Poslovni broj Gž-2612/2022-6

 

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

 

Poslovni broj Gž-2612/2022-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Nike Grospić Ivasović, predsjednice, Slavice Garac, izvjestiteljice i članice, Diane Preglej, članice u pravnoj stvari prvotužiteljice M. S.¹ /OIB…/ iz C., drugotužitelja maloljetnog M. S.² /OIB…/ iz C., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici M. S.¹, trećetužiteljice maloljetne M. S.³ /OIB…/ iz C., zastupane po majci i zakonskoj zastupnici M. S.¹, koje zastupa V. R. i M. Š., odvjetnici iz K., protiv prvotuženika W. o. V. I. G. d.d. /OIB…/ sa sjedištem u Z., koga zastupa D. R., odvjetnik iz Z., drugotuženika E. o. d.d. /OIB…/ sa sjedištem u Z., koga zastupa F.-K. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društva G. & P. iz Z., uz sudjelovanje Z. V. /OIB…/ iz N. G., kao umješača na strani tuženih, koga zastupa Z. G., T. F.-G. i H. M., odvjetnici iz B., radi naknade štete, odlučujući o žalbi prvotuženika W. o. V. I. G. d.d., žalbi drugotuženika E. o. d.d., žalbi prvotužiteljice M. S.¹, drugotužitelja maloljetnog M. S.³ i trećetužiteljice maloljetne M. S.³ protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-123/2018-99 od 1. travnja 2022., na sjednici održanoj 7. svibnja 2024.,

 

 

p r e s u d i o    j e

 

              I. Odbija se kao neosnovana žalba prvotuženika W. o. V. I. G. d.d. i žalba drugotuženika E. o. d.d., i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-123/2018-99 od 1. travnja 2022. pod stavcima I., II., III. i VII. izreke.

 

          II. Odbija se kao neosnovana žalba prvotužiteljice M. S.¹, drugotužitelja maloljetnog M. S.² i trećetužiteljice maloljetne M. S.³ i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-123/2018-99 od 1. travnja 2022. pod stavcima IV., V., VI. izreke i dijelu odluke o parničnim troškovima s kojim prvo do treće tužitelji nisu uspjeli u prvostupanjskom postupku.

 

               III. Odbija se zahtjev prvotuženika W. o. V. I. G. d.d. i zahtjev drugotuženika E. o. d.d. za naknadu troška žalbenog postupka.

 

               IV. Odbija se zahtjev prvotužiteljice M. S.¹, drugotužitelja maloljetnog M. S.² i trećetužiteljice maloljetne M. S.³ za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom je presudom pod stavcima I., II., III. i VII. izreke naloženo solidarno prvotuženiku W. o. V. I. G. d.d. i drugotuženiku E. o. d.d. isplatiti:

 

-          prvotužiteljici M. S.¹ na ime neimovinske štete iznos od 231.100,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2018. do isplate i na ime imovinske štete iznos od 37.800,00 kuna sa zateznim kamatama od 1. travnja 2022. do isplate (stavak I. izreke);

 

-          drugotužitelju maloljetnom M. S.² na ime neimovinske štete iznos od 231.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2018. do isplate i na ime imovinske štete (renta zbog gubitka uzdržavanja) iznos 1.317,80 kuna mjesečno, počevši od 6. prosinca 2017. nadalje doka za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama (stavak II. izreke);

 

-          trećetužiteljici maloljetnoj M. S.³ na ime neimovinske štete iznos od 231.000,00 kuna sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2018. do isplate i na ime imovinske štete (renta zbog gubitka uzdržavanja) iznos 968,40 kuna mjesečno, počevši od 6. prosinca 2017.nadalje doka za to budu postojali zakonski uvjeti sa zateznim kamatama (stavak III. izreke);

 

-          i naknaditi solidarno prvo do treće tužiteljima parnične troškove u iznosu od 78.340,00 kuna sa zateznim kamatama (stavak VII. izreke).

