REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Povrv-333/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske radiotelevizije, OIB: 68419124305, Prisavlje 3, Zagreb zastupanog po Maji Čuljak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice MM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku Marku Hrstiću, odvjetniku u [adresa], u pisanom postupku (čl. 461.a Zakona o parničnom postupku, „Narodne novine“ 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje: ZPP), 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javne bilježnice Sunčice Žužić Kovačić iz Rijeke posl. br. Ovrv-8472/2025 od 27. svibnja 2025., kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 31,86 EUR, sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 10,62 EUR od 1. studenog 2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. prosinca 2024.,

- na iznos od 10,62 EUR od 1. siječnja 2025.,

sve pa do isplate i kojim je naloženo tuženiku platiti ovršni trošak u iznosu od 37,50 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom na ovaj iznos od 27. svibnja 2025. pa do isplate, te se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju tuženici nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 155,00 € (slovima: stopedesetipeteura), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj podnio protiv ovršenice (sada tužene) 13. ožujka 2025. prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi neplaćenih pristojbi za HRT u periodu od listopada 2024. do prosinca 2024., u ukupnom iznosu od 31,86 € uvećano za pripadajuće zakonske kamate i troškove ovršnog postupka.

2. Dana 27. svibnja 2025. javna bilježnica je donijela rješenje o ovrsi pobliže označeno u točki I. izreke presude protiv kojeg rješenja je tuženica uložila prigovor pa je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U svojem prigovoru, sada odgovoru na tužbu, tuženica osporava potraživanje u cijelosti ističući da je rješenje o ovrsi nezakonito jer nije doneseno na temelju vjerodostojne isprave. Navodi kako Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ovrhovoditelja (tužitelja) ne sadrži potpis ovlaštene osobe niti službeni pečat ovrhovoditelja te se stoga prema čl. 9. st. 2. Zakona o računovodstvu isti ne može smatrati vjerodostojnom ispravom. Nastavno je istaknula i prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da ona nije nikada prijavila rtv prijemnik na toj adresi temeljem čega bi mogla nastati obveza na plaćanje RTV pristojbe.

4. Rješenjem od 28. listopada 2025. sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi i odlučio da se postupak nastavi voditi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga uz upozorenja iz čl. 461.a st. 8. ZPP-a.

5. Dalje tijekom postupka tužitelj je naveo da je tuženica terećena za dugovanje na ime kuće za odmor koju iznajmljuje i za koju je dužna plaćati mjesečne pristojbe i to odvojeno od pristojbe za kućanstvo. Tuženica je za navedeno razdoblje uredno prijavljena obveznica plaćanja RTV prijamnika i to temeljem online prijave od 10. srpnja 2015. Tuženica je prijavila posjedovanje 3 prijamnika u kući za odmor koju iznajmljuje. Prema čl. 30. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iznajmljivanjem kuća za odmor obavlja se ugostiteljska djelatnost te kako tuženica iznajmljivanjem vlastitih sredstava i ulogom vlastitih sredstava obavlja djelatnost iznajmljivanja kuće za odmor, ista samostalno obavlja djelatnost te je time tuženica fizička osoba koja obavlja samostalnu djelatnost, a ne obrtnik niti pravna osoba (obveznik plaćanja pristojbe sukladno čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-u). Tuženica da nije odjavila posjedovanje RTV. Potraživanje za RTV pristojbu zakonska je obveza građana i pravnih osoba koji imaju prijamnike u vlasništvu ili posjedu (čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-u). Također tužitelj navodi da isprava dostavljena kao prilog prijedlogu i rješenju za ovrhu odgovara svim uvjetima propisanim zakonu i predstavlja dokaz o postojanju duga.

