REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-8/2026-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužitelja GĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Mirku Perkušiću, odvjetniku u Imotskom, protiv tuženika Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, radi utvrđenja prava vlasništva,, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 21. rujna 2026., dana 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj GĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina označenih kao:

d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 152 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] (nova oznaka 174/1) u površini od 37 m2, ukupne površine od 189 m2, K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A-B-C-D-A skice vještaka P.Puljića od 07.09.2026.g. koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužitelj ovlašten zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe sa imena tuženika, što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 2. siječnja 2026., tužitelj je naveo da je vlasnik i posjednik predmetne nekretnine koju je stekao nasljeđivanjem svog oca SĆ i diobom sa sunasljednicima. Ističe da je od pamtivijeka u nesmetanom posjedu, da su njegovi prednici predmetnu nekretninu koristili i ogradili suhozidom.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se 18. prosinca 2025. očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da neovisno o činjenici što tužitelj s obzirom na zemljišnoknjižni vlasnički upis tuženika na predmetnim česticama zemlje nije mogao steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina iz osnove nasljedstva na koje se pozvao, kao i činjenici što tužitelj nije naslijedio imovinu iza smrti svog oca SĆ pok. BĆ, kako je to vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Splitu posl. br. O-1563/00 od 27-. travnja 2001. tužitelj u tužbi ne navodi i ni s čim ne dokazuje pravno relevantne činjenice i to, kada je njegov prednik, sada pok. otac SĆ stupio u posjed predmetnih nekretnina, kakva je bila kvaliteta posjeda u trenutku stupanja prednika u posjed, kako su se koristile predmetne nekretnine, postoji li kontinuitet posjeda, je li vlast tog prednika tužitelja na predmetnim nek retninama trajala kroz zakonom propisano vrijeme koje je moglo rezultirati stjecanjem vlasničkog prava tužitelja makar iz temelja dosjelosti, pa kako tužitelj nije dokazao naprijed navedene činjenice i ispunjenje pretpostavki za stjecanjem vlasničkog prava na predmetnim nekretninama po bilo kojem osnovu.

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Predmet spora je nekretnina koja se sastoji od d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] u površini od 152 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] (nova oznaka 174/1) u površini od 37 m2, ukupne površine od 189 m2, K. O. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A-B-C-D-A skice vještaka P.Puljića od 07.09.2026.g.

5. Sud je u dokaznom postupku pregledao dostavljenu dokumentaciju, i to zk izvatke koji se odnose na predmetne nekretnine, rješenje o nasljeđivanju iza pok. SĆ, Ugovor o diobi suvlasničke zajednice zaključen 21. srpnja 2010. između KĆ, DĆ, ĐĆ, CĆ, MĆ, BĆ, PĆ, RĆ i tužitelja, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju Pericu Puljića, saslušani su svjedoci HĆ, UĆ, DĆ, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića od 7. rujna 2026., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju(listovi 43-48 spisa).

6. U ovom predmetu je sporno je li tužitelj zaista stvarni vlasnik dijelova predmetnih nekretnina kao i način stjecanja istih.

7. Prema pisanom nalazu i mišljenju Perice Puljića, sudskog vještaka za geodeziju, od 7. rujna 2026. utvrđeno je da se predmetna nekretnina nalazi u zaseoku Gudelji u Krstaticama. Položena je sjeverno od tužiteljeve kuće anagrafske oznake Gornji Gudelji 41A sa dvorištem i spojena s njom. Nekretnina se sastoji od multifunkcijskog igrališta u sredini ograđenog žičanom ogradom i uređenog okoliša u ostatku nekretnine. Južno položena tužiteljeva nekretnina je u postupku provedbe geodetskog elaborata koji je proveden u katastru, ali n i u zemljišniku te se razlikuje trenutna identifikacija u te dvije evidencije. Granice nekretnine definirane su na slijedeći način:

• Zapadna međa je određena kamenim međašnim oznakama od točke A do točke B.