 

Pod stavcima IV., V. i VI. izreke odbijeni su tužbeni zahtjevi za isplatu daljnjih iznosa na ime naknade štete i to:

 

-          prvotužiteljice M. S.¹ za iznos 99.000,00 kuna (neimovinska štete) i iznos od 22.200,00 kuna (imovinska šteta) sa zateznim kamatama (stavak IV. izreke);

 

-          drugotužitelja maloljetnog M. S.² za iznos od 99.000,00 kuna (neimovinska štete) i iznosa od 1.182,20 kuna mjesečno /renta po osnovi gubitka uzdržavanja/ (stavak V. izreke);

 

-          trećetužiteljice maloljetne M. S.³ za iznos od 99.000,00 kuna (neimovinska šteta) sa zateznim kamatama i za iznos od 1.031,52 kuna (/imovinska šteta – renta po osnovi gubitka uzdržavanja/ (stavak VI. izreke).

2. Protiv presude pod stavcima I., II., III. i VII. izreke žale se prvotuženik W. o. V. I. G. d.d. i drugotuženik E. o. d.d. iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a[1]. Predlažu slijedom žalbenih navoda preinačiti ili ukinutu pobijani dio prvostupanjske presude i zahtijevaju trošak žalbenog postupka.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen. 

 

4. Protiv presude pod stavcima IV., V. i VI. izreke i dijela odluke o parničnim troškovima s kojim nisu uspjeli u prvostupanjskom postupka žale se prvo do treće tužitelji (M. S.¹, maloljetni M. S.² i maloljetna M. S.³) iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. ZPP-a. Predlažu preinaku ili ukidanje pobijanog dijela prvostupanjske presude i zahtijevaju trošak žalbenog postupka.

 

5. U odgovoru na žalbu prvo do treće tužitelja, drugotuženik E. o. d.d. predlaže odbiti žalbu prvo do treće tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu pod stavcima IV., V. i VI. izreke. Drugotuženik zahtijeva trošak odgovora na žalbu.

 

6. Žalbe su neosnovane.

 

7. Predmet spora su zahtjevi za naknadu neimovinske i imovinske štete kao posljedice štetnog događaja od 6. prosinca 2017. - prometne nezgode u N. G. kod kućnog broja 2. na državnoj cesti broj …, u kojoj su sudjelovala dva vozila u pokretu (traktor marke "D.-F." registarske oznake i broja KŽ …, s priključenim plugom okretačem s četiri brazde i osobno vozilo marke B. registarske oznake i broja ZD…) osigurana po pravilima obveznog osiguranja kod prvo i drugo tuženika, u kojem je D. S. (suprug prvotužiteljice i otac drugo i treće tužitelja) kao suvozač u osobnom vozilu registarske oznake i broja ZD …, marke B. kojim je upravljao Z. V., zadobio teške tjelesne ozljede, uslijed kojih je preminuo na mjestu događaja.

 

8. Ispitivanjem prvostupanjske presude u granicama žalbenih navoda stranaka nije utvrđena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ZPP-a, bitna povreda iz članak 354. stavak 1. u vezi s člankom 190. ZPP-a, na koju se pozivaju prvo i drugo tuženici, a niti bitne povrede odredba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Prvostupanjski je sud odlučio o zahtjevima iz sudske nadležnosti s osobama koje mogu biti stranke u postupku i pravilno su zastupane, a vezano za koje zahtjeve nije u tijeku druga parnica, pravomoćno suđeno, sklopljena sudska niti s njom izjednačena nagodba, presudom koju je moguće ispitati.

 

10. Nisu u pravu prvo i drugo tuženici kada tvrdi da prvo do treće tužitelji nakon zaključenja prethodnog postupka (26. rujna 2018.) nisu mogli preinačiti tužbu vezano za neimovinsku štetu pozivom na Orijentacijske kriterije koje je 2020. donio Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

 

11. Naime, izmijenjenom odredbom članka 190. ZPP-a (članak 21. ZID ZPP-a/2019) koja se primjenjuje i u predmetnoj parnici (članak 117. stavak 2. ZID ZPP-a/2019) je propisano da iznimno od odredbe stavka 1. članka 190. ZPP-a tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka (članak 190. stavak 2. ZPP-a), što znači da pravilo o preinaci tužbe do zaključenja prethodnog postupka, koje jest ustanovljeno u korist tuženika (članak 190. stavak 3. ZPP-a) nije apsolutno kako ga u biti tumači tuženici i da je preinaka tužbe moguća i do zaključenja glavne rasprave pod pretpostavkama određenim člankom 190. stavkom 2. ZPP-a neovisno o dispoziciji tuženika, odnosno da sud može dopustiti preinaku ako smatra da je to svrsishodno za konačno rješenje predmetnog spora (članak 190. stavak 3/2. ZPP-a) 

