Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovi broj: K-45/2026-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tamare Pleše kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Biserke Martić i Štefice Šimunić kao članova vijeća, uz sudjelovanje Vlatke Lukačin kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv optuženog ZK, zbog kaznenog djela iz članka 188. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.; dalje: KZ/97.) i dr. povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-35/21 od 01. lipnja 2017., s izmjenama od 18. ožujka 2019. u nazočnosti zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Sanje Žugić Ćuk i optuženog ZK uz branitelja po službenoj dužnosti Nikicu Leskovara, odvjetnika iz Zagreba, a u odsutnosti uredno pozvanog opunomoćenika oštećene Ivana Jelavića, odvjetnika u Zagrebu, dana 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 158. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/11., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. - dalje: ZKP/08.) oštećenoj SK (ranije GK), OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenoj **.**.1988. u Zagrebu, dosuđuje se imovinskopravni zahtjev u iznosu od 33.180,70 € (trideset tri tisuće sto osamdeset eura i sedamdeset centi), te se nalaže optuženom ZK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], I [adresa], platiti navedeni novčani iznos oštećenoj zajedno sa zateznom kamatom od 24. rujna 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koju stopu je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude.

II/ Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. optuženik se oslobađa obveze da naknadi u cijelosti troškove ovog ponovljenog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja dok je dužan naknaditi trošak iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. i to nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice o kojem trošku će se odlučiti posebnim rješenjem.

Obrazloženje

1. Presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-18/2021 od 24. veljače 2022.,optuženi ZK proglašen je krivim za učin dva kaznena djela silovanja iz članka 188. stavka 1. KZ/97, kazneno djelo bludne radnje iz članka 193. stavak 1. u vezi članka 189. stavka 1. KZ/97 te dva kaznena djela – teška kaznena djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2 u vezi članka 154. stavak 1. točka 1. i članka 153. stavka 1 i članka 152. stavka 1. KZ/11. te je za ista osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci. Istom presudom oštećena GK (sada SK) upućena je s imovinskopravnim zahtjevom u parnični postupak.

2. Ova presuda potvrđena je presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske broj I Kž-203/2022-12 od 23. kolovoza 2022. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III-5859/2022 od 16. srpnja 2026. ukinuta je pravomoćna presuda koju čine presuda Županijskog suda u Zagrebu broj K-18/2021 od 14. veljače 2022. i presuda Visokog kaznenog suda RH broj I Kž-203/2022-12 od 23. kolovoza 2022. u dijelu u kojem je oštećenica s imovinskopravnim zahtjevom za isplatu neimovinske štete upućena u parnicu te je u tom dijelu predmet vraćen ovome sudu radi ponovnog odlučivanja o podnositeljičinom imovinskopravnim zahtjevom za isplatu neimovinske štete.

3. Sukladno članku 30. stavku 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske( „Narodne novine“ broj 99/99., 29/02. i 49/02.) odluke i rješenja ustavnog suda obvezatni su i dužna ih je poštivati svaka fizička i pravna osoba.

4. Slijedom navedenog, a po uputi Ustavnog suda Republike Hrvatske u ovom ponovljenom kaznenom postupku valjalo je odlučiti samo o imovinskopravnom zahtjevu oštećenice.

5. Oštećena SK (ranije GK) je putem opunomoćenika, podneskom od 20. ožujka 2021., postavila imovinskopravni zahtjev u iznosu od 250.000,00 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja presude, zbog povrede prava osobnosti odnosno zbog neimovinske štete prouzrokovane kaznenim djelima počinjenim na njenu štetu od strane optuženika, a s obzirom na ozbiljnost, težinu i kontinuitet pretrpljenih kaznenih djela, kao i kriminalnu upornost optuženika. Na okolnost osnovanosti i visine potraživanog iznosa predložila je provesti dokaz reproduciranjem snimke i čitanjem zapisnika o njenom ispitivanju, a iz kojih dokaza da je razvidna pretrpljena povreda prava osobnosti, kao i intenzitet i trajanje duševnih boli.

5.1. Podneskom od 01. rujna 2026. oštećenica je precizirala imovinskopravni zahtjev na način da je isti naznačila u iznosu od 33.180,70 eura ( protuvrijednost 250.000,00 kuna) obrazlažući dodatno da visina postavljenog zahtjeva odgovara intenzitetu povrede i trajanju posljedica, te važnosti odbijajućeg efekta koji dosuda takve naknade treba imati u sklopu općeg učinka generalne prevencije.

5.2. U odnosu na opravdanost visine postavljenog imovinskopravnog zahtjeva oštećenica se poziva na odluku Europskog suda pravde u predmetu OKGR protiv FIRMA-FERYN INV br. C54/07, te odluke Vrhovnog suda u predmetima Rev 2641/16-1 od 3. studenog 2016., te Rev- 2177/00-2 od 9. studenog 2000., a u kojima se u bitnome utvrđuje da se na temelju iskaza mogu utvrditi pretrpljene duševne boli, odnosno da je već spoznajom prosječnog čovjeka moguće utvrditi povredu dostojanstva i duševne boli, dok se visina naknade mo ra odrediti tako da bude učinkovita i proporcionalna te da ima odvraćajući učinak.