6. Tuženica u podnesku od 19. prosinca 2025. ističe prigovor promašene pasivne legitimacije obzirom da nije nikada prijavila rtv prijemnik na navedenoj adresi temeljem čega bi mogla nastati obveza (čl. 34. st. 1. Zakona o HRT-u) te da dokaz o prijavi prijemnika kojeg dostavlja tužitelj ne sadrži potpis niti se može provjeriti tko je isti sastavio i/ili poslao niti sa koje je e-mail adrese upućen. Nastavno ističe da je iz vjerodostojne isprave i saldakonti kartice razvidno da je obveznik ZM, a ne ona, ovdje utužena ŠM. Tuženica nije fizička osoba koja obavlja djelatnost pa niti ugostiteljsku, već na temelju rješenja o kategorizaciji pruža usluge sezonskog turističkog smještaja te se ona ne bavi nikakvom djelatnošću niti obavlja djelatnost, pa se čl. 34. st. 8. Zakona o HRT-u ne primjenjuje. Nadalje navodi da Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti u čl. 30. propisuje ugostiteljske usluge koja domaćin fizička osoba pruža u svom domaćinstvu, a ne djelatnost. Tužitelj da nastoji inkorporirati tuženicu među ugostitelje i osobe koje obavljaju djelatnost, ali pružanje usluga i obavljanje djelatnosti dva su različita pojma. Tužitelj sve do 2024. nije ispostavljao tuženici račune za post-sezonsko razdoblje što je vidljivo iz saldakonti kartice. Tuženica je bila terećena samo za ljetne mjesece (srpanj, kolovoz i rujan) pa se onda odjednom tužitelj sjetio naplaćivati tuženiku pristojbu za cijelu godinu. Evidentno je da je propuštanjem naplate pristojbe za mjesece listopad-lipanj godinama unazad, tužitelj s tuženom zasnovao (ugovornu) obvezu drugačiju od one zakonski određene, te nije ovlašten naplaćivati pristojbu za preostale mjesece.

7. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 11 spisa), evidenciju o prebivalištu MUP-a (list 16 spisa), evidenciju obveznika plaćanja rtv pristojbe (list 38 spisa), online Obrazac za prijavu prijamnika (list 39 spisa) i saldakonti karticu (list 40-42 spisa).

8. Uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 11 spisa) sud je utvrdio da nepodmireni iznos mjesečnih pristojbi u razdoblju od listopada do prosinca 2024. u iznosi 10,62 € te da je obveznik plaćanja mjesečne pristojbe upravo tuženica.

8.1. Uvidom u evidenciju o prebivalištu MUP-a (list 16 spisa) sud je utvrdio da je prebivalište tuženice na adresi [adresa] u [adresa].

8.2. Uvidom u evidenciju obveznika plaćanja rtv pristojbe (list 38 spisa) sud je utvrdio da je tuženica prijavljena kao obveznik plaćanja rtv pristojbe za 3 prijamnika od 10. srpnja 2015. na adresi [adresa] te da je i dalje aktivan pretplatnik.

8.3 Uvidom u Obrazac za prijavu prijamnika (pravne osobe, obrtnici, gospodarske i druge djelatnosti) (list 39 spisa) sud je utvrdio da se prijava od 13. srpnja 2015. odnosi na kuću za odmor na adresi [adresa]; da je vlasnica ŠM (tuženica), OIB: [osobni identifikacijski broj]; da je putem e- maila [adresa elektroničke pošte] prijavljeno 3 prijamnika; da je adresa za fakturu [adresa], 51000 Rijeka; da je kod plaćanja „06 sezonci“ (mjesece rada upisati u napomenu); da je u napomeni „kuća u funkciji srpanj, kolovoz i rujan“.

8.4. Uvidom u saldakonti karticu (list 40-42 spisa) sud je utvrdio pregled stanja računa obveznika za mjesečne pristojbe HRT-a u razdoblju od 2015. do 2025. odnosno da je tuženica u periodu od 2015. do 2024. uredno plaćala rtv pristojbu za srpanj, kolovoz i rujan svake godine i to u iznosu od 10,62 € mjesečno.

9. Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

10. U odnosu na prigovor tuženice da se izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga ne smatra vjerodostojnom ispravom iz razloga što ne sadrži potpis i službeni pečat tužitelja valja istaći slijedeće. Čl. 9. st. 3. Zakon o računovodstvu („Narodne novine“ br. 85/24. i 145/24.) propisano je da knjigovodstvena isprava sastavljena kao elektronički zapis može, umjesto potpisa, sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku ovlaštene osobe za njezino sastavljanje. Iz navedene odredbe proizlazi da knjigovodstvena isprava sastavljena u elektroničkom zapisu omogućuje da se potpis ovlaštene osobe zamijeni njezinim imenom i prezimenom, a da tim nije dovedena u pitanje vjerodostojnost isprave. Obzirom da izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sadržava ime i prezime te ispunjava uvjete propisane čl. 8. Zakona o računovodstvu za knjigovodstvenu ispravu, sud je utvrdio da službeni pečat i potpis tužitelja u konkretnoj situaciji nisu od utjecaja na vjerodostojnost iste.