 

12. Budući da su po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske u ožujku / lipnju 2020. izmijenjeni Orijentacijski kriteriji, da prvo do treće tužitelji na bilo koji način nisu mogli utjecati na vrijeme niti način izmjene istih, a time niti povodom istih preinačiti tužbu (povećati zahtjev za naknadu pravične novčane naknade) i da sud unatoč protivljenju tuženika može dopustiti preinaku tužbe ako je to svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama, a što jest slučaj u predmetnoj parnici, to se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi prvo i drugo tuženika da je po prvostupanjskom sudu pogrešno primijenjena odredba članka 190. ZPP-a jer da Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju nove činjenice i da su prvo do treće tužitelji i ranije mogli postaviti zahtjev za iznos pravične novčane naknade kako su ga postavili i preinačenom tužbom  (31. siječnja 2022.), poglavito ako se ima u vidu da je u sudskoj praksi bilo takvih pokušaja i da su po sudovima u Republici Hrvatskoj otklanjani upravo pozivom na tada važeće Orijentacijske kriterije koji nisu izvor prava za ocjenu mjerila težine povrijeđenog prava osobnosti, već kako sam naziv upućuje, orijentacione smjernice za usklađivanje sudske prakse, u istim ili sličnim slučajevima, u kojima oštećenici potražuju neimovinsku štetu, objektivnim sagledavanjem svih konkretnih subjektivnih okolnosti u smislu mjerodavnog materijalnog prava (članak 1100. stavka 2. ZOO-a) i da su Orijentacijski kriteriji iz 2020. odraz podataka Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije koja je mjerena indeksom o promjeni potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. i smjernica da po svim mjerilima težine visina štete u odnosu na 2002. bude veća za 50%, te da se te smjernice kao pomoćno sredstvo koriste u svim parničnim postupcima radi pravične novčane naknade koji su u tijeku s ciljem ujednačavanja sudske prakse.

 

13. Osim toga, i prema načelu razmjernosti, izvor kojega je odredba članka 16. stavka 2. Ustava[2] i praksa Ustavnog suda Republike Hrvatske, koje sudovi primjenjuju u donošenju odluka, svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenje u svakom pojedinom slučaju. I praksa Europskog suda za ljudska prava načelo razmjernosti definira na način da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju.

 

14. Okolnosti konkretnog slučaja su po ocjeni drugostupanjskog sudu i osnova za zaključak u skladu sa pravnim shvaćanjima iskazanim u Odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-4474/2019 od 29. ožujka 2022., da ograničenje prava tužitelju na preinaku tužbe do zaključenja prethodnog postupka (članak 190. stavku 1. ZPP-a) nije razmjerno naravi potrebe. U prilog takvom stavu ide činjenica da je i do zaključenja prethodnog postupka bio izgledan uspjeh prvo do treće tužitelja u predmetnoj parnici, da je preinačena tužba u vezi sa priloženim i predloženim dokazima u tužbi, da zbog preinačene tužbe nisu utvrđivane nove činjenice, niti su izvedeni dokazi vještačenjima vezano za nove činjenice, već činjenice koje su prvo i drugo tuženici kao nesporno odgovorni osiguratelji ne argumentirano osporavali i prije pokretanja predmetne parnice, a nastavno i u parnici, i da prvo i drugo tuženici, iako dužni nisu aktivno, bez odgađanja i odugovlačenja poduzeli potrebne radnje radi ispunjenja svojih obveza (članak 12. stavak 1. i 3. ZoOOP-a[3], članak 5. ZOO-a[4]).

 

15. Dakle, suprotno žalbenim navodima prvo i drugo tuženika, u okolnostima konkretnog slučaja su bile ispunjene pretpostavke za raspravljanje i odlučivanje po preinačenoj tužbi.

 

16. Nije utvrđen žalbeni razlog pogrešno primijenjenog materijalnog prava i s tim u vezi nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja u dijelu kojim je odbijen kao neosnovan  prigovor prvo i drugo tuženika za djelomično oslobođenja od odgovornosti zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa po predniku prvo do treće tužitelja.    