5.3. Pritom oštećenica smatra da sud, uvažavajući opća načela iz Direktive, „Istanbulske konvencije“ i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ima dovoljno parametara za određivanje visine zatražene naknade štete, a koja ne može proizlaziti iz Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda koji se tiču naknada štete za pretrpljene ozljede poput prometnih nesreća ili ozljede na radu. Ističe da konkretna povreda prava osobnosti proizlazi iz snažne traume koju je oštećenica nesporno pretrpjela kao žrtva interpersonalnog nasilja snažnog intenziteta, a odvraćajući učinak koju bi visina naknade morala imati premašuje orijentacijske kriterije i temelji se izravno na europskom pravu koje je obvezujuće za sve nacionalne sudove. Upirući na predmetnu ustavnosudsku odluku, inzistira da se odluka o imovinskopravnom zahtjevu može donijeti bez provođenja novih dokaza, osobito imajući u vidu opsežan iskaz koji je oštećenica dala tijekom kaznenog postupka.

6. Obrana je vezano uz imovinskopravni zahtjev osporila osnov i visinu štete koju potražuje oštećenica, a koja se očituje u neimovinskoj šteti, iz razloga što u provedenom postupku nije dokazna uzročno posljedična veza između počinjenih kaznenih djela i navodno štete koju je oštećenica pretrpjela. Osim toga obrana smatra da se visina štete ne može utvrditi temeljem dokaza koji su provedeni u ranijem postupku jer nije provedeno medicinsko vještačenje u svrhu utvrđivanja štete te nisu navedeni svi vidovi kriterija prema kojima bi se mogla utvrditi visina neimovinske štete. Obrana smatra kako se iz iskaza oštećenice ne može u dovoljnoj mjeri razbrati povreda njene osobnosti temeljem koje bi se moglo točno odrediti koliki iznos štete joj pripada.

7. Nakon što je izvršio uvid u spis te su pročitani zapisnici o ispitivanju žrtve na dokaznom ročištu od 17. veljače 2017., kao i na raspravi pred ovim sudom 17. veljače 2022. i pregledana je snimka ispitivanja žrtve sa dokaznog ročišta kao i nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. Nadice Buzina te vještaka psihologa prof. JK, sud je utvrdio da je imovinskopravni zahtjev oštećenice u cijelosti osnovan.

8. Optuženik je pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu broj K-18/2021 od 24. veljače 2022. proglašen krvim što je:

1. točno neutvrđenog dana tijekom jeseni 2006., u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], gdje živi sa izvanbračnom suprugom ĆK, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, prišao ĆK i zatražio od nje da ima sa njim spolni odnos, što je ona odbila, pa ju je grubo gurnuo na krevet u spavaćoj sobi te, protivno njenoj volji, penetrirao svojim spolovilom u njezinu vaginu dok je imenovana za cijelo vrijeme plakala i odgurivala ga govoreći mu kako to ne želi i neće,

- dakle, drugu osobu uporabom sile prisilio na spolni odnošaj,

2. točno neutvrđenog dana tijekom ljeta 2009., u večernjim satima, u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], gdje živi sa izvanbračnom suprugom ĆK, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, prišao ĆK i zatražio od nje da ima s njim spolni odnos, što je ona odbila govoreći mu da to neće i ne želi, te ju potom grubo gurnuo na krevet, te protivno njenoj volji, penetrirao svojim spolovilom u njezinu vaginu, dok je imenovana cijelo vrijeme plakala i odgurivala ga, govoreći mu da prestane,

- dakle, drugu osobu uporabom sile prisilio na spolni odnošaj,

3. točno neutvrđenog dana tijekom 2012., u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], gdje živi sa izvanbračnom suprugom ĆK, u cilju zadovoljenja svog spolnog nagona, spolno se zadovoljavao dirajući svoje spolovilo dok je ĆK spavala u krevetu te tako nije mogla vidjeti što radi, nakon čega je ejakulirao po njezinoj glavi smijući se, a što je ĆK probudilo,

- dakle, počinio bludnu radnju iskoristivši kakvo drugo stanje te osobe zbog kojeg ona nije sposobna za otpor,

4. točno neutvrđenog dana tijekom ožujka 2015., u večernjim satima, u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], gdje živi sa izvanbračnom suprugom ĆK, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, prišao ĆK, zatražio od nje da ima s njim spolni odnos, a nakon što ga je ona odbila, bacio imenovanu na pod i remenom joj svezao njezine ruke, skinuo joj hlače i gaćice, te protivno njenoj volji, penetrirao svojim spolovilom u njezinu vaginu, dok se imenovana cijelo vrijeme opirala odgurujući ga i govoreći mu da to ne želi i neće,

- dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno uporabom sile i prema bliskoj osobi,

5. točno neutvrđenog dana tijekom svibnja 2015., u obiteljskoj kući na adresi u [adresa], gdje živi sa izvanbračnom suprugom ĆK, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, prišao ĆK i zatražio od nje da ide s njim u spavaću sobu a što je imenovana shvatila kao poziv da želi s njome imati spolni odnos te ga je odbila govoreći mu da to ne želi i da joj se gadi, nakon čega ju je snažno uhvatio za ruke i odgurnuo na krevet, što je kod ĆK izazvalo strah i bojazan zbog ranijeg optuženikovog ponašanja prema njoj te je, u strahu i nelagodi, sama sa sebe skinula svoju odjeću, nakon čega je, protivno njenoj volji, penetrirao svojim spolovilom u njezinu vaginu,

- dakle, s drugom osobom bez njezinog pristanka izvršio spolni odnošaj, a djelo je počinjeno uporabom sile i prema bliskoj osobi,

- čime je počinio kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, i to pod točkama 1. i 2. – silovanjem – opisana i kažnjiva po članku 188. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11.; dalje: KZ/97.) te, pod točkom 3., kazneno djelo bludne radnje opisano po članku 193. stavak 1. u svezi članka 189. stavak 1. KZ/97., a kažnjivo po članku 193. stavak 1. KZ/97., te kaznena djela protiv spolne slobode, pod točkama 4. i 5. – teškim kaznenim djelima protiv spolne slobode – opisana po članku 154. stavak 2. u svezi s člankom 154. stavak 1. točka 1. i člankom 153. stavak 1. te člankom 152. stavak 1. Kaznenog zakona (''Narodne novine'' broj 125/11., 144/12. i 56/15., dalje: KZ/11.),

9. Oštećena GK (ranije ĆK – sada SK) ispitana je na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu te je, uz suglasnost stranaka, ovaj njen iskaz reproduciran, a potom je ista i dopunski ispitana na raspravi pred ovim sudom.

9.1. Iskazujući na dokaznom ročištu pred sucem istrage Županijskog suda u Zagrebu, a potom i na raspravi pred ovim sudom, oštećena GK (ranije ĆK) iskazala je da je sa optuženim ZK živjela u izvanbračnoj zajednici od svoje sedamnaes te godine, tj. od prosinca 2004. pa sve do 2015. godine. Opisuje kako ju je, tijekom njihove izvanbračne zajednice, optuženi ZK u više navrata silovao, a jednom je na njenu štetu počinio i bludnu radnju.

9.2. Opisujući same događaje silovanja kao i bludne radnje, oštećena GK (ranije ĆK) u više je navrata iskazala kako joj se teško vremenski odrediti, a također joj je teško odvojiti ova kaznena djela od verbalnog i fizičkog nasilja, za koje navodi kako ih je trpjela za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, ističući kako je njoj to u glavi „sve jedna cjelina“ te kako joj je „sve to isto“, no u svom iskazivanju je koristila određene životne događaje kao orijentir za inkriminirane događaje.

9.3. Tako je navela kako su događaji opisani pod točkama 1. i 2. vrlo slični, zbili su se na sličan način i radi toga joj se „u glavi pomiješaju“, no prvi od navedenih događaja zbio se nekoliko mjeseci nakon što je u izvanbračnoj zajednici rodila kćer Z, a ista je rođena **.**.2006., a dok drugi događaj oštećena povezuje uz saznanje o tome da je njen otac silovao njenu sestru, o čemu je saznala 2009. godine. U odnosu na događaj opisan pod točkom 1., oštećena GK (ranije ĆK) navodi kako je optuženi ZK želio „spavati“ s njom. Ne sjeća se je li sjedila ili ležala na krevetu te, iako ona to nakon poroda nije željela i gadio joj se, on je krenuo prema njoj. Kad ju je želio poljubiti rekla je da ne želi i da neće, no on „nikad nije prestao“, nije obraćao pažnju na ono što ona želi ili ne želi, „on je tu svoju potrebu obavio i baš ga je bilo briga“. Pozvana da objasni što podrazumijeva pod time da je optuženi „spavao“ s njom, iako ona to nije željela, navodi kako se nije željela „seksati s njim“, i smatra da on to nije trebao napraviti ukoliko ona ne želi, no „on je napravio svoje“. Opisujući događaj pod točkom 2. oštećena je navela kako se sjeća da je S, koja je supruga bratića optuženog ZK, ispričala o svom ocu i o tome kako je uz oca imala težak život, obzirom ih je otac tukao i maltretirao, kao i da je otac silovao njenu sestru. Dodaje kako je S to ispričala optuženom ZK, nakon čega ju je on vrijeđao, govorio joj je da će joj raditi isto što je njen otac radio njenoj sestri, ona mu je odgovarala neka se makne od nje, neka ju ostavi te ga je odgurivala od sebe i plakala, a on joj se smijao i pljuvao je, „i onda se to dogodilo“ te je optuženi „spavao“ s njom. Kada je „to“ završilo, sjeća se da je otišla u kupaonu, sjedila je u kadi te se izgrebla noktima do krvi jer se, radi onoga što se dogodilo, gadila sama sebi. Ističe da je majci optuženog ZK rekla kako je odvratan, kao i da ne zna kakvog monstruma od sina ima, no nije željela ništa drugo nikome govoriti, trpjela je, smatrala je da je to njena sramota te joj je bilo neugodno bilo što reći, a također se osjećala i krivom jer nije željela „spavati“ s optuženim ZK, iako mu je žena a „on ima svoje potrebe“ te mu ona „treba to dozvoliti“. Dodaje, kako je, osim što mu je uvijek govorila da ne želi imati odnose s njim, istog i pokušavala maknuti od sebe te ga je odgurivala, ali bezuspješno te bi on „uvijek obavio svoje“.

