Poslovni broj: Us I-2460/2026-3

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda Tamari Bogdanović, uz sudjelovanje Valentine Pergar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AS-LOVNI TURIZAM d.o.o., Zagreb, Skalinska 3, OIB: 99896646035, kojeg zastupa opunomoćenik Boris Kostić, odvjetnik u Zagrebu, Strojarska 12a, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi poreznog nadzora, 24. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20-01/64, URBROJ: 513-04-21-3 od 24. studenoga 2021.

II Nalaže se tuženiku da riješi o žalbi tužitelja u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je tuženik obvezan postupiti prema pravnom shvaćanju i primjedbama iz ove presude.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 6.875,00 eur (šesttisućaosamstosedamdesetpet eura) u roku od petnaest dana od dostave pravomoćne presude, a u ostalom dijelu zahtjev za naknadu troška se odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-471-02/20- 01/64, URBROJ: 513-04-21-3 od 24. studenoga 2021. odbijena je žalba izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-02/19-01/153, URBROJ: 513-07-01/19-12 od 29. studenoga 2019., kojim je tužitelju utvrđena obveza poreza na dobit, poreza na dodanu vrijednost i poreza na dohodak za 2015. i 2016. godinu u iznosima kako je to naznačeno pod točkom I. i II. izreke, a pod točkom III. naložene su uplate utvrđenih obveza na za to propisane račune, uz nalog za obračun i plaćanje daljnje kamate sve do dana uplate, pod točkom IV., V. i VI. naloženo je tužitelju provođenje odgovarajućih knjiženja u poslovnim knjigama, sve u roku od 8 dana od dana izvršnosti rješenja, pod prijetnjom naplate ovrhom, uz naznaku da žalba odgađa izvršenje rješenja.

2. Tužitelj pobija zakonitost osporavanog rješenja, te ističe da je prvostupanjsko tijelo bilo dužno sačiniti dopunski zapisnik u postupku poreznog nadzora na što je tužitelj ukazao u žalbi na prvostupanjsko rješenje, te objašnjava da je u provedenom postupku mimo poslovnih knjiga osporeno knjiženje koje tužitelj nije obavio, te je matematički temeljem iste poslovne dokumentacije mijenjana temeljnica knjiženja, ali samo opisano u poreznom aktu, a ne jasno vidljivom formom iz koje bi bilo razvidno da je suprotna sa svim računovodstvenim načelima.

3. Smatra da je porezno tijelo stvorilo trošak od 657.989,54 kn koji nije porezno priznalo i povećalo poreznu osnovicu za 2016., te isto tako povećalo i prihod za 657.989,54 kn što na prethodnih već evidentiranih 310.089,11 kn čini ukupni prihod od 968.078,65 kn, a čime je uvećan trošak za kojeg je utvrđeno da je porezno nepriznat i direktno u zapisniku je utvrđena porezna obveza, a bez obzira na prihodovnu stranu, koja bi također povećala poreznu osnovicu pa bi samim knjiženjem bila čak dva puta oporeziva ista transakcija, jednom kroz uvećani prihod, jednom kroz porezno nepriznati trošak koji povećava poreznu osnovicu, a što jasno dokazuje da se radi o matematičkoj izvedenici mimo računovodstvenih propisa.

4. Navodi da je prvostupanjsko tijelo trebalo prikazati knjiženje koje smatra ispravnim, navedena knjiženja provesti kroz poslovne knjige, utvrditi rashod za 2016. uvećan za 657.989,54 kn, povećati rashode na poziciji 2. – ukupni rashodi u PD prijavi poreza na dobit za 2016., a tek onda sukladno članku 5. Zakona o porezu na dobit utvrditi povećanje porezne osnovice na rednom broju 24. ili 25. PD prijave poreza na dobit, a da je tako napravljeno vidjelo bi se da je konstrukcija knjiženja neutralna i ne bi se uopće mogla utvrditi porezna obveza.

5. Nadalje opisuje da je nezakonito osporena temeljnica br. 62 od 4. prosinca 2014., a izvan radnog naloga obuhvata kontrole nadzora koji provodi prvostupanjsko tijelo, te je nezakonito osporena primjena Cjenika tužitelja za odstrel divljači i usluga u lovu i način iskazivanja cijene na računu sukladno Zakonu o PDV-u, te je prvostupanjsko tijelo izašlo izvan okvira radnog naloga poreznog nadzora i zapisnika od 6. rujna 2019. tvrdeći da tužitelj nije dostavio lovnogospodarsku osnovu za razdoblje od 2004. do 2015., a dostava kojih dokumenata nije nikada niti tražena od strane prvostupanjskog tijela.

