REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. P-7151/2024-99
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Zoranu Krajinoviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv 1. tuženika CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku NS, odvjetniku u [adresa] i 2. tužene ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku NS, odvjetniku u [adresa], radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 9. rujna 2026. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Zorana Krajinovića, odvjetnika i punomoćnika 1. i 2. tuženih NS, odvjetnika **.**.2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:
"1. Ugovor o darovanju od dana 23.12.2010. godine zaključen između I. tuženika CS iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženika ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koji je ovjeren kod javnog bilježnika Željka Maroslavac, Avenija Dubrovnik 12, broj ovjere OV-44767/2010 dana 23.12.2010. godine, kojim je I. tuženik CS iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj] darovao II. tuženiku ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a isti prihvatio darovanje nekretnine koja je bila u vlasništvu I. tuženika CS iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj] i to:
odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambene zgrada br., 35,37m stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2, sve temeljem članka 68, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima trajno povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to:
- 82. etaža, 12/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br, 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. stan smješten na trećem katu zgrade u [adresa] nacrtne oznake 305 površine 108 m2 kojem kao sporedni dio pripada spremište S-23 od 2 m2 smješteno u podrumu zgrade,
- 178. etaža, 1/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br, 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. parkirno mjesto smješteno u podrumu zgrade u [adresa], 37, 39, 41, nacrtne oznake P-31 površine 13m2.
. / .
- 179. etaže, 1/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br, 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. parkirno mjesto smješteno u podrumu zgrade u [adresa], 37, 39, 41, nacrtne oznake P-31 površine 13 m2,
sve upisano u zk. ul [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu,
u cijelosti gubi pravni učinak prema tužitelju MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] radi podmirenja tražbine u iznosu od 1.584.198,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.07.2008. godine pa do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5%.
2. II. tuženik ZS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] je dužna dopustiti tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da svoju tražbinu prema I. tuženiku CS iz [adresa]; OIB: [osobni identifikacijski broj] da na ime tražbine u iznosu od 1.584.198,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 16.07.2008. godine pa do isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% namiri prodajom nekretnina i to;
odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambene zgrada br, 35,37m stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2, sve temeljem članka 68, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima trajno povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to:
- 82. etaža, 12/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br, 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. stan smješten na trećem katu zgrade u [adresa] nacrtne oznake 305 površine 108 m2 kojem kao sporedni dio pripada spremište S-23 od 2 m2 smješteno u podrumu zgrade,
- 178. etaža, 1/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br, 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. parkirno mjesto smješteno u podrumu zgrade u [adresa], 37, 39, 41, nacrtne oznake P-31 površine 13m2.
- 179. etaže, 1/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br, 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. parkirno mjesto smješteno u podrumu zgrade u [adresa], 37, 39, 41, nacrtne oznake P-31 površine 13 m2,
sve upisano u zk. ul [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] pri Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
3. Nalaže se tuženicima da solidarno nadoknade trošak parničnog postupka tužitelju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koje na navedeni iznos teku od dana
. / .
donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi propisanoj u članku 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi 1. tuženiku CS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 7.750,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tužitelju MS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi 2. tuženoj ZS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] troškove parničnog postupka u iznosu od 7.500,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 24. rujna 2026. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. U tužbi tužitelj citira odredbe čl. 66., 67. st. 1. čl. i 71. Zakona o obveznim odnosima te navodi da je imatelj 260 redovnih dionica društva TRANSADRIA d.d. iz Rijeke, Riva Boduli 1 oznake TNSA-R-A, slobodne pozicije, otplaćenih u cijelosti. Na dan 15.07.2008. tužitelj je kod Središnjeg klirinškog depozitarnog društva imao pohranjeno 105 redovnih dionica društva TRANSADRIA d.d. oznake TNSA-R-A, slobodne pozicije, otplaćenih u cijelosti, dok je kod Hrvatske poštanske banke d.d. kao skrbnika vrijednosnih papira imao pohranjeno 155 istovrsnih dionica društva TRANSADRIA d.d. Trenutno tužitelj kod SKDD-a ima pohranjeno 260 redovnih dionica društva TRANSADRIA d.d., oznake TNSA-R-A, slobodne pozicije, otplaćenih u cijelosti. Dalje navodi da u vremenskom periodu od 15.07.2008., pa do podnošenja tužbe tužitelj je ostao dioničarom 260 redovnih dionica društva TRANSADRIA d.d., oznake TNSA-R-A, slobodne pozicije. Dana 25.03.2010. Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga donijela je rješenje, kojim je utvrđeno kako 1. tuženik i ostali obveznici i to: LS, ŠS, TS, US, HS i PS, prema odredbama čl. 5. Zakona o preuzimanju dioničkih društava, djeluju zajednički na preuzimanju društva TRANSADRIA d.d., kako
. / .
su 15.07.2008. stekli dionice, kojima je pređen kontrolni prag od 25%, pa je stoga za tuženike 15.7.2008. nastala obveza objavljivanja ponude za preuzimanje društva TRANSADRIA d.d. Predmetno rješenje objavljeno je u Narodnim novinama br. 42/10 od 08.04.2010. Predmetnim rješenjem obveznicima je HANFA ostavila rok od 30 dana od dana primitka rješenja u kojem su bili obvezni podnijeti zahtjev naslovljenom tijelu za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje.