9.4. Nadalje, opisujući događaj pod točkom 3., oštećena GK (ranije ĆK) navela je kako je tom prilikom spavala s djecom u sobi, a objašnjava da nije željela s optuženim biti u sobi. Na jednom krevetu spavala je kćer G, a ona je spavala sa sinom J na istom krevetu. Dodaje kako nije čula kada je optuženi ZK ušao u sobu, a probudila se kada je osjetila da „nešto kaplje“ po njoj, i tada je počela plakati i vrištati, jer je ugledala optuženog ZK koji je stajao uz nju te je „svršio“ po njenom licu. Navodi i kako se osjećala odvratno, plakala je te se otišla oprati u kupaonicu, a optuženom ZK je to bilo smiješno te se idućeg dana ponašao „kao da se ništa nije dogodilo, kao da nije ništa napravio“.

9.5. U odnosu na kazneno djelo opisano pod točkom 4. oštećena GK (ranije ĆK) navela je kako se isti zbio nakon što je gledala film „50 nijansi sive“. Opsuje da je bila u kinu sa sestrom i sestričnom optuženog ZK, a kada se vratila optuženi je želio s njom imati odnose. Dodaje da ona nije željela „spavati“ s njim, rekla mu je neka ju pusti, no on joj je rekao da će joj biti kao u filmu. Sjeća se da su bili u sobi, navodi kako je na sebi imali traperice, nadalje se sjeća da je bila na podu te je ležala na trbuhu, optuženi joj je remenom vezao ruke „gore iznad glave“, ona je plakala i otimala se, optuženi ju je skinuo te navodi da je s njom „prisilno spavao“, ona nije htjela „ali on je obavio svoje“.

9.6. U pogledu posljednjeg kaznenog djela silovanja, oštećena je u svom iskazu konstatirala da se navedenog događaja sjeća te da se dogodio u mjesecu svibnju 2015., a što pamti obzirom je nakon toga, u mjesecu lipnju, napustila obiteljsku kuću. Opisala je da ju je tom prilikom optuženi bacio na krevet, sama se svukla, govorila mu je da joj se gadi, da joj je odvratan te da ne želi seks sa njim, plakala je, on je ležao na njoj te navodi da je ona ležala „doslovce ko lutka“, a kada je „to završilo“ optuženi joj je rekao da ju „drugi mogu jebati“ a on ne.

9.7. Zaključno, navodi kako je u svim opisanim situacijama govorila optuženom ZK da ne želi „spavati“ s njim, no također mu je to davala do znanja i time što bi ga pokušavala maknuti od sebe te bi ga odgurivala, ali neuspješno, te bi on „uvijek obavio svoje“.

9.8. Opisujući općenito svoj odnos sa optuženim ZK, oštećena GK (ranije ĆK) navela je kako je on pred drugima uvijek bio „savršeni muž, za poželjeti“, no kada su bili nasamo navodi kako je njen život s njim bio pun prijetnji, uvreda, pljuvanja te općenito život koji nikome ne bi poželjela. Sjeća se situacije kada ju je optuženi „ošišao na ćelavo“, a to se zbilo kada je bila trudna sa kćeri Ć. Navodi kako je već tada željela otići od optuženog, „klečala je i molila ga“, a dodaje kako je zvala i baku i rekla joj da ide, no nije imala kuda otići. Također se sjeća i da ju je, jednom prilikom, optuženi automobilom odvezao na nasip te je uzeo palicu i nož, stavio je rukavice i rekao da će ju ubiti. Dodaje da je 2009. sa djecom otišla u Caritasovu kuću, a također je bila i na policiji gdje je prijavila optuženog tj. rekla je „ nešto najblaže“, no nije rekla sve. Objašnjava kako je ona samo željela negdje otići i smjestiti se, no u Caritasovoj kući je s djecom ostala samo nekoliko dana, jer je optuženi sa svojim roditeljima došao po nju, a ona nije znala reagirati te je samo šutjela i plakala. Navodi kako je tada djelatnici Caritasove kuće rekla da ne želi ići, a također je od nje tražila i da ona optuženom ZK to kaže, no djelatnica joj je odgovorila kako ona sama to mora reći. Obzirom je optuženi rekao da ona može ostati u Caritasovoj kući, a da će on uzeti djecu, ističe da nije smjela reći da želi ostati, jer nije željela biti bez djece, obzirom su djeca njen život, i zato je odlučila vratiti se.

9.9. Opisujući svoj odlazak u Sigurnu kuću, oštećena navodi kako se sjeća da je bio petak, 26. lipnja 2015. kada je uzela djecu, slagala im je da idu u dućan te je s njima potom otišla u Sigurnu kuću, jer ih je jednostavno htjela „maknuti od njega“. Ističe kako nije više htjela trpjeti da njena djeca odrastaju uz nekog tko se drogira, tko svaki dan mlati njihovu mamu i vrijeđa ju, a u organizaciji odlaska u Sigurnu kuću pomogla joj je djelatnica Centra za socijalnu skrb „crvene kose“, kojoj je zahvalna, jer danas ima novi život. Opisuje kako je, večer prije njenog odlaska, došlo do incidenta između optuženikovog bratića K i sestrične P. O je udario štangom po glavi P, što su djeca gledala s balkona na kojem su plakala i vrištala, pa oštećena GK (ranije ĆK) navodi kako je tada pomislila da je dosta da njena djeca odrastaju u takvoj zajednici uz nasilje, gdje gledaju majku kojoj su polomljene kosti prstiju te da gledaju nasilje koje je opisala. Potvrđuje da je povodom ovog događaja intervenirala i policija, pa je policiji i ona davala izjavu, no navodi kako nije rekla puno, jer se nije željela miješati, posebice jer je znala da idući dan odlazi, a upitana je li tada djelatniku policije ispričala o postupcima optuženika prema njoj, navodi kako nije jer: „Što bi to promijenilo, O svoju mamu s palicom spuca i izađe van, nikome ništa, što bi to promijenilo, nikome se nisam mogla obratiti…“ Dodaje kako se nije imala kome obratiti za pomoć, „… a pogotovo ne policiji koja će samo uzeti zapisnik i doviđenja, nikomu ništa“, pri čemu ističe i kako je, nakon što je optuženog 2009. godine prijavila policiji, „završila sa strganim prstima“. Uz to, navodi kako se bojala optuženog ZK, a dodaje da bi, kada bi ju on ozlijedio, uvijek lagala liječnicima, navodeći da je pala niz stepenice ili da se udarila u rebra kada je vješala veš i sl. Stoga ističe kako, iako ju je bilo strah otići, odlučila je te je samoj sebi rekla: „Idem, pa makar idem u smrt, idem“.

9.10. Potvrđuje da je, nakon dolaska u Sigurnu kuću, putem svoje punomoćnice podnijela kaznenu prijavu protiv optuženog ZK, no ne i radi silovanja, pa objašnjava kako to što joj se događalo tada i nije smatrala silovanjem. Mislila je da je „kao njegova žena dužna spavati s njim“, iako to ne želi, no kada je o tome pričala sa ženama u Sigurnoj kući, kao i sa socijalnom radnicom koja joj je rekla: „Tvoje ne je tvoje ne, ti si žena i imaš pravo reći ne", te joj je objasnila da, ukoliko ona ne želi, on nema pravo bilo što raditi na njenom tijelu, tada je shvatila da je to što joj se događalo silovanje. Također ističe kako silovanje nije željela prijaviti i radi toga što je znala da, u tom slučaju, mora svjedočiti i sve to mora iznijeti, a smatrala je da joj nitko neće vjerovati jer nema dokaza i: „… samo ispričaš, samo se osramotiš, čemu sve to…“. Upitana kako to da nije ranije reagirala i prijavila optuženog, oštećena GK (ranije ĆK) navodi: "Kome? Kako, ako vam netko svaki dan prijeti, dan danas me je strah, nisam znala za autonomne kuće". No kada je pozvana na Općinsko državno odvjetništvo, tada je zamjeniku ispričala sve, pa je tada ispričala i o silovanjima, iako ističe da detalje još uvijek nije ispričala nikome, pa čak niti svojoj psihologici, jer se ne želi i ne može toga prisjećati.

10. Iz psihijatrijsko – psihologijskog nalaza i mišljenja utvrđeno je da je GK (ranije ĆK – sada SK) rođena u potpuno disfunkcionalnoj obitelji u kojoj je njen rani razvoj obilježen nizom traumatskih događaja, a razdoblje djetinjstva provela je pretežno s bakom koja je kompenzirala roditeljsku skrb. Obrazovanje je prekinula u sedmom razredu osnovne škole, kada je i započela zajednički život s izvanbračnim suprugom, a udala se prema romskim običajima te je, tijekom trajanja izvanbračne zajednice, živjela u zajedničkom kućanstvu s partnerovim roditeljima, njegovom sestrom i njenim djetetom. Baka, s kojom je jedinom imala bliske emocionalne odnose tijekom života, preminula je 2007. godine. Analizirajući osobno i socijalno funkcioniranje oštećene, iz psihijatrijsko – psihologijskog nalaza i mišljenja proizlazi kako ista ne boluje od duševne bolesti, nije ovisna o alkoholu, niti o bilo kojem drugom psihoaktivnom sredstvu. Ista je ispodprosječnog intelektualnog funkcioniranja s psihoorganskom cerebralnom disfunkcijom i epilepsijom. Naivnog je poimanja, pasivno- ovisnih crta ličnosti, nesigurna te emocionalno nezrela, a promjenom imena i prezimena ista pokušava stvoriti „novi identitet“, dijelom da izbjegne mogućnost susreta s bivšim partnerom, kao i da stvori novo okruženje za život djece i sebe same.