6. Ostaje pri stajalištu da nije dužan imati posebnu cijenu za rasijecanje divljači i pregled mesa na trihinelozu, jer to nema niti mjerodavni Hrvatski lovački savez, te smatra da je pozivanje na maloprodajne cijene u lovnom turizmu nepoznavanje branše i očigledno predočavanje da je u pitanju maloprodaja gdje se divljač ne prodaje u izlogu jer prodaja ovisi o nizu okolnosti po kojoj će se cijeni vršiti organizacija lova i sama divljač prodati.

7. Ističe da je izvan radnog naloga za sami nadzor neutemeljeno osporena amortizacija za imovinu, za koju je dokazano da postoji posebno odobrenje nadležnog ministarstva i da je u funkciji u trenutku nadzora iznos od 320.809,88 kn, a upisana je u popis dugotrajne imovine od 2016.

8. Smatra da je nezakonito utvrđena obveza poreza na dohodak, prireza poreza na dohodak i doprinosa za obvezna osiguranja za razdoblje od 20. siječnja do 31. prosinca 2015. po osnovi nesamostalnog rada direktora ĐG u iznosu od 205.500,00 kn, a obzirom na dostavljanje nespornih dokaza postojanja ugovornog odnosa s osnove ugovora o zajmu između člana društva GG, direktora ĐG i prednika VG.

9. Nezakonito se osporava vjerodostojna dokumentacija (ugovori, izvodi iz prometa po poslovnom računu) tužitelja kojom je dokazao da su novčani iznosi po osnovi ugovora o zajmu sklopljenih između tužitelja i člana društva GG, direktora ĐG i prednika VG uplaćeni na poslovni račun tužitelja, te da je time nastao dužničko – vjerovnički odnos između ĐG i GG kao zajmodavatelja i tužitelja kao zajmoprimatelja, a obzirom da su član društva i direktor nasljednici i univerzalni pravni slijednici iza pokojnog VG.

10. Neosnovano se osporavaju pozajmice dane tužitelju od pokojnog VG, ranijeg direktora društva, te se neosnovano osporava da bi član društva GG ili direktor ĐG naslijedili prava i obveze iza pokojnog VG, istovremeno navodeći da tužitelj nema u knjigovodstvu iskazane obveze prema VG, iako je tužitelj dostavio vjerodostojnu dokumentaciju, ugovore o zajmu i izvode o prometu poslovnog računa tužitelja.

11. Neosnovano se osporava kao nevjerodostojna dokumentacija izjava o odricanju člana društva GG od 1. travnja 2014. kojom se odrekla potraživanja po danim pozajmicama u korist direktora tužitelja, a obzirom da su isplate povrata pozajmice u visini od 26.000,00 kn koje su vršene u ime GG nakon 1. travnja 2014. vršene za račun direktora tužitelja ĐG, a sve sukladno navedenoj izjavi od 1. travnja 2014.

12. Smatra da je nepravilno utvrđen porez na dohodak, prirez i doprinos ĐG za 2016. godinu, a što proizlazi iz priložene tablice koja je rekapitulacija priloženih izvoda uz prigovor na Zapisnik, rekapitulacija uplata i isplata koja na dan 31. prosinca 2015. iznosi sveukupno uplate 2.435.323,76 kn, isplate 1.406.350,00 kn i nevraćeno 1.028.973,76 kn, a obzirom da tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju pravilno primijenjeno načelo blagajne.

13. Navodi da je nezakonito utvrđen na teret tužitelja drugi dohodak AG iz [adresa], jer je u trenutku plaćanja tužitelju dostavljena vjerodostojna dokumentacija, otkupni blok temeljem koje je izvršio plaćanje za isporučenu divljač prema PG AG, te tužitelj nije imao osnove sumnjati u pravni status tog prodavatelja, a naročito što AG kao uzgajivač divljači u domaćinstvu ne podliježe obvezi izdavanja potvrde o porijeklu divljači sukladno Zakonu o lovstvu, te isporučena divljač ne dolazi iz lovišta, već je uzgojena u dvorištu i isporučena tužitelju za potrebe obavljanja njegove djelatnosti, te je tužitelj kao kupac bio dužan podmiriti svoju obvezu s osnove kupoprodajne cijene prema AG.