1.1. Tužitelj dalje navodi da je zahtjev za objavljivanje ponude podnio isključivo PS, koji zahtjev je HANFA zaključkom od 24.6.2010. odbacila iz razloga što podnositelj zahtjeva nije ispunio sve pretpostavke za objavu ponude, propisane ZPDD- om. Dalje tužitelj citira odredbu čl. 7. ZPDD-a te smatra nespornim kako obveznici nisu ispunili obvezu naloženu rješenjem HANFE od 25.3.2010. na podnošenje zahtjeva za odobrenje objavljivanja ponude za preuzimanje društva TRANSADRIA d.d., uslijed čega za ispunjenje obveze odgovaraju solidarno. S obzirom da 1. tuženik kao niti ostali obvezni davanja ponude, nisu dobrovoljno postupili po rješenju HANFE te nisu podnijeli zahtjev za odobrenje ponude za preuzimanje društva TRANSADRIA d.d. tužitelj je bio primoran podnijeti tužbu protiv navedenih tuženika, a radi donošenja presude kojom se nalaže sklapanje Ugovora o kupoprodaji dionica u iznosu kupoprodajne cijene od 1.584.198,20 kn. Predmetni parnični postupak vodi se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl.br. P-563/11 i do podnošenja tužbe nije donesena prvostupanjska presuda jer svi obveznici osporavaju postojanje predmetne obveze, a podnijeli su i tužbe pred nadležnim Visokim upravnim sudom u Zagrebu radi pobijanja rješenja HANFE. U tužbi dalje stoji da je predmetno rješenje HANFE potvrđeno presudom Visokog upravnog suda u Zagrebu, Us-11349/10 od 22.08.2013., presudom i rješenjem Us-4243/10 od 22.08.2013. i rješenjem Us-5284/10 od 22.08.2013. Iz predmetnih odluka Visokog upravnog suda u Zagrebu te ostale dostavljene dokumentacije, vidljivo je da tužitelj ima dospjelo potraživanje prema 1. tuženiku i obveznicima davanja ponude za preuzimanje društva Transadria d.d., sve sukladno odredbama Zakona o preuzimanju dioničkih društava.
1.2. Tužitelj dalje ističe da je, nakon donošenja predmetnog rješenja HANFE od 25.03.2010., ovdje 1. tuženik CS započeo s poduzimanjem radnji otuđivanja svoje imovine, odnosno prenošenjem na druge osobe, a sve kako bi izbjegao snositi obvezu prema tužitelju. Tako je tuženik, nakon donošenja rješenja HANFE 20.12.2010., zaključio Ugovor o kupoprodaji stana u k. o. [katastarska općina] površine 66,56 m2, zajedno s parkirnim mjestom i 23.12.2010. sklopio Ugovor o darovanju stana u k. o. [katastarska općina] površine 108 m2 sa dva pripadajuća parkirna mjesta. Nadalje, 1. tuženik CS je sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnine s AS **.**.2010. i to odgovarajućeg suvlasničkog dijela zk.č.br. 4993/1, u naravi stambeno poslovna zgrada br. 5, 5A, 5B, 5C, 5D, 5H, 7B, 7C, 7D, 7E, 7F i dvorište Pavlenski put površine 11300 m2, sve na temelju čl. 68. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, trajno povezano s vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to 321. etaža 19/100000 dijela nekretnine u naravi stambeno poslovna zgrada br. 5, 5A, 5B, 5C, 5D, 5H, 7B, 7C, 7D, 7E, 7F i dvorište Pavlenski put površine 11300 m2, oznaka -1.GPM.33, povezano s vlasništvom garažnog parkirnog mjesta u podrumskoj etaži -1 ukupne neto površine 5,93 m2, sadržaja garažno parkirna površine u nacrtu označeno vlastitom oznakom posebnog dijela i 664. etaža, 210/100000 dijela nekretnine u naravi stambeno poslovna zgrada br. 5, 5A, 5B, 5C, 5D, 5H, 7B, 7C, 7D, 7E, 7F i dvorište Pavlenski put površine 11300 m2, oznaka L1.3.09, povezano sa vlasništvom trosobnog stana na 3. katu ukupne površine 66,56 m2, sadržaja: hodnik, dnevni
. / .
boravak sa blagovaonom i kuhinjom, kupaonicom, dvije sobe, loggia u nacrtu označeno svijetloplavom mrežastom šrafurom te odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine z. kč. br. [katastarska čestica], u naravi livada Pavlenski put površine 11300 m2, sve upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina] pred zemljišnoknjižnim odjelom Općinskog građanskog suda u Zagrebu. Nadalje, vezano za ugovor o darovanju nekretnine, kojeg je 1. tuženik CS sklopio 23.12.2010, navodi kako je isti ovjeren kod javnog bilježnika Željke Maroslavac dana 23.12.2010. br. OV- 44767/10, kojim je svojoj supruzi ZS, ovdje 2. tuženoj besplatno darovao nekretnine i to: odgovarajući suvlasnički dio nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambene zgrada br., 35,37m stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2, sve na temelju članka 68, Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima trajno povezano sa vlasništvom posebnog dijela nekretnine i to:
- 82. etaža, 12/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br., 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. stan smješten na trećem katu zgrade u [adresa] nacrtne oznake 305 površine 108 m2 kojem kao sporedni dio pripada spremište S-23 od 2 m2 smješteno u podrumu zgrade,
- 178. etaža, 1/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br, 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. parkirno mjesto smješteno u podrumu zgrade u [adresa], 37, 39, 41, nacrtne oznake P-31 površine 13m2.
