REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2654/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici Marijan Ruždjak, odvjetnik u odvjetničkom društvu Ruždjak i Partneri d.o.o. u Zagrebu i Janjko Grlić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Gajski, Grlić, Prka i partneri d.o.o. u Zagrebu protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, radi utvrđenja, odlučujući o tužiteljičinom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R- 13/2026-2 od 20. veljače 2026., kojima su djelomično potvrđeni, a djelomično preinačeni presuda i rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 1660/2023-64 od 11. studenoga 2025., ispravljeni rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1660/2023-65 od 13. studenog 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e :

Dopušta se tužiteljici podnošenje revizije protiv presude i točaka II. III. i V. rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-13/2026-2 od 20. veljače 2026. zbog slijedećih procesnopravnih i materijalnopravnih pitanja:

„1. Ima li drugostupanjski sud ovlast odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kad preinačuje prvostupanjsku presudu kojom je prvostupanjski sud prihvatio prvopostavljeni tužbeni zahtjev pa o ostalim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevima nije odlučivao?

2. Čini li drugostupanjski sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP te povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kada odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP, bez provođenja rasprave po čl. 373.b ZPP, utvrdivši činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda, a pri tome ne ocjenjujući sve izvedene dokaze niti obrazlažući zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu, a na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoju odluku, ne prihvaća ili ih je drugačije ocjenjuje te je li u takvom slučaju odluka drugostupanjskog suda arbitrarna?

3. Je li u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva i nedopuštenog javnog istupanja drugostupanjski sud preinačavanjem prvostupanjske presude pozivom na čl. 373.a ZPP dužan prilikom odlučivanja provesti test razmjernosti – a) u odnosu na povredu dostojanstva između slobode izražavanja nadređenog u iznošenju stručne kritike (čl. 38. Ustava) i prava na dostojanstvo podređenog (čl. 35. Ustava) i b) u odnosu na javno istupanje između slobode izražavanja tužiteljice i prava na dostojanstvo poslodavca, te obrazložiti je li ograničenje slobode izražavanja prijeko potrebno u demokratskom društvu i jesu li razrješenje i izvanredni otkaz razmjerni legitimnom cilju koji se time želio postići, odnosno je li ograničenjem slobode izražavanja postignuta pravična ravnoteža između javnog interesa i prava na dostojanstvo?

4. Je li dopušten otkaz ugovora o radu na određeno vrijeme za vrijeme važenja Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/2014. i 127/2017.), ako takva mogućnost nije ugovorena?

5. Ocjenjuje li se u postupku koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza osnovanost otkaza u odnosu na povrede radne obveze koje nisu navedene u obrazloženju odluke o otkazu?

6. U situaciji kada je utvrđeno da je tužitelj osoba koja je prijavljivala nepravilnosti kod poslodavca, je li sud ovlašten bez danog obrazloženja ne primijeniti materijalno pravo iz čl. 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i iz čl. 117. st. 2. i 3. Zakona o radu?"

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica je podnijela ovom sudu prijedlog (u dva podneska, putem dva u uvodu označena punomoćnika - odvjetnika) da joj se dopusti podnošenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž R-13/2026-2 od 20. veljače 2026. u dijelu izreke presude zbog niza pravnih pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu. Pitanja glase:

„1. Može li poslodavac donijeti „odluku o razrješenju radnika s dužnosti“ za koje je radnik sklopio ugovor o radu, bez poštivanja odgovarajuće procedure otkazivanja propisane odredbama Zakona o radu, ako radnik ne ulazi u krug osoba iz čl. 4 st. 3 Zakona o radu na koje se ne primjenjuju odredbe o prestanku ugovora o radu, kako je to propisano odredbom čl. 4 st. 4. Zakona o radu?

2. Može li se otkazati ugovor o radu na određeno vrijeme za vrijeme važenja Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 93/14. i 127/17.), ako takva mogućnost nije ugovorena?

3. Može li sud u postupku koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza utvrđivati osnovanost otkaza u odnosu na povrede radne obveze koje nisu navedene u obrazloženju otkaza?

4. Ima li drugostupanjski sud ovlast odlučivati o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kad preinačuje prvostupanjsku presudu kojom je odbijen primarni tužbeni zahtjev, ukoliko prvostupanjski sud nakon usvajanja primarnog tužbenog zahtjeva o ostalim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevima nije niti odlučivao?

