Povrv-137/2025-17

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Maji Jurovicki, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Bojana Petraša, u pravnoj stvari tužitelja LVA PRIJEVOZ d.o.o., OIB: 42387711371, Kozinščak, Slavka Vurića 25, kojega zastupa punomoćnik Zoran Galić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika IM GRADING d.o.o., OIB: 67471038968, Zagreb, Radoslava Cimermana 16, kojega zastupa punomoćnica Marija Perkov, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Marić Stajčić & Perkov j.t.d. u Zagrebu, radi isplate iznosa od 2.247,00 EUR, nakon javne glavne rasprave održane i zaključene 13. srpnja 2026., u prisutnosti punomoćnika stranaka, 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, Draškovićeva 13, poslovni broj Ovrv-2106/2023 od 23. veljače 2024., kojim je tuženiku naloženo u roku od osam dana namiriti tužitelju tražbinu u iznosu od 2.247,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 2. rujna 2020. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, zajedno s odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 273,75 EUR uvećanim za zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.284,46 EUR (slovima: tisuću dvjesto osamdeset četiri eura četrdeset šest centi) sa zateznim kamatama koje teku od 23. rujna 2026. do isplate, po stopi od 5,40 % godišnje.

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužitelja za određivanjem prethodne mjere zabrane bankama kod kojih tuženik kao protivnik osiguranja ima otvoren račun, da protivniku osiguranja ili trećoj osobi po nalogu protivnika osiguranja, isplati s njegovog računa iznos od 2.247,00 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 2. rujna 2020. do isplate, te iznos troškova ovršnog postupka u visini od 273,75 EUR sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

II. Odbacuje se kao nedopušten tuženikov prigovor radi prebijanja kojim predlaže da sud utvrdi postojanje njegove tražbine prema tužitelju u iznosu od 8.239,53 EUR uvećano za zatezne kamate tekuće od 28.10.2021. do isplate, te prijeboj tako utvrđene tražbine s utuženom tražbinom tužitelja.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika Ivice Vukovića iz Zagreba, Draškovićeva 13, poslovni broj Ovrv- 2106/2023 od 23. veljače 2024., nakon kojega je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. Tuženik je u prigovoru osporio osnovu i visinu potraživanja tužitelja, istaknuvši kako se iz računa temeljem kojeg je određena predmetna ovrha ne može utvrditi postojanje tužiteljeve tražbine, kao ni osnova i visina iste. Osporio je da bi sadržaj priloženog računa tužitelja točno, jasno i potpuno odražavao relevantno činjenično stanje, te istaknuo da se isti ne može smatrati vjerodostojnom ispravom podobnom za ovrhu. Zaključno, osporio je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka te predložio staviti izvan snage pobijano rješenje o ovrsi i ukinuti provedene radnje te tužitelja obvezati na naknadu troškova postupka.

3. Podneskom od 16. travnja 2025. tuženik je istaknuo prigovor radi prebijanja tužiteljeve tražbine s tražbinom tuženika s naslova sanacije skrivenih nedostataka radova tužitelja koji su predmet ovog postupka, a koju sanaciju je izvelo društvo IG visokogradnja d.o.o. iz Rugvice.

4. Tijekom provedbe dokaza sud je pročitao račun tužitelja broj 32/2020-00 od 1. rujna 2020. (list 8. spisa), opomenu tužitelja prije utuženja (list 52.-54. spisa), dopis tuženika od 25. listopada 2021. (list 55. -57. spisa), presudu ovog suda poslovni broj Povrv-441/2022-42 od 10. lipnja 2025. (list 61.-74. spisa), žalbu tužitelja protiv presude od 24. lipnja 2025. (list 77.-80. spisa), te je proveo dokaz saslušanjem svjedoka MO i ČO, oboje na okolnost izvođenja i nedostataka predmetnih radova (list 100.-101. i 106.-107. spisa), kao i saslušanje zakonskih zastupnika stranaka VO i ĆO (list 102.-103. spisa).

5. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. Predmet spora je račun tužitelja broj 32/2020-00 u iznosu od 2.247,00 EUR, za usluge dovoza zemlje, odvoza smeća, kamen za cokl oko objekta, ugradnje kamena, nabave i postave geotekstila, betoniranja ograde i ploče, ručnog štemanja glazure i podesta, iskopa za cijevi rampe i telefona, sve na lokaciji u Dugom Selu, Vlade Gotovca 4.

7. Među strankama nije sporno postojanje poslovnog odnosa, te činjenica da je tužitelj za tuženika izvodio predmetne radove.