 

17. Dovođenjem u vezu nalaza i mišljenja vještaka prometne struke (D. F. dipl. ing.), utemeljenog na dokazima u spisu i provedenoj rekonstrukciji prometne nezgode (30. travnja 2021.) u prisutnosti ostalih sudionika (Z. V. koji je upravljao vozilom B., J. V. koji je upravljao traktorom i I. K. koji se nalazi u vozilu B., na zadnjem sjedištu, iza suvozača) sa nalazom i mišljenjem vještaka sudske medicini (dr. P. Š.), utemeljenog na dokazima u spisu, kao jedini objektivni zaključak, kako ga je formirao i prvostupanjski sud ostaje:

 

-         da bi s obzirom na dinamiku prometne nezgode (zbog snage sudara - udara vozila B., koji se kretao brzinom od 140 km/sat, došlo je do otkidanja prednjeg lijevog kotača na vozilu B., nakon čega je uz struganje i rovanje po kolniku, bankini i zemljanom odvodnom jarku srušilo prometni znak ograničenja brzine, PVC smjerokazni stupić, desnom bočnom stranom /mjestu suvozača/ polomilo betonski nosač i drveni stup električne mreže, nakon čega je došlo do prevrtanja vozila B. i ispadanja D. S. iz vozila /list 259. - 270., 294. spisa/), prednik prvo do treće tužitelja zadobio tjelesne ozljede sa smrtnim ishodom na mjestu događaja i da je bio vezan sigurnosnim pojasom (s obzirom na kompliciranu dinamiku prometne nezgode i deformacije prednjih desnih vrata vozila B., na kabinu vozila B. i tijelo prednika prvo do treće tužitelja, koji se nalazio na prednjem suvozačevom mjestu, djelovale su sile različitih smjerova, intenziteta i trajanja, koje su među ostalim dovele do polijetanja tijela u desno, a koje kretanje ne sprečava sigurnosni pojas /list 278. - 281, 296. spisa/).

 

18. Dakle, neosnovano je ustrajavanje prvo i drugo tuženika na tvrdnjama da je prednik prvo do treće tužitelja "kritične zgode imao mogućnost izbjeći nastanak smrtonosnih ozljeda" da je bio vezan sigurnosnim pojasom, što da proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka i da je prvostupanjski sud propustio njihov prigovor ocijeniti u skladu sa odredbom članka 1092. stavkom 2. ZOO-a, poglavito ako se ima u vidu  da je liječnik vještak, uzimajući u obzir složenost dinamike prometne nezgode utvrđene po vještaku prometne struke i zadobivene ozljede (činjenice koje u konačnici nisu sporne) apostrofirao da odgovori na pitanja kakve bi ozljede prednik prvo do treće tužitelja zadobio, u hipotetskom slučaju njegovog vezivanja sigurnosnim pojasom, te bi li time bila izbjegnuta njegova smrt, spadaju u domenu nagađanja i spekulacije (istovjetno i liječnik vještaka dr. J. Š. /list 159. spisa/). Osim toga, niti sami prvo i drugo tuženici ne navode koje su to po njima konkretne okolnosti koje je prvostupanjski sud trebao, a nije uzeo u obzir, prilikom razmatranja razloga za njihovo djelomično oslobođenje od odgovornosti u smislu odredbe članka 1067. stavka 3. ZOO-a, zbog nevezivanja prednika prvo do treće tužitelja sigurnosnim pojasom.

 

19. Nisu u pravu prvo i drugo tuženici kada tvrde da je doprinos šteti prednika prvo do treće tužitelja zbog pristanka na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanju veći od 30%, a niti prvo do treće tužitelji kada traže da se doprinos njihovog prednika šteti zbog pristanka na vožnju s vozačem u alkoholiziranom stanju ocjeni sa 20%.

 

20. Dovođenjem u vezu:

 

-         iskaza svjedoka Igora Klasića (list 183. - 184. spisa) i Z. V. (list 362. - 363. spisa) iz kojih proizlazi da su od oko 18 sati sve do oko 23 sata družili sa D. S., u dva kafića i na benzinskoj "H.", da je D. S. do kafića došao svojim traktorom, da su za vrijeme druženja svi konzumirali alkohol i da su oko 23 sata odlučili vratiti se kući automobilom Z. V.;

 

