Poslovni broj: Us I-964/2026-7

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnoj stvari tužitelja ĆL iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ljiljana Bilbija, odvjetnica u Zagrebu, Andrije Hebranga 8, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaja granične policije Imotski, Put Gaja 2a, Imotski, OIB: 36162371878, radi protjerivanja, nakon javne rasprave zaključene 26. kolovoza 2026. bez prisutnosti uredno pozvanih stranaka, objavljene 24. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijska uprava splitsko-dalmatinska, Postaja granične policije Imotski, KLASA: UP/I-216-04/26-01/1392, URBROJ: 511-12- 27-26-1 od 19. ožujka 2026.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-216-04/26-01/1392, URBROJ: 511-12-27-26-1 od 19. ožujka 2026. pod točkom I. protjeruje se iz Republike Hrvatske, odnosno Europskog gospodarskog prostora (EGP) SL, rođen **.**.1989. u [adresa], državljanin Srbije, nositelj putne isprave Srbije, serijskog broja [serijski broj] koja vrijedi do 28. svibnja 2026. i određuje mu se zabrana ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj odnosno EGP-u u trajanju od tri godine. Pod točkom 2. je utvrđeno kako državljanin treće zemlje iz točke 1. nezakonito boravi u [adresa] i dužan je napustiti EGP. Pod točkom 3. je riješeno kako će se državljanina treće zemlje iz točke 1. tog rješenja prisilno udaljiti u Bosnu i Hercegovinu ili Srbiju ako prisilno udaljenje u Bosnu i Hercegovinu nije moguće.

2. Pravodobno podnesenom tužbom koja je kod ovog suda zaprimljena pod gornjim poslovnim brojem 24. travnja 2026. tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Reproducira osporeno rješenje tuženika, te ističe kako obrazloženje osporenog rješenja nije sastavljeno u skladu s odredbom članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP). Nadalje, navodi kako se u izreci rješenja samo navodi kako je dužan napustiti Republiku Hrvatsku, ali i ne da se protjeruje zbog toga što ima zabranu ulaska i boravka u zemlje EGP-a, odnosno Hrvatsku i Švedsku. Nadalje, ističe kako u obrazloženju rješenja nisu navedene odredbe Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20, 114/22, 151/22 i 40/25) koje reguliraju nezakoniti boravak, odnosno nije obrazloženo kako se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom boravku tužitelja, budući da se tuženik samo poziva na odredbu članka 21. Pravilnika o postupanju prema državljanima trećih zemalja ("Narodne novine", broj 136/21 i 145/23, dalje Pravilnik), navodeći kako rješenje o protjerivanju, koje se donosi zbog prekršaja ili kaznenog dijela, mora biti utemeljeno na izvršnoj odluci državnog tijela, bez da je pri tome konkretno navedena koja je to odluka državnog tijela, odnosno koje državno tijelo i kada je donijelo predmetnu izvršnu odluku. Nadalje, navodi kako se tuženik u obrazloženju rješenja poziva na odredbu članka 192. stavak 5. Zakona o strancima , prema kojoj zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 189. ovog Zakona ne može biti kraća od 3 mjeseca ni duža od 20 godina, međutim, s tim u vezi ističe kako odredba članka 189. Zakona o strancima regulira slučajeve protjerivanja državljanina treće zemlje kada predstavlja opasnost za javni poredak ili javno zdravlje, a što da konkretno nije slučaj s tužiteljem, budući da to ne proizlazi niti iz izreke, niti iz obrazloženja. Dakle, tuženik da nije objasnio koji je razlog (činjenice) za primjenu upravo te zakonske odredbe, te nije obrazložio zašto je tužitelju određena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od 3 godine a ne u kraćem vremenskom roku, imajući u vidu kako je najkraći rok od tri mjeseca. Zaključno, ističe kako tuženik nije primijenio ni odredbu članka 191. Zakona o strancima, u dijelu u kojem se navode okolnosti koje se trebaju uzeti u obzir prilikom donošenja rješenja o protjerivanju, pa tako nije imao u vidu niti je cijenio činjenicu da je tužitelj želio otići u Njemačku kako bi posjetio svog izvanbračnog sina, pri čemu ujedno u obrazloženju navodi kako je namjera tužitelja bila otići u Italiju radi zaposlenja, pa je obrazloženje o namjeri postupanja tužitelja samo sebi proturječno. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

3. U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te u bitnom ističe kako je činjenično stanje utvrđeno na temelju zapisnika o postupanju policijskih službenika, izjave tužitelja, te službenih evidencija Ministarstva unutarnjih poslova te uvidom u nacionalne i međunarodne evidencije. Tijekom postupka kako je utvrđeno da je tužitelj prethodno nezakonito ulazio na područje Republike Hrvatske, koristeći krivotvorenu osobnu iskaznicu Republike Hrvatske (postupala PGP Slavonski Brod 16. ožujka 2026.), koje kazneno djelo je tužitelj priznao nadležnim tijelima, te je također utvrđeno kako je tužitelj prethodno protjeran iz Švedske zbog kaznenog dijela zlouporabe opojnih droga, te mu je izrečena zabrana ulaska i boravka u državama EGP-a. Stoga da su neosnovani navodi tužitelja kojima se osporava pravilnost i zakonitost utvrđenog činjeničnog stanja, a iz kojeg upravo proizlazi kontinuitet nezakonitog postupanja tužitelja u odnosu na propise država članica EGP-a. Napominje, kako je osporeno rješenje doneseno temeljem utvrđenog nezakonitog ulaska i boravka tužitelja te postojanja prethodno izrečene zabrane ulaska i boravka u državama EGP-a, pri čemu je zabrana ulaska i boravka određena u minimalnom zakonom propisanom trajanju od tri godine. Također, prilikom donošenja rješenja kako su uzete u obzir i okolnosti iz članka 191. Zakona o strancima, ali je ocijenjeno kako iste ne predstavljaju smetnju za protjerivanje niti opravdaju nezakoniti ulazak i boravak na području Republike Hrvatske. Tužitelj je svjesno i namjerno prešao državnu granicu, iako je upoznat s prethodno izrečenom zabranom ulaska i boravaka u državama EGP-a. Predlaže odbiti tužbu tužitelja.

4. U sporu je održana rasprava 26. kolovoza 2026. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje ZUS) dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nisu pristupile uredno pozvane stranke, pri čemu je opunomoćenica tužitelja ispričala svoj nedolazak iz zdravstvenih razloga, međutim, ne prilažući dokumentaciju na te okolnosti niti je zatražena odgoda rasprave, pa rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a održana bez prisutnosti stranaka. Za istaći je kako je u podnesku od 26. kolovoza 2026. tužitelj ukazao kako se u konkretnom slučaju radi o primjeni odredbe članka 190. Zakona o strancima, pa se tuženik u obrazloženju osporenog rješenja nije mogao pozvati na odredbe članka 189. Zakona o strancima, pa je ustrajao u navodima kako obrazloženje rješenja uopće ne sadrži činjenice koje su u konkretnom slučaju utvrđene, odnosno utvrđeno činjenično stanje.

5. Tijekom dokaznog postupka, a u cilju ocijene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pregledana je i čitana dokumentacija sadržana u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija dostavljena uz odgovor na tužbu tuženika.

6. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan, dijelom i iz razloga iznijetih u obrazloženju ove presude.

7. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS -a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim se tužitelja protjeruje iz Republike Hrvatske odnosno EGP-a i određena mu je zabrana ulaska i boravka u EGP -u u trajanju od tri godina, pri čemu je među strankama sporno utvrđeno činjenično stanje, te s tim u vezi i primjena materijalnog prava.