• Sjeverna međa je određena kamenim međašnim oznakama od točke B do točke C.

• Istočna međa od točke C do točke D je kameno betonski zid koji pripada nekretnini i nastavak tog pravca.

• Južna međa nije vidljiva na terenu već je prenesena sa katastarskog plana od točke D do točke A.

8. Sud je osim pregleda priložene dokumentacije u spisu, izveo dokaze očevidom na licu mjesta i saslušanjem svjedoka HĆ, UĆ, DĆ.

8.1. Saslušani svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužitelja da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužitelja kao i samog tužitelja. Svjedok HĆ poznavao je pokojnog oca tužitelja, on da je rođen "negdje oko 2. svjetskog rata", a i sam je naslijedio svoje roditelje, između ostalog i predmetnu nekretninu. Kuću koja se nalazi pored predmetne nekretnine i koja čini cjelinu s predmetnom da je adaptirao i nadogradio tužitelj osobno. Prije da je to bila stara kuća koja datira još od prije 300 godina, a što se može zaključiti iščitavajući godinu uklesanu u kamenicu (1730.). Prije nego li je tužitelj napravio na predmetnoj nekretnini tenisko igralište i betonirani prostor oko njega, tu se nalazila trešnja i druge kulture. Predmetna nekretnina kao i okolne nekretnine na tom lokalitetu da su upisane kao vlasništvo Republike Hrvatske. Lugari da su djelovali na tom području, međutim, oni su se kretali na području poznatijem kao "Osoje". Svjedok je upoznat s činjenicom da je tužitelj prije 15-ak godina sa svojom majkom i užom rodbinom sklopio ugovor o diobi suvlasničke zajednice na temelju kojeg je predmetna nekretnina pripala tužitelju. Svjedok DĆ, stric tužitelja je potpisnik predmetnog ugovora o diobi suvlasničke zajednice. Naveo je da prilikom sklapanja istog nije bilo nikakvih nesuglasica, da je predmetna nekretnina pripala tužitelju i da treće osobe ne polažu nikakva prava na predmetnu nekretninu.

8.2. Svjedoci su posebno naveli i jasno obrazložili pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu obitelji prednika tužitelja. Na tom području da su djelovali lugari, ali da nikada nisu sporili vlasništvo prednicima tužitelja, prema njihovim saznanjima, nisu se vodili nikakvi postupci niti su čuli da bi itko treći ometao tužitelja, odnosno njegove pravne prednike u korištenju vlasničkih prava na predmetnoj nekretnini.

8.3. Prihvaćajući iskaze svjedoka kao logične i uvjerljive, koji iskazi potvrđuju tvrdnje i činjenične navode tužitelja, nedvojbenim je utvrđeno da su prednici tužitelja od davnina bili u posjedu sporne nekretnine te da tužitelja odnosno njegove prednike u načinu gospodarenja i korištenja nekretnina nije nitko ometao.

9. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP - a.

10. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedoka, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

11. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svog oca i diobom sa sunasljednicima, te u konačnici dosjelošću budući da su njegovi pravni prednici od pamtivijeka u posjedu iste.

11.1. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

11.2. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja. Provedenim dokazima sud je nedvojbeno utvrdio da je tužitelj osobno i to svojim pravnim prednicima dosjelošću stekao pravo vlasništva na nekretnini koja je predmet ovog postupka. Tužitelj i njegovi prednici kao pošteni posjednici bili su u posjedu nekretnine najmanje 100 godina. Dakle, na temelju članka 159. stavka 3. i 4. ZV-a, tužitelj je dosjelošću stekao vlasništvo nekretnina.