10.1. Sud također ne prihvaća prigovor tuženice koji se odnosi na promašenu pasivnu legitimaciju. Naime, čl. 34. Zakona o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine“ br. 137/10., 76/12., 78/16., 46/17., 73/17., 94/18., 114/22., 20/23. i 18/24.) propisano je da su vlasnici ili osobe koje imaju u posjedu radijske i televizijske prijamnike na području Republike Hrvatske dužni HRT-u plaćati mjesečnu pristojbu. Uvidom u evidenciju obveznika plaćanja rtv pristojbe (list 38 spisa) i online Obrazac za prijavu prijamnika (list 39 spisa) sud je utvrdio da tuženica ima u posjedu 3 rtv prijemnika koja je prijavila 10. srpnja 2015. na adresi [adresa] te da je i dalje aktivan pretplatnik. Također, da je tuženica obveznik plaćanja rtv mjesečne pristojbe potvrđuje i Saldakonti kartica iz koje je razvidno da je tuženica od prijave (2015.) pa sve do 2024. redovno uplaćivala mjesečne pristojbe za srpanj, kolovoz i rujan. Slijedom navedenog, ovaj sud je mišljenja da je tužitelj dokazao da je tuženica obveznik plaćanja rtv mjesečne pristojbe te da je kao obveznik dužna izvršavati svoje dužnosti plaćanja mjesečne pristojbe sve do eventualne odjave prijamnika, koju nije izvršila. S toga je prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovan.

10.2. Prigovor tuženice koji se odnosi na pogrešno navedeno prezime također nije osnovan. Naime, iz saldakonti kartice (list 40-42 spisa) kao i iz izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 11 spisa) razvidna je adresa ([adresa], 51000 Rijeka) za ispostavu računa za naplatu rtv mjesečnih pristojbi, a koja adresa odgovara adresi tuženice (evidencija o prebivalištu MUP-A (list 16 spisa)). Također je i u online Obrascu za prijavu prijamnika (list 39 spisa), uz podatke od predmetnoj kući za odmor, kao adresa za dostavu računa radi naplate pristojbi, navedena kućna adresa tuženice. Osim toga, u predmetnom izvatku, saldakonti kartici i online Obrascu za prijavu prijamnika nalazi se i OIB koji odgovara upravo OIB [osobni identifikacijski broj]u tuženice. Stoga sud navedenu pogrešku u jednom slovu prezimena ocjenjuje kao očitu omašku u navođenju osobnog podatka te ova omaška nije od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženice.

10.3. Također, neosnovan je i prigovor tuženice da ona nije fizička osoba koja obavlja ugostiteljsku djelatnost te da su čl. 30. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisane usluge koje domaćin kao fizička osoba pruža u svom domaćinstvu, a ne djelatnost. Prije svega, iz čl. 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“ br. 85/15., 121/16., 99/18., 25/19., 98/19., 32/20., 42/20., 126/21. i 152/24., dalje: ZUD) proizlazi da ovaj Zakon uređuje način i uvjete pod kojima pravne i fizičke osobe mogu obavljati ugostiteljsku djelatnost. Nadalje, čl. 4. st. 1. ZUD-a definirana je ugostiteljska djelatnost na način da se ugostiteljskom djelatnošću smatra i pružanje usluga smještaja. Dakle, pružanje usluga smještaja zakonom je određeno kao jedan od oblika ugostiteljske djelatnosti. Prema čl. 30. st. 1. ZUD-a, ugostiteljsku uslugu u domaćinstvu može pružati fizička osoba-građanin (iznajmljivač), dok se prema st. 3. toč. 1. ZUD-a ugostiteljskom uslugom u domaćinstvu smatra, između ostalog, i usluga smještaja u kući za odmor. Navedene odredbe treba promatrati u njihovoj međusobnoj povezanosti imajući u vidu da je predmet ZUD-a upravo uređenje ugostiteljske djelatnosti, koju čl. 4. st. 1. ZUD-a definira tako da ugostiteljska djelatnost obuhvaća uslugu smještaja. Zatim, čl. 30. st. 3. toč. 1. detaljnije određuje način pružanja ugostiteljske usluge koji izrijekom obuhvaća smještaj u kući za odmor. Prema tome, ugostiteljska usluga nije izvan okvira već potpada pod „krovni“ pojam ugostiteljske djelatnosti kao konkretan oblik njezina ostvarivanja. Stoga, pružanje ugostiteljske usluge smještaja u kući za odmor predstavlja konkretizirani oblik ugostiteljske djelatnosti određene čl. 4. st. 1. ZUD-a. Osim navedenog, već u samom online Obrascu za prijavu prijamnika u zagradi je navedeno „pravne osobe, obrtnici i gospodarske i druge djelatnosti“ prema čemu je razvidno da je tuženica bila upoznata da prijavu za rtv prijamnik ispunjava u okviru djelatnosti, u konkretnom slučaju kao iznajmljivač kuće za odmor.