5. Da li drugostupanjski sud u sporovima dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva, kada odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP bez provođenja rasprave po čl. 379.b ZPP, u vezi primjene materijalnog prava čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP te iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP, ako je povredu dostojanstva utvrdio samo na temelju subjektivnog osjećaja radnika iz samo jednog kontakta u kojem je od nadređenog primio stručnu kritiku zbog propusta u radu, a nije utvrdio na objektivnim elementima povrede dostojanstva, i to nije obrazložio?

6. Da li drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP te povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kada odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP, bez provođenja rasprave po čl. 379.b ZPP, utvrdivši činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda i pri tome nije ocijenio sve izvedene dokaze niti je obrazložio zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje odlučivanje, ne prihvaća, i drugačije ih ocjeni, ako svoje utvrđenje za preinaku prvostupanjske presude i primjenu materijalnog prava temelji na selektivno odabranim dokazima?

7. Da li je u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva i nedopuštenog javnog istupanja drugostupanjski sud preinačavanjem prvostupanjske presude pozivom na čl. 373.a ZPP dužan provesti test razmjernosti – a) u odnosu na povredu dostojanstva između slobode izražavanja nadređenog u iznošenju stručne kritike (čl. 38. Ustava) i prava na dostojanstvo podređenog (čl. 35. Ustava), b) u odnosu na javno istupanje između slobode izražavanja tužiteljice i prava na dostojanstvo poslodavca, te obrazložiti je li ograničenje slobode izražavanja prijeko potrebno u demokratskom društvu i jesu li razrješenje i izvanredni otkaz razmjerni legitimnom cilju koji se time želio postići, odnosno je li ograničenjem slobode izražavanja postignuta pravična ravnoteža između javnog interesa i prava na dostojanstvo?

8. Da li je u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva drugostupanjski sud ovlašten i može, kada odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP i bez provođenja rasprave po čl.379.b ZPP, čineći bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP i povredu iz čl. 354. st 1. točka 11. ZPP, utvrđivati osnovanost otkaza u odnosu na povrede radne obveze i preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju dokaza koji nisu navedeni u obrazloženju razrješenja i otkaza, i to ne obrazložiti?

9. Da li drugostupanjski sud u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza, kada odlučuje primjenom članka 373.a ZPP, na tužitelja koji je prijavljivao nepravilnosti poslodavca ovlašten ne primijeniti i ne obrazložiti materijalno pravo iz čl. 6. Zakona o zaštiti prijavitelja nepravilnosti i iz čl. 117. st. 2. i 3. Zakona o radu, i da li time čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu članka 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP i povredu čl. 354. st. 1. točka 11. ZPP?

10. Da li je drugostupanjski sud u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza zbog povrede dostojanstva i neovlaštenog javnog istupanja koji se temelje na dva činjenično i pravno različita razloga, ovlašten preinačiti prvostupanjsku presudu u vezi razrješenja samo u odnosu na jedan razlog koji pravno ne predstavlja stvarnu i konkretnu osnovu za razrješenje a drugi ne ocjenjivati i ne obrazlagati, a u vezi izvanrednog otkaza ne ocjenjivati i ne obrazlagati nijedan razlog, odnosno da li time drugostupanjski sud čini bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu članka 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP i povredu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, kada pozivom na čl. 373.a ZPP bez provođenja rasprave po čl. 379.b ZPP utvrdi činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda, pri čemu nije ocijenio sve izvedene dokaze niti je obrazložio zbog čega pojedine dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu, na kojima je prvostupanjski sud utemeljio svoje odlučivanje, ne prihvaća, i drugačije ih je ocijenio, ako svoje utvrđenje za preinaku prvostupanjske presude i primjenu materijalnog prava temelji na selektivno odabranim dokazima, i to ne obrazloži?

11. Da li u vezi sklopljenog Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, nakon imenovanja radnika na reizborno mjesto i sklopljenog Ugovora o radu na određeno vrijeme za poslove reizbornog mjesta, poslodavac može razriješiti radnika s reizbornog mjesta i otkazati Ugovor o radu na određeno vrijeme za vrijeme važenja Zakona o radu (NN broj 93/14, 127/17), ako takva mogućnost nije ugovorena, te zbog povrede radne obveze na reizbornom mjestu izvanredno otkazati i Ugovor o radu na neodređeno vrijeme?

12. Da li u sporovima radi dopuštenosti razrješenja i izvanrednog otkaza, kada drugostupanjski sud odlučuje pozivom na čl. 373.a ZPP bez provođenja rasprave po čl. 379.b ZPP, utvrdivši činjenično stanje drugačije od prvostupanjskog suda, bez obrazloženja dokaze prihvaćene po prvostupanjskom sudu na kojima je prvostupanjski sud temeljio svoje odlučivanje, ne prihvaća, i drugačije ih ocijeni - čini bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP, povredu iz članka 354. st. 1. u vezi čl. 373. ZPP, povredu članka 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. ZPP i povredu čl. 354. st. 1. točka 11. ZPP – kada prihvati dopuštenost Odluke o razrješenju i izvanrednog otkaza Ugovora o radu na određeno vrijeme po čl. 116. ZR radniku koji ne ulazi u krug osoba iz čl. 3. ZR na koje se ne primjenjuju odredbe ZR o prestanku Ugovora o radu iz čl. 4. st. 4 ZR, te dopuštenost izvanrednog otkaza Ugovora o radu na neodređeno vrijeme, ako dopuštenost otkaza tih ugovora temelji na čl. 115. ZR a poslodavac prije otkazivanja nije poštivao zakonsku proceduru otkazivanja i nije odredio otkazni rok?

13. Da li drugostupanjski sud ima ovlasti odlučivanja o eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu kad preinačuje prvostupanjsku presudu kojom je usvojen primarni tužbeni zahtjev, ako prvostupanjski sud nakon usvajanja primarnog tužbenog zahtjeva o ostalim (eventualno kumuliranim) tužbenim zahtjevima nije niti odlučivao?“.

1.2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatra važnim za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, tužiteljica se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske i Ustavnog suda Republike Hrvatske smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.

1.3. Tužiteljica je u prijedlogu navela i da joj je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/1990., 135/1997., 8/1998. - službeni pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - službeni pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - službeni pročišćeni tekst, 76/2010., 85/2010. - službeni pročišćeni tekst, 5/2014. i 69/2017., dalje: Ustav), sadržano i u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, broj 18/1997., 6/1999. – službeni pročišćeni tekst, 8/1999. – ispravak, 14/2002., 1/2006. i 13/2017.) – na pravično suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava) i pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli (čl. 38. Ustava).

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tuženik predlaže isti odbaciti.

3. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da su postavljena pravna pitanja naznačena u izreci rješenja, a na koja se u bitnom svode pitanja i obrazlaganje povrede temeljnih prava u prijedlogu tužiteljice, važna u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer je riječ o pravnim pitanjima odlučnima za rješenje ovoga spora, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, kao i za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3.1. Pri tom je ovaj sud posebno imao na umu u prijedlogu istaknute razloge važnosti pojedinih pitanja i to da u odnosu na prvo pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev- 1388/2021-2 od 25. siječnja 2022., a u odnosu na drugo pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-637/2023-2 od 23. siječnja 2024., dok za treće pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u praksi Ustavnog suda Republike Hrvatske - odluka poslovni broj U-III-2210/2016 od 21. prosinca 2021. Nadalje, u odnosu na četvrto pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u praksi revizijskog suda poslovni broj Revr-852/05-2 od 14. lipnja 2006. i Revr-9/08-2 od 2. travnja 2008., dok za peto pitanje pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj odluci odstupa od pravnog shvaćanja izraženog u odluci ovog suda poslovni broj Rev-651/2021-3 od 30. listopada 2023. U odnosu na šesto označeno pravno pitanje ovaj sud smatra da se radi o pitanju važnom za razvoj prava kroz sudsku praksu u pogledu zaštite prava prijavitelja nepravilnosti, a na što ukazuju i odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U -III- 727/1997 od 10. siječnja 2001. i U-III-2210/2016 od 21. prosinca 2021. koje u prijedlogu apostrofira tužiteljica.

4. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

5. U odnosu na ostala pravna pitanja, uzima se da je prijedlog predlagateljice za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić