1

Poslovni broj: Gž Ob-32/2024-2

 

 

Poslovni broj: Gž Ob-32/2024-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, te Snježane Šaško sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Amalije Švegović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja mlt. A. S., OIB: ... R., zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici S. S., OIB:... R., koju zastupa punomoćnik P. J., odvjetnik u L., protiv tuženika V. S., OIB:... V., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku u P., radi povišenja uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P Ob-42/2023-9 od 22. prosinca 2023., u sjednici vijeća održanoj 7. svibnja 2024.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, poslovni broj: P Ob-42/2023-9 od 22. prosinca 2023.

 

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Povećava se mjesečni iznos uzdržavanja koji je tuženik V. S. iz R., (V.,), OIB:... dužan plaćati za mlt. A. S., R., OIB: ... sukladno presudi Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Labinu, posl. br. P Ob-39/2020 od 23. ožujka 2021. i to na način da je tuženik od 17. veljače 2023. kao dana podnošenja tužbe dužan plaćati uzdržavanje u mjesečnom iznosu od 199,01 EUR/1.500,00 kn pa nadalje, dok za to budu postojali zakonski razlozi, s tim što je dospjele obroke do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom, a buduće obroke najkasnije do 15-tog dana u mjesecu, na ruke majke - z.z. S. S., R., OIB:...

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn, sve to u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška.“

2. Navedenu presudu pravovremeno izjavljenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev ili da odredi uzdržavanje u manjem iznosu od određenog, a podredno da ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, time da zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

 

3. Na žalbu nije odgovoreno.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet postupka je izmjena odluke o uzdržavanju tužitelja, odnosno povišenje doprinosa za uzdržavanje s mjesečnog iznosa od 1.000,00 kn određenog presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Labinu, poslovni broj: P Ob-39/2020 od 23. ožujka 2021., na mjesečni iznos od 199,01 EUR/1.500,00 kn, počevši od dana podnošenja predmetne tužbe (17. veljače 2023.) pa nadalje.

 

6. Pobijanu presudu prvostupanjski sud temelji na slijedećem nespornom i tijekom postupka utvrđenom činjeničnom stanju:

- da je tužitelj A. S. (rođen ...) u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju imao sedam i pol godina, te bio učenik 1. razreda osnovne škole, dok sada ima deset godina i učenik je 4. razreda osnovne škole

- da tužitelj stanuje s majkom, koja je zaposlena kao sobarica s mjesečnom plaćom u iznosu od 750,00 EUR i bez drugih prihoda, u stanu koje je vlasništvo njezine majke, za koji ne plaćaju najam, već samo režijske troškove oko 150,00 EUR mjesečno

- da su se potrebe tužitelja povećale, naročito zbog porasta troškova života i potrebe plaćanja instrukcija radi svladavanja školskog gradiva

- da je tuženik kao i ranije zaposlen u L. R. te mu plaća za redovni rad iznosi 4.500,00 do 5.000,00 kn, dok je prekovremeno radio u svibnju, lipnju i srpnju 2023., kada je ostvarivao mjesečnu plaću oko 1.000,00 EUR-a, time da osim plaće prima i naknadu za troškove prijevoza u iznosu od 600,00 kn mjesečno, dok druge prihode ne ostvaruje, a mjesečni rashodi da su mu kao i u vrijeme donošenja ranije odluke

- da je tuženik u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju tužitelja bio obveznik uzdržavanja još jednog djeteta - kćeri A. S. (tada stare 17 godina i maturantice 3. razreda srednje strukovne škole, smjer frizer), za čije uzdržavanje je navedenom odlukom obvezan doprinositi mjesečni iznos od 1.200,00 kn

- da tuženik više nema zakonsku obvezu uzdržavanja kćeri A. S., koja je punoljetna i više se ne školuje.

 

7. Imajući u vidu navedene činjenice prvostupanjski sud utvrđuje da su se od donošenja ranije presude o uzdržavanju (23. ožujka 2021.) pa do pokretanja ovog postupka i donošenja odluke nedvojbeno promijenile okolnosti kako na strani tužitelja, tako i na strani tuženika. Naime, materijalne potrebe tužitelja da su sada veće, jer su porasli troškovi života (prehrana, odjeća i obuća, higijenske potrepštine i sl.), a nastaju i troškovi instrukcija radi pomoći u svladavanju školskog gradiva, no veće su i mogućnosti tuženika obzirom da više nije u obvezi doprinositi za uzdržavanje punoljetne kćeri. Stoga, imajući u vidu sadržaj Odluke o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta (NN 48/23), kao i cijeneći prihode i rashode tuženika, te okolnost da sada samo prema tužitelju ima zakonsku obvezu uzdržavanja, slijedom čega su mogućnosti tuženika glede uzdržavanje tužitelja povećane u odnosu na razdoblje donošenja ranije odluke, prvostupanjski sud utvrđuje da je došlo do promjena okolnosti koje opravdavaju povišenje doprinosa za uzdržavanje tužitelja prema odredbi čl. 285. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20, dalje: ObZ-a), pa je tuženika obvezao da od 17. veljače 2023. kao dana podnošenja tužbe pa nadalje doprinosi za uzdržavanje tužitelja iznos od 199,01 EUR/1.500,00 kn mjesečno.

