REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4039/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr.sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OM, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Anzulović Mirošević, odvjetnik u Supetru protiv tuženice OMZ, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Marko Višić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-208/2026-2 od 15. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P-2381/2020 od 19. siječnja 2026., na sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
Odbija se prijedlog tuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž-208/2026-2 od 15. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Supetru poslovni broj P - 2381/2020 od 19. siječnja 2026.
1.1. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:
"1. Može li se osoba koja gradi na nekretnini za koju je u zemljišnim knjigama kao suvlasnik upisana druga osoba smatrati poštenim graditeljem u smislu članka 24. ZOVO-a samo zato što nije izvršila uvid u zemljišne knjige i zato što je smatrala da joj nekretnina pripada temeljem obiteljskog dogovora?
2. Može li se suvlasnik nekretnine smatrati nepoštenim vlasnikom zemljišta u smislu članka 24. ZOVO-a samo zato što se nije protivio radovima koje je poduzimao drugi suvlasnik odnosno član njegove obitelji, ako između stranaka prethodno nisu bili uređeni vlasnički odnosi na nekretnini?
3. Može li osoba koja je izgradila novu građevinu na postojećim ostacima stare građevine steći vlasništvo cijele nekretnine primjenom članka 24. ZOVO -a bez prethodnog utvrđenja odnosa između vlasništva građevine i vlasništva zemljišta te opsega zemljišta koje je nužno za redovitu uporabu građevine?
4. Može li se rekonstrukcija, adaptacija ili nadogradnja postojeće građevine smatrati izgradnjom nove stvari u smislu članka 22. i članka 24. ZOVO-a te predstavljati osnovu za stjecanje prava vlasništva na nekretnini građenjem?
5. Je li za primjenu članka 24. ZOVO-a odlučno subjektivno uvjerenje graditelja da gradi na vlastitom zemljištu ili je potrebno utvrditi postojanje objektivno opravdanih okolnosti iz kojih proizlazi takvo uvjerenje?
6. Može li se nepoštenje vlasnika zemljišta u smislu članka 24. ZOVO-a temeljiti isključivo na njegovoj pasivnosti ili je potrebno utvrditi da je vlasnik bio svjestan svih relevantnih okolnosti koje bi opravdavale stjecanje vlasništva graditelja?
7. Može li se pravo vlasništva na nekretnini steći građenjem kada je graditelj u vrijeme izvođenja radova bio u uvjerenju da gradi na vlastitoj nekretnini, a ne na nekretnini druge osobe?".
Kao razloge važnosti navodi odluke ovoga suda i drugih drugostupanjskih sudova.
2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385.a, čl. 387. i čl. 389.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/18, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio slijedeće. Sudovi nižeg stupnja u bitnome polaze od utvrđenja i zaključka da je tužitelj pošteni graditelj objekta, a da je prednik tuženice, koji je znao za građenje, a nije bez odgode zabranio daljnju gradnju, bio nepošteni vlasnik zemljišta te da je tužitelj izgradio potpuno novi objekt. Pitanja koja postavlja tuženica (pitanje 1., 2., 5., 6. i 7.) uglavnom se odnose na poštenje ili nepoštenje graditelja i vlasnika zemljišta što predstavlja pitanja činjenično pravne naravi odgovor na koja ovisi o okolnstima svakog pojedinog slučaja. Ostala pitanja polaze od pogrešnog shvaćanja da bi se radilo o nadogradnji, rekonstrukciji ili adaptaciji. To iz razloga što je u postupku nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj izgradio potpuno novi objekt. Stoga ta pitanja polaze od subjektivnog viđenja tuženice koje je suprotno utvrđenjima u spisu. Stoga pitanja nisu važna za odluku u sporu niti za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. U takvoj situaciji navedena sudska praksa nije od utjecaja jer je proizašla iz drugačije činjenične osnove. Stoga nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a pa je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a riješeno kao u izreci.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