10.1.U njezinoj kliničkoj slici dijagnosticirani su određeni elementi psihoorganskog sindroma, koje je moguće povezati kako s epilepsijom, tako i sa posljedicama fizičkih trauma. Također, kliničkom slikom dominiraju kulturološki obrasci ponašanja, npr. „normalno je da me tuče jer mi je muž“, „moram spavati s njim jer mi je muž“ i sl. Što se tiče posttraumatskog poremećaja, iz psihijatrijsko – psihologijskog nalaza i mišljenja proizlazi kako postoje određeni elementi istog koji se manifestiraju izolacijom, povlačenjem, izbjegavanjem razgovora o traumi te situacijama koje je na to podsjećaju, pri čemu su ovi elementi uvjetovani traumatskim doživljajima u primarnoj obitelji te kasnije nadograđeni traumatskim iskustvima tijekom partnerskog odnosa. Također se navodi da oštećenica pokazuje znakove traumatiziranosti u skalama kojima se ispituju teškoće vezane za spolnost, obrambeno izbjegavanje i intruzivno doživljavanje.

11.Optuženi ZK je u svom očitovanju o imovinskopravnom zahtjevu naveo kako isti ne priznaje te nije imao ništa drugo za dodati.

12. S obzirom da je optuženi pravomoćno osuđen za inkriminirana mu kaznena djela i to da ih je počinio upravo na način kako je to navedeno u činjeničnom opisu u točki 6. ovog obrazloženja, sud prilikom donošenja odluke o imovinskopravnom zahtjevu nije ovlašten preispitivati činjenična utvrđenja iz pravomoćne sudske odluke kojom je utvrđena kaznenopravna odgovornost optuženika, nego su razmatrane samo okolnosti vezane uz postavljeni imovinskopravni zahtjev.

12.1. S tim u svezi bilo je potrebno utvrditi je li oštećenic počinjenim kaznenim djelima pretrpjela štetu, postoji li uzročno posljedična veza između počinjenih kaznenih djela i štete koju je oštećenica pretrpjela, može li se osnova za naknadu štete i visina neimovinske štete utvrditi temeljem dokaza koji su provedeni u ranijem postupku, odnosno na temelju iskaza oštećenice te kombiniranog psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja, a bez provođenja medicinskog vještačenja i navođenja svih vidova i kriterija neimovinske štete.

12.2. Iz niza odluka Europskog suda za ljudska prava (dalje:ESLJP; Aydn protiv Turske, br.23178/94, presuda od 25. rujna 1997., W protiv Slovenije, br.24125/06, presuda od 23. siječnja 2014.; B.V. protiv Belgije, br.61030/08., presuda od 2. svibnja 2017 te Y. protiv Bugarske, br.41990/18., presuda od 20. veljače 2020.) proizlazi da silovanje predstavlja težak čin nasilja koji ostavlja duboke psihičke ožiljke na žrtvama koje ne reagiraju na protek vremena tako brzo kao kod drugih oblika fizičkog i psihičkog nasilja jer se žrtva, osim akutne fizičke boli koju doživljava zbog prisilne penetracije, osjeća poniženom i povrijeđenom, kako fizički tako i emocionalno. Dosuda neimovinske štete zbog fizičke i/ili psihičke patnje žrtvama teških čina seksualnog, fizičkog i psihičkog nasilja, neovisno jesu li za nju odgovorne javne vlasti ili privatni pojedinci, služi priznavanju činjenice da ona nastala kao posljedica povrede temeljnog ljudskog prava i u najširem smislu odražava ozbiljnost nastale štete. Stoga je razumno pretpostaviti da postoji uzročno-posljedična veza između povrede temeljnog ljudskog prava i neimovinske štete. Upravo zato ni ESLJP, a ni Ustavni sud, ne traže od žrtava takvih povreda da dostavljaju dodatne dokaze o svojoj patnji.

12.3. U konkretnom slučaju, pravomoćnom presudom utvrđeno je da je oštećenica bila žrtva višegodišnjeg silovanja, a sud je u ovome postupku na temelju iskaza oštećenice i psihijatrijsko-psihologijskog vještačenja utvrdio da je takvo postupanje optuženika prema oštećenici posljedično dovelo do povrede prava osobnosti oštećenice , pa postoji uzročno posljedična veza između počinjenih kaznenih djela i nastale štete.

12.4. Naime, povreda prava osobnosti postoji kada netko povrijedi tuđe pravo na tjelesno i psihičko zdravlje. Oštećenica je opisala što je i kako proživljavala, kako se osjećala tijekom optuženikovog višegodišnjeg seksualnog, fizičkog, psihičkog i emocionalnog zlostavljanja, a koji iskaz je sud prihvatio kao vjerodostojan jer je oštećenica iskazivala spontano, uvjerljivo i bez prethodnog promišljanja. Također, općepoznato je da svako fizičko, osobito seksualno nasilje predstavlja jako traumatsko iskustvo ko je ostavlja teške, razorne i dugotrajne posljedice u životu svake žrtve, pa tako i u odnosu na ovdje oštećenicu.

