REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3028/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatske ceste d.o.o., Zagreb, Vončinina 3, OIB: 55545787885, protiv tuženika Županijske ceste Split d.o.o., Split, R. Boškovića 22, OIB: 44118999421, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1335/2025-2 od 22. siječnja 2026., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-390/2023 od 13. veljače 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1335/2025-2 od 22. siječnja 2026., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-390/2023 od 13. veljače 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio pravna pitanja koja glase:
„1. Može li sud u regresnoj parnici između upravitelja javne ceste i osobe kojoj je upravitelj javne ceste povjerio radove građenja i/ili rekonstrukcije i/ili održavanja odbiti primijeniti intervencijski efekt pravomoćne presude donesene u prethodnoj parnici, te ponovno utvrđivati činjenice i odlučiti suprotno utvrđenjima iz presude koja proizvodi intervencijski efekt?
2. Može li upravitelj javne ceste odgovarati za štetu sudioniku u prometu zbog stanja javne ceste ako je pravna ili fizička osoba, kojoj je upravitelj javne ceste povjerio radove građenja i/ili rekonstrukcije i/ili održavanje javne ceste, obavljala povjerene poslove sukladno pozitivnim propisima RH, imajući u vidu odredbe čl. 1108. ZOO, čl. 33. st. 1. i st. 2. Zakona o cestama i čl. 16. Zakona o cestama?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tužitelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka povrijeđeno temeljno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tužitelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, prije svega valja istaknuti kako navedeno pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud odbio primijeniti intervencijski efekt pravomoćne presude, te ponovno utvrđivao činjenice i odlučio suprotno utvrđenjima iz presude koja proizvodi intervencijski efekt.
7. Naime, iz činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da je u štetnom događaju od 14. listopada 2012. vozilo oštećenice VS naletjelo na kamen na cesti, te da je u postupku koji je oštećenica vodila protiv ovdje tužitelja, a o kojem je postupku bio obaviješten ovdje tuženik kao treća osoba, donesena pravomoćna presuda na temelju koje je ovdje tužitelj oštećenici bio obvezan isplatiti iznos naknade imovinske i neimovinske štete nastale u navedenom štetnom događaju. Međutim, iako je u navedenom postupku utvrđeno kako tužitelj nije postupio sukladno svojoj zakonskoj obvezi i redovito vršio ophodnju državnih cesta radi redovitog održavanja, pa tako niti otklonio predmete koji su se nalazili na cesti (odronjeno kamenje), iz obrazloženja odluka nižestupanjskih sudova ne proizlazi da se u navedenom postupku raspravljalo o tome je li ovdje tuženik uredno izvršavao svoje obveze preuzete ugovorom sklopljenim s ovdje tužiteljem, pa tako niti da bi se intervencijski učinak presude protezao i na navedenu okolnost.
8. S time u svezi, valja istaknuti kako se intervencijski učinak presude, u smislu odredbe čl. 208.a st. 1. ZPP, očituje na način da je sud u budućoj parnici (između jedne od stranaka iz prethodne parnice i treće osobe na koju se učinak odnosi) vezan ne samo za izreku odluke donesene u prethodnoj parnici, već i za činjenična i pravna utvrđenja na kojima se izreka te odluke zasniva. U konkretnom slučaju, navedeno znači da tuženik, na kojeg se odnosi intervencijski učinak presude donesene u prethodnoj parnici, u ovom postupku ne može isticati one prigovore koje je bio ovlašten isticati prema oštećeniku neposredno, dakle prigovore koji se tiču opsega odgovornosti, osnovanosti zahtjeva i visine štete, a koje je stajalište izraženo i u odluci ovog suda broj Rev-671/2021 od 28. studenog 2023. na koju je tužitelj ukazao u svojem prijedlogu.
9. S obzirom da je u ovom postupku odlučnu okolnost predstavljala činjenica je li tuženik neuredno izvršavao poslove koji su mu bili povjereni ugovorom sklopljenim s tužiteljem, a koju okolnost sud u prethodnoj parnici nije utvrđivao, niti se radi o prigovoru koji bi se mogao isticati neposredno prema oštećeniku, to u pogledu navedene okolnosti nije bilo mjesta primjeni pravila o intervencijskom učinku, na što je u pobijanoj odluci ispravno ukazao sud drugog stupnja. Iz navedenih razloga, ocijenjeno je kako odgovor na postavljeno pitanje nije važan za odluku u ovom sporu, pri čemu niti u citiranoj odluci ovog suda, na koju je tužitelj ukazao kao razlog važnosti, nije izraženo pravno shvaćanje koje bi bilo u nesuglasju sa pravnim shvaćanjem izraženim u pobijanoj odluci.
10. U pogledu drugog postavljenog pitanja sadržanog u prijedlogu tužitelja, valja naglasiti kako odgovor na navedeno pitanje također nije važan za odluku u ovom sporu u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, budući da se odnosi na pitanje odgovornosti upravitelja javne ceste za štetu sudioniku u prometu, a što nije predmet postupka u ovoj pravnoj stvari.
11. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
12. Ocjena je ovoga suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da pobijana odluka drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, pa tako i u pogledu primjene intervencijskog učinka u konkretnom slučaju, a kako je prethodno obrazloženo. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
13. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