14. Na navedene okolnosti tužitelj predlaže da se provede financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku za financije i računovodstvo.

15. Predlaže sudu da poništi osporavano drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje.

16. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i predlaže sudu riješiti predmetni spor bez rasprave.

17. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

18. Tužbeni zahtjev je osnovan.

19. Sud je donio presudu bez održavanja rasprave sukladno članku 98. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 i 39/26), i to u izvršenju presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-683/2025-3 od 22. travnja 2026.

20. U navedenoj drugostupanjskoj presudi je zaključeno da je prvostupanjski sud selektivno uzeo u obzir samo iskaz poreznog inspektora zanemarujući pri tome priložene isprave spisu predmeta, a koje se odnose na pravilnost utvrđenih dodatnih poreznih obveza, te sud nije primijenio niti jednu odredbu materijalnog prava, pa je prvostupanjskom sudu dana uputa da u ponovnom postupku otkloni navedene povrede i utvrdi ključne činjenice brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza i rezultata dokaznog postupka te pravilnom primjenom mjerodavnog propisa odluči o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

21. Uvidom u navedenu prvostupanjsku presudu ovaj sud je utvrdio da je u prvostupanjskoj presudi obrazloženo da je prema podacima spisa predmeta, osporavanim rješenjem od 24. studenoga 2021. žalba tužitelja odbijena s obrazloženjem da žalbeni navodi tužitelja nisu od značaja za promjenu utvrđenog činjeničnog stanja i primjenu relevantnih propisa i to članka 66. stavka 1., 2. i 3., 88. i 89. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj: 115/16), te članka 5. stavka 1. i 3. i članka 6. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj: 78/15, 134/15 i 120/16), članka 5., članka 7. stavka 1. točke 13., članka 32. stavka 1. i 2., članka 33. stavka 1. i članka 35. Zakona o porezu na dobit, (Narodne novine, broj: 177/04, 90/05, 57/06, 146/08, 80/10, 22/12, 148/13, 143/14, 50/16 i 115/16), dok su doprinosi obračunani sukladno odredbama Zakona o doprinosima (Narodne novine, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 26/14, 30/14, 41/14 i 143/14).

22. Nadalje, u prvostupanjskoj presudi je navedeno da je iz obrazloženja prvostupanjskog poreznog rješenja razvidno da se prvostupanjsko tijelo očitovalo na bitne prigovore tužitelja dane u odnosu na sastavljeni zapisnik, te da se tuženik u osporavanom rješenju u bitnome očitovao na sve žalbene prigovore tužitelja, a koja obrazloženja u cijelosti kao pravilna i zakonita prihvaća i ovaj sud, te sud nije imao potrebe ponavljati ono što je tužitelju već izloženo u osporavanom rješenju.

23. Sud je u prethodnom upravnom sporu na temelju slobodne ocjene dokaza pribavljenih u upravnom postupku i upravnom sporu poklonio vjeru iskazu poreznog inspektora – više porezne revizorice koja je, prema mišljenju suda dala uvjerljive i logične razloge za utvrđivanje činjeničnog stanja na način kako je to učinjeno u prvostupanjskom upravnom postupku, te objasnila zbog čega prigovori tužitelja nisu mogli biti prihvaćeni kao pravilni i zakoniti.

24. Nadalje, sud nije prihvatio kao uvjerljivo obrazloženje neovisnog sudskog vještaka Dajane Vuković dano u nalazu i mišljenju od 10. svibnja 2024. prema kojem osporavano knjiženje i evidencija prihoda kao i troškova u konačnici nema utjecaja na rezultat poslovanja, jer evidencija prihoda kako je to navedeno u poreznom nadzoru ima za posljedicu povećanje iznosa parafiskalnih nameta koji se plaćaju u postotku od iskazanih prihoda, te knjiženja koja su promatrana nemaju za posljedicu promjenu rezultata poslovanja, a obzirom da je sud prihvatio kao pravilnu početnu tezu poreznog inspektora – višeg poreznog revizora da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta da se knjiži trošak budućeg razdoblja u odnosu na biološku imovinu, jer se biološka imovina može knjižiti samo na dva načina ako ugine kao rashod, a ako je prodana kao prihod po tržišnim cijenama i po izdanim računima, a da se rashod može proknjižiti samo ako prethodno nije proknjižen ili ako je proknjižen prihod od prirasta, ali onda u istom iznosu koliki je bio prihod u godini u kojoj je prodana, te se ovdje ne može primijeniti neto princip kako to tvrdi vještakinja, a obzirom da se mogu prebijati samo dospjele obveze i potraživanja izražena u novcu, a čega u konkretnom slučaju nema.