12.5. Imajući na umu odredbe Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Konvencije Vijeća Europe o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji i Direktive 2012/29/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o uspostavi minimalnih standarda za prava, potporu i zaštitu žrtava kaznenih djela u Republici Hrvatskoj, sud u ovome predmetu nije provodio nikakve dokaze kojima bi se žrtva izlagala sekundarnoj viktimizaciji i retraumatizaciji, tim više što u spisu postoji dovoljno podataka temeljem kojih se i bez provođenja vještačenja može odlučiti o zahtjevu oštećenice ( sudska praksa Vrhovnog suda republike Hrvatske broj Rev-

249/06- od 19. prosinca 2027.; broj Rev-2641/16-2. od 3. studenog 2016. i broj Rev2177/00- 2. od 9. studenog 2000.).

12.6. U konkretnom slučaju sud je iz iskaza oštećenice te pravomoćne presude utvrdio da je fizičko, seksualno i psihičko nasilje nad oštećenicom trajalo više godina, tj. od 2006. do 2015., tijekom kojeg razdoblja je optuženik oštećenicu više puta silovao, pri čemu je ona svaki puta plakala, odgurivala ga i govorila mu da ne želi spolni odnos, također je istu vezao remenom te ju potom silovao, a pri počinjenju kaznenog djela budnih radnji isto je počinio za vrijeme dok je oštećenica spavala te je ejakulirao po njenoj glavi, a potom kada se ista probudila istoj se smijao, znajući da je to za nju ponižavajuće. Takvim radnjama optuženik je nedvojbeno obezvrjeđivao oštećenicu, prema njoj pokazao nedostatak poštovanja, umanjio njeno ljudsko dostojanstvo, pokazao inferiornost koja je dovela do slamanja moralnog i fizičkog otpora oštećenice te posljedično kod nje prouzrokovao intenzivnu psihičku patnju i poniženje, osjećaj stalnog straha, a obzirom je kroz dugi vremenski period bila izložena raznim oblicima nasilja kojima se zadiralo u njeno osobno dostojanstvo i osjećaj sigurnosti . U prilog tome govori dio iskaza oštećenice koja opisuje da je u početku jasno i nedvosmisleno izražavala protivljenje spolnim odnosima, govoreći optuženiku da ih ne želi, plačući i pokušavajući ga odgurnuti, ali je optuženik takav njezin otpor svladavao i unatoč njemu ostvarivao spolni odnos. Prema njezinu iskazu, ponavljanje takvih situacija tijekom duljeg vremenskog razdoblja dovelo je do toga da je postupno prestala pružati aktivan fizički otpor. Posebno je znača jan njezin opis da bi se u kasnijem razdoblju sama skinula, legla i, kako sama navodi, „ležala kao lutka” čekajući da sve završi. Takvo ponašanje samo po sebi ne može se tumačiti kao izraz pristanka , niti se činjenica da oštećenica u kasnijim prilikama više nije pružala jednak aktivni otpor može promatrati izdvojeno od prethodnih događaja koje opisuje. Prema sadržaju njezina iskaza, riječ je o ponašanju koje ona objašnjava spoznajom stečenom kroz prethodna iskustva da njezino protivljenje, plač, verbalno odbijanje i fizičko odgurivanje neće spriječiti optuženika u njegovu postupanju. Njezino kasnije pasivno ponašanje stoga, u okviru njezina iskaza, predstavlja odustajanje od otpora za koji je prethodno iskusila da je bezuspješan, a ne promjenu njezina odnosa prema spolnom odnosu koji nije željela. Takav opis potrebno je sagledavati i u širem kontekstu odnosa koji oštećenica prikazuje kao obilježen dugotrajnim strahom, ponižavanjem i kontrolom. Ona govori o učestalim prijetnjama, uvredama i pljuvanju, a posebno opisuje izrazito ponižavajući događaj u kojem ju je optuženik ošišao na ćelavo. Istodobno navodi da je željela napustiti zajednicu, da je pred optuženikom klečala i molila ga da joj dopusti otići, ali da nije imala kamo otići.

12.7. Okolnost da je oštećenica u pojedinim razdobljima doista pokušavala napustiti zajednicu dodatno je važna za razumijevanje njezina položaja. Prema njezinu iskazu, odlazila je u Caritasovu kuću, ali joj je optuženik prijetio da ondje može ostati, ali da će joj uzeti djecu. Ona upravo strahom da će ostati bez djece objašnjava svoju odluku da mu se vrati. Stoga se ni činjenica njezina povratka u zajednicu, promatrana sama za sebe, ne može poistovjetiti s dobrovoljnim prihvaćanjem takvog odnosa, već je treba razmotriti zajedno s razlozima zbog kojih navodi da se vratila, osobito strahom od gubitka djece, nepostojanjem drugog mjesta na koje bi mogla otići te dugotrajnom izloženošću prijetnjama i kontroli. Cjelina njezina iskaza tako opisuje postupno sužavanje prostora u kojem je oštećenica doživljavala da može slobodno odlučivati i djelovati. Od početnog aktivnog protivljenja, plača, verbalnog odbijanja i fizičkog otpora, preko pokušaja odlaska iz zajednice, ona opisuje dolazak u stanje u kojem više ne pokušava spriječiti ono za što je, prema vlastitom iskustvu, očekivala da ionako neće moći spriječiti. Njezina formulacija da je „ležala kao lutka i čekala da završi” osobito slikovito izražava doživljaj pasivnosti, bespomoćnosti i emocionalnog povlačenja koji sama veže uz ponavljanje takvih događaja, nakon kojih navodi kako je sjedila u kadi te se izgrebla noktima do krvi jer se, radi onoga što joj se učestalo događalo, gadila sama sebi.