10.4. Međutim, osnovan je prigovor tuženice u dijelu u kojem navodi kako je njezina obveza plaćanja mjesečne rtv pristojbe postoji samo u ljetnim mjesecima. Naime, prema navodima tuženice, sve do 2024. tužitelj joj nije ispostavljao račune za post - sezonsko razdoblje, već je bila terećena samo za ljetne mjesece srpanj, kolovoz i rujan. Da je tome tako, prvenstveno proizlazi iz Saldakonti kartice koja je dostavljena od samog tužitelja, a iz koje je razvidno da su od 2015. do 2024. mjesečne pristojbe za rtv prijamnik bile isključivo naplaćivane samo za srpanj, kolovoz i rujan , dok za preostale mjesece tuženica nije terećena za plaćanje rtv pristojbe. Čak štoviše i sam tužitelj je dostavio presliku online Obrasca za prijavu prijemnika iz kojeg proizlazi mogućnost evidentiranja "sezonci" uz naznaku mjeseca rada naplate. Stoga ovaj sud zaključuje da je tužitelj s tuženicom dogovorio plaćanje mjesečne rtv pristojbe samo u ljetnim mjesecima. Tužitelj nije dokazao ni da je tuženicu obavijestio o promjeni takvog načina obračuna, odnosno nije obrazložio zbog čega je naknadno počeo ispostavljati račune za preostale mjesece, iako joj je prethodno obračunavao i naplaćivao isključivo ljetne mjesece. Ovdje valja istaći kako je između tužitelja i tuženice pravni odnos zasnovan temeljem online Obrasca za prijavu prijamnika u kojoj su naznačeni mjeseci rada za naplatu mjesečne rtv pristojbe kuće za odmor kada je ista u funkciji uz kod "06 sezonci". U skladu sa tako ugovorenim uvjetima, tužitelj je tuženici punih osam godina (od 2015.-2024.) naplaćivao mjesečnu pristojbu samo za srpanj, kolovoz i rujan, što ni sam tužitelj ne osporava, dok je 2024. jednostrano promijenio dotadašnji način naplate te počeo zaračunavati mjesečnu pristojbu za preostale mjesece do kraja tekuće godine. Iako se obveza plaćanja rtv mjesečne pristojbe temelji na zakonu, prema ocjeni ovog suda, stranke su ugovorile način izvršavanja te obveze samo sezonski pa se sadašnje postupanje tužitelja ukazuje protivno načelu savjesnosti i poštenja propisanom čl. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23. i 69/26, dalje: ZOO). Pri tome, prema mišljenju ovog suda, nije odlučno to što Zakon o Hrvatskoj radioteleviziji izrijekom ne predviđa mogućnost plaćanja pristojbe samo za određene mjesece u situaciji kada je upravo tužitelj ponudio mogućnost sezonske naplate i provodio ju godinama. Čak štoviše, takvo je višegodišnje postupanje tužitelja kod tuženice opravdano stvorilo legitimno i razumno očekivanje tuženice da će se ubuduće primjenjivati isti način obračuna rtv mjesečne pristojbe.

11. Slijedom svega navedenog, budući da se predmetno potraživanje tužitelja odnosi na mjesečnu pristojbu za listopad, studeni i prosinac 2024., znači izvan ugovorenog sezonskog plaćanja, valjalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

12. Budući da je tuženica u cijelosti uspjela u ovom postupku, sukladno čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a, tuženici je valjalo priznati troškove postupka u cijelosti i to troškove zastupanja po punomoćniku u visini određenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23. i 107/25.). U skladu sa navedenim, prema Tbr. 7./9. tuženici je priznat trošak jednokratne nagrade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 100,00 € uvećano za PDV (25%), odnosno u ukupnom iznosu od 125,00 €. Tuženici je priznat trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 30,00 € sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi (Tar. br. 2 toč. 1.) („Narodne novine“ br. 118/18. i 51/23. i 50/26). Stoga je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

U Rijeci, 24. rujna 2026.

Sutkinja

Iva Ivanišević Mostovac

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave presude, putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja uz nalog za platež pristojbe na presudu (30,00 €)

2. pun. tuženice