REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7765/2025-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Vlatki Toplak kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika - specijaliste Lidije Đogaš Batovanja, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB 84397956623, protiv tuženika Grawe Hrvatska d.d. Zagreb, Ulica grada Vukovara 5, OIB 28406115764, zastupanog po punomoćniku Mladenu Golojuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 9. lipnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Grawe Hrvatska d.d., iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 5, OIB: 28406115764 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 7.139,49 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 18.05.2025. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.300,00 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana 24. rujna 2026. kao dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj kod ovog suda dana 4. prosinca 2025. navodi da je osiguranica tužitelja ŽB stradala kao putnik u vozilu registarske oznake [registarska oznaka] u prometnoj nezgodi dana 29. srpnja 2014., a koju je skrivio osiguranik tuženika HB upravljajući osobnim automobilom registarske oznake [registarska oznaka] na način da je ušao u raskrižje bez zaustavljanja na crvenom svjetlu na semaforu i udario u osobno vozilo u kojem se nalazila osiguranica tužitelja. Odgovornost osiguranika tuženika utvrđena je pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-387/2015 od 8. srpnja 2015. Nadalje, navodi kako je osiguranica tužitelja vodila pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu postupak pod poslovnim brojem Pn-2538/2018 povodom istog štetnog događaja. Tužitelj dalje navodi kako je na osnovu predmetne prometne nesreće osiguranici tužitelja ŽB rješenjem broj 757839 od 25. siječnja 2023. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada uzrokovane štetnim događajem dok je rješenjem broj 757839 od 5. lipnja 2023. istoj određena invalidska mirovina.

2. Za razdoblje od 25. travnja 2023. do 30. travnja 2025. tužitelj je isplatio iznos od 7.139,49 eura s osnova invalidske mirovine, a koji predstavlja štetu za HZMO u navedenom razdoblju.

3. Tužitelj navodi kako se dana 28. travnja 2025. obratio tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine izvršene u razdoblju od 25. travnja 2023. do 30. travnja 2025., da je tuženik zaprimio navedeni zahtjev te isti otklonio pozivajući se na odredbe članka 27. Zakona o obveznom osiguranju u prometu. Tužitelj ističe da se prema odredbama čl. 165. Zakona o mirovinskom osiguranju pri utvrđivanju prava na naknadu štete nanesene Zavodu, primjenjuju isključivo odgovarajuće odredbe propisa kojim se uređuju obvezni odnosi i odgovarajuće posebne odredbe ovog zakona, osim ako ovaj zakon ne propisuje drugačije.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako osporava tužbeni zahtjev u cijelosti. Štetni događaj u kojem je ozlijeđena osiguranica tužitelja ŽB nije sporan kao niti da je za tu prometnu nesreću odgovoran HB koji je upravljao vozilom OS248IZ, a koje vozilo je u to vrijeme bilo osigurano policom osiguranja od automobilske odgovornosti kod tuženika. Isto tako nije sporno da tužitelj isplaćuje svojoj osiguranici ŽB invalidsku mirovinu kao i da ukupna visina isplaćene mirovine za razdoblje 25. travnja 2023. pa do 30. travnja 2025. iznosi 7.139,49 eura budući tako proizlazi iz dokumentacije koju je dostavio tužitelj i u koju tuženik nema razloga sumnjati. Tuženik navodi kako je sporna visina iznosa stvarne štete koji je tuženik dužan platiti tužitelju te primjena zakonskog propisa po kojem će takva isplata uslijediti. Naime, navodi kako je Vrhovni sud RH ponovio svoje već poznato pravno shvaćanje da će se u slučaju isplate invalidskih mirovina za zahtjeve koje HZMO ima prema društvu osiguranja primjenjivati Zakon o obveznim osiguranjima u prometu i to zakon koji je bio na snazi u vrijeme pojedinih isplata takvih mirovina pri čemu se poziva na članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu kojim je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, da se razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, da se odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. Pozivajući se na navedeni propis Vrhovni sud u svojoj rješidbi Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022, točka 15. obrazloženja, razlaže: „No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa obiteljske mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.“ 5. Zaključno, pozivajući se na navedena shvaćanja Vrhovnog suda RH na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH dana 9. lipnja 2022. doneseno je (izmijenjeno je) pravno shvaćanje tako da je ono sada: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine.“ Rezimirajući navedene zakonske odredbe i citirana pravna shvaćanja tuženik navodi kako je vidljivo da tuženik nije dužan tužitelju puni iznos invalidske mirovine, a koji je ovaj isplatio i koji pogrešno i neosnovano potražuje tužbom, već „stvarnu štetu“ a koja u konkretnom slučaju predstavlja „razmjerni iznos mirovine“ a koji će su utvrditi kao razlika (ako postoji) između invalidske mirovine koju tužitelj plaća i mirovine koju bi tužitelj plaćao kao da je razlog isplate ozljeda na radu tužiteljeva osiguranika, a ne utuženi štetni događaj.

