Poslovni broj Ovr-1606/2026-9
Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
R E P U B L I K A H R V A T S K A
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Rijeci, po sucu Adriani Puž, po nacrtu više sudske savjetnice specijaliste PĆ, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja NĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv ovršenika EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], odlučujući o prijedlogu ovršenika po čl. 210 Ovršnog zakona, dana 23. rujna 2026. godine
z a k l j u č i o j e
Ovršenik se upućuje da u roku od 15 dana od dana primitka ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, zbog razloga iz čl. 50 st. 1 toč. 9 i 11 Ovršnog zakona zbog kojih je podnio prijedlog.
Obrazloženje
1.Ovršenik je dana 4.rujna 2026.godine podnio prigovor kojeg je nazvao prigovor ovršenika radi zastare i zahtjev za ispravak obračuna tražbine, koji sadržajno odgovara prijedlogu ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim sukladno odredbi čl. 210 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ). Navodi da je u tijeku postupak izravne naplate kod Financijske agencije i smatra da je došlo do pogreške u obračunu potraživanja , kao i do nezakonitog utuživanja zastarjelog potraživanja. Tako ističe da je ovrhovoditelj predao na naplatu iznos od 35.656,57 eura navodeći da se radi o glavnici bez daljnjeg obračuna kamata, no ovršenik smatra da se radi o zateznim kamatama koje su obračunate u vremenskom razdoblju od 2009.do 2025.godine. Obzirom da je zahtjev za naplatu zaprimljen u FINI dana 27.ožujka 2025.godine, ovršenik ističe da su sve zatezne kamate dospjele prije 27.ožujka 2022.godine u zastari sukladno odredbi čl. 226 i 232 Zakona o obveznim odnosima. Ukazuje da je iz specifikacije tražbine ovrhovoditelja razvidno da glavnica iznosi 29.624,22 eura, pri čemu ovrhovoditelj potvrđuje da je ovršenik platio 15.889,08 eura, a cijeneći da je FINA dodatno zaplijenila iznos od 9.532,43 eura, ovršenik smatra da stvarni i zakoniti preostali dug iznosi 4.202,71 eura, dok iznos od 28.664,94 eura čine kamate koje se moraju otpisati. Predlaže da se FINI naloži da obustavi izvršenje, da se provede obračun tražbine te da se izbrišu sve zatezne kamate starije od 3 godine prije podnošenja zahtjeva, kao i kamate za vrijeme trajanja covida.
2. Prijedlog je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje koji je osporio navode ovršenika. Prije svega, prigovor zastare smatra neosnovanim jer sukladno odredbi čl. 235. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 i 69/26, dalje u tekstu: ZOO) zastara ne teče između roditelja i djece dok traje roditeljsko pravo obzirom postoje okolnosti koje sprečavaju zastaru ili u početku njezina nastupa ili u njezinu tijeku, zbog čega zastara ili ne može ni početi teći ili ako je počela teći, odnosno ako je tekla, prestaje teći sve dok zapreka traje (tako i VSRH, posl. br. Rev-5192/19). Nadalje, u bitnom ističe da nisu osnovani navodi ovršenika da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen za naplatu iznosa od 35.565,57 EUR i da je prilikom izračuna dugovanja došlo do „grube matematičke pogreške” i „nezakonitog utuživanja zastarjelih potraživanja”, kao i da je odvjetnik Ovrhovoditelja samovoljno ručno obračunao (kamate) unazad punih 16 godina (od 2009. do 2025. godine) te ih predao FINA-i i prepakirane pod nazivom glavnica”. U svezi navedenog ukazuje da je zahtjev za izravnu naplatu podnesen radi naplate potraživanja u iznosu 42.400,08 EUR, što je vidljivo iz očevidnika osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate, iz čega je opet razvidno da ovrhovoditelj nije obračunao zatezne kamate. Navodi dalje da je na račun [broj bankovnog računa], do 15. travnja 2026., naplaćeno 6.834,51 EUR, s time da je po dostavi novog računa u svibnju 2026.godine broj [broj bankovnog računa] u tom trenutku glavnica duga iznosila 35.565,57 EUR, a od svibnja 2026. do kolovoza 2026., naplaćeno je 2.697,92 EUR (na novi broj računa) pa ukupno stanje duga iznosi 32.867,65 EUR. Navedeno je sve razvidno iz specifikacije osnove za plaćanje koje je ovršenik dostavio uz prigovor. Ovrhovoditelj ističe i činjenicu kako je ovršenikova obveza doprinositi za uzdržavanje ovrhovoditelja u visini od 159,26 EUR (i tako od 2009.), a iako su se, u međuvremenu, povećali troškovi ovrhovoditelja kao i troškovi života općenito pa će ovrhovoditelj biti prisiljen podnijeti tužbu radi povećanja uzdržavanja. Predlaže se odbiti prigovor ovršenika.
3. Sud je izvršio uvid u dokumentaciju koja prileži spisu, i to u presliku zahtjeva za izravnu naplatu sa specifikacijom tražbine, u ovršnu ispravu koju čini pravomoćna i ovršna presuda Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pob-485/2008 od 8.rujna 2009.godine, u Očevidnik svih osnova za plaćanje sa specifikacijom naplate FINE od 3.rujna 2026.godine i u popis uzdržavanja izvršenih po ovršeniku.
4. Odredba čl. 210 Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/24, dalje OZ-a) propisuje pravna sredstva koja stoje ovršeniku na raspolaganju u slučaju izravne naplate. Stavak 1. toga članka uređuje da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209 st. 1 OZ-a, prema odredbi čl. 209 st. 5 ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Prema odredbi čl. 210. st. 2. OZ-a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim na odgovarajući se način primjenjuju odredbe istog Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (čl. 50. i 53. OZ -a), a na prijedlog za odgodu prijenosa na odgovarajući se način primjenjuju odredbe o odgodi ovrhe. U ovom postupku, primjenjuju se dakle, odredbe Ovršnog zakona kao po žalbi na rješenje o ovrsi.
5. Uvidom u ovršnu ispravu, utvrđeno je da je ovršenik obveznik plaćanja uzdržavanja prema presudi Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Pob- 485/2008 od 8.rujna 2009.godine, kojom je u toč. III određeno da je ovršenik za uzdržavanje svog mlt.djeteta, sada ovrhovoditelja, dužan plaćati iznos od 1.200,00 kuna mjesečno počevši od 8.rujna 2009.godine nadalje dok za to budu postojale zakonske pretpostavke, s time da je dospjele obroke do pravomoćnosti presude dužan platiti odjednom, a buduće dospijevajuće do najkasnije svakog 15. -tog u mjesecu za tekući mjesec sa zateznom kamatom na pojedine dospjele obroke uzdržavanja od dana dospijeća pojedinog obroka do isplate.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da ovrhovoditelj potražuje izravnom naplatom mjesečne iznose uzdržavanja sukladno ovršnoj ispravi, za što ovršenik tvrdi da nije ispravno obračunato. Odlučne činjenice o plaćanju je ovrhovoditelj osporio te ih sud nije mogao utvrditi ispravama iz čl. 52 st. 4 OZ-a, a kako predmetni ovršenikovi navodi odgovaraju žalbenom razlogu iz čl. 50. st. 1. t. 9. OZ-a, to je valjalo odlučiti kao izreci ovog zaključka pozivom na odredbu čl. 210 st. 2 u svezi čl. 50. st. 1. t. 9 i čl. 52. st. 3. OZ-a jer se radi o spornom pravnom pitanju o kojem se ne može odlučivati u ovršnom postupku. Nadalje, prigovor ovršenika glede zastare odgovara žalbenom razlogu iz čl. 50 st. 1 toč. 11 OZ-a, zbog kojeg je isto tako valjalo ovršenika uputiti u parnicu radi utvrđivanja odlučne činjenice.
7. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ovog zaključka.
U Rijeci, 23. rujna 2026.
S u d a c:
Adriana Puž
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv zaključka nije dopuštena žalba (čl. 11 st. 5 OZ-a).
DNA:
1. pun ovrhovoditelja
2. ovršeniku uz podnesak ovrhovoditelja od 14.rujna 2026.godine sa prilozima i uz rješenje na prijedlog ovršenika u visini od 449,00 eura po Tar.br.3 st. 3 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (NN 50/2026)