-         sa nalazom i mišljenjem vještaka toksikologa S. B. iz kojeg proizlazi da je vozač B. Z. V. bio u pripitom stanju (1,12 promila alkohola u krvi) i kao takav relativno nesposoban za sigurnu vožnju (ne može se isključiti utjecaj u vidu smanjene pažnje i povećanog samopouzdanja, poticanje na prebrzu vožnju uz istodobno usporeno zapažanje brzih promjena situacije u prometu, nepreciznost i usporenost u reakcijama), što da prosječan čovjek može uočiti, a D. S., neposredno prije smrti, u pijanom stanju (1,68 promila etilnog alkohola u krvi);

 

-         nalazom i mišljenjem vještaka prometne struke (D. F., dipl. ing.) iz kojeg proizlazi da do prometne nezgode ne bi došlo da je vozač traktora prije započetog prelaska traktorom na lijevu stranu kolnika radi skretanja na sporednu cestu, propustio osobno vozilo B., koje mu je dolazilo u susret i koje je mogao uočiti, i da je vozač vozila B. mogao izbjeći prometnu nezgodu da se kretao brzinom do 88 km/sat (umjesto 140 km/ sat kojom se kretao), te da ispred mjesta sudara nisu nađeni tragovi koji bi ukazivali da bi po vozaču B. i traktora bila poduzimana radnja kočenjem (list 269. spisa);

 

-         i nespornom činjenicom da je Z. V. po zanimanju vozač (list 17. spisa),

 

kao jedini objektivni zaključak ostaje da je D. S. bio svjestan rizika vožnje u alkoholiziranom stanju i olako pristao na vožnju sa Z. V., alkoholiziranost kojeg mu je bila poznata, a time preuzeo i rizik takve vožnje.   

 

21. Stoga je, imajući u vidu sve okolnosti prije poduzete vožnje automobilom B. i stupanj alkoholiziranosti Z. V. (vozača B., posljedica kojeg je i brzina kretanja od 140 km/sat, na djelu ceste gdje je ograničenje 70 km/sat, te znanje D. S. za alkoholiziranost Z. V., prvostupanjski sud pravilno ocijenio da je doprinos D. S. šteti zbog pristanka na vožnju sa vozačem u alkoholiziranom stanju 30%, a zbog čega se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi stranaka kada traže da se taj doprinos ocjeni većim, odnosno manjim (prvo i drugo tuženici sa više od 30%, a prvo do treće tužitelji sa 20%).

 

22. Nastavano navedenom, po prvostupanjskom sudu je pravilno utvrđena pravična novčana naknada zbog smrti supruga i oca od po 330.000,00 kuna, i prvo do treće tužiteljima dosuđeni iznosi umanjeni za 30% doprinosa njihova prednika (od po 231.000,00 kuna) sa zateznim kamatama čiji tijek nije sporan.

 

23. Promašeni su navodi drugo tuženika E. o. d.d. pod točkom VI. obrazloženja žalbe kojima pozivom na pogrešnu primjenu materijalnog prava osporava visinu utvrđene pravične novčane naknade prvo do treće tužiteljima, zastupajući stajalište da je protivno načelu zabrane retroaktivnosti primijenjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda o izmjeni Orijentacijskih kriterija za utvrđivanje visine pravične novčane naknade na sjednicama održanim 5. ožujka i 15. lipnja 2020. budući da Orijentacijski kriteriji nisu propisi na koje se odnosi ustavna kategorija zabrane retroaktivnosti, veća kao sam naziv kaže smjernice za sudove u svrhu ujednačavanja sudske prakse i omogućavanje oštećenim osoba djelotvornu sudsku zaštitu prava priznatih ZOO-a, u skladu sa načelom jednakosti pred zakonom.  

 

24. Neosnovano je i ustrajavanje prvo i drugo tuženika na prigovoru zastare vezano za preinačeni dio tužbe (povećan zahtjev za isplatu pravične naknade podneskom od 31. siječnja 2022. - svaki od tužitelja od po 80.000,00 kuna pozivom na Orijentacijske kriterije iz 2020.), budući da se prvo do treće tužiteljima (oštećenima) ne može staviti na teret kao njihov propust činjenica da su Orijentacijski kriteriji doneseni 2020., poglavito ako se ima u vidu da cilj njihovog donošenja i određivanje primjene u svim parničnim postupcima koji su u tijeku, nije odraz samo podataka Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije koja je mjerena indeksom o promjeni potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002., već i težnje da se oštećenim osobama po zahtjevima za neimovinsku štetu, pravo koje im je priznato ZOO-a, osigura ostvarivanje sudske zaštiti u skladu sa načelom djelotvornosti i jednakosti pred zakonom, kao temeljnim principa pravnog sustava u Republici Hrvatskoj.

