REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] A 5

Poslovni broj: Us I-717/2026-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Mirjane Jakić, Uroša Egića iz Prigrevice, Karađorđeva 40, Republika Srbija, OIB: (nepoznat), protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi utvrđivanja hrvatskog državljanstva, 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/25-01/82, URBROJ: 511-01-203-26-2 od 13. veljače 2026., kao i radi poništenja rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, KLASA: UP/I-224-04/25-01/287, URBROJ: 511-04-08-25-2 od 17. lipnja 2025. te usvajanja zahtjeva tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva podrijetlom.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/25-01/82, URBROJ: 511-01-203-26-2 od 13. veljače 2026., odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv rješenja Policijske uprave Policijske uprave ličko-senjske, Postaje granične policije Korenica, KLASA: UP/I-224- 04/25-01/287, URBROJ: 511-04-08-25-2 od 17. lipnja 2025., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske, kojeg je tužitelj podnio 15. prosinca 2021. u Beogradu upućen Matičnom uredu u Udbini, a kojeg je Matični ured Udbina dostavila Ministarstvu unutarnjih poslova, Službi za državljanstvo 30. prosinca 2021.

2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za upravne poslove i državljanstvo, KLASA: UP/II-224-04/25-01/82, URBROJ: 511-01-203-26-2 od 13. veljače 2026. od 13. veljače 2026. tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 29. travnja 2026. pod gore navedenim poslovnim brojem, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

3. U svezi s tim, tužitelj je u tužbi u bitnome naveo, kako nije sporno da je njegov otac hrvatski državljanin upisan u knjigu državljana Matičnog ureda Udbine, dok je tužitelj rođen **.**.1985. u [adresa]. Smatra da tuženik proizvoljno tumači odredbu članka 5. stavka 2. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ broj 102/19), a prema kojoj se odredbe o stjecanju državljanstva podrijetlom za osobe starije od 21 godinu ne odnose na osobe rođene prije 1991. te tvrdi da je intencija zakonodavca bila upravo sanacija statusa osoba kojima je pravo na državljanstvo po roditelju bilo uskraćeno zbog administrativnih barijera bivšeg sustava.

4. Ističe da je tuženik propustio utvrditi je li upis tužitelja u matičnu knjigu rođenih u [adresa] kao dokaz stjecanja republičkog državljanstva Srbije, bio u skladu s tada važećim saveznim Zakonom o državljanstvu SFRJ (Službeni list 58/76 ), jer prema članku 22. stavku 2. navedenog saveznog Zakona, dijete čiji roditelji imaju različita republička državljanstva, a rođeno je na području treće republike, stječe državljanstvo republike u kojoj je rođeno, samo ako se roditelji o tome sporazume, a u konkretnom slučaju takav sporazum nikad nije sklopljen između roditelja tužitelja, slijedom čega je i upis u Srbiji bio protivan tadašnjem saveznom zakonu i ne može proizvoditi pravne učinke niti biti prepreka za utvrđivanje hrvatskog državljanstva.

5. Stoga je tužitelj je tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 13. veljače 2026., te utvrdi da je tužitelj stekao hrvatsko državljanstvo temeljem zakona podrijetlom, po ocu, uz nalaganje tuženiku da tužitelja upiše u knjige državljana Republike Hrvatske, sve uz nadoknadu troška upravnog spora.

6. Tuženik je u Odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 15. lipnja 2026. u bitnome naveo, da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je tužitelj na dan 8. listopada 1991. bio državljanin Republike Srbije, te se ne može smatrati i utvrditi da se na isti dan smatra i državljaninom Republike Hrvatske u smislu članka 30. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu (Narodne novine broj 53/91, 70/91, 28/92, 113/93, 4/94, 130/11, 110/15, 102/19, 138/21), niti se na njega može primijeniti odredba članka 5. stavak 2. istog Zakona, jer se ista odnosi samo na osobe rođene u inozemstvu nakon 8. listopada 1991., a što kod tužitelja nije slučaj. Isto da je potvrđeno i nizom presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, primjerice presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Usž-2770/20-2 od 21. listopada 2020., Usž-2318/23-2 od 15. veljače 2024. te drugim navedenim u Odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja tuženika, kao i Odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, poslovnog broja U-III-1758/2023 od 30. listopada 2024., pa je tuženik odgovarajući na navode tužitelja što će u nastavku presude bih detaljnije obrazloženo, predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

7. U ovom upravnom sporu 17. rujna 2026. održano je ročište za raspravu u prisutnosti tužitelja i službene osobe tuženika, čime je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 i 39/26, u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima važnim za rješavanje ovog upravnog spora.

