REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2374/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Đura Sesse člana vijeća i mr.sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja prvotužitelja GN (OIB [osobni identifikacijski broj]) i drugotužiteljice TN (OIB [osobni identifikacijski broj]) oboje iz [adresa], zastupanih po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, protiv prvotuženice ŽN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćniku Hrvoju Tokiću, odvjetniku u Dubrovniku i drugotuženice ZN (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupane po punomoćnici Viktoriji Knežević, odvjetnici u Dubrovniku, koju privremeno zamjenjuje Tea Nikolić, odvjetnica u Dubrovniku, radi predaje u suposjed i činidbe, odlučujući o prijedlogu prvotuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3827/2025-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-167/2024 od 2. svibnja 2025., na sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog prvotuženice za dopuštenje revizije.
Obrazloženje
1.1. Prvotuženica je podnijela ovom sudu prijedlog da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-3827/2025-2 od 4. studenog 2025., zbog pravnih pitanja koje smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koja glase:
„1. Može li se, u smislu čl. 42. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima u vezi s čl. 40. st. 1. istog Zakona, podjela posjeda zajedničke nekretnine među suvlasnicima valjano urediti odlukom većine suvlasnika prema veličini suvlasničkih dijelova, kako to proizlazi iz pravnog shvaćanja izraženog u odluci Gž 1228/2020-2, ili je za takvu podjelu nužna suglasnost svih suvlasnika, kako to proizlazi iz pobijane odluke?
2. Je li u sporu među suvlasnicima, u kojem nema spora o suvlasništvu nego isključivo o načinu korištenja fizički određenog dijela zajedničke nekretnine, dopušteno pružiti zaštitu putem vlasničke tužbe iz čl. 161. i 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ili se, polazeći od pravnog shvaćanja izraženog u odluci Gž 1228/2020-2, takav spor mora rješavati primjenom pravila o upravljanju suvlasničkom stvari i podjeli posjeda iz čl. 40. i 42. Zakona?
3. Može li se, imajući u vidu da je prema pravnom shvaćanju izraženom u odluci Gž -1228/2020-2 dopušteno uspostaviti model podjele posjeda i isključivog korištenja pojedinih dijelova nekretnine odlukom većine suvlasnika, suvlasnik smatrati isključenim iz suposjeda određenog dijela nekretnine samo zato što ne koristi taj fizički odvojeni dio, iako koristi druge dijelove iste nekretnine, ili je za takav zaključak nužno prethodno utvrditi da takav model podjele nije bio pravno dopušten?“.
1.2. Obrazlažući svoj prijedlog, prvotuženica tvrdi da je pobijana odluka u suprotnosti sa stavom izraženim u presudi Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž- 1228/2020-2 od 11. prosinca 2020. koju apostrofira u svojim pitanjima.
2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije, tužitelji predlažu isti odbaciti kao nedopušten.
3. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao suvlasnika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kojim od tuženica kao drugih suvlasnika označene čestice traže predaju u suposjed južnog dijela dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da uklone željezna vrata s kliznim ležištem koja su postavili uz južni rub čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i javne prometnice G [adresa] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da uklone zid i armaturnu žicu kojom su u smjeru sjever-jug tj. od južnog pročelja čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u smjeru [adresa] čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] podijelili dvorište čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dva dijela jer da su im tuženice postavljanjem željeznih vrata s kliznim ležištem i postavljanjem zida i armaturne žice onemogućile suposjed južnog dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle, radi se o predaji (dijela) nekretnine u suvlasništvu u suposjed suvlasnicima.
Tužbeni zahtjev je prihvaćen uz odlučno utvrđenje nižestupanjskih sudova da tuženice nemaju valjanu pravnu osnovu da bi tužitelje, kao suvlasnike, onemogućile u njihovom pravu suposjedovanja južnog dijela dvorišta čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te im je naloženo i da uklone željezna vrata s kliznim ležištem te armaturnu žicu kojom su podijelile dvorište čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na dva dijela.
4. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravna pitanja postavljena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna pitanja za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Naime, već zbog činjenice da se pitanja svode na opširno preispitivanje utvrđenog činjeničnog stanja i primjene odredaba ZPP te materijalnopravnih odredaba prilikom donošenja odluke u okolnostima slučaja ovog konkretnog predmeta, navedena pitanja ne mogu biti važna za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni. Uz navedeno, prvotuženica, osim paušalne tvrdnje da su pitanja važna radi osiguranja jednakosti sviju pred zakonom, nije u prijedlogu iznijela sadržajne razloge zbog kojih bi odgovor na navedena pitanja bio važan ne samo za odluku u sporu, već i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, odnosno za razvoj sudske prakse. Nadalje, odluka za koju predlagateljica tvrdi da sadrži izraženo suprotno pravno shvaćanje u odnosu na shvaćanje iz pobijane odluke i na koju se prvotuženica poziva kao razlog važnosti postavljenih pitanja nije donesena u podudarnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odnosu na okolnosti konkretnog slučaja odnosno pravnu osnovu pobijane odluke pa nisu ispunjene propisane pretpostavke propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP za dopuštenje revizije. Naime, iz odluke Županijskog suda Pula-Pola, poslovni broj Gž-1228/2020-2 od 11. prosinca 2020. proizlazi da je postojala prethodno izražena i sudski utvrđena suglasnost potrebne većine suvlasnika o konkretnom načinu podjele posjeda, pri čemu je i sama tužiteljica dala pristanak za takav način podjele posjeda dvorišta, što je predstavljalo odlučnu činjeničnu pretpostavku za zaključak da tužiteljica nema osnovu zahtijevati predaju u suposjed predmetnog dijela dvorišta. Nasuprot tome, u ovom predmetu nije se radilo o istovjetnom načinu podjele suposjeda temeljenoj na odluci suvlasnika koja bi po svojom sadržaju i dosegu odgovarala okolnostima iz predmeta Gž-1228/2020-2, već se radilo o pitanju dopuštenosti konkretnog fizičkog zahvata postavljanjem željeznih vrata s kliznim ležištem uz južni rub dvorišta kojim su tuženice kao suvlasnice tužiteljima kao drugim suvlasnicima onemogućile izvršavanje prava na suposjed, odnosno, dio dvorišta pregrađen je i zatvoren vratima te pretvoren u parking koji koriste isključivo tuženice. Sama činjenica da se oba predmeta odnose na zajedničko dvorište i pravo suvlasnika na suposjed stoga nije dostatna za zaključak o postojanju različitih pravnih shvaćanja.
5.1. Stoga između navedenih odluka ne postoji takva podudarnost činjenične i pravne osnove koja bi omogućavala zaključak da je u bitno istovjetnim situacijama zauzeto različito pravno shvaćanje. Različit ishod dvaju postupaka sam po sebi ne predstavlja nejedinstvenu sudsku praksu kada proizlazi iz utvrđenja različitih odlučnih činjeničnih okolnosti koje su bile predmet sudske ocjene i primjene materijalnog prava.
6. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Ante Perkušić