- 179. etaže, 1/1000 dijela nekretnine z. k. č. br. [katastarska čestica], u naravi stambena zgrada br, 35,37, stambena zgrada 39,41 i dvorište u Palinovečkoj ulici ukupne površine 2911 m2 s kojom je povezan posebni dio i to 1. parkirno mjesto smješteno u podrumu zgrade u [adresa], 37, 39, 41, nacrtne oznake P-31 površine 13 m2, sve upisano u zk. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] pri zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu.
1.3. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi da je 1. tuženik bio zemljišnoknjižni vlasnik iste nekretnine od 6.8.2008. do 23.12.2010., kada je istu besplatnim pravnim poslom prenio na suprugu ZS, ovdje 2. tuženu, a sve u svrhu izbjegavanja obveze prema tužitelju. Ističe kako je u spis dostavio potvrdu geodetske uprave od 20.12.2013., nakon izvršene pretrage imovine za 1. tuženika i ostale obveznike po rješenju HANFE, koji solidarno odgovaraju tužitelju, iz kojih je vidljivo da 1. tuženik na području cijele RH više nema nekretnina u posjedu baš kao niti ostali tuženici, osim LS, koji je preminuo prije podnošenja tužbe Trgovačkom sudu u Zagrebu 01.12.2010. Navodi kako je iz svega vidljivo da, nakon besplatnog darovanja stana u korist 2. tužene, tužitelj neće moći naplatiti svoje potraživanje prema CS, ali niti prema ostalim obveznicima po rješenju HANFE, navedenim pod točkom II. Nadalje ističe da, u odnosu na postojanje svijesti dužnika i/ili treće osobe o tome da se poduzima pobojna radnja (radnja kojom se oštećuju vjerovnici) te kako, s obzirom da se radi o ugovoru o darovanju kao besplatnom pravnom poslu, koje je učinjeno prema bračnom drugu, sukladno čl. 67. st. 3. Zakona o obveznim odnosima, smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, a ne zahtijeva se da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. S obzirom da je darovanje učinjeno prema bračnom drugu i to besplatnim pravnim poslom, tužitelj pobija predmetni ugovor o darovanju u roku od tri godine od dana sklapanja Ugovora o darovanju podnošenjem tužbe protiv tuženih, sve sukladno čl. 71. Zakona o obveznim odnosima. Ističe da 1. tuženik solidarno odgovara prema tužitelju zajedno s ostalim obveznicima obveze na podnošenje ponude za kupoprodaju dionica, a radi
. / .
koje se pred nadležnim Trgovačkim sudom u Zagrebu vodi parnični postupak pod poslovnim brojem P-563/11. U navedenom parničnom postupku tužitelj potražuje isplatu kupoprodajne cijene za dionice društva Transadria d.d. u visini od 1.584.198,20 kn, a što predstavlja ukupnu vrijednost dionica, koja se određuje prema pravilima propisanim čl. 16. Zakona o preuzimanju dioničkih društava. S obzirom na navedeno, predmetni Ugovor o darovanju od 23.12.2010. pobija se do vrijednosti iznosa od 1.584.198,20 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, koja na navedeni iznos teče od 16.7.2008., pa do plaćanja. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže sudu donijeti presudu, kako je to navedeno u izreci, a traži i naknadu parničnih troškova.
2. U odgovoru na tužbu 1. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te osporava osnov i visinu. Prigovara vrijednosti predmeta spora (dalje: VPS), naznačenu u tužbi, kao prenisku, budući tužitelj kao VPS naznačuje iznos od svega 10.000,00 kn, pri čemu u petitu naznačuje iznos od 1.584.198,20 kn te nadalje ističe da u dijelu tužbe nije jasno na postojanje koje to tražbine prema dužniku tužitelj uopće upire. Ističe da, obrazlažući taj dio tužbenog traženja tužitelj izlaže o "u vremenskom periodu od 15.7.2008., pa do dana podnošenja tužbe tužitelj je ostao dioničarom 260 redovnih dionica društva TRANSADRIA d.d., oznake TNSA.R.A. slobodne pozicije", pa na istu okolnost vremenskog perioda do dana podnošenja tužbe 24.12.2013. dostavlja izvadak iz evidencije SKDD-a i HPB-a na dan 12.1.2011. no 1. tuženik navodi kako nikakva tražbina MS ovdje tužitelja prema CS ovdje 1. tuženiku ne izvire iz rješenja HANFE od 25.3.2010. Dalje 1. tuženik ističe kako je društvo Transadria u stečaju jer je na temelju rješenja Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. 7 St-505/11-29 od 13.9.2011. otvoren stečajni postupak nad TRANSADRIA međunarodna špedicija d.d. Ističe da ne postoji pravomoćna i ovršna odluka na iznos 1.584.198,20 kn, koji je 1. tuženik dužan isplatiti tužitelju. U odnosu na naznačeni predmet po tužbi od 17.1.2011. ističe kako je u konkretnom slučaju riječ o postavljenom tužbenom traženju sklapanja ugovora o kupoprodaji dionica jer će u protivnom ugovor zamijeniti presuda, dakle, čak i da je odluka u predmetu P-563/11 Trgovačkog suda u Zagrebu pravomoćna, a što nije jer nije donesena ni prvostupanjska presuda, izreka može, sukladno postavljenom tužbenom zahtjevu, glasiti samo na zaključenje ugovora, ne na isplatu iznosa naznačenog u petitu tužbenog traženja u ovom predmetu. Dakle, ni presuda u predmetu P-563/11 Trgovačkog suda u Zagrebu neće utvrditi tražbinu tužitelja spram 1. tuženika u iznosu od 1.584.198,20 kn.
