Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
Poslovni broj: Us I-3515/2026-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Janji Topol Krneta, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Stanić, u upravnom sporu tužitelja II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za pravne poslove u obnovi, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi poništenja rješenja, 24. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za pravne poslove u obnovi, KLASA: UP/I-000-06/21-08/798, URBROJ: 531-11-2-26-14 od 11. svibnja 2026.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-000-06/21-08/798, URBROJ: 531-11-2-26-14 od 11. svibnja 2026. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za novčanu pomoć za kupnju kuće ili stana, jer je utvrđeno da na dane 28. i 29. prosinca nije stanovao u obiteljskoj kući u [adresa] (oštećenoj potresom).
2. Tužitelj je u tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da je on vlasnik predmetne obiteljske kuće. Smatra da je bilo nužno provesti terensku provjeru od strane MUP-a, jer bi se time vidjelo da se na predmetnoj adresi odvijao život. Naveo je da je na adresi živio i obrađivao poljoprivredno zemljište. Osporava utvrđenja vezana za režijske troškove, jer je u dvorištu imao bunar za vodu. Smatra da postupak nije vođen u razumnom roku, jer, da ga se ranije pozvalo, mogao je priložiti više dokaza o svom stanovanju na dane potresa u predmetnoj nekretnini. Mogao je, primjerice, priložiti snimku nadzornih kamera, pribaviti lociranje kretnja mobitela, slike njega kako popravlja krov kuće te izjave ljudi da je on tamo živio u predmetno vrijeme. Smatra da je diskriminiran u odnosu na vlasnike stanova koji imaju stanove u zgradama koje se uklanjanju, a nisu u njima živjeli. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika.
3. Tužitelj je na raspravi održanoj pred ovim sudom dodatno pojasnio da je on u predmetnoj kući rođen, da su u njoj do 2012. živjeli njegovi roditelji te je on istu naslijedio nakon njihove smrti, kao jedini nasljednik, zajedno sa drugim parcelama koje su uglavnom poljoprivredno zemljište. Od tog dana brinuo je o kući i o zemljištima, plaćao je režije te je u kući živio.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev te je u cijelosti ostao kod navoda danih u obrazloženju osporavanog rješenja.
5. Sud je održao usmenu i javnu raspravu, čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje ZUS).
6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao u sudski spis i spis tuženika.
7. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
8. Između stranaka je sporno je li pravilno utvrđeno da tužitelj na dane 28. i 29. prosinca 2020. nije stvarno stanovao u predmetnoj nekretnini.
9. Odredbom članka 4. stavka 1. točke o) Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine broj: 21/23, dalje u tekstu: Zakon o obnovi) definiran je pojam stanovanja kao mjesto i adresa na kojem se osoba nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi te se dokazuje uvjerenjem o prebivalištu ili boravištu odnosno drugim dokaznim sredstvima uz izjavu pod materijalnom i kaznenom odgovornošću ovjerenu pred javnim bilježnikom ili javnopravnim tijelom koje vodi postupak s upozorenjem da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo.
Točkom 7.4.8. Programa mjera propisano je da vlasnik ostvaruje pravo na novčanu pomoć za kupnju kuće ili stana ukoliko ostvaruje pravo na gradnju zamjenske obiteljske kuće, na području na kojem se nalazila uklonjena obiteljska kuća i da nije vlasnik druge useljive kuće ili stana na dan 22 ožujka 2020. te 28. i 29. prosinca 2020.
10. Iz osporavanog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da nije bilo sporno da je tužitelj bio samovlasnik predmetne nekretnine te da nije imao u vlasništvu drugu useljivu kuću ili stan na dane 28. i 29. prosinca 2020. na području Sisačko- moslavačke županije.
11. Iz spisa tuženika proizlazi da je tužitelj prvotno podnio zahtjev za gradnju i opremanje zamjenske obiteljske kuće u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-Topolovac, koja čestica odgovara zk.č.br. 1597, upisanoj u zk, ul. 2178, k. o. [katastarska općina]-Topolovac, budući da je tuženik odredio uklanjanje iste kao potresom uništene.
12. Tužitelj je 30. ožujka 2026. promijenio zahtjev u zahtjev za novčanu pomoć za kupovinu druge kuće ili stana te je izjavio da je na dan 28. i 29. prosinca stanovao u obiteljskoj kući u [adresa].
Uvidom u odgovor integracijskog servisa MUP-a, metoda: provjera prebivališta i boravišta za fizičke osobe, tuženik je utvrdio da tužitelj ima prebivalište na adresi u [adresa], od 15. siječnja 2021., dok je od 31. prosinca 1992. do 15. siječnja 2021. prebivao na adresi [adresa].
Spisu prileži Popis očitanja - knjiga čitanja Sisački vodovod d.o.o. za lokaciju u [adresa], prema kojem u 2020. godini nije bilo potrošnje vode iako postoji aktivan priključak. Prema provjeri sa Gospodarenje otpadom Sisak d.o.o., za istu nekretninu utvrđeno je da ne postoji, niti je postojao korisnik javne usluge prikupljanja komunalnog otpada. Spisu prileži Energetska kartica izdana od HEP- Operator distribucijskog sustava d.o.o., ELEKTRA SISAK potrošnje električne energije za istu nekretninu, prema kojoj je od 31. kolovoza 2019. R1 i R2 označeno kao „0“, iz čega proizlazi da nije bilo potrošnje električne energije.
Zaključkom tuženika od 13. travnja 2026. pozvan je tužitelj da se očituje na navedeno utvrđenje, na što je tužitelj naveo da u 2020. godini nije imao potrošnju električne energije u predmetnoj kući iz sigurnosnih razloga, jer su električne instalacije u predmetnoj kući bile neispravne i nesigurne, radi čega je isključio struju na glavnom osiguraču i kuća je bila bez struje. Rasvjetu si je osiguravao putem sijalice priključene na akumulator ili drugim priručnim sredstvima.
S obzirom na to da je prema dokumentaciji u spisu utvrđeno da tužitelj nije stanovao u predmetnoj obiteljskoj kući u vrijeme potresa 28. i 29. prosinca 2020., zahtjev tužitelja je odbijen.
13. Sud prihvaća utvrđenja tuženika kao osnovana.
Naime, kako bi tužitelj ostvario pravo na novčanu pomoć za kupnju kuće odnosno stana, u postupku je bilo potrebno utvrditi je li tužitelj stanovao, u smislu pojma stanovanja iz Zakona o obnovi, u obiteljskoj kući u [adresa], na dane potresa 28. i 29. prosinca 2020. godine.
Naime, budući da tužitelj nesporno nije imao prijavljeno prebivalište u vrijeme potresa u navedenoj nekretnini, da je izjavio da je na navedenoj adresi živio te da se činjenica stanovanja može utvrđivati i drugim dokaznim sredstvima, tuženik je po službenoj dužnosti: od HEP Elektre Sisak pribavilo energetsku karticu sa prikazanom potrošnjom el. Energije za 2020. godinu, od tvrtke Sisački vodovod d.o.o. pribavilo karticu potrošnje vode za 2020. godinu te od tvrtke Gospodarenje otpadom Sisak, d.o.o. pribavilo očitovanje o korisniku javne usluge prikupljanja komunalnog otpada. Iz zaprimljenog proizlazi da tijekom cijele 2020. godine, u predmetnoj obiteljskoj kući, nije bilo potrošnje električne energije, nije bilo potrošnje vode, te da se za predmetnu obiteljsku kuću ne prikuplja komunalni otpad. Prikupljene dokaze, a imajući u vidu da stanovanje u objektu podrazumijeva potrošnju el. energije, vodu, te odvoz komunalnog otpada, a što u ovom slučaju tužitelj nema, te obzirom da je tužitelj imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa], tuženik je pravilno utvrdio da nema dokaza da bi tužitelj stanovao u predmetnoj kući. Navodi tužitelja da je potrebu za rasvjetom prilikom stanovanja u kući osiguravao putem sijalice priključene na auto akumulator ili neka druga priručna sredstva tuženik je pravilno ocijenio kao životno nelogične, a pogotovo jer je provodeći postupak te provjeravajući da li tužitelj u vlasništvu ima drugu useljivu kuću ili stan, izvršio uvid u izvadak iz položenih ugovora, za K.PU Jastrebarsko, broj [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška], iz kojeg je utvrđeno da su tužitelj II i njegova supruga VI, upisani kao suvlasnici stana u stambenoj zgradi u [adresa]. S obzirom na navedeno, tuženik je po službenoj dužnosti izvršio uvid u pomoćni informacijski sustav iz kojeg proizlazi da su na istoj adresi na dane potresa 28. i 29. prosinca 2020. godine imali prijavljeno prebivalište tužitelj, tužiteljeva supruga VI, te njihova zajednička djeca I i NI (V).