 

25. Osim toga, prvo do treće tužitelji su odbijeni za tužbenim zahtjevima za isplatu neimovinske štete od po 99.000,00 kuna (višim iznosima od preinačenog djela tužbe podneskom od 31. siječnja 2022.), tako da se i iz tog razloga ne mogu prihvatiti žalbeni navodi prvo i drugo tuženika o zastari potraživanja neimovinske štete, koji se svode na tumačenje početka, tijeka i prekida roka zastare pozivom na odredbu članka 230. i članak 241. ZOO-a, a niti s tim u vezi pozivanje na odluke drugih županijskih sudova i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske za koje pogrešno drže da podržavaju njegovo tumačenja pravila o zastari s obzirom da se ne radi o istim činjeničnim okolnostima.

 

26. Pravilno je po prvostupanjskom sudu utvrđena i dosuđena imovinska šteta prvotužiteljici (točka 32. obrazloženja prvostupanjske presude) koja se odnosi na troškove sprovoda i karmina, prikladne crnine, izradu grobnice i nadgrobnog spomenika (54.000,00 kuna umanjeno za 30% doprinosa = 37.800,00 kuna) koju stranke posebno niti ne osporavaju, osim nastavnim osporavanjem ocjene prigovora djelomičnog oslobođenja prvo do treće tuženika od odgovornosti po prvostupanjskom sudu, otklonjenim i pod  točkama 16. - 21. obrazloženja predmetne presude.  

 

27. Neosnovano prvo i drugo tuženici osporavaju visinu rente za drugo i treće tužitelje (djecu pokojnog D. S.) na ime gubitka uzdržavanja.

 

28. Odredbom članka 1094. ZOO-a je propisano "(1) Osoba koju je poginuli uzdržavao ili redovno pomagao, a i ona koja po zakonu ima pravo zahtijevati uzdržavanje od poginulog, ima pravo na naknadu štete koju trpi gubitkom uzdržavanja odnosno pomaganja. (2) Ta se šteta naknađuje plaćanjem novčane rente čiji se iznos odmjerava s obzirom na sve okolnosti slučaja, a koji ne može biti viši od onoga koji bi oštećenik dobivao od poginulog da je ostao živ."

 

29. Iz rezultata raspravljanja, proizlazi:

 

-          da je D. S. (rođen 1983., po zanimanju poljoprivrednik sa NSS) bio nositelj OPG, obrađivao 80 rali zemlje (sijao kukuruz žito i ostale poljoprivredne kulture za prodaju i domaćinstvo);

-          da je kombajnom koji je bio njegovo vlasništvo vršio usluge drugim ljudima;

-          da je gojio 50 komada krava i junadi za prodaju;

-          da su njegovi mjesečni prihodi kroz godinu prosječno iznosili 30.000,00 kuna,

-          da je namjeravao graditi farmu za bikove, kupiti novi kombajn i zaposliti radnika na OPG;

-          da je nakon smrti supruga, prvotužiteljica nastavila raditi na poljoprivredi ali u puno manjem obimu (pola manje zemlje obrađuje, prodala je kombajn i sada plaća usluge kombajna, stoke ima upola manje);

-          da su djeca (maloljetni M.² rođen 2008. i maloljetna M.³ rođena 2010.) ostvarila pravo na obiteljsku mirovinu iza oca (od po 613,60 kuna mjesečno);

-          da je za života otac podmirivao sve troškove za djecu vezano za stanovanje, prehranu, odjeću, školovanje i liječenja maloljetnog M.² koji je sa jedanaest mjeseci obolio od leukemije;

-          da djeca redovno pohađaju osnovnu školu i imaju potrebe primjerene djeci svoje dobi, s tim da M.² i dalje odlazi na kontrole i ima potrebu za dodatke na prehranu zbog jačanja krvi.

 

30. Sagledavajući navedene okolnosti koje nisu bile sporne među strankama tijekom prvostupanjskog postupka, kao jedini objektivni zaključak ostaje da je D. S. uzdržavao svoju djecu i da je ostao živ da bi mogao za uzdržavanje djece s obzirom na dob, zanimanje, radnu sposobnost i prihode koje je stvarno ostvarivao prije smrti osigurati minimalne iznose i to za M.² 2.500,00, a za M.³ 2.000,00 kuna.