2.1. Navodi još da se tuženi u predmetu P-563/11 Trgovačkog suda u Zagrebu nalaze u materijalno pravnom položaju u kojem tužbeni zahtjev može biti prihvaćen ili odbijen u odnosu na sve njih, odnosno spor je moguće riješiti samo na jedan način prema svima - svi tuženici smatraju se kao jedna parnična stranka. U predmetu P- 563/11 Trgovačkog suda u Zagrebu doneseno je rješenje o odbačaju tužbe u odnosu na 1. tuženika te je izvjestan odbačaj tužbe i u odnosu na preostale tuženike, obzirom se svi smatraju kao jedna parnična stranka. Ističe kako ne postoji tražbina tužitelja prema 1. tuženiku, a kamoli da bi ista bila dospjela. Iz tužbe nije razvidno na koji način bi bilo utvrđeno dospijeće iznosa od 1.584.198,20 kn te tijek kamate baš od 16.7.2008. kao i način na koji tužitelj utvrđuje visinu. Tužitelj je dužan dokazati da je pravna radnja (u ovom slučaju darovanje od 23.12.2010.) poduzeta na štetu vjerovnika, a taj uvjet ostvaren je ako, uslijed izvršenja pravne radnje koja se pobija, dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikova potraživanja. Nadalje navodi kako tužitelj u tužbi ističe da bi iz Potvrde geodetske uprave od 20.12.2013. bilo "vidljivo da CS na području cijele RH više nema nekretnine u posjedu", no u samoj potvrdi izrijekom stoji
. / .
kako se za nekretnine koje se nalaze u Zagrebu potrebno obratiti Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove te, suprotno tvrdnji tužitelja, spisu ne prileži dokaz da 1. tuženik nije u posjedu nekretnina na području cijele RH. Ističe da tužitelj mora dokazati da imovno stanje tuženika, nakon poduzete pravne radnje, faktički onemogućava vjerovnika u realizaciji njegove tražbine, što znači da samo poduzimanje neke pravne radnje, kojom dužnik smanjuje svoju imovinu, nije dovoljno da bi tužitelj mogao s uspjehom pobijati pravne radnje dužnika, već je potrebno i da je tom pravnom radnjom dužnik doveden u imovno stanje, koje onemogućava vjerovnika u ostvarenju njegove tražbine. Navodi kako tužitelj ne nudi nikakav dokaz, koji bi upućivao na činjenicu da 1. tuženik više nema dovoljno sredstava i druge imovine iz koje se tužitelj može namiriti radi naplate svog potraživanja.
2.2. Navodi još da u konkretnoj situaciji nije riječ o tome da bi naplata potraživanja tužitelja u ovršnom postupku ostala bezuspješna jer tužitelj nije ni pokušao naplatiti svoje potraživanje. Ističe da se tužbenim zahtjevom u ovoj pravnoj stvari može jedino tražiti utvrđenje da pravna radnja, tj. ugovor o darovanju od 23.12.2010., gubi učinak prema tužitelju u mjeri, koja je potrebna za ispunjenje potraživanja tužitelja. Također, 1. tuženik osporava da bi predmetni ugovor o darovanju bio sklopljen radi osujećenja namirenja tražbine tužitelja prema 1. tuženiku. Predmetni darovni ugovor zaključen je radi sređivanja imovinskih odnosa u obitelji. Naime, 1. tuženik je započeo s 2. tuženom emotivnu vezu 1998., pri čemu su 12.12.2007. zajednički, uz pomoć obitelji s obje strane, kupili stan, u koji su uselili početkom 2008. Zbog narušenih širih obiteljskih i međusobnih odnosa između 1. tuženika i 2. tužene zaključen je predmetni ugovor o darovanju. Naime, 1. tuženik zbog radnih obveza učestalo putuje, boravi i radi u dalekim i opasnim destinacijama - poput Afrike, Južne Azije, Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata itd. te je na taj način htio osigurati 2. tuženu, koja je ionako, slijedom činjenice neprekinute izvanbračne zajednice od 1998., bila suvlasnik 1/2 predmetnih nekretnina, a i njeni roditelji su pomogli kupnji stana. Naime, tuženi su započeli zajednički život u stanu na Knežiji još 1999., a izvanbračna zajednica tuženih je trajala od 1999., pa i u vrijeme zajedničke kupovine predmetnog stana tada 8 godina neprekinuto. Predmetni stan kupljen je kako sredstvima oboje tuženih, tako i sredstvima roditelja 2. tužene. U trenutku stjecanja predmetnog stana isti predstavlja izvanbračnu stečevinu tuženih.