Uzevši sve prikupljene dokaze i okolnosti u provedenom postupku, te stavljajući ih u međusobnu vezu, tuženik je pravilno utvrdio da tužitelj nije stanovao, u smislu pojma stanovanja iz Zakona o obnovi, u predmetnoj obiteljskoj kući u [adresa], u dane potresa 28. i 29. prosinca 2020.
14. Vezano za tužbene navode tužitelja da je trebalo provesti terensku provjeru MUP-a kao dokaz iz kojeg bi proizašlo da je tužitelj stanovao u predmetnoj obiteljskoj kući, tuženik je u odgovoru na tužbu pravilno istaknuo da je isto uobičajeni korak u postupanju prilikom utvrđivanja činjenice stanovanja u ostalim postupcima koje vodi, međutim da isto u ovom konkretnom postupku nije bilo potrebno s obzirom na to da je u postupku prikupljeno dovoljno dokaza i okolnosti na temelju kojih se nedvojbeno može utvrditi činjenica da tužitelj nije stanovao u predmetnoj kući na dane potresa. Također, tuženik ističe da postupanje u postupku mora biti u skladu sa načelom ekonomičnosti, odnosno da bi prekomjeran angažman djelatnika MUP-a značio da se postupalo neekonomično, a pogotovo iz razloga jer se činjenica stanovanja ne utvrđuje samo na temelju terenske provjere, već na temelju svih prikupljenih dokaza i okolnosti slučaja.
15. Nadalje, glede navoda tužitelja da se na navedenoj adresi nalaze poljoprivredni strojevi i druga oprema za obradu poljoprivrednog zemljišta, kao i popravak krovišta uz pomoć prijatelja ĐI, odnosno navoda da iz navedenog znači da je tužitelj stanovao u predmetnoj obiteljskoj kući, tuženik pravilno smatra da isto ne dokazuje činjenicu daje tužitelj koristio predmetnu obiteljsku kuću u smislu pojma stanovanja, odnosno kako to ima u vidu citirana odredba članka 4. stavka 1., alineje o) Zakona o obnovi (stanovanje).
16. Ističe se da nije sporno da je tužitelj bio vlasnik kuće i da nije osporavana činjenica da je on redovito odlazio na navedenu adresu, brinuo o kući, zemljištu. Međutim, navedeno nikako ne znači da je u predmetnoj kući stanovao u smislu odredbe članka 4. stavka 1. točke o) Zakona o obnovi. Također, iz izjava svjedoka VI (supruge tužitelja) i TI, koje je tužitelj dostavio u spis predmeta, proizlazi da je tužitelj na dane potresa bio na navedenoj adresi te da je popravljao krov kuće. No navedeno nije dokaz o stanovanju u predmetnoj kući u vrijeme potresa u smislu članka 4. stavka 1. točke o) Zakona o obnovi.
17. Sud nije analizirao navode tužitelja o tome da je „diskriminiran“ u odnosu na osobe koje su (navodno) dobile novčanu pomoć, a (navodno) nisu faktično živjele u stanovima u zgradama koje su uklonjene, jer se sud ne može upuštati u ocjenu zakonitosti drugih upravnih postupaka, već je predmet ovog upravnog spora isključivo ocjena zakonitosti ovdje osporavanog rješenja tuženika.
18. Na temelju svega navedenog sud utvrđuje da je tuženik proveo ispitni postupak, pribavio je sve relevantne dokaze te ih je analizirao svakog zasebno i u njihovoj ukupnosti. Tuženik je također sva svoja utvrđenja valjano obrazložio. Stoga sud prihvaća utvrđenje i obrazloženje tuženika da tužitelj nije dostavio niti jedan odgovarajući dokaz na temelju kojeg bi tuženik mogao zaključiti da je tužitelj doista stanovao na navedenoj adresi, a s obzirom na to da iz niza materijalnih dokaza proizlazi da tužitelj nije stanovao u predmetnoj obiteljskoj kući.
19. Sud je utvrdio da je osporavano rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenih činjenica, uz pravilnu primjenu materijalnog prava, te u pravilno provedenom postupku, čime je osporavano rješenje zakonito te je tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a. Sud utvrđuje da navodi tužitelja izneseni u tužbi i tijekom spora, kao niti dostavljene isprave nemaju utjecaj na drugačije rješavanje ove upravne stvari.
Zagreb, 24. rujna 2026.
Sutkinja:
Janja Topol Krneta
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Tužitelju
2. Tuženiku
3. U spis