13. Odredbama članka 1100. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23. dalje: ZOO) propisano je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosuditi pravičnu novčanu naknadu, neovisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih, konkretno duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13.1. Ne postoji standard prema kojem se fizička, psihička i emocionalna bol, tjeskoba i patnja mogu mjeriti u novčanom smislu. U prirodi je neimovinske štete da se ne može precizno izračunati pa je takva odluka prepuštena slobodnoj procjeni suda koji o tome odlučuje. Pri procjeni te štete sud treba biti fleksibilan, objektivan, razuman i pravičan, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, posebice prirodu i težinu djela, njegovo trajanje posljedice koje je ono ostavilo na žrtvu, kao i ukupni kontekst u kojem je došlo do povrede ( sudska praksa ESLJP Klauz protiv Hrvatske, broj 28963/10.; W. protiv Slovenije, br.24125/06, presuda od 23. siječnja 2014.). Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske doneseni su „Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete“ ( aktualno pravno shvaćanje Su-IV-47/2020-5. od 5. ožujka i 15. lipnja 2020.) koji pojednostavljuju sudačku diskreciju u ocjenjivanju visine naknade neimovinske štete no isto ne znači da bi sudovi pa tako i ovaj sud bili u obvezi iste primijeniti.

13.2.Slijedom svega navedenog, sud je pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade za pretrpljene duševne boli zbog povrede prava osobnosti oštećenice vodio računa o tome da je oštećenica bila izložena najtežim oblicima nasilja, nečovječnog i ponižavajućeg postupanja koje je trajalo više godina, a koje je kod nje prouzrokovalo intenzivnu psihičku patnju i poniženje, osjećaj stalnog straha, osjećaj tjeskobe i bezizlaznosti, pa kada se navedeno poveže sa nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra te psihologa iz kojeg proizlazi da su u kliničkoj slici oštećenice dijagnosticirani određeni elementi psihoorganskog sindroma, koje je moguće povezati kako s epilepsijom, tako i sa posljedicama fizičkih trauma , kao i da njenom kliničkom slikom dominiraju kulturološki obrasci ponašanja, npr. „normalno je da me tuče jer mi je muž“, „moram spavati s njim jer mi je muž“ i sl., a također su dijagnosticirani i određeni elementi posttraumatskog poremećaja, koji se manifestiraju izolacijom, povlačenjem, izbjegavanjem razgovora o traumi te situacijama koje je na to podsjećaju, sud utvrđuje da iznos od 33.180,70 € predstavlja pravičnu novčanu naknadu na ime pretrpljene duševne boli zbog čega je oštećenici u cijelosti dosuđen postavljeni imovinskopravni zahtjev.

13.3. Naime, sud smatra da dosuđeni iznos pravične novčane naknade predstavlja primjerenu satisfakciju oštećenici s obzirom na utvrđeni intenzitet i trajanje duševnih boli, zbog povrede prava osobnosti tim više što će opisano postupanje optuženika zasigurno ostaviti i trajne doživotne posljedice na psihičko stanje oštećenice.

13.4. Zatezna kamata je oštećenici dosuđena na temelju članka 29. i članka 1103. ZOOa od dana donošenja presude s obzirom da je od tog dana potraživala kamatu na dosuđeni iznos, prema Kamatnoj stopi Europske središnje banke na glavne operacije refinanciranja ( „Narodne novine“ broj 95/25.), a sve kako je navedeno u točki I izreke presude.

13.5. Osuđenik se trenutno nalazi na izdržavanju zatvorske kazne, no naveo je kako će po izlasku iz zatvora nastaviti raditi na istom radnom mjestu na kojem je prethodno radio te će na taj način ostvarivati prihod, pri čemu nema imovine a njegova sadašnja izvanbračna supruga prima dječji doplatak. Stoga je isti, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08. oslobođen obveze da naknadi u cijelosti troškove ovog ponovljenog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08. kao i nagradu i nužne izdatke postavljenog branitelja jer bi plaćanjem tih troškova bila ugroženo njegovo uzdržavanje te uzdržavanje njegove obitelji. Optuženik je dužan naknaditi trošak iz članka 145. stavka 2. točke 8. ZKP/08. i to nagradu i nužne izdatke opunomoćenika oštećenice, kojeg troška ga sud ne može osloboditi te o kojem trošku će se odlučiti posebnim rješenjem, a kao što je navedeno u točki II izreke.

U Zagrebu, 24. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Tamara Pleše

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude stranke imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi u dovoljnom broju primjerka neposredno ovom sudu ili preporučenim pismom, o žalbi odlučuje Visoki kazneni sud Republike Hrvatske.