6. Tuženik ističe kako je jasno da on nije štetnik u ovom postupku tj. ničim nije uzrokovao štetu tužitelju već odgovara temeljem Zakona o obveznim osiguranjima u prometu i sukladno tome zakonu, a koji je stoga propis koji se ima apsolutno primijeniti na prvom mjestu i prije svega u ovakvoj pravnoj situaciji. Bez police obveznog osiguranja od autoodgovornosti, a koju vlasnik vozila sklapa temeljem ZOOP-a, te samo u opsegu i pod uvjetima iz te police osiguranja i ZOOP-a, uopće nema nikakve osnove da bi tuženi plaćao bilo kome i bilo kakve štete po utuženom štetnom događaju pa niti osnove da tužitelj od tuženoga bilo što potražuje. U tome smislu, tuženik navodi kako tužitelj nije sačinio izračun razmjernog iznosa mirovine, a na što ga je tuženik pozvao u svom dopisu kao odgovoru na tužiteljev zahtjev za isplatom.

7. Ističe kako isključivo tužitelj raspolaže podacima temeljem kojih se može izračunati razmjerni iznos mirovine. Dok tužitelj ne sačini valjani izračun razmjernog iznosa mirovine i dok se ne utvrdi da li kakva razlika uopće postoji, obveza tuženoga ne može dospjeti, a niti na takvu tražbinu mogu početi teći zakonske zatezne kamate. Tuženik predlaže odbiti tužitelja sa tužbom i postavljenim tužbenim zahtjevom u cijelosti, a tuženiku dosuditi prouzročene parnične troškove.

8. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sadržaj isprava koje prileže spisu i to zapisnik o očevidu MUP-a, PU zagrebačka, I. PPP Zagreb od 3. prosinca 2014., presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-387/2015-11 od 8. srpnja 2015., rješenje broj 757839 od 25. siječnja 2023. i od 5. lipnja 2023., prilog rješenju – ispis podataka o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini, nalaz i mišljenje o radnoj sposobnosti radnika, obračun isplata sa lista 35 spisa, izvadak iz banke podataka doznačenih mirovinskih primanja, odštetni zahtjev, utemeljeni odgovor, te je proveden dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o . Također, sud je pročitao i priloženu sudsku praksu u spisu.

9. Na temelju provedenog dokaznog postupka, cijeneći sve provedene dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje ZPP), u njihovoj ukupnosti i svaki zasebno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim kao u točki I. izreke.

10. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete na ime isplaćene invalidske mirovine koju je tužitelj isplatio osiguranici tužitelja i to u razdoblju od 25. travnja 2023. pa do 30. travnja 2025. u iznosu od 7.139,49 eura, a budući je uzrok invalidnosti ozljeda izvan rada zbog potpunog gubitka radne sposobnosti.

11. Među strankama nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja, pasivna legitimaciju i odgovornost za predmetni štetni događaj, niti je sporno da je osiguranici tužitelja priznato pravo na invalidsku mirovinu, potom da predmetno potraživanje proizlazi iz ozljede izvan rada osiguranice tužitelja kao i da je visina štete postavljena sukladno čl. 161. Zakonu o mirovinskom osiguranju.

12. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva u cijelosti, pasivna legitimacija u odnosu na utuženo potraživanje tužitelja, kao i mjerodavno materijalno pravo, odnosno je li se u konkretnom slučaju kao specijalni propis primjenjuje Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23; dalje ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22; dalje ZOMO).