8. Na istom ročištu za raspravu, stranke se u cijelosti ostaje kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta spora, kao i onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka, te je rasprava zaključena.

9. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta postupka, utvrđeno je, da je tužitelj rođen **.**.1985. u [adresa] u Republici Srbiji, državljanin Republike Srbije, koji je 15. prosinca 2021. podnio Matičnom uredu Udbine zamolbu za upisom u knjigu državljana po podrijetlu, a koji Matični ured je dopisom od 27. prosinca 2021. navedenu zamolbu uputio Ministarstvu unutarnjih poslova, Službi za državljanstvo, kod kojeg je zaprimljena 30. prosinca 2021.

10. Utvrđeno je ,da je otac tužitelja, AE, rođen 1952. godine u mjestu Jošani, Hrvatska, državljanin je Republike Hrvatske, podrijetlom upisan po rođenju u knjigu državljana, u matičnom uredu Udbina pod rednim brojem 924., a tužiteljeva majka ŽE, djev. Ž, rođena 1959. u mjestu Donje Ratkovo, Ključ, Bosna i Hercegovina, nije hrvatska državljanka.

11. Utvrđeno je, da je tužitelju po rođenju upisan podatak o državljanstvu Republike Srbije u maticu rođenih, koja se vodi za matično područje [adresa] pod rednim brojem 170. za godinu 1985., pa kako je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. stekao tadašnje republičko državljanstvo SR Srbije, to da ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske, temeljem članka 30. stavak 1. ZOHD, jer se po istim propisima uz savezno ili jugoslavensko državljanstvo mogli imati samo jedno republičko državljanstvo. Stoga je prvostupanjskim rješenjem od 17. lipnja 2025. odbijen zahtjev tužitelja za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske.

12. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja, tužitelj izjavio tuženiku žalbu 2. srpnja 2025., o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 13. veljače 2026., uz obrazloženje da je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. upisan u evidenciju državljana Republike Srbije i ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva, u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana Republike Hrvatske temeljem članka 30. stavak 1. ZOHD, dok se odredba članka 5. stavka 2. navedenog Zakona na tužitelja ne može primijeniti, jer se odnosi na osobe rođene u inozemstvu nakon 8. listopada 1991., a što da je potvrđena u nizu presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kao primjerice presudom poslovnog broja Usž-2380/22-4 od 26. siječnja 2023., poslovnog broja Usž-2511/23-2 od 4. listopada 2023. i mnogim drugima, kao i Odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, U-III- 1758/2023 od 30. listopada 2024.

13. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

14. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Na navode tužitelja iz tužbe kojima ističe da se tuženik pogrešno pozvao na odredbe čl. 30. st. 1. ZoHD-a i čl. 5. Zakona o državljanstvu SR Hrvatske., a sve imajući u vidu da je tužitelj podnio zahtjev za utvrđivanje hrvatskog državljanstva po čl. 5. st. 2. ZoHD-a ukazuje se tužitelju, da su odredbama čl. 4. i 5. ZoHD-a propisani uvjeti stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom i da se navedene odredbe odnose samo na novorođenu i maloljetnu djecu te na osobe rođene za vrijeme važenja ZoHD-a tj. rođene nakon **.**.1991. kada je stupio navedeni Zakon na snagu. Dakle, ispunjavanje uvjeta za stjecanje hrvatskog državljanstva podrijetlom utvrđuje se po zakonu koje je važio u vrijeme rođenja osobe koja traži naknadni upis u evidenciju državljana Republike Hrvatske, a ZoHD nije bio donesen u vrijeme tužiteljevog rođenja pa je pravilno prvostupanjsko tijelo zahtjev tužitelja preispitalo i riješilo sukladno odredbi čl. 30. st. 1. ZoHD-a.