12. Odredbom članka 388. stavka 1. ZV-a propisano je da stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona se prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

13. Ujedno je za navesti da dosjelost u vremenu od 1901. -1940., odnosno nakon 1991. donošenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91 – u daljnjem tekstu ZOVO) do 1. rujna 1980. godine imala su se primijeniti pravna pravila paragrafa 1460 bivšeg OGZ-a, koja pravila su se ranije primjenjivala na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ" broj 86/1946), odnosno koja pravila se danas primjenjuju temeljem Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. godine ("Narodne novine" broj 73/91). Za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bile su potrebne slijedeće pretpostavke: sposobnost stjecatelja, sposobnost stvari da bude u vlasništvu, posjed određene kvalitete i vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 godina ili 40 godina). Rok dosjedanja propisan pravnim pravilima OGZ-a je temeljem pravnog shvaćanja Saveznog vrhovnog suda donesenog na proširenoj sjednici pod brojem 3/60 dana 4. travnja 1960. godine skraćen na 20 godina. Prema odredbi članka 29. ZOVO-a koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. na nekretninama u društvenom vlasništvu se pravo vlasništva nije moglo steći dosjelošću, kao niti prema OGZ-u, međutim, donošenjem Zakona o preuzimanju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" 53/91) stavljena je izvan snage odredba članka 29. ZOVO-a koja nije dopuštala stjecanje na nekretninama u društvenom vlasništvu dosjelošću. Donošenje Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96 u daljnjem tekst: ZVDSP/96) koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997., ključnom odredbom članka 388. stavka 4 ZVDSP/96 propisano je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana.

14. Ustavni sud RH svojim odlukama broj U-I-58/97, U-I-235/97, U-I-237/97, UI- 1053/97 i U-I-1054/97 od 17. studenog 1999. godine ("Narodne novine" broj 137/99) je presudio da osporavana odredba članka 388. stavka 4. ZV-a iz 1996. ima povratno djelovanje sa štetnim posljedicama na prava trećih osoba, pa je ukinuta.

15. Ukinuta odredba članka 388. st. 4. ZVDSP/96 bila je na snazi sve do studenog 1999., jer je prema članku 55. stavku 2. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu RH (NN broj 99/99, 29/02, 49/02 – pročišćeni tekst) ukidanje zakonske odredbe imalo samo učinak ex nunc.

16. Zakon o izmjeni i dopuni ZVDSP-a (NN 114/01 od 20. prosinca 2001. koji je stupio na snagu toga dana) odredbom članka 388. iza stavka 3. ima novi stavak 4. kojim je propisano da u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga.

17. Slijedom prethodne analize ovaj sud primjenjuje odredbu članka 388. stavka 4. ZVDSP/16 koji glasi da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa se i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Ovo se izričito napominje s obzirom da je Republika Hrvatska upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u zemljišnoj knjizi.

18. Sukladno pravnom shvaćanju ESLJP nužna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je neprekidni posjed tužitelja određene kvalitete u propisanom trajanju u koje vrijeme se uračunava i posjed od prije 08. listopada 1991 godine (i kad je riječ o nekretninama u društvenom vlasništvu ) pod uvjetima da je stjecanje nastupilo prije ili za vrijeme važenja odredbe članka 388. stavka 4. ZV-a ukinute odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj UI-58/97 od 17. studenog 1999 godine i da se ne radi o nekretninama u odnosu na koje polažu pravo treće osobe (nacionaliziranim, konfisciranim i slično) s obzirom na stečena subjektivna građanska prava.

19. Dakle, provedenim dokazima tijekom postupka utvrđeno je da je tužitelj osobno i po svojim prednicima posjedovao spornu nekretninu više od 40 godina, da je posjed tužitelja zakonit, istinit i pošten pa je tužitelj dosjelošću stekao vlasništvo sporne nekretnine, neprekidnim posjedovanjem nekretnine unazad najmanje 40 godina, sukladno odredbi članka 159. stavka 4. ZV-a.

20. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

21. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužitelj u posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednika. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

22. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

23. Slijedom navedenog, valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan te utvrditi da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao na temelju dosjelosti, posjedovanjem iste kroz zakonom određeno vrijeme, osobno i putem svojih pravnih prednika.

24. Tužitelj nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 23. rujna 2026.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. Odvj. Mirko Perkušić, Imotski

2. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj