Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-549/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji mr.sc. Iris Gović Penić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Ljubičić – Vrdoljak & partneri u Splitu, protiv tužene Zagrebačke banke d.d. Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, koju zastupa punomoćnik Marijan Ruždjak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi zaštite dostojanstava i naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1058/2025-5 od 20. srpnja 2026., dana 24. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-1058/2025-5 od 20. srpnja 2026.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjskog rješenja glasi:

"I. Ovaj sud se oglašava mjesno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu.

II. Nakon pravomoćnosti ovog rješenja predmet će se ustupiti nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu."

2. Protiv ovog rješenja žalbu je izjavila tužiteljica zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući prvostupanjsku odluku, kao i postupak koji joj je prethodio, nije utvrđeno da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a kao niti one koje se ističu u žalbi. Potpuno je i pravilno utvrđeno činjenično stanje i pravilno primijenjeno materijalno pravo.

5. Tužiteljica je dana 31. prosinca 2025. podnijela Općinskom sudu u Splitu tužbu protiv tužene radi zaštite dostojanstva i naknade štete.

6. U odgovoru na tužbu od 20. siječnja 2026. tuženik je istakao prigovor mjesne nenadležnosti tog suda, budući da je odredbom čl. 15. Ugovora o radu sklopljenog između tužiteljice i tužene dne 2. veljače 2017. ugovorena mjesna nadležnost suda u Zagrebu.

7. Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP-a ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan.

Izberiva nadležnost u sporovima iz radnog odnosa u kojima je tužitelj radnik propisana je odredbom čl. 65. ZPP-a prema kojoj je za suđenje nadležan, pored suda koji je općemjesno nadležan za tuženika, i sud na čijem se području rad obavlja ili se obavljao odnosno sud na čijem bi si području rad morao obavljati te sud na čijem je području zasnovan radni odnos.

8. U članku 15. stavak 2. ugovora o radu od 2. veljače 2017. sklopljenom između parničnih stranaka ugovorena je mjesna nadležnost suda u Zagrebu i to na način da je ugovorena nadležnost tog suda u pogledu svih sporova koji na bilo koji način proizađu ili budu u vezi s tim ugovorom o radu.

9. Kako je ovdje riječ o sporu iz radnog odnosa - radi zaštite dostojanstva i naknade štete, a stranke su ugovorile mjesnu nadležnost suda u Zagrebu u slučaju mogućeg spora, i to u vezi bilo kojega pitanja vezanog uz ugovor o radu, to je pravilno sud prvog stupnja zaključio da je za postupanje u ovoj pravnoj stvari nadležan Općinski radni sud u Zagrebu te primjenom čl. 20. i čl. 21. stavak 1. ZPP -a odlučio da će se nakon pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu.

10. Pri tome treba ukazati da ovo pravno shvaćanje potvrđuje i odluka Vrhovnog suda RH poslovni broj Gr1-9/2020 od 4. lipnja 2020.:

"Prema odredbi čl. 70. st. 1. ZPP-a, ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan. Stavkom 5. istog članka propisano je da ispravu o sporazumu tužitelj mora priložiti uz tužbu.

U ovom predmetu tuženik je u svom odgovoru na tužbu od 3. rujna 2019., a prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, pravovremeno istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Bjelovaru. Pri tome se tuženik pozvao na odredbe ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 30. listopada 2013., kojeg su sklopili tuženik kao poslodavac i tužitelj kao radnik, u kojem odredbom čl. 11.2. ugovora stranke za sve sporove koji mogu nastati u vezi s primjenom tog Ugovora ugovaraju mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu.

Predmet spora je naknada imovinske i neimovinske štete zbog ozljede na radu, dakle, riječ je o sporu iz radnog odnosa.

Stoga, kako su stranke za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost stvarno nadležnog suda u Zagrebu, a riječ je o sporu iz radnog odnosa, to je na temelju odredbe čl. 70. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 20. st. 1. ZPP-a … za postupanje u ovom predmetu mjesno nadležan Općinski radni sud u Zagrebu, ujedno u smislu odredbe čl. 48. st. 1. ZPP-a i općemjesno nadležan sud za tuženika."

11. U odnosu na žalbene navode treba dodati da prvostupanjsko rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, a krivo numeriranje dijelova obrazloženja prvostupanjskog rješenja ne dovodi do drugačijeg zaključka. Riječ je o grešci u pisanju koja se u svako doba može ispraviti.

12. Nadalje, okolnost da je ugovor o radu sklopljen nakon nastanka okolnosti temeljem kojih tužiteljica potražuje naknadu štete u ovom postupku kao i da je mjesto rada u vrijeme sklapanja ugovora bilo u Varaždinu, ne čini neprimjenjivom prorogacijsku klauzulu iz ugovora o radu. Prorogacijaska klauzula je razultat ugovorne volje stranaka i odnosi se na sve sporove koji nastanu nakon ugovaranja te klauzule.

13. Pogrešno tužiteljica smatra da se ovdje primjenjuje odredba čl. 296. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr.) jer odredbe ugovora o radu o mjesnoj nadležnosti ne predstavljaju opće odredbe ugovora u smislu tog članka Zakona o obveznim odnosima. Odredbe ugovora o radu nisu odredbe sastavljene za veći broj ugovora već se odnose na konkretni radni odnos s obzirom posao za koji je ugovoreno da će radnik obavljati i plaću koja će za taj posao od strane poslodavca biti isplaćivana. One su rezultat dogovora poslodavca i radnika o uvjetima rada i na ugovor o radu u skladu s pravnom prirodom (naravi) tog ugovora nije primjenjiva odredba čl. 296. Zakona o obveznim odnosima (arg.ex čl. 8. st. 4. Zakona o radu, Narodne novine br. 93/14 i dr.).

14. Slijedom navedenoga, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a žalba tužiteljice je kao neosnovana odbijena i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.

U Zagrebu, 24. rujna 2026.

Sutkinja:

mr.sc. Iris Gović Penić