2.3. Dalje 1. tuženik ističe da, u trenutku predmetnog darovnog ugovora, 1. tuženik darovanjem raspolaže samo svojom 1/2 predmetnog stana jer je stan izvanbračna stečevina. Izvanbračna zajednica tuženih nikada nije prekinuta te je nastavljena brakom. Ista se time smatra kontinuitetom, pa se i imovina stečena u toj izvanbračnoj, pa bračnoj zajednici, ima dijeliti po pola, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Još navodi da 1. tuženik ne poznaje ovdje tužitelja, a za kojeg je saznao tek zaprimanjem tužbe u predmetu P-563/11 Trgovačkog suda u Zagrebu, 2 mjeseca nakon učinjenog darovanja. Ističe i prigovor zastare, budući je predmetni ugovor o darovanju zaključen 23.12.2010., a tužba je podnesena 24.12.2013. te naglašava da je riječ o prekluzivnom roku u kojem se tužba za pobijanje može podnijeti i to o prekluzivnom roku materijalnog prava jer tužitelj protekom propisanog roka gubi pravo na pobijanje pravne radnje svog dužnika u sudskom postupku stoga 1. tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim kamatama.
. / .
3. U odgovoru na tužbu 2. tužena se protivi tužbi i zahtjevu te se očituje u bitnom istovjetno kao i 1. tuženik u svom odgovoru na tužbu, pa radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, sud neće posebno elaborirati istovjetne navode iz odgovora na tužbu 2. tužene.
4. Ovdje treba navesti da je tužitelj bio predložio prekinuti postupak do pravomoćnog okončanja postupka, koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Rijeci pod brojem P-316/17, koji je prijedlog sud odbio rješenjem od 3. srpnja 2017., koje je potvrdio Županijski sud u Rijeci svojim rješenjem Gž-1806/17 od 24. prosinca 2018., čime je isto postalo pravomoćno.
5. Također, rješenjem suda od 4. lipnja 2014. određena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 500.000,00 kuna/ sada: 66.361,40 € (list 79 spisa).
6. Ovdje treba navesti da je presudom ovog suda poslovni broj P-7525/13-36 od 1. travnja 2019. (list 161-171 spisa) odbijen tužbeni zahtjev (točka I. izreke) i naloženo je tužitelju naknaditi tuženima parnične troškove (točke II. i III. izreke), a presudu je potvrdio Županijski sud u Rijeci presudom broj Gž-1221/2019-4 od 21. travnja 2021. Međutim, rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev- 414/2022-6 od 1. listopada 2024. ukinute su presude ovog i višeg suda te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U ukidnoj odluci VSRH stoji da tužiteljeva tražbina dospijeva na naplatu 16. listopada 2008., a koju su okolnost nižestupanjski sudovi pogrešno utvrdili te kako, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, nisu odlučivali o drugim pretpostavkama za pobijanje dužnikovih pravnih radnji na štetu vjerovnika, nije bilo uvjeta za preinačenje odluke.
7. Sud je tijekom ponovnog postupka proveo dokaze čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije, koja se kao i ranije odnosi na: presliku izvatka iz evidencije SKDD-a i HPB-a na dane 15.07.2008. i 11.01.2011. (list 11-13 spisa), zaključak HANFE od 24.6.2010. (list 14-15 spisa), rješenje HANFE od 25.03.2010. (list 16-24 spisa), dopis Zagrebačke burze d.d. od 21.10.2010. (list 25 spisa), tužbe u predmetu P-563/11 kod Trgovačkog suda u Zagrebu (list 28-32 spisa), ugovora o darovanju od 23.12.2010. (list 33-34 spisa), povijesnog zk. izvatka za zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 35-48 spisa), Vjenčanog lista, klasa: 223-03/13-006/1 (list 49 spisa), potvrde Državne geodetske uprave od 16.12.2013. (list 50 spisa), Smrtnog lista, klasa: 223-04/11-04/704 iza pok. LS (list 52 spisa), presude Visokog upravnog suda RH Us-11349/10-4 od 22.08.2013. (list 53-54 spisa), presude i rješenja Visokog upravnog suda RH Us-4243/10-4 od 22.8.2013. (list 55-59 spisa), rješenja Visokog upravnog suda RH Us-5284/10-5 od 22.08.2013. (list 60-61 spisa), rješenja Visokog trgovačkog suda RH Pž-6751/13-3 od 01.08.2016. (list 115-117 spisa), rješenja Visokog trgovačkog suda RH Pž-7416/16-2 od 07.11.2016. (list 118- 120 spisa), presude Vrhovnog suda RH Rev-2322/92-2 od 29.11.1995. (list 121-122 spisa), zapisnika od 10.3.2015. o održanom ročištu kod Općinskog suda u Opatiji posl.br. P-434/14 (list 123 spisa), preslike tužbe iz predmeta P-434/14 (list 124-131 spisa), uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 03.06.2014. (list 132 spisa), preslike knjige pošte pun. tužitelja od 23.12.2013. (list 133 spisa), pročitan je spis Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-563/11, a iz kojeg je preslikana dokumentacija (list 97-107 spisa). Nakon ukidne odluke pročitana je i ostala spisu priložena dokumentacija na listovima 351 do 358 i 383 do 667 spisa, a kako nije bilo daljnjih dokaza, to je sud zaključio glavnu raspravu.