8. Sporno je jesu li ti radovi imali nedostatke, te je li tužitelj uočene nedostatke radova otklonio. To stoga, što je tuženik bio primoran angažirati drugog izvođača, društvo IG visokogradnja d.o.o. za izvođenje sanacije nedostataka obavljenih radova tužitelja po cijeni od 8.239,53 EUR, radi koje isplate pred ovim sudom, protiv ovdje tužitelja vodi parnicu pod poslovnim brojem Povrv-441/2022. Također, sporna je visina tužbenog zahtjeva, odnosno novčana vrijednost radova za koje tužitelj potražuje isplatu.

9. Iz iskaza svjedoka ČO (list 106.-107. spisa) proizlazi da je on s ĆO dogovarao građevinske radove iz utuženog računa po cijeni koja je navedena u tom računu. Predmetni radovi napravljeni su u kolovozu 2020. godine, gospodinu ĆO se žurilo da se to napravi jer je imao tehnički pregled te građevine jer su stanari ulazili unutra. Priprema za asfaltiranje i asfaltiranje je obračunato u drugom računu, a utuženi račun nema veze s asfaltiranjem. U srpnju 2020. je dogovoreno postavljanje asfalta, a radovi obračunati na utuženom računu dogovarani su početkom kolovoza 2020. i trajali su oko 10 dana, dok je samo asfaltiranje trajalo samo dva dana. ĆO je te radove preuzeo krajem kolovoza 2020. i nije prigovarao na kvalitetu izvedenih radova. S novim izvođačem tuženik nije mijenjao ranije postavljene rubnjake, kanalice, ploča za smeće, betonsku ogradu- parapet, rampu za ulaz, sve je ostalo isto kako je tužitelj ranije izveo.

10. Iz iskaza zakonskog zastupnika tuženika ĆO (list 103. spisa) proizlazi da je s ČO dogovorio da se naprave radovi pripreme za asfaltiranje i asfaltiranje, te da se ti radovi obračunaju na istom računu. Svi sporni radovi napravljeni su prije asfaltiranja, osim odvoza smeća i dovoza zemlje za zelenu površinu, pa nije jasno zašto je tužitelj tek u rujnu 2020. fakturirao nešto što je odrađeno i već ranije plaćeno. Predmetni radovi ugradnje kamena i nabave i postave geotekstila plaćeni su tako još u travnju 2020., prije ugradnje. Problem je u tome što asfaltiranje nije dovršeno do kraja istoga dana kada je ono bilo rađeno, a svaki prekid asfaltiranja je vidljiv, što je bilo i u konkretnom slučaju.

11. Svjedokinja MO je u svom iskazu (list 101. spisa) navela da su radovi tužitelja izvedeni, ali ne kvalitetno i dobro jer voda nije otjecala i zadržavala se na asfaltnoj površini, visina kanalizacijskih šahti nije bila dobro izvedena, već je bila viša. Asfalt se radio jednu subotu, a IO nije bio nazočan, bio je na putu. Asfalt je došao hladan i sama ugradnja je bila loša i na ¾ zgrade ponestalo je asfalta. Svjedokinja je bila prisutna tamo i zvala je ČO i odmah prigovorila da ne valja i da nije asfaltirano do kraja. Pred samim ulazom u stambenu zgradu više nije bilo asfalta. Tužitelj je nakon otprilike 10 dana došao i asfaltirao površinu do kraja, ali je površina imala vidljivi spoj pa su ona i njezin otac ponovno prigovorili na kvalitetu posla. Tužitelj im je ponovno obećao doći i otkloniti nedostatke, ali to nikada nije napravio. Zadržavanje vode na asfaltu nije bilo vidljivo do jeseni kada je palo više kiše, pa su tada nedostaci bili uočljiviji. Budući da se tužitelj nije odazvao, bili su primorani dogovoriti sanaciju s drugim izvođačem, a drugi izvođač je s inženjerom utvrdio da je potrebno skidati cijeli postavljeni sloj asfalta. Drugi izvođač IG visokogradnja d.o.o. je sanirao predmetni asfalt i oni su mu te radove platili. Prigovor koji su istaknuli vezan je za pripremnu podlogu za asfalt iz stavki 3., 4. i 5. utuženog računa, a ostale stavke iz računa ne tiču se pripremanja asfaltne podloge. Račun za sami asfalt je plaćen avansno na inzistiranje ČO koji ga je naručio jer ga je morao platiti, što su oni i učinili.

12. Zakonska zastupnica tužitelja VO je na saslušanju (list 102. spisa) izjavila da su radovi izvedeni, ali joj nije poznato je li bilo kakvih nedostataka. Tužitelj je utuženi račun izdao u rujnu 2020. jer u kolovozu nije radio, a dogovor je bio da se radovi koji su ostali neobračunati obračunaju na kraju.