13. Prvenstveno valja naglasiti kako je u sporovima koje pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povratka izdataka za isplate invalidske mirovine na temelju odredbe čl. 161. ZOMO-a mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme kad je izdatak učinjen, a to je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu, a ne Zakon o mirovinskom osiguranju (tako i Vrhovni sud RH u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020.). Tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguranici tužitelja ŽB u razdoblju od 25. travnja 2023. pa do 30. travnja 2025., a koja je u prometnoj nesreći od 29. srpnja 2014. zadobila tjelesne ozljede zbog kojih je nastala profesionalna nesposobnost za rad, a što rezultira time da između tužitelja i štetnika, osiguranika tuženika HB, koji je odgovoran za predmetni štetni događaj, prometnu nesreću, nastaje odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, dok su obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane odredbama ZOOP-a. Iz navedenog razloga za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja, koji isplaćuje invalidsku mirovinu svom osiguraniku nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, dok naprotiv nisu relevantne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju ZOMO-a, koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja. Inače navedeni pravni stav o primjeni ZOOP-a, a ne ZOMO-a izrazio je Vrhovni sud RH, koji sukladno odredbi članka 20. točci 1. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15 i 82/15 – u daljnjem tekstu ZS-a) osigurava jedinstvenu primjenu prava, u brojnim svojim odlukama, odnosno u odluci poslovni broj Rev-66/22 od 1. veljače 2022., u odluci poslovni broj Rev-12/22 od 12. siječnja 2022., u odluci poslovni broj Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., u odluci poslovni broj Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020. i u odluci poslovni broj Rev-2320/15 od 21. svibnja 2019., a taj pravni stav izrazio je i Visoki trgovački sud RH u odluci poslovni broj Pž-5096/21 od 7. rujna 2022. i u odluci poslovni broj Pž-10507/13 od 13. siječnja 2016., te je i Ustavni sud RH u odluci poslovni broj U-I/988/1998 od 17. ožujka 2010. utvrdio da je ZOMO opći zakon kojim se uređuju odnosi u sustavu mirovinskog osiguranja utemeljenog na generacijskoj solidarnosti, pa je posebnim zakonom dopušteno odstupiti od njegovih općih načela. Time ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis, gdje vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.

14. Odredbom čl. 27. st. 1. ZOOP-a, također važećim u trenutku isplate invalidske mirovine, propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili socijalnog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama preuzetim ugovorom o osiguranju, a čl. 27. st. 3. i st. 4. ZOOP-a propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

15. Iz naprijed citirane odredbe iz čl. 27. st. 1. ZOOP-a proizlazi da je društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obavezno nadoknaditi zavodu (ovdje tužitelju) svaku stvarnu štetu koju zavod pretrpi bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020. i dr.).

16. Sukladno citiranim zakonskim odredbama, tužitelj od tuženika kao društva za osiguranje, ima pravo zahtijevati naknadu razmjernog iznosa isplaćene mirovine, ali samo u visini razlike između priznatog iznosa invalidske mirovine te kako je tjelesno oštećenje osiguranika prouzročeno povredom na radu i iznosa koji bi bio priznat u slučaju ozljede na radu.

17. Uvidom u rješenje tužitelja od 25. siječnja 2023. utvrđeno je da je kod osiguranice tužitelja zbog ozljede izvan rada nastala profesionalna nesposobnost izvan rada, da je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti i da se istoj počevši od 8. studenog 2022. priznaje pravo na invalidsku mirovinu.

18. Tuženik je osporio kako osnov tako i visinu tužbenog zahtjeva, te predložio izvođenje dokaza na navedenu okolnost provođenjem financijskog vještačenja koje je provedeno po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

19. Tako iz nalaza i mišljenja vještaka Petre Blašković od 17. travnja 2026. proizlazi kako je iznos isplaćene invalidske mirovine osiguraniku ŽB u razdoblju od 25. travnja 2023. do 30. travnja 2025. iznosio je 7.139,49 eura. Pod pretpostavkom da bi osiguranik imao pravo na invalidsku mirovinu koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu u razdoblju od 25. travnja 2023. do 30. travnja 2025. bi ukupni procijenjeni iznos tako utvrđene invalidske mirovine iznosio 12.421,20 eura. Stoga, manje isplaćeno po osnovi invalidske mirovine u odnosu na procijenjenu invalidsku mirovinu da je kod osiguranika došlo do povrede na radu u razdoblju od 25. travnja 2023. do 30. travnja 2025. iznosi 5.281,71 eura.