 

8. Tuženik u žalbi ističe da se bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, dalje: ZPP-a), sastoji u tome što trošak instrukcija, zbog kojeg je donijeta pobijana presuda, uopće nije naveden u tužbi, niti na pripremnom ročištu, dakle, radi se o novoj činjenici koju sud nije trebao uzeti u obzir, pa je u vezi toga nepravilno primijenjena odredba čl. 299. ZPP-a, što je bilo od ključnog utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude. Nadalje, ističe da nije osnovano ni u skladu s utvrđenim činjenicama da se po proteku samo dvije godine od donošenja ranije presude, za tako visoki iznos (50%) povisi njegova obveza uzdržavanja tužitelja. Također, ističe da je prvostupanjski sud propustio na valjani način utvrditi koliko su se povećale potrebe tužitelja u ove dvije godine, jer se ništa nije promijenilo po pitanju nabave knjiga, bilježnica, pribora, odjeće i obuće. Ističe da je i njegova kćer podnijela zahtjev za izravnu naplatu i tako ga blokirala na FINI, iz razloga što neosnovano svojata pravo na daljnje uzdržavanje na njegov teret, dok on smatra da je uzdržavanje kćeri prestalo s njenom punoljetnošću i zaposlenjem. Konačno, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio Tablicu o prosječnim potreba mlt. djeteta, jer je primijenio samo st. 1. Tablice, a ne i st. 2. i st. 3., naime njegova primanja da su manja od 1.016,00 EUR, pa je uzdržavanje tužitelja trebalo utvrditi u iznosu nižem od zakonskog minimuma.

 

9. Ispitujući pobijanu presudu u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti, ovaj sud utvrđuje da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 299. ZPP-a, jer tijekom glavne rasprave nisu iznijete nikakve nove činjenice od odlučnog značaja za odluku suda, već naprotiv radi se o okolnostima na kojima se temelji tužba - povećanju potreba tužitelja kako s naslova prehrane, odjeće, režijskih troškova i sl., tako i troškova školovanja, a nije počinjena niti jedna druga bitna povreda na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u žalbenom postupku temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

10. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo.

 

11. Naime, prema odredbi čl. 285. ObZ-a osoba koja prima i osoba koja daje uzdržavanje može tražiti da sud povisi ili snizi iznos uzdržavanja, odluči o prestanku uzdržavanja ili promijeni načina uzdržavanja određenog prijašnjom ovršnom ispravom ako su se okolnosti promijenile.

 

12. Odredbom čl. 311. st. 1. ObZ-a propisano je da se ukupne materijalne potrebe djeteta koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na troškove stanovanja, prehrane, odijevanja, higijene, odgoja, obrazovanja, skrbi o djetetovom zdravlju i druge slične troškove djeteta, time da se prema stavku 2. istog članka ukupne materijalne potrebe djeteta određuju prema životnom standardu roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja, dok je odredbom čl. 313. st. 1. ObZ-a propisano da se ukupne mogućnosti roditelja obveznika uzdržavanja koje sud utvrđuje u parničnom postupku odnose na prihode i imovinsko stanje roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, a stavkom 4. istog članka propisano je da kad sud utvrđuje mogućnosti roditelja koji ima obvezu plaćati uzdržavanje, da je dužan osim prihoda i imovinskih prilika iz st. 2. ovog članka uzeti u obzir i sve druge mogućnosti stjecanja zarade u skladu s dobi, obrazovanjem i radnom sposobnosti roditelja.

 

13. Prema odredbi čl. 314. st. 1. ObZ-a ministar nadležan za poslove socijalne skrbi odlukom će jednom godišnje, a najkasnije do prvog travnja tekuće godine odrediti minimalne novčane iznose koji predstavljaju minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj, koje je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom, time da se prema st. 2. istog članka minimalni iznos određuje u postotku od prosječne mjesečne isplaćene neto plaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu, te konkretno za dijete od 7 do 12 godina iznosi 20% prosječne plaće.

 

14. Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta (NN 48/23), važećom u vrijeme donošenja pobijane presude, određeno je da minimalni novčani iznos koji predstavlja minimum iznosa ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje mlt. djeteta u Republici Hrvatskoj kojeg je dužan platiti roditelj koji ne stanuje s djetetom iznosi za dijete od 7 do 12 godina 203,15 EUR-a.

 

15. Imajući u vidu sadržaj navedenih zakonskih odredbi i činjenična utvrđenja koja se odnose na povećanje ukupnih materijalnih potreba tužitelja u odnosu na vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, te poglavito povećane mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, i to obzirom više nije u obvezi uzdržavati drugo dijete (punoljetnu kćer), a koje činjenice sukladno odredbi čl. 285. ObZ-a predstavljaju pretpostavke o promjeni okolnosti na temelju kojih je donesena ranija odluka o uzdržavanju, prvostupanjski sud je u potpunosti pravilno zaključio da je obzirom na svoje materijalno stanje tuženik u mogućnosti doprinositi zatraženi povišeni iznos uzdržavanja tužitelja, te pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženika obvezao da od podnošenja predmetne tužbe pa nadalje za uzdržavanje tužitelja doprinosi mjesečni iznos od 199,01 EUR/1.500,00 kn, za što je dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tuženik izjavljenom žalbom, paušalno osporavajući pravilan zaključak prvostupanjskog suda o promjeni okolnosti na kojima se temeljila ranija odluka o uzdržavanju, zbog čega je žalba tuženika u tom dijelu ocijenjena neosnovanom.

 

16. Nije u pravu tuženik kada u žalbi navodi da nije utvrđeno jesu li se i koliko potrebe tužitelja povećale u ove dvije godine, jer su o tim činjenicama utvrđenja i razlozi iznijeti u točkama 7. i 10. obrazloženja pobijane presude, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud. Dakle, utvrđeno je da tužitelj ima uobičajene potrebe djeteta te dobi, no nedvojbeno je da su u međuvremenu zbog rasta cijena znatno porasli troškovi života, pa je potreban veći financijski doprinos za njegovo uzdržavanje, a kao što je naprijed navedeno Odlukom o minimalnim novčanim iznosima potrebnim za mjesečno uzdržavanje djeteta, određeno je da minimalni novčani iznos ukupnih materijalnih potreba za mjesečno uzdržavanje djeteta od 7 do 12 godina iznosi 203,15 EUR. Stoga, uvažavajući okolnost da je tuženik u obvezi uzdržavati samo tužitelja, a ne više i kćer, i po ocijeni ovog suda tuženik je u mogućnosti za uzdržavanje tužitelja doprinositi zatraženi iznos od 199,01 EUR mjesečno, koji je čak nešto manji od navedenog minimalnog novčanog iznosa potrebnog za mjesečno uzdržavanje djeteta te dobi i dostatan tek za podmirivanje osnovnih životnih potreba tužitelja.

 

16.1. Svakako nije osnovan žalbeni navod tuženika da je pobijana presuda donijeta samo i isključivo zato što se pojavila potreba plaćanja instrukcija za svladavanje školskog gradiva, već je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio da su ukupne potrebe mlt. tužitelja veće od potreba koje su postojale u vrijeme donošenja ranije odluke o uzdržavanju, a od bitnog utjecaja je i okolnost da tuženik više nije obveznik uzdržavanja dvoje djece. Glede toga, valja istaknuti da nisu osnovani i od značaja žalbeni navodi tuženika o tome da kći svojata pravo na daljnje uzdržavanje na njegov teret, jer je ista, kao punoljetna osoba koja je završila obrazovanje, sukladno odredbi čl. 290. st. 2. ObZ-a, to pravo mogla ostvarivati još maksimalno godinu dana od prestanka obrazovanja, a koje razdoblje je proteklo.

 

16.2. Također, suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud je prilikom odluke o visini doprinosa za uzdržavanje pravilno primijenio Tablicu o prosječnim potrebama mlt. djeteta, cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja i to okolnosti koje se tiču roditelja obveznika uzdržavanja i djeteta, pa imajući u vidu da je tuženik radno sposoban muškarac, koji ostvaruje redoviti prihod iz radnog odnosa i nema zakonskih obveza uzdržavanja drugih osoba, osim mlt. tužitelja, pravilno je obvezao tuženika kao oca da za uzdržavanje tužitelja doprinosi zatraženi iznos od 199,01 EUR mjesečno.

 

17. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud je donio pravilnom primjenom odredbi čl. 366. ObZ-a i čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 346. ObZ-a, obvezavši tuženika koji je izgubio parnicu da naknadi tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 497,71 EUR/3.750,00 kn (čija vrsta i visina nije osporena žalbom), pa nije osnovan žalbeni navod tuženika da je valjalo odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove.

 

18. Slijedom svega navedenog, proizlazi da žalba tuženika nije osnovana zbog čega ju je u cijelosti valjalo odbiti, a prvostupanjsku presudu potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a. 

 

19. Kako je žalba tuženika neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 1. ZPP-a).

 

Varaždin, 7. svibnja 2024.