16. Dakle, u postupku utvrđivanja hrvatskog državljanstva primjenjuje se propis važeći u vrijeme tužiteljevog rođenja, pa se na tužitelja kao osobu rođenu prije **.**.1991. tj. prije stupanja na snagu ZoHD-a, ne može primijeniti odredba članka 5. stavak 2. važećeg Zakona, jer je potrebno Zakon o hrvatskom državljanstvu tumačiti kao cjelinu. Odredba čl. 30. st. 1. navedenog Zakona nije brisana, ukinuta niti mijenjana Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 2020., dok je navedenom odredbom čl. 30. st. 1. ZoHD-a uređeno načelo pravnog kontinuiteta hrvatskog državljanstva, na način da propisuje tko se smatra hrvatskim državljaninom na dan stupanja na snagu Zakona o hrvatskom državljanstvu tj. na dan 8. listopada 1991. i upravo odredba čl. 30. st.1. ZoHD-a predstavlja granicu za primjenu odredbi čl. 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu.

17. S tim u svezi valja tužitelju ukazati na načelo pravnog kontinuiteta hrvatskog državljanstva, koje je jedno od najvažnijih načela na kojima se temelji Zakona o hrvatskom državljanstvu, a koje bi tužiteljevim tumačenjem odredbe čl. 5. st. 2. ZoHD- a zapravo bilo poništeno, odnosno izgubilo bi svaku svrhu, a što nije cilj zakonodavca. O tome govori i brojna praksa kako Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2380/22-4 od 26. siječnja 2023.), tako i Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima je izneseno stajalište da se odredba čl. 5. st. 2. ZoHD-a na koju tužitelj upire omogućuje samo onoj osobi koja je rođena nakon **.**.1991. da pod uvjetima iz naprijed navedene odredbe zakona traži upis u evidenciju hrvatskih državljana, odnosno omogućuje stjecanje hrvatskog državljana podrijetlom onim osobama koje su rođene nakon stupanja na snagu ZoHD-a, starijim od 21 godine, čiji je jedan od roditelja bio hrvatski državljanin u trenutku njegova rođenja, a propustio ih je prijaviti do njihove punoljetnosti. Stoga kako je tužitelj rođen 1985. na istog navedena odredba nije primjenjiva, pri čemu je irelevantno je li tužitelj rođen u inozemstvu ili ne. Ovo je i u skladu s ustaljenom i dosljednom upravno-sudskom i ustavno-sudskom praksom u kojoj se jasno razlikuje kada se primjenjuju pravne osnove upisa u evidenciju hrvatskih državljana temeljem podrijetla ( odredbe čl. 4. i 5. Zakona o hrvatskom državljanstvu), a kada se utvrđuje je li osoba stekla hrvatsko državljanstvo po propisima važećim do 8. listopada 1991. i vrši naknadni upis u evidenciju hrvatskih državljana temeljem čl. 30. st. 1. istog Zakona, a u razdoblju od 1. siječnja 2020. do 1. siječnja 2023. i temeljem odredbe čl. 30. a st. 2. Zakona. Stoga nije bilo nikakvog samovoljnog i nedopuštenog konstruiranja zakonske odredbe od strane tuženika kako bi obrazložio osporavano rješenje, a kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi, već je riječ o pravilnoj primjeni odredaba Zakona o hrvatskom državljanstvu pa se za osobe rođene prije **.**.1991., ništa nije promijenilo stupanjem na snagu Zakona i izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu u odnosu na utvrđivanje hrvatskog državljanstva, osim za kategoriju osobe iz odredbe čl. 30.a st. 2. Zakona.

18. Imajući u vidu da je tužitelj po propisima važećim do 8. listopada 1991. upisan u evidenciju državljana Republike Srbije, ne ispunjava uvjete za utvrđivanje hrvatskog državljanstva u svrhu naknadnog upisa u knjigu državljana temeljem čl. 30. st. 1. ZoHD-a, dok se odredba čl. 5. st. 2. istog Zakona na tužitelja ne može primijeniti iz gore obrazloženih razloga.

19. Kako je tužba sadržajna jednaka žalbenim navodima na koje se je tuženik očitovao kako u obrazloženju osporavanog rješenja, tako i u odgovoru na tužbu, a s kojim je obrazloženjem se u cijelosti slaže i ovaj sud, to se radi nepotrebnog ponavljanja upućuje tužitelja na isto.

20. Slijedom navedenog, na temelju članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Rijeci 24. rujna 2026.

Sutkinja

Marija Renner Jakovljević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.

Dostaviti:

- Tužitelju Urošu Egiću, Karađorđevac 40, Prigrevica, Republika Srbija, putem opunomoćenika za primanje pismena UE, [adresa]

- Tuženom Ministarstvu unutarnjih poslova, Upravi za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektoru za upravne poslove i državljanstvo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33