tuženici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 3.732,83 eura / 28.125,01 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate (točka II. izreke).

 

2.     Protiv presude žalbu je podnio tužitelj iz svih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti, odnosno podredno, istu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

3.     Žalba je osnovana.

 

4.     Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa o 15.000,00 eura / 113.017,50 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

 

5.     U prvostupanjskom postupku sud prvog stupnja je utvrdio slijedeće činjenice :

              - da su tužitelj i tuženica bili u intimnoj vezi bili dulje od tri godine, odnosno od lipnja 2017. do rujna 2020., koja je imala karakter izvanbračne zajednice,

              - da je tužitelj sukladno dogovoru sa tuženicom dana 10. prosinca 2018. tuženici na njen bankovni račun uplatio iznos od 15.000,00 eura,

              - da je od tog iznosa kupljen osobni automobil marke M… ,

              - da su tužitelj i tuženica zajedno planirali kupnju predmetnog automobila za njihove zajedničke potrebe,

              - da se predmetni automobil nalazi u posjedu tuženice,

              - da iznos od 15.000,00 eura tuženica nije vratila tužitelju.

 

6.     Na temelju takvo utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je smatrao da se tužitelj i tuženica nisu nalazili u obveznom odnosu temeljem ugovora o zajmu, te je tužbeni zahtjev tužitelja odbio.

 

7.     Tužitelj osporava pobijanu presudu ističući u žalbi da je sud pogrešno ocijenio dokaze koji su izvedeni tijekom postupka, te da su utvrđenja proturječna izvedenim dokazima čime sadržajno ističe da je su prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP, te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Posljedično time, tužitelj smatra i da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo. Takvi žalbeni navodi tužitelja su osnovani.

 

8.     Naime, u konkretnom slučaju tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnoj tvrdnji koja u postupku i nije sporna odnosno da je na račun tuženice uplatio iznos od 15.000,00 eura. Tužitelj smatra da je navedenom uplatom zasnovan obvezni odnos koji se temelji na ugovoru o zajmu. Sud prvog stupnja je međutim, utvrdio da je sporni novčani iznos tužitelj uplatio tuženici u svrhu kupovine osobnog automobila koji bi tužitelj i tuženica koristili za zajedničke potrebe u slučaju zajedničkog života kojeg su planirali, te da se ne radi o ugovoru o zajmu u smislu odredaba Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO).

 

9.     Međutim, ocjena suda prvog stupnja o neosnovanosti tužiteljeva tužbenog zahtjeva ne može se za sada prihvatiti. Naime, kako je ranije navedeno, tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnoj tvrdnji o uplati iznosa od 15.000,00 eura na tuženičin račun koji je bio namijenjen za kupnju automobila koju uplatu je tužitelj u pravnom smislu okarakterizirao kao pozajmicu odnosno ugovor o zajmu, koju pravnu osnovu sud prvog stupnja na temelju utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvatio. Međutim, sud, sukladno čl. 186. st. 3. ZPP, nije vezan pravnom osnovom tužbom. Stoga okolnost što tužitelj pogrešno smatra da navedena uplata predstavlja zajam ne znači da se tužitelju utuženi iznos ne može dosuditi temeljem neke druge pravne osnove.

 

10. Naime, u konkretnom slučaju, i tužitelj i tuženica su u tom dijelu u bitnome suglasno iskazali, a o tome su iskazivali i pojedini svjedoci primjerice sestra tuženice M. K. R., da je predmetni automobil kupljen u svrhu zajedničkog korištenja u budućem zajedničkom životu, a s obzirom da su u trenutku kupnje automobila tužitelj i tuženica živjeli odvojeno, tužitelj u Hrvatskoj, a tuženica u Njemačkoj. Navedeno se čini i logičnima s o obzirom su tužitelj i tuženica u trenutku sporne uplate nalazili u emotivnoj vezi, pa je i logično da u tom trenutku imaju planove o zajedničkom životu i kupnji automobila kojeg bi zajednički koristili.

 

11. Dakle, iz dokaznog postupka proizlazi da je na temelju dogovora sa tuženicom tužitelj tuženici u svrhu kupnje automobila isplatio iznos od 15.000,00 eura, sve u namjeri zasnivanja zajednice života stranaka i njihovog budućeg zajedničkog korištenja automobila. Navedeno bi ukazivalo da pravna osnova prijelaza predmetnih novčanih sredstva nije zajam, već sporazum stranaka o zajedničkom korištenju automobila u budućoj životnoj zajednici do koje životne zajednice nije došlo (istovrsno pravno shvaćanje zauzeto je i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-756/08 od 4. veljače 2009.). To nadalje znači da sud prvog stupnja treba ocijeniti da li tužitelj eventualno ima pravo na povrat predmetnih novčanih sredstva temeljem druge pravne osnove od one koju je naveo u tužbi, a kako to tužitelj ističe u podnijetoj žalbi, odnosno ocijeniti da li tužitelj ima pravo na povrat utuženih sredstava temeljem odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO. Ako bi sud na temelju provedenih dokaza utvrdio da se radi o slučaju stjecanja bez osnove iz čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO tada mora ocijeniti i da li je tuženica pošteni ili nepošteni stjecatelj odnosno kada je eventualno tuženica postala nepošteni stjecatelj jer o tome, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO, ovisi i odluka suda o zateznim kamatama. S obzirom sud nije utvrdio sve činjenice o kojima ovisi eventualna primjena odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO, to je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno čime je ostvaren žalbeni razloge pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz čl. 355. ZPP.

 

12. Slijedom iznijetih razloga, valjalo je temeljem čl. 370. ZPP prvostupanjsku presudu ukinuti i vratiti predmet sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

13. S obzirom da obveza naknade troškova postupka ovisi o konačnom rješenju spora, to je ukinuta i odluka o troškovima parničnog postupka.

 

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavljena je za konačnu odluku, sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

15. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu da nije vezan sa pravnom osnovom tužbe (čl. 186. st. 3. ZPP) ponovno ocijeniti postoji li s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, osnova za primjenu odredbe čl. 1111. st. 1. i 3. ZOO. U tom slučaju će, imajući u vidu odredbu čl. 1115. ZOO, utvrditi da li je tuženica pošteni ili nepošteni stjecatelj spornih novčanih sredstava, a kako bi mogao donijeti pravilnu i zakonitu odluku kako u odnosu na isplatu glavnice, tako i u odnosu na isplatu zateznih kamata.

 

16. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

 

 

U Zagrebu, 7. svibnja 2024.

 

 

              Predsjednica vijeća:

                             Vesna Žulj, v.r.