Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj: Kž-506/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Srebrenke Šantić, kao predsjednice vijeća te Saše Cvijetića i Sandre Juranović, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Dragane Umiljenović, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog AG, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog AG, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-761/2026, K-600/2026-14 od 18. kolovoza 2026., u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba okrivljenog AG odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kv-761/2026, K- 600/2026-14 od 18. kolovoza 2026. pod točkom I. izreke je na temelju odredbe članka 127. stavka 4., članka 125. stavka 1. točke 7. i članka 133. stavka 1. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. , 74/25. i 13/26. – dalje u tekstu: ZKP/08.) ukinut istražni zator protiv okrivljenog AG te je određeno da se okrivljenik ima odmah pustiti na slobodu.

1.1. Točkom II. izreke pobijanog rješenja su na temelju odredbe članka 98.a, članka 98. stavka 1. i stavka 2. točke 4. i 5. te stavka 6. i 7., članka 99. stavka 4. i 5., članka 100. stavka 2. i članka 101. stavka 2., u svezi članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. okrivljenom AG određene samostalne mjere opreza i to: mjera opreza zabrane približavanja oštećenom MG na razdaljinu manju od 100 metara te mjera opreza zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s oštećenim MG, a okrivljeni AG je ujedno upozoren da je nepridržavanje samostalnih mjera opreza kazneno djelo.

2. Protiv citiranog rješenja žalbu je izjavio okrivljeni AG putem branitelja Tonija Primorca, odvjetnika iz Rijeke, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene zakona, s prijedlogom da vijeće Županijskog suda u Rijeci uvaži žalbu te pobijano rješenje preinači u točki II. izreke na način da se protiv imenovanog okrivljenika ne određuju mjere opreza, podredno, da ukine točku II. izreke pobijanog rješenja i predmet u tom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba okrivljenog AG nije osnovana.

4. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju u odnosu na okrivljenog AG pravilno i potpuno utvrdio postojanje razloga za primjenu samostalnim mjera opreza te je za svoja utvrđenja iznio potpune, jasne i valjane razloge koje ovaj sud u cijelosti prihvaća.

5. Iako se to žalbom ne dovodi u pitanje, prvenstveno je za istaknuti da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju pravilno utvrdio postojanje osnovane sumnje da je okrivljeni AG počinio kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 2. KZ/11., a što proizlazi iz sadržaja optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Rijeci broj KO-DO-393/2026 od 10. lipnja 2026. sada potvrđene rješenjem optužnog vijeća Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kov-302/2026 od 12. lipnja 2026., i dokaza na kojima se ista temelji, kao osnovne zakonske pretpostavke za opstojnost samostalnih mjera opreza temeljem osnove iz članka 123. stavka 1. ZKP/08.

6. Protivno žalbenim navodima, iako je okrivljeni AG kazneno neosuđivana osoba, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da na strani imenovanog okrivljenika u konkretnom slučaju i nadalje postoje okolnosti koje predstavljaju poseban uvjet za opstojnost istražnog zatvora iz zakonske osnove predviđene u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a samim time i za opstojnost samostalnih mjera opreza iz članka 98.a ZKP/08., odnosno opasnost od ponavljanja kaznenog djela. Prvostupanjski sud iteracijsku opasnost pravilno pronalazi u samom načinu počinjenja kaznenog djela, pri čemu je okrivljeni AG osnovano sumnjiv da je pri počinjenju terećenog kaznenog djela iskazao znatan stupanj agresivnosti, drskosti te upornosti i kriminalne volje na štetu njegovog susjeda koji i dalje osjeća strah i nelagodu od okrivljenika. Pored navedenog, također je za istaknuti da je riječ o prekršajno kažnjavanoj osobi.

6.1. Nadalje, ispravno je prvostupanjski sud u točki 18. obrazloženja pobijanog rješenja utvrdio da okrivljeni AG progredira na način da sada čini kaznena djela na štetu osobne slobode drugih osoba. Ovdje nije u pravu žalitelj kada navodi da progresija u kaznenoj djelatnosti pretpostavlja raniju kaznenu djelatnost od koje bi se napredovalo. Ovo stoga što se i kod prekršaja radi o kažnjivim tj. protupravnim postupanjima. Unatoč tome što je okrivljenik ranije prekršajno kažnjavan za prekršaje iz područja sigurnosti prometa na cestama, sada se javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela, a to konkretno znači da ranije izrečene prekršajne sankcije nisu na njega u dovoljnoj mjeri utjecale na način da poštuje pozitivne zakonske propise te da se suzdrži od protupravnog postupanja, već upravo suprotno, sada se javlja kao osnovano sumnjiv za počinjenje kaznenog djela.