. / .
8. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj sud i dalje ocjenjuje tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovanim.
9. Ovdje treba navesti da je, nakon ukidne odluke VSRH, tužitelj svoj zahtjev preinačio podneskom od 11. ožujka 2025. (list 377-382 spisa), a kojim je proširio tužbu na 3. tuženu ES, koja se, na temelju Ugovora o darovanju od 11. ožujka 2022., uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi, a o čemu svjedoči dokumentacija na listovima 383-667 spisa. Predmetnu preinaku i proširenje tužbe sud je odbio rješenjem P-7151/2024-84 od 26. rujna 2025., koje je postalo pravomoćno 12. veljače 2026. (list 724 spisa). Prema tome, zahtjev o kojem je ovaj sud odlučivao jest onaj iz tužbe, o kojem je sud ranije odlučivao ukinutom presudom.
10. U konkretnoj situaciji tužitelj je podnio tužbu protiv ovdje tuženih radi pobijanja pravnih radnji i to ugovora o darovanju sklopljenog između tuženih 23. prosinca 2010., kojim je 1. tuženik darovao 2. tuženoj, svojoj supruzi, nekretnine opisane u tužbi, pa predlaže utvrditi da taj ugovor gubi pravni učinak prema tužitelju radi podmirenja tražbine u iznosu od 1.584.198,20 kn te da se 2. tuženoj naloži da dopusti namirenje tražbine tužitelja u navedenom iznosu prodajom predmetne nekretnine. Imajući na umu da je Darovnim ugovorom od 11. ožujka 2022. predmetna nekretnina, od strane 2. tužene, darovana ES, u odnosu na koju pravomoćno nije dopušteno proširenje tužbe i preinaka zahtjeva da se i u odnosu na taj ugovor utvrdi da gubi pravni učinak prema tužitelju radi podmirenja njegove tražbine od 1.584.198,20 kn, to već iz tog razloga tužiteljev zahtjev nije osnovan i valjalo ga je kao takvog odbiti. Naime, nedvojbena okolnost da 2. tužena više nije suvlasnica predmetne nekretnine dovodi do toga da se njoj ne može naložiti da dopusti tužitelju da svoju tražbinu namiri prodajom nekretnine, čiji više nije vlasnik. To stoga jer među strankama nije sporno, a proizlazi i iz priloženog zemljišnoknjižnog izvatka, da je 2. tužena, tijekom postupka, otuđila predmetnu nekretninu, čime je prestala njezina građanskopravna legitimacija za trpljenje namirenja tužiteljeve tražbine prodajom iste nekretnine.
11. Prema odredbi članka 195. ZPP-a, ako koja od stranaka otuđi stvar ili pravo o kojem teče parnica to ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši. Prema stajalištu ovog suda, otuđenje stvari o kojoj teče parnica, iako u procesnopravnom smislu ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, od utjecaja je u materijalnopravnom smislu za donošenje meritorne odluke o predmetu spora, odnosno o postavljenom tužbenom zahtjevu. To znači da okolnost otuđenja nekretnine, čiju prodaju radi namirenja svoje tražbine tužitelj traži, iako ne sprječava da se parnica među istim strankama dovrši, je od utjecaja na pasivnu legitimaciju tuženika. U konkretnoj procesnoj situaciji, kada je 2. tužena darovala predmetnu nekretninu trećoj osobi (u odnosu na koju pravomoćno nije dopušteno proširenje tužbe), tužitelj ne može uspjeti s tužbenim zahtjevom za utvrđenje da to darovanje gubi pravni učinak prema tužitelju radi namirenja njegove tražbine prodajom te nekretnine. Stoga je okolnost da je 2. tužena darovala predmetnu nekretninu, odnosno da je prestalo njezino pravo vlasništva na toj nekretnini od bitnog utjecaja za odluku o samoj stvari.
. / .