13. Prema odredbi članka 219. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, dok prema odredbi članka 221.a ZPP-a, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP-a) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Sud je 21. veljače 2025. donio rješenje kojim je tužitelja pozvao u roku od 15 dana dostaviti očitovanje na navode iz prigovora tuženika, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave. Postupajući prema pozivu suda tužitelj je 13. ožujka 2025. dostavio podnesak kojim se očitovao na navode tuženika iz prigovora protiv rješenja o ovrsi, predloživši saslušanje svjedoka ČO i zakonskih zastupnika stranaka.

15. Budući da je tuženik još u prigovoru protiv rješenja ovrsi osporio da bi prema tužitelju imao bilo kakvo dugovanje, te ujedno osporio i vjerodostojnost tužiteljevog računa broj 32/2020-00, tužitelj je bio dužan predložiti odgovarajući dokaz radi utvrđenja visine njegovog potraživanja prema tuženiku, uzimajući u obzir da stranke nisu sklopile pisani ugovor o izvođenju radova, a iz iskaza saslušanih svjedoka i stranaka ne proizlazi vrijednost radova tužitelja.

16. Tužitelj je tek u podnesku od 12. lipnja 2025. predložio provesti građevinsko vještačenje po sudskom vještaku na okolnost izračuna osnovanosti i visine izvedenih radova na predmetnoj lokaciji, a tuženik je na pripremnom ročištu istaknuo prigovor prekluzije predlaganja dokaza, pozivom na odredbu članka 461.a stavka 6. ZPP-a, kojom je propisano da u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelja dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev i predložiti sve dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave.

17. Budući da dokazni prijedlog za provođenje građevinskog vještačenja radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva tužitelj nije podnio u skladu s citiranom odredbom ZPP-a, sud je na pripremnom ročištu odlučio da se neće provoditi građevinsko vještačenje (čl. 461.a st. 10. ZPP-a). Stoga, kako na temelju provedenih dokaza nije sa sigurnošću mogao utvrditi odlučne činjenice na kojima tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari (vrijednost izvedenih radova po utuženom računu), sud je primjenom pravila o teretu dokazivanja iz citirane odredbe ZPP-a, tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim i odlučio kao u točki I. izreke presude.

18. Nadalje, u odnosno na istaknuti prigovor radi prebijanja, utvrđeno je da tuženik u ovoj parnici traži od suda utvrđenje postojanja njegove tražbine prema tužitelju, a u drugoj parnici koju pred ovim sudom kao tužitelj vodi pod poslovnim brojem Povrv- 441/2022, kondemnatornim tužbenim zahtjevom od ovdje tužitelja potražuje isplatu iste tražbine. Stoga, budući da se na prigovor radi prebijanja primjenjuju pravila o litispendenciji iz članka 194. stavka 3. ZPP-a, takav prigovor valjalo je odbaciti kao nedopušten.

19. Budući da u postupku nisu ispunjeni uvjeti iz članka 501.a ZPP-a, odnosno zbog toga što tužitelj zasad nije uspio u sporu, njegov prijedlog za određivanjem prethodne mjere sud nije prihvatio, te je odlučio kao u točki I. izreke rješenja.

20. S obzirom na to da je u cijelosti izgubio parnicu, tužitelj je u skladu s odredbom članka 154. stavka 1. ZPP-a dužan naknaditi tuženiku parnične troškove. Tuženiku je dosuđen trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 200,00 EUR (Tbr.

8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /„Narodne novine‟ broj 138/2023/), trošak sastava podneska od 16. travnja 2025. u istom iznosu (Tbr. 8.1. Tarife), trošak zastupanja na ročištima 12. ožujka 2026., 26. svibnja 2026. i 13. srpnja 2026. u iznosu od 200,00 EUR po svakom ročištu (Tbr. 9.1. Tarife), pripadajući PDV u iznosu od 250,00 EUR (Tbr. 46. Tarife), te trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 34,46 EUR, u skladu s Tar. br. 1. t. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023).

21. Prema ocjeni suda, tuženiku za vođenje parnice nije bio potreban podnesak od 17. srpnja 2025., kao ni podnesak od 9. ožujka 2026. jer je svoje navode i očitovanja mogao iznijeti i usmeno na pripremnom ročištu, odnosno glavnoj raspravi (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 24. rujna 2026.

SUDAC:

MAJA JUROVICKI

Nacrt odluke izradio viši sudski savjetnik:

BOJAN PETRAŠ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku 15 dana računajući od održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu, odnosno od dostave prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.