25. Naime, porezni inspektor – viša porezna revizorica Marija Perić je na raspravi detaljno opisala tijek događaja i navela da je u konkretnom slučaju riječ o klasičnoj prijevari i klasičnom krivotvorenju poslovnih knjiga korištenjem tehnike kreativnog računovodstva. Smatra da je krivotvorenje počelo najkasnije 2013., a moguće i prije, zato što je u 2014. biološka imovina iskazana da postoji u bilanci, a nije postojala jer je prodana ili izuzeta bez izdavanja računa, te je njima opterećivala bilancu, i onda je počelo čišćenje bilance na način da je konto gdje se vodila biološka imovina isknjižen, za iznos od 816.542,67 kn i proknjižen je na konto troškovi budućeg razdoblja, koji mu je lažni naziv, jer je to i dalje biološka imovina, a na početnom saldu s 1.1.2014. imao je početno stanje od 131.446,87 kn, ali se porezni nadzor poreza na dobit, niti na ostale poreze nije mogao proširiti na porezni nadzor jer je bio u zastari, a ti efekti su se jedino mogli ukinuti za 2015. i 2016., i to samo za iznose koji su proknjiženi u tim godinama. U konkretnom slučaju nije bilo vjerodostojnih knjigovodstvenih isprava da bi se to moglo proknjižiti kao trošak budućeg razdoblja, te iz konta nije moguće odmah razumjeti o čemu je riječ niti iz opisa knjiženja. Troškovi budućeg razdoblja isključivo idu za poznati trošak na temelju računa ili ugovora, ali koji će se odnositi na viši niz narednih godina i postepeno će se ukidati kako postaje tekući trošak, a u konkretnom slučaju to nemamo. Ističe da biološka imovina nikada ne može biti trošak budućeg razdoblja, jer ako se životinja kupi, knjiži se nabavna vrijednost osnovnog sredstva u smislu biološke imovine. Tužitelj knjiži jedanput stvarne troškove ako je na primjer liječio neku životinju pa je došao veterinar ili ako je kupio dohranu i to knjiži kao tekući trošak, te i plaće lovočuvara knjiži kao tekući trošak, kao i iznos koncesije. Odlučio se knjižiti i prirast prema odštetnom cjeniku, a što je jedna vrsta revalorizacije, pa na primjer 2016. nije knjižio prihod od prirasta prema odštetnom cjeniku, ali je proknjižio rashode prema istom cjeniku, te se i prihodi i rashodi moraju knjižiti točno za one godine na koje se odnose i ne smije ni prije ni kasnije, jer isto može dovesti do porezne evazije i zbog zastarnih rokova. Ističe da se biološka imovina može knjižiti samo na dva načina npr. ako je životinja uginula treba sastaviti zapisnik o šteti i onda postoji samo rashod, a ako je prodana postoji prihod po tržišnim cijenama i po izdanim računima, a rashod može proknjižiti samo ako ga prethodno nije proknjižio ili ako je proknjižio prihod od prirasta, ali onda može u istom iznosu koliko je bio i prihod i u godini u kojoj je prodana. Većina obveza u 2016. je prema vlasniku i direktoru proknjižena na temelju usklada, te iako ništa nije plaćeno stvorena je prema njemu obveza, a drugi dio je proknjižen kao obveza da je roba kupljena za lovni turizam, a radi se o robi kupljenoj za osobne potrebe. Te godine je izdana temeljnica koju je vještakinja vještačila, u kojem slučaju je vlasnik prebio obvezu iskazanu prema sebi sa biološkom imovinom društva koja je nestala zaključno do 2014., a što je suprotno zakonskoj odredbi prijeboja iz Zakona o obveznim odnosima, jer se mogu prebijati samo dospjele obveze i potraživanja izražene u novcu, a čega u konkretnom slučaju nema. Smatra da se ovdje ne može primijeniti neto princip što je istakla vještakinja, jer veći kreditni rejting imaju pravne osobe s većim prihodima. Smatra da se neto princip isključivo primjenjuje kod prodaje roba, usluga, imovine i mora se primijeniti za cijelu tu godinu za sve, te mora postojati kupac, račun, ugovor, prihod, te moraju biti potraživanja prema kupcu, te u pravilu kod tog principa rashoda nema, jer rashod može postojati samo ukoliko je nastala šteta ili ako je došlo do zastare robe, te navedeni princip primjenjuju samo poduzetnici koji to izaberu da im bude manja osnovica za doprinos za šume, spomeničku rentu i sl., a ovdje je riječ o klasičnom prijevarnom prijeboju.