8. U konkretnom slučaju, iz sadržaja rješenja o potjerivanju za zaključiti je kako je tužitelj protjeran iz razloga propisanih odredbom članka 190. Zakona o strancima, jer je utvrđeno kako je tužitelj nezakonito prešao državnu granicu iz Bosne i Hercegovine u Republiku Hrvatsku, kao i da je tužitelj imao zabranu ulaska i boravka u zemlje EGP- a od strane Hrvatske i Švedske.

9. Odredbom članka 190. u stavku 1. Zakona o strancima je propisano kako će se državljanina treće zemlje protjerati: ako nije napustio EGP odnosno Republiku Hrvatsku u roku koji je određen rješenjem; ako je došao u EGP odnosno Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka; ako se ne donosi rješenje o povratku sukladno članku 185. stavku 1. ovoga Zakona. Prema stavku 2. te zakonske odredbe državljanina treće zemlje može se protjerati zbog nezakonitog boravka i nezakonitog prelaska ili pokušaja prelaska vanjske granice, različitih od razloga iz stavka 1. ovoga članka.

10. Prema odredbi članka 192. stavak 1. Zakona o strancima rješenjem o protjerivanju utvrdit će se da državljanin treće zemlje nezakonito boravi u [adresa] ili da mu prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj i da je dužan napustiti EGP, odredit će se rok za dragovoljni odlazak i vrijeme u kojem mu je zabranjen ulazak u EGP i boravak u EGP-u, zaprijetit će se prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP i odrediti država u koju će se državljanina treće zemlje prisilno udaljiti. Stavkom 6. te zakonske odredbe propisano je kako zabrana ulaska i boravka izrečena rješenjem o protjerivanju u slučaju iz članka 190. ovoga Zakona ne može biti kraća od tri mjeseca niti duža od pet godina.

11. Odredbom članka 21. stavak 1. Pravilnika propisano je kako rješenje o protjerivanju koje se donosi zbog prekršaja ili kaznenog djela, mora biti utemeljeno na izvršnoj odluci državnog tijela, dok je u stavku 2. propisano kako iznimno od stavka 1. ovoga članka, rješenje o protjerivanju ne mora biti utemeljeno na pravomoćnoj sudskoj odluci ako je državljanin treće zemlje nezakonito prešao ili pokušao prijeći vanjsku granicu ili nezakonito boravi.

12. Odredbom članka 23. Pravilnika je propisano kako će se zabrana ulaska i boravka koja se izriče rješenjem o protjerivanju zbog razloga iz članka 190. Zakona o strancima odredit u trajanju:

- od 3 mjeseca do 1 godine ako je državljanin treće zemlje boravio duže od zakonom određenog vremena, ali ne duže od 30 dana

- od 3 mjeseca do 2 godine ako se zabrana ulaska i boravka izriče u slučaju iz članka 186. stavka 3. Zakona o strancima

- od 3 mjeseca do 3 godine ako državljanin treće zemlje nije napustio EGP u roku određenom u rješenju o povratku ili ako je nezakonito prešao ili pokušao prijeći vanjsku granicu

- od 3 mjeseca do 5 godina ako je državljanin treće zemlje ušao u Republiku Hrvatsku prije isteka zabrane ulaska i boravka ili ako je ponovno zatečen u nezakonitom boravku ili je ponovno nezakonito prešao ili pokušao prijeći vanjsku granicu

- od 3 mjeseca do 2 godine u ostalim slučajevima.