 

31. Stoga se ne mogu prihvatiti navodi prvo i drugo tuženika kojim u žalbenom stadiju postupka pokušavaju kompromitirati neosporavan iskaz prvo tužiteljice sa potvrdama porezne uprave o visini dohotka i primitaka OPG čiji je nositelj bio D. S. u razdoblju 2015. - 2017., poglavito ako se ima u vidu da potvrde o visini dohotka i primitaka nisu i ne mogu biti odraz stvarnih prihoda D. S. kao nositelja OPG, a što ne proizlazi samo iz neosporavanog iskaza prvo tužiteljice, već i iz činjenice da nositelji OPG u skladu sa člankom 64. Općeg poreznog zakona i člankom 5. Zakona o fiskalizaciji u prometu gotovinom, ne moraju ispostavljati račune i ne smatraju se obveznicima fiskalizacije ukoliko prodaju vlastitih poljoprivrednih proizvoda proizvedenih na vlastitom obiteljskom poljoprivrednom gospodarstvu obavljaju izravno krajnjem potrošaču u proizvodnim objektima obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava ili ako se prodaja vlastitih poljoprivrednih proizvoda obavlja na tržnicama i otvorenim prostorima, i da prikazivanje prihoda zavisi od toga je li ili ne poljoprivrednik u sustavu Registra obveznika, s obzirom da "paušalist" ili obveznik poreza koji vodi poslovne knjige a prodaje krajnjim potrošačima (na malo) nema obveze izdavanja računa za prodaju na OPG-u, tržnicama i otvorenim prostorima, niti obveza evidencije prometa u Knjizi prometa, da nema obaveze fiskalizacije u slučaju kada nema obveze izdavanja računa i kod prodaje na tržnicama i otvorenim prostorima. U konačnici opće je poznata činjenice da se sve više poljoprivrednih proizvoda i po znatno većim cijenama u odnosu na razdoblje 2015. - 2017. prodaje na poljoprivrednim gospodarstvima.

 

31.1. U konačnici, ukupno dosuđeni iznos rente za oboje djece (2.186,28 kuna), njihov otac (D. S.) bi bio u mogućnosti plaćati (a i po zakonu dužan) i prema podacima o visini dohotka i primitaka OPG iz potvrda porezne uprave za razdoblje 2015. - 2017. koja su se kretala godišnje od 35.971,88 kuna do 46.851,07 kuna.

 

32. Dakle, prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 1094. ZOO-a i za primjenu iste utvrdio odlučne činjenice kad je naložio prvo i drugo tuženicima solidarno plaćati drugo i treće tužiteljima po osnovi gubitak uzdržavanja rente i to drugo tužitelju u iznosu 1.317,80 kuna (2.500,00 kuna - 613,60 kuna obiteljske mirovine = 1.886,40 kuna - 30% na ime doprinosa), a treće tužiteljici iznos od 968,48 kuna (2.000,00 kuna - 613,60 kuna na ime obiteljske mirovine = 1.386,40 kuna, umanjeno za 30 % na ime doprinosa) i za svoju odluku u tom dijelu dao razloge, koje se žalbenim navodima prvo i drugo tuženika ne dovode u dvojbu, a niti navodima prvo do treće tužitelja slijedom osporavanja doprinosa njihovog prednika, pravilno ocjenjenog sa 30%.

 

33. Žalbenim navodima stranaka ne dovodi se u pitanje pravilnost odluke o parničnim troškovima pod stavkom VII. izreke, a niti u dijelu u kojem prvo do treće tužiteljima nije priznat trošak prvostupanjskog postupka preko iznosa od 78.340,00 kuna sa zateznim kamatama.

 

34. Naime, mjerodavnim pravilima o troškovima postupak je propisano da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu parnice (članak 151. stavak 1. ZPP-a), da isti obuhvaćaju i nagrade za rad odvjetnika i drugih osoba kojima zakon priznaje pravo na nagradu (članak 151. stavak 2. ZPP-a) i da će sud prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje parnice, da o tome koji su troškovi bili potrebni te o visini troškova odlučuje ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, osobito vodeći računa o pravilima ZPP-a koja za pripremanje glavne rasprave određuju upućivanje podnesaka i jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu (članak 155. stavak 1. ZPP-a) i da će troškove propisana tarifom za nagrade odvjetnika ili za druge troškove, odmjeriti prema tim tarifama (članak 155. stavak 2. ZPP-a).

35. Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., u daljnjem tekstu: OT) je propisano da odvjetniku pripada nagrada za podneske i zastupanje u predmetima i postupcima koji se vode po postojećim zakonskim propisima prije sudskog postupka, među ostalim i  po zahtjevu protiv osiguravajućih društava i da se nagrada odmjerava po Tbr. 7. točki 1. (Tbr. 28. OT).

36. Odredbom članka 154. stavkom 2. ZPP-a je propisno "Ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva."

37. Prvo do treće tužitelji su uspjelu u sporu sa 70% (70% osnova + 70% visina = 140 : 2 = 70 %), a prvo i drugo tuženici sa 30 % (30% osnova + 30% visina = 60% : 2 = 30%), a što znači da su prema odredbi članka 154. stavku 2. ZPP-a prvo i drugo tuženici dužni naknaditi prvo do treće tužiteljima 40% pripadajućeg troška (70% - 30% = 40%) na ime zastupanje po punomoćniku odvjetniku.

38. Stoga nisu u pravu prvo do treće tužitelji kada traže da im se priznaju troškovi u omjeru od 50% jer da su oni uspjeli dokazati pravnu osnovu tužbenog zahtjeva, i da bi zbog toga, uz traženje da se doprinos njihova prednika ocjeni sa 20%, materijalno pravo u odluci o troškovima bilo primijenjeno na njihovu štetu.

39. Nadalje, suprotno navodima drugo tuženika prvostupanjski je sud pravilno primijenio odredbu članka 155. stavak 2. u vezi s člankom 151. stavkom 1. ZPP-a i Tbr. 28. OT kad je prvo do treće tužiteljima, svakom posebno, priznao nagradu za sastav zahtjeva za naknadu štete protiv drugo tuženika (osiguravajuće kuća) kao jednom od solidarnih obveznika naknade štete (82. - 91. spisa), budući da je isto obraćanje procesna pretpostavka za podnošenje predmetne tužbe (članak 12. stavak 4. ZoOOP-a) i da je svaki od zahtjeva usmjeren na ostvarivanje prava svakog od prvo do treće tužitelja ponaosob, a kojim zahtjevima se uspostavlja procesno-pravni odnos između stranaka, kojim se zahtjeva odgovarajuće postupanje od osiguravajućeg društva u odnosu na svakog oštećenika, a nasuprot tome i daje pravo svakom oštećeniku na troškove, koji u slučaju neosnovanog otklanjanja njihovih odštetnih zahtjeva, čine troškove u povodu parnice (članak 151. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 155. stavkom 2. ZPP-a i Tbr. 28. OT).

40. Prema tome, ispitivanjem odluke o troškovima prvostupanjskog postupka u granicama osporavanja po stankama (članak 365. stavak 2. ZPP-a) nije utvrđen žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava. Prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo kad je prvo do treće tužiteljima utvrdio troškove prvostupanjskog postupka sa iznosom od 78.340,00 kuna i plaćanje naložio solidarno prvo i drugo tuženicima (članak 154. stavak 2. u vezi s člankom 161. stavkom 3. ZPP-a) sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude (1. travnja 2022.) do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a, članak 29. stavak 2/2., 7. i 8. ZOO-a).

41. Strankama nije priznata trošak žalbenog postupka jer nisu uspjele sa žalbama (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

42. Radnja odgovora na žalbu nije bila potrebna u vođenju predmetne parnice, zbog čega trošak iste nije priznat drugo tuženiku (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

43. Zaključno, ispitivanjem presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Križevcima poslovni broj Pn-123/2018-99 od 1. travnja 2022. nisu utvrđeni razlozi pobijanja po prvo i drugo tuženicima, razlozi pobijanja po prvo do treće tužiteljima, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP-a), zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak I. ZPP-a za stavak I. i II., članak 166. stavak 1. ZPP-a za stavak III. i IV.).

                                                  U Zagrebu 7. svibnja 2024.

 

                                                                                                   Predsjednica Vijeća:

Nika Grospić Ivasović, v.r.