26. Porezni inspektor – viša porezna revizorica posebno je opunomoćeniku tužitelja odgovorila na pitanje zašto u konkretnom slučaju tužitelju nije priznata niti jedna lipa troška budućeg razdoblja navodeći da je iz podataka koje je dostavio knjigovodstveni servis utvrđeno da je u 2014. godini kreiran konto 1900 lažnog naziva rashodi budućeg razdoblja, iako je bila riječ o biološkoj imovini koja je prodana do kraja 2014., a kako se moraju sučeliti prihodi i rashodi u istom razdoblju u 2016. se ne može priznavati ništa što se odnosi na ranije razdoblje te navela da postoji standard obveze da se svaka pozajmica koja je uplaćena mora voditi zasebno i po ročnosti, te se mora znati kome je pozajmica dana, kada je primljena i u kojem roku mora biti vraćena, a kada je vraćena mora se točno navesti koja je pozajmica kada uplaćena i koja je to pozajmica vraćena, te nema mogućnosti da se zajedno knjiže stotine uplata i isplata koje nisu međusobno povezane, a u konkretnom slučaju postoje pozajmice koje se vode da su dane u novcu iz kojih se nije moglo utvrditi tko ih je uplatio, kada i na koju pozajmicu se odnose, te jesu li ili nisu vraćene i jesu li u zastari ili nisu.

27. Kako drugostupanjski sud ovakvo obrazloženje prvostupanjskog suda nije smatrao prihvatljivim, a suprotno svom ovlaštenju i obvezi drugostupanjski sud nije povodom žalbe sam riješio upravnu stvar, sud je u ponovnom postupku poništio osporavano rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovno rješavanje, a tuženik će u postupku nakon ove presude uzeti u obzir sve isprave tužitelja priložene spisu predmeta, a koje se odnose na pravilnost utvrđenih dodatnih poreznih obveza i posebno ih ocijeniti, te nakon što utvrdi ključne činjenice brižljivom ocjenom svih izvedenih dokaza i rezultata dokaznog postupka te pravilnom primjenom mjerodavnog propisa, odlučiti o osnovanosti tužiteljeve žalbe.

28. O zahtjevu za trošak, sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i članku 147. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, ocijenivši da je tužitelj uspio u sporu, stoga je sud prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora sukladno Tbr. 27/1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eura i za pristup na tri ročišta, svaki u iznosu 1.000,00 eur, za trošak žalbe u iznosu od 1.000,00 eur, uz pripadajući PDV, te za plaćeni predujam vještačenja u iznosu od 625,00 eur, a što iznosi ukupno 6.875,00 eur.

29. Sud nije ocijenio opravdanim trošak tužitelja za tužbu i tri ročišta u iznosu 3.250,00 eura svaki, a kako je to tužitelj zatražio u troškovniku, a obzirom da je člankom 144. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima propisano da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom pa tužitelju trošak koji je viši od 1.250,00 eur po radnji nije mogao biti priznat.

30. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučio kao u izreci.

U Zagrebu 24. rujna 2026.

Sutkinja:

Tamara Bogdanović, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke ove presude nije dopuštena žalba sukladno članku 127. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima, a protiv točke III izreke žalba je dopuštena sukladno članku 148. stavku 5. Zakona o upravnim sporovima. Žalba se podnosi Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Boris Kostić, [adresa] Zagreb, Strojarska 12a, putem e-kom.

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV, putem e-kom.

3. U spis