13. Iz dokumentacije priložene u spisu tuženika, i to službene zabilješke od 19. ožujka 2026., proizlazi kako je tužitelj tog dana zatečen od strane policijskih službenika na autobusnom kolodvoru u Imotskom, a pregledom putne isprave je utvrđeno kako tužitelj nama potrebni ulazni pečat za Republiku Hrvatsku. U razgovoru sa tužiteljem kako je utvrđeno da je tužitelj u mjestu Vinjani Donji, predio Kuleša selo, pješice prešao državnu granicu iz smjera Bosne i Hercegovine u smjeru Republike Hrvatske, na mjestu gdje nema stalne policijske i carinske kontrole, radi čega je tužitelju ispisan obvezni prekršajni nalog, koji i prileži spisu. Iz prekršajnog naloga KLASA: 211-07/26- 2/12085, URBROJ. 511-27-26-1 od 19. ožujka 2026. proizlazi kako je tužitelj utvrđen krivim radi počinjenja prekršaja iz članka 5. Zakonika o schengenskim granicama, kažnjiv po članku 42. stavak 1. Zakona o nazoru državne granice, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 265,45 eura.

14. Nadalje, iz spisa tuženika proizlazi kako je u provedenom postupku saslušan tužitelj o čemu u spisu prileži zapisnik KLASA: UP/I-216-04/26-01/1392, URBROJ: 511-12-27-25-1 od 19. ožujka 2026., u kojem je sadržana izjava tužitelja kako je tog dana u ranim jutarnjim satima došao iz Slavonskog Broda do Posušja, s namjerom odlaska u Njemačku gdje mu žive žena i dijete. Nadalje je iskazao kako je prije nekoliko dana uhićen na području Slavonskog Broda, jer da je počinio kazneno djelo iz članka 278. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona (krivotvorenje isprave) zbog čega je protjeran iz Republike Hrvatske, te je dobio zabranu ulaska u Republiku Hrvatsku i u EGP u trajanju od godine dana. Stoga, a kako mu je i od strane Švedske izrečena zabrana ulaska u EGP, da nije imao drugog izbora, nego ponovo pokušati ilegalno ući u Republiku Hrvatsku, odnosno u EGP, a kako bi došao do Njemačke. U Republiku Hrvatsku kako je ilegalno ušao oko 7,00 h, pješice kroz šumu, u blizini graničnog prijelaza Vinjani Donji. Tužitelj je zapisnik potpisao bez primjedbi.

15. Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, koje tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju, nesporno je kako su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke iz članka 190. Zakona o strancima da se tužitelj protjera. Naime, protjerivanje iz članka 190. Zakona o strancima predstavlja obvezatno protjerivanje, što znači da se ne radi individualna procjena ili procjena razmjernosti mjere, već se protjerivanje provodi automatski ako su ispunjeni uvjeti iz tog članka, a što je u konkretnom slučaju nesporno, pri čemu je tuženik ujedno utvrdio kako ne postoje smetnje za protjerivanje propisane odredbama 191., te 182. i 203. Zakona o strancima.

16. U pogledu izrečene mjere zabrane ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj odnosno EGP-u, za istaći je kako odluka o trajanju zabrane ulaska i boravka u EGP-u podliježe slobodnoj (diskrecijskoj) ocjeni nadležnih javnopravnih tijela, u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ovlast dana, dok je sudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne ocjene ograničen samo na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrhu radi koje je ovlast dana. Pri tome je raspon odlučivanja tuženika u konkretnom slučaju propisan odredbom članka 192. stavak 6. Zakona o strancima (od tri mjeseca do pet godina), a ne stavkom 5. te zakonske odredbe, uz dodatnu razradu u članku 23. stavak 1. podstavci 3. i 4. Pravilnika (od tri mjeseca do tri godine, odnosno od tri mjeseca do pet godina), pa je nesporno da je zabrana u trajanju od tri godine određena u granicama ovlasti, te je primjerena okolnostima slučaja.

17. Slijedom sveg navedenog, ocjena je ovog suda kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, dok prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na drugačiju odluku ovog suda.

18. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao u izreci presude.

19. Odluka o trošku je izostala, budući da isti nije zatražen.

U Splitu, 24. rujna 2026.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. SL iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ljiljana Bilbija, odvjetnica u Zagrebu, Andrije Hebranga 8

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Postaja granične policije Imotski, Put Gaja 2a

3. u spis