20. Stranke nisu isticale primjedbe i prigovore na nalaz i mišljenje vještaka, slijedom čega je sud navedeni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković u cijelosti prihvatio obzirom je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima financijske znanosti i prakse, gdje je pri izradi nalaza i mišljenja vještak vršio uvid u priloženu dokumentaciju u spisu, a u nalazu nema nikakvih nelogičnosti i proturječnosti.

21. Nadalje, sud nije prihvatio kao dokaz visine tužbenog zahtjeva obračun isplata sa lista 35 spisa, jer isti nije obračunat u skladu s čl. 27. st. 3. ZOOP-a.

22. Budući da tužitelj u ovom postupku nije dokazao odlučnu činjenicu – nastanak i visinu štete koja bi bila obračunata primjenom odredbe članka 27. stavka 3. ZOOP - a (koja odredba propisuje drugačiji način obračuna štete od odredbi ZOMO-a, na kojim odredbama tužitelj temelji svoj zahtjev), a teret dokaza čega je na tužitelju , osobito teret za dokazivanje činjenica kojima dokazuje visinu pretrpljene štete, te kako sud provedenim vještačenjem nije utvrdio postojanje štete u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a, budući je iz istog vidljivo da u konkretnom slučaju tužitelj plaća značajnije manje nego u slučaju da je razlog isplate bila ozljeda na radu osiguranice tužitelja, to je sud tužbeni zahtjev ocijenio nedokazanim, a samim time i neosnovanim. Naime, sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda RH izraženog u odluci Rev 298/2022 od dana 19. listopada 2022. obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja se isplaćuje osiguraniku tužitelja bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja se isplaćuje zbog umirovljenja zbog povrede na radu, te je stoga u ovom slučaju trebalo utvrditi postoji li razlika između mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu i zavisno od toga odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja. Kako je iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno da bi invalidska mirovina zbog ozljede na radu bila veća od ostvarene invalidske mirovine u cijelom spornom razdoblju, te kako slijedom navedenog, tužitelj nije dokazao da trpi štetu to je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan.

23. Imajući na umu da je tužitelj svojoj osiguranici ŽB u razdoblju od 25. travnja 2023. do 30. travnja 2025. isplaćivao invalidsku mirovinu, s time da ozljede koje je osiguranica tužitelja zadobila u predmetnoj prometnoj nesreći, zbog kojih je došlo do profesionalne nesposobnosti za rad, a time i invalidske mirovine, ne predstavljaju ozljedu na radu, to dakle niti ne postoji stvarna šteta koju tužitelj trpi isplatom te invalidske mirovine, jer se sukladno odredbi članka 27. stavka 3. ZOOP -a stvarna šteta utvrđuje kao razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na rad.

24. Slijedom navedenog, a temeljem odredbe članka 325. stavka 1. ZPP -a u svezi s odredbom članka 27. stavka 1., stavka 2. i stavka 3. ZOOP -a, sud je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude .

25. Sud ukazuje kako tužitelj u trenutku zaključenja glavne rasprave nije potraživao naknadu troškova parničnog postupka.

26. Odluka o troškovima tuženika, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, čl. 155. ZPP-a, Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika rad (Narodne novine broj 148/09, 142/12, 108/14, 126/22, 138/23, dalje Tarifa) te prema predanom troškovniku iz podneska od 18.4.2026. sve sukladno vrijednosti predmeta spora od 7.139,40 eura, slijedom čega je tuženiku priznat trošak sastava odgovora na tužbu sukladno Tbr. 7/1, sastava podneska od 18.4.2026. prema Tbr. 8/1, te za zastupanje po punomoćniku odvjetniku na ročištima dana 6.3.2026. i 9.6.2026. prema Tbr. 9/1 za svaku radnju iznosu od po 200,00 eura, sve uz pripadajući PDV od 25% kao i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 300,00 eura čime je tuženiku ukupno priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 1 .300,00 eura, kako je to odlučeno u točki II. izreke.

27. Zatezna kamata na trošak određena je sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

Zagreb, 24. rujna 2026.

Sudac:

Vlatka Toplak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 3 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

- tužitelju

- tuženiku po pun.

U Zagrebu, dana 24. rujna 2026. godine

Viši sudski savjetnik - specijalist: Lidija Đogaš Batovanja