12. Iz odredbe članka 195. stavka 1. i 2. ZPP-a proizlazi da navedenom odredbom nije oduzet materijalnopravni učinak pravnog posla na temelju kojeg je izvršeno otuđenje stvari ili prava o kojemu teče parnica za vrijeme trajanja parnice, odnosno da otuđenje predmeta spora nije djelotvorno na postojanje parnice, ali je djelotvorno na ishod parnice. Naime, materijalnopravna sukcesija, koja se dogodila za trajanja parnice, uzet će se u obzir prilikom meritorne odluke o tužbenom zahtjevu jer je za presuđenje odlučno stanje stvari, koje postoji u vrijeme zaključenja glavne rasprave. Drugim riječima, time što nakon otuđenja predmeta spora tužitelj ima pravo nastaviti parnicu ne znači da ova procesna odredba ima bilo kakav učinak na osnovanost tužbenog zahtjeva. Sud će u takvim okolnostima dovršiti parnicu među istim strankama, ali će odbiti tužbeni zahtjev. Navedeno pravno shvaćanje u skladu je s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u rješenju poslovni broj Rev-x 843/14-2 u od 9. prosinca 2014., koje je doneseno u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.
13. Ovaj je sud prilikom donošenja odluke imao na umu pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, zauzeto na petoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (5/19), održanoj 21. listopada 2019., prema kojem: „kada tuženik otuđi stvar ili pravo tijekom parnice, na što suprotna stranka nije mogla utjecati, primjenjuju se odredbe iz članka 162. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a tek u slučaju kada te odredbe nije moguće primijeniti, tada članak 195. stavka 1. ZPP, isključuje primjenu pravila o pravno relevantnim činjenicama, koje postoje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, dakle, mjerodavno je stanje, koje je postojalo u vrijeme podnošenja tužbe“ kao i pravna shvaćanja revizijskog suda izražena u odlukama Rev 2028/2016-3 od 18. prosinca 2019. i Rev 2756/2016-2 od 11. siječnja 2022. o tome da otuđenje stvari ili prava o kojem teče parnica, nema bezuvjetan učinak prestanka pasivne legitimacije tuženika.
13.1. Međutim, imajući na umu predmet spora u ovoj pravnoj stvari (pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika i posljedično dopuštanje namirenja tražbine prodajom nekretnine), ta pravna shvaćanja nisu primjenjiva u ovom predmetu u kojem je otuđenjem nekretnine (čiju bi prodaju 2. tužena morala trpjeti) drugoj osobi, tijekom parnice, a s obzirom na to da je za odluku o tužbenom zahtjevu odlučno stanje u vrijeme zaključenja glavne rasprave, 2. tužena izgubila dotadašnju pasivnu materijalnopravnu legitimaciju jer se postupovno pravilo o dovršetku parnice između istih stranaka iz članaka 195. stavka 1. ZPP-a ne odnosi na stvarnopravne učinke pravnog posla na temelju kojeg je došlo do otuđenja njegova prava vlasništva trećoj osobi. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske s treće sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (3/20) održane 14. rujna 2020.
14. Još je za naglasiti da ovaj sud, sve i da nije došlo do otuđenja nekretnine trećoj osobi i tome gubitka materijalnopravne pasivne legitimacije tuženih, tužitelj u konkretnoj situaciji nije pouzdano i nedvojbeno dokazao da 1. tuženik kao dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove (tužiteljeve) tražbine. Naime, mjerodavnim pravilima o pobijanju dužnikovih pravnih radnji određeno je:
- da svaki vjerovnik, čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika (čl. 66. st. l . Zakona o obveznim odnosima ; Narodne novine broj 35/05,41/08, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO),
. / .
- da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (čl. 66. st. 2. ZOO-a),
- da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenim pravnim radnjama smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku, i da se za pobijanje takvih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato (čl. 67. st. 3. ZOO-a),
- i da se tužba za pobijanje može podnijeti u roku od jedne godine za naplatno raspolaganje, a za ostale slučajeve u roku od tri godine, s tim da se rok računa od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju (čl. 71. ZOO-a), što znači da za pobijanje pravnih radnji dužnika moraju kumulativno biti ispunjene opće pretpostavke (dospjelost tražbine vjerovnika prema dužniku, pravna radnja dužnika, insolventnost dužnika i postojanje oštećenja vjerovnika s tim da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje), a zajedno s njima i jedna od posebnih pretpostavki iz čl. 67. st. 3. ZOO-a, zavisno o tome radi li se o teretnom i besteretnom raspolaganju, i da je tužba podnesena u prekluzivnim rokovima određenim čl. 71. ZOO-a.
15. Tužitelj je uz tužbu pridonio dopis Državne geodetske uprave, Sektora za financijske poslove, strateško planiranje, nabavu i opće poslove od 16. prosinca 2013. (list 50 spisa) iz kojeg proizlazi da to tijelo za ovdje 1. tuženika CS nije pronašlo podatke o posjedovanju nekretnina na području Republike Hrvatske, izuzev grada Zagreba, za koji se potrebno obratiti Gradskom uredu za katastar i geodetske poslove. Na listu 132 spisa priložena je preslika Uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove grada Zagreba iz koje proizlazi da se potvrđuje da CS nije upisan kao korisnik u katastarskom operatu katastra zemljišta, prema stanju podataka, upisanih u službenoj evidenciji na dan 3.6.2014. Osim tih dokumenata, spisu nije priložen niti jedan jedini dokument iz kojeg bi se mogla utvrditi insolventnost 1. tuženika, a samo okolnost da na području Republike Hrvatske i grada Zagreba nema nekretnina, nije dovoljna da bi kod ovog suda stvorila nedvojbeno uvjerenje da je samo zbog toga 1. tuženik insolventan. To stoga jer nisu jedino nekretnine dokaz nečije solventnosti budući da se nečija imovina ne mora uopće sastojati od nekretnina, nego i novčanih sredstava, raznih prava, pokretnina i slično. Tužitelj je tijekom postupka jedino predlagao sudu izvođenje dokaza čitanjem dokumentacije priložene spisu (list 152 spisa), pa kako samo iz navedenih potvrda nije nedvojbeno utvrđena insolventnost 1. tuženika, to navedenu okolnost tužitelj nije s uspjehom dokazao, a na njemu je teret dokaza.
