REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3303/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AUTO ZUBAK-ZAGREB d.o.o., Sesvete, Ljudevita Posavskog 7/a, OIB: 34970126847, zastupanog po punomoćniku Igoru Grubišiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika BRODOGRADILIŠTE I MARINA d.o.o., Betina, Nikole Škevina 15, OIB: 86582445784, zastupanog po punomoćniku Ivanu Sumiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matulić Sumić & partneri d.o.o. u Splitu, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-316/2026-4 od 5. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1255/2024 od 10. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P - 1255/2024 od 6. svibnja 2026., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-316/2026-4 od 5. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P -1255/2024 od 10. prosinca 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1255/2024 od 6. svibnja 2026.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik je postavio pravno pitanje koje glasi:
„Kada brodograditelj preda naručitelju nedovršen brod u gradnji, počinje li rok od godine dana iz čl. 439. Pomorskog zakonika (N.N. 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15, 17/19 – dalje: PZ) u kojem brodograditelj odgovara za skrivene nedostatke teći od trenutka kada je brodograditelj predao nedovršeni brod u gradnji naručitelju ili od kada netko drugi preda naručitelju dovršeni brod ili od trenutka kada brod u gradnji bude upisan kao brod, ako je naručitelj sam dovršio brod?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tuženik smatra da su mu zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predložio isti prijedlog odbiti kao neosnovan, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravno pitanje naznačeno u navedenom prijedlogu tuženika nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1157/2017-2 od 12. listopada 2021., na koju se kao razlog važnosti poziva podnositelj, nije izraženo pravno shvaćanje o postavljenom pitanju u okviru procesnopravne situacije koja bi bila podudarna sa situacijom u ovom predmetu, imajući u vidu da se u istoj odluci ne problematizira pitanje tijeka roka za isticanje skrivenih nedostataka kod predaje (nedovršenog) broda u gradnji, kao što je to bio slučaj u ovoj pravnoj stvari. Prema tome, u odnosu na navedeno pitanje izostali su razlozi važnosti u smislu čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
6. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
7. Ocjena je ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede načela zaštite legitimnih očekivanja, a time i povrede prava podnositelja na mirno uživanje vlasništva zajamčeno Ustavom i Konvencijom, kako to podnositelj tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, s obzirom da pobijana odluka drugostupanjskog suda sadrži jasne, razumljive i logične razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, posebno u pogledu primjene odredbe čl. 439. Pomorskog zakonika („Narodne novine“, broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) u konkretnom slučaju, ocijenjeno je kako primjenom materijalnog prava u ovoj pravnoj stvari nije narušeno načelo zaštite pravne sigurnosti, te da pravno shvaćanje sadržano u pobijanoj odluci nije u suprotnosti s načelima sadržanim u odlukama Europskog suda za ljudska prava na koje je podnositelj ukazao u svojem prijedlogu. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
8. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
9. Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije, budući da ta radnja nije bila potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP), a s obzirom da tužitelj u navedenom podnesku ne iznosi nikakve okolnosti koje bi bile relevantne ovom sudu za donošenje odluke povodom podnesenog prijedloga (toč. III. izreke).
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