6.2. Iako je riječ o prekršajima iz područja sigurnosti prometa na cestama, a ne o prekršajima koji sadrže element nasilja, činjenica da je okrivljeni AG prekršajno kažnjavana osoba predstavlja indikativnu vrijednost za procjenu rizika te obrasca ponašanja okrivljenika, što uz sve prethodno navedeno nedvojbeno govori u prilog postojanju realne i predvidive iteracijske opasnosti koja postoji na strani okrivljenika, a iz pobijanog rješenja je razvidno da navedeno nije jedina okolnost na kojoj se temelji odluka o određivanju samostalnih mjera opreza.

6.3. Žalbeni navodi da uzimanje propisane terapije od strane okrivljenika nije okolnost koja govori protiv okrivljenika, već element liječenja i preuzimanja kontrole nad vlastitim ponašanjem nisu od utjecaja na pravilnost pobijane odluke, sve imajući u vidu da da je okrivljeni AG osnovano sumnjiv da je kazneno djelo počinio pod utjecajem alkohola istovremeno uzimajući terapiju Normabel i Subotex, dakle lijekove koji djeluju na središnji živčani sustav te koji mogu utjecati na sposobnost prosuđivanja i kontrole ponašanja.

7. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud zaključuje da je okrivljeniku isključivo radi isteka rokova trajanja istražnog zatvora potrebno odrediti samostalne mjere opreza. Iz obrazloženja pobijanog rješenja je nedvojbeno jasno da prvostupanjski sud smatra da kod okrivljenika i nadalje postoj iteracijska opasnost te da u konkretnom slučaju radi potrebe zaštite žrtve postoji očita potreba za primjenom samostalnih mjera opreza.

8. Nadalje, a imajući u vidu postojanje visokog stupnja opasnosti od ponavljanja kaznenog djela u odnosu na okrivljenog AG, težinu kaznenog djela za koje se okrivljeni tereti, propisanu kaznu za to kazneno djelo te kaznu koja se može očekivati ako okrivljenik bude proglašen krivim, kao i potrebu za zaštitom žrtve do okončanja predmetnog kaznenog postupka, a neovisno o činjenici da je okrivljenik u istražnom zatvoru proveo tri mjeseca, ovaj sud je mišljenja da je određivanje samostalnih mjera opreza kao mjera ograničavanja slobode okrivljenika u konkretnom slučaju razmjerna naravi potrebe za ograničenjem, stoga nije u pravu žalitelj da je u konkretnom slučaju povrijeđeno načelo razmjernosti.

8.1. Također je za istaknuti da ovaj drugostupanjski sud smatra da određene samostalne mjere opreza nisu opterećujuće prema okrivljeniku i nerazmjerne svrsi koja se istima postiže, sve imajući u vidu vidu motivaciju optuženika na činjenje kaznenih djela prema oštećeniku, prirodu njihovog odnosa, kao i njegovu usmjerenost na oštećenika te visok stupanj upornosti u kriminalnoj aktivnosti.

9. Žalbeni navodi da je mjera opreza zabrane približavanja neprovediva jer se okrivljenik sa oštećenikom, s obzirom da je riječ o susjedima, bez ikakvog svog htijenja može naći bliže od 100 metara od oštećenika nisu od značaja za ocjenu pravilnosti i opravdanosti izrečene mjere. Ovo prednje iz razloga što je za ocjenu postupanja okrivljenika odnosno eventualnog kršenja samostalne mjere opreza od značaja njegovo ponašanje i postojanje voljnog elementa, a ne sama mogućnost slučajnog susreta sa oštećenikom te će se eventualno kršenje samostalne mjere opreza u slučaju susreta na razdaljini manjoj od 100 metara utvrđivati prema svim relevantnim okolnostima konkretnog susreta. Stoga okolnost da bi se okrivljenik i oštećenik, zbog blizine mjesta stanovanja, mogli slučajno naći na udaljenosti manjoj od 100 metara sama po sebi ne dovodi u pitanje provedivost niti svrhu izrečene samostalne mjere opreza.

10. Zaključno, nije od utjecaja ni žalbeni navod da izreka pobijanog rješenja ne sadrži izričitu odluku o tome do kada mogu trajati određene samostalne mjere opreza. Naime, trajanje mjere opreza nije prepušteno neograničenom trajanju niti ovisi isključivo o sadržaju izreke pobijanog rješenja, već su za navedeno zakonom propisani uvjeti i vremenska ograničenja trajanja, kao i obveza njihova periodičnog preispitivanja. Stoga sama činjenica da u izreci nije posebno naznačen krajnji rok trajanja mjere ne dovodi, sama za sebe, u pitanje njezinu određenost i zakonitost, budući da se pitanje trajanja mjere uređuje neposrednom primjenom mjerodavne zakonske odredbe i to članka 98. stavka 7. ZKP/08. koju prvostupanjski sud u točki 20. obrazloženja pobijanog rješenja pravilno i citira.

11. Kako pored navedenog pobijano rješenje ne trpi povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., to je odlučeno kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

U Rijeci 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Srebrenka Šantić