16. Postojanje insolventnosti dužnika, odnosno okolnost da dužnik (1. tuženik), uslijed pravne radnje darovanja nekretnine 2. tuženoj, nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove (tužiteljeve) tražbine u ovom parničnom postupku je jedna od pretpostavki pobijanja pravnih radnji dužnika. Prema tome, tužitelj je tijekom ovog postupka bio dužan nedvojbeno i pouzdano dokazati da 1. tuženik, zbog darovanja nekretnine, učinjene 2. tuženoj, nema dovoljno sredstava za ispunjenje tužiteljeve tražbine, što po mišljenju ovog suda uopće nije dokazao. Kao što je već ranije navedeno, tužitelj je uz tužbu dostavio dokaze da nema podatka o tome da 1. tuženik posjeduje nekretnine na području Republike Hrvatske i grada Zagreba, međutim, niti izbliza pouzdano ne dokazuje da 1. tuženik nema druge imovine iz koje bi se tužitelj mogao naplatiti.
17. Slijedom svih izloženih razloga, prvenstveno jer tuženici, daljnjim raspolaganjem predmetne nekretnine, više nisu pasivno legitimirani u ovom predmetu,
. / .
a i stoga jer tužitelj nije pouzdano i nedvojbeno dokazao da je 1. tuženik insolventan, pa nije dokazao postojanje jedne od pretpostavki za pobijanje pravnih radnji na štetu vjerovnika, koje moraju kumulativno biti ispunjene, a to je postojanje insolventnosti dužnika, nisu ni razmatrani ostali prigovori niti je sud smatrao potrebnim elaborirati ostale izvedene dokaze tijekom postupka.
18. Tuženi su zatražili naknadu troškova prema troškovnicima, dostavljenim komunikacijom. Troškovi se odnose na zastupanje tuženih po punomoćniku- odvjetniku, a odmjereni su u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23; dalje: OT) te vrijednošću predmeta spora od 500.000,00 kn/sada: 66.361,40 € (list 79 spisa). Tako je 1. tuženom, u skladu s odredbom čl.155. ZPP-a, priznat zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 500 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak pristupa na ročišta 4.6.2014., 24.5.2017., 13.3.2019. i 9.9.2026. po 500 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT), trošak sastava podneska od 3.3.2017. 500 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak sastava podneska od 21.6.2022. 100 bodova (Tbr. 8/3 OT), odnosno, ukupno 3100 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 € (Tbr. 54. OT) i 25% PDV-a prema Tbr. 46 OT ukupno iznosi 7.750,00 €. Nadalje, 1. tuženiku nije priznat kao potreban, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, zatraženi trošak sastava podneska od 24.4.2025. jer samo ponavlja navode i ne iznosi nikakve nove ili sudu nepoznate okolnosti i zatraženi trošak sastava podneska od 5.7.2026. jer istim dostavlja troškovnik, koji je mogao predati na ročištu ili na zapisnik.
19. Nadalje, 2. tuženoj, koja je također zastupana po punomoćnici-odvjetnici, a kasnije i istom odvjetniku kao 1. tuženik, priznat je, u skladu s odredbom čl.155. ZPP- a, zatraženi trošak sastava odgovora na tužbu od 500 bodova (Tbr. 8/1 OT), trošak pristupa na ročišta 4.6.2014., 24.5.2017., 13.3.2019. i 9.9.2026. po 500 bodova za svako (Tbr. 9/1 OT), trošak sastava podneska od 3.3.2017. 500 bodova (Tbr. 8/1 OT), odnosno, ukupno 3000 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 € (Tbr. 54. OT) i 25% PDV-a prema Tbr. 46. OT ukupno iznosi 7.500,00 €. Ni 2. tuženoj nije priznat kao potreban, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, zatraženi trošak sastava podneska od 24.4.2025. jer samo ponavlja navode i ne iznosi nikakve nove ili sudu nepoznate okolnosti i sastava podneska od 9.9.2026. jer istim dostavlja troškovnik, koji je mogla predati na ročištu ili na zapisnik.
20. Tuženima pripada pravo na kamate na dosuđene troškove, sukladno čl. 151.st.3. ZPP-a i po stopi određenoj čl. 29.st.2. ZOO-a.
Zagreb, 24. rujna 2026.
Sudac
Laura Crnić Klapšić
. / .
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u Rijeci, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. 1. 2. tuženika
. / .
