REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-355/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ..., iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Ivi Kaselj Šabić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Osijek I, protiv tuženika ŠS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Petru Krniću, odvjetniku u Slavonskom Brodu, radi regresa – isplate, rješavajući žalbe tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, od 19. prosinca 2024., poslovni broj: P-588/2024-3, u sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika JS iz [adresa] kao neosnovana , a prihvaća se žalba tužitelja ... [adresa], te se presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-588/2024-3 od 19. prosinca 2024.:

a) potvrđuje u točki I. izreke,

b) preinačuje u točkama II. i III. izreke tako da se sudi:

"Tuženik ŠS iz [adresa] je dužan tužitelju ... [adresa] , pored iznosa od 4.857,60 eura dosuđenog točkom I. izreke prvostupanjske presude, isplatiti daljnji iznos od 4.266,83 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 13. travnja 2010. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, te mu naknaditi troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.795,83 eura, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku JS da tužitelju ... [adresa] nadoknadi troškove žalbe u iznosu od 490,74 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika ŠS iz [adresa] za nadoknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Tuženik ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je tužitelju ..., [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], na ime regresa isplatiti ukupan iznos od 4.857,60 eur (slovima: četiri tisuće osamsto pedeset sedam eura i šezdeset centi) sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 13. travnja 2010. do isplate.

II. Tužitelj ..., [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], dužan je tuženiku ŠS OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.432,75 eur (slovima: jedna tisuća četiristo trideset dva eura i sedamdeset pet centi) u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. tužitelj tuženiku

III. S viškom tužbenog zahtjeva u iznosu 4.266,83 eur, tužitelj se odbija."

2. Protiv prvostupanjske presude pravovremene žalbe podnijeli su tužitelj i tuženik, oboje zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08.

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP).

3. Tužitelj pobija presudu u odbijajućem dijelu pod točkom III. izreke, te u odluci o troškovima postupka.

3.1. U žalbi u bitnome osporava zaključak prvostupanjskog suda da je oštećenik IS doprinio nastanku štete u ukupnom omjeru od 80%, od čega 50% zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem, a 30% zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa.

3.2. U odnosu na doprinos zbog pristanka na vožnju s alkoholiziranim vozačem tužitelj smatra da izvedeni dokazi ne daju osnovu za zaključak da je oštećenik znao ili mogao znati da je tuženik bio pod utjecajem alkohola. Poziva se na iskaz oštećenika saslušanog na ročištu 27. ožujka 2013., koji je naveo da nije vidio tuženika da konzumira alkohol, da po mirisu nije mogao zaključiti da je tuženik alkoholiziran, te da tuženik pri odlasku prema vozilu nije pokazivao znakove alkoholiziranosti. Ističe da tijekom postupka nisu izvedeni drugi dokazi na okolnost je li oštećenik mogao prepoznati alkoholiziranost tuženika, pa smatra da je zaključak o njegovu doprinosu od 50% zbog pristanka na takvu vožnju protivan rezultatima dokaznog postupka.

3.3. Tužitelj nadalje osporava način na koji je prvostupanjski sud utvrdio ukupni doprinos oštećenika. Navodi da prilikom isplate naknade štete oštećeniku i HZZO- u nije bilo sporno da je već uračunao doprinos oštećenika od 20% zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa. Stoga smatra da prvostupanjski sud pri obračunu nije mogao ponovno zanemariti već izvršeno umanjenje, već je pri utvrđenom ukupnom doprinosu morao uzeti u obzir prethodno obračunatih 20%.

3.4. Osporava i utvrđenu visinu neimovinske štete oštećenika, smatrajući da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri vrednovao vrstu i težinu zadobivenih ozljeda, koje su bile osobito teške i opasne po život.

3.5. Ujedno ističe da je u ovom predmetu ranija prvostupanjska presuda bila ukinuta rješenjem drugostupanjskog suda poslovni broj: Gž-1292/2013-2 od 28. siječnja 2015., te da je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi utvrđivanja činjenica odlučnih za ocjenu doprinosa oštećenika. Smatra da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku nepotrebno provodio dodatna vještačenja koja nisu bila određena uputom drugostupanjskog suda, čime je postupak nepotrebno produljen i prouzročeni su dodatni troškovi.

3.6.Tužitelj pobija i odluku o troškovima postupka. Smatra da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio uspjeh stranaka u sporu te da je tuženiku neosnovano priznao pojedine troškove, među ostalim trošak prometnog vještačenja, dva medicinska vještačenja koja su, prema njegovu stajalištu, sadržajno ista, kao i trošak konferencije sa strankom. Prigovara i primjeni Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja se primjenjuje od studenoga 2023. na parnične radnje poduzete prije njezina stupanja na snagu.

3.7. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uključujući zahtjev za naknadu troškova postupka, a podredno, u slučaju ponovnog ukidanja presude i vraćanja predmeta na ponovno suđenje, predlaže da se predmet dodijeli u rad drugom sucu.

4. Tuženik pobija presudu u dijelu pod točkom I. izreke kojim mu je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 4.857,60 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 13. travnja 2010.

4.1. U žalbi u bitnome osporava način na koji je prvostupanjski sud utvrdio visinu regresne tražbine. Smatra da je od utvrđenog iznosa regresa od 68.768,00 kn, odnosno 9.127,08 eura, trebalo odbiti doprinos oštećenika LS od 80%, slijedom čega bi tužitelju mogao pripasti najviše iznos od 1.824,67 eura. Ističe da je prvostupanjski sud pogrešno doprinos oštećenika obračunavao u odnosu na ukupne troškove njegova liječenja, umjesto da iznos koji odgovara visini dvanaest prosječnih plaća u Republici Hrvatskoj umanji za utvrđeni doprinos oštećenika.

4.2. Nadalje osporava pravilnost i potpunost nalaza i mišljenja medicinskog vještaka dr. Zorana Jukića od 2. travnja 2024., navodeći da je zadatak vještaka bio utvrditi jesu li troškovi iskazani u računima ... u uzročnoj vezi s liječenjem ozljeda koje je IS zadobio u prometnoj nezgodi 3. ožujka 2008.

4.3. Smatra da takav zaključak nije bilo moguće pouzdano donijeti jer u spisu nedostaje dio medicinske dokumentacije, osobito dokumentacija o liječenju na traumatološkom odjelu, kasnijim kontrolnim pregledima, fizijatrijskoj terapiji i rehabilitaciji. Stoga drži da bez potpune medicinske dokumentacije nije bilo moguće zaključiti da su svi medicinski postupci navedeni u troškovniku HZZO-a bili u uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenima u predmetnoj prometnoj nezgodi.

4.4. Tuženik posebno osporava pojedine stavke troškova liječenja, ukazujući na primjenu određenih lijekova, provođenje pretraga na hepatitis, alkohol i droge te drugih dijagnostičkih postupaka za koje smatra da nisu povezani s liječenjem ozljeda iz predmetnog štetnog događaja. Ukazuje i na stavke troškovnika označene šiframa iz kojih, prema njegovu mišljenju, nije moguće utvrditi o kojem se medicinskom postupku ili lijeku radi.

4.5. Posebno osporava troškove rehabilitacije oštećenika u trajanju od 25 dana uz hotelski smještaj, smatrajući da nije obrazloženo postojanje medicinske indikacije za takav oblik liječenja, te da troškovi medicinski neopravdanog liječenja ne mogu teretiti tuženika.

4.6. Poziva se i na dopunski nalaz i mišljenje vještaka dano na ročištu 8. studenoga 2024., navodeći da je vještak potvrdio kako nedostaje dio medicinske dokumentacije te da su određeni medicinski postupci i terapija bili povezani s ranijim psihičkim tegobama oštećenika i liječenjem povezanim s alkoholom i drogama. Smatra da je troškove takvog liječenja trebalo izdvojiti iz ukupnih troškova koji se potražuju od tuženika.

4.7. Tuženik osporava i zaključke u vezi s fizičkim bolovima i strahom oštećenika, pozivajući se na primijenjenu terapiju i alkoholiziranost oštećenika u vrijeme štetnog događaja.

4.8. Zaključno smatra da je prvostupanjski sud, unatoč nedostacima medicinske dokumentacije i primjedbama na nalaz i mišljenje vještaka, neosnovano prihvatio troškove liječenja na kojima je utemeljio dosuđeni regresni iznos.

4.9. Predlaže ukinuti pobijani dio presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi utvrđenja stvarnih i medicinski opravdanih troškova liječenja oštećenika, odnosno preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka.

5. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5.1. Žalba tužitelja je osnovana, žalba tuženika nije osnovana.

6. Pravilno tužitelj u žalbi navodi da je prilikom donošenja prvostupanjske presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP).

7. Naime, prvostupanjski sud u točki 34. obrazloženja pobijane presude navodi da iz nalaza oba medicinska vještaka proizlazi da troškovi liječenja iskazani u računima ... odgovaraju ozljedama i stanju oštećenika LS, te da su u uzročnoj vezi s tim ozljedama, nakon čega zaključuje da je tužitelj ... osnovano mogao isplatiti iznos od 21.202,30 eura/159.748,72 kn.

7.1. Međutim, navedeni zaključak ne proizlazi u cijelosti iz izvedenih dokaza jer je medicinski vještak dr. Zoran Jukić prilikom usmenog očitovanja na nalaz i mišljenje naveo da u spisu nedostaje dio medicinske dokumentacije o liječenju oštećenika, te je u odnosu na pojedine dijagnostičke i terapijske postupke i lijekove izrazio rezervu glede njihove povezanosti s ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nesreći.

7.2. Stoga razlozi prvostupanjskog suda u tom dijelu nisu u cijelosti suglasni sadržaju izvedenih dokaza.

8. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu jer je prvostupanjski sud izveo sve dokaze potrebne za donošenje odluke, pa su ispunjene pretpostavke za odlučivanje primjenom članka 373.a ZPP-a.

9. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a žalbenim navodima se ne osporava:

- da se prometna nesreća dogodila 3. ožujka 2008. u 22,55 sati u [adresa] kada je tuženik upravljao osobnim vozilom [obrt] registarske oznake [registarska oznaka] pod utjecajem alkohola u koncentraciji od najmanje 2,02 g/kg, izgubio kontrolu nad vozilom te je vozilom udario u stablo, a potom u zid kuće;

- da se oštećenik IS nalazio u vozilu kao suvozač te da je u prometnoj nesreći zadobio osobito teške i po život opasne tjelesne ozljede;

da je tuženik zbog predmetnog štetnog događaja pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj K-205/08-13 od 9. veljače 2009.;

- da je vozilo kojim je upravljao tuženik u vrijeme štetnog događaja bilo osigurano kod tužitelja od automobilske odgovornosti;

- da je tužitelj oštećeniku IS na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 5.181,50 eura/39.040,00 kn, a ... na ime troškova njegova liječenja iznos od 16.912,43 eura/127.426,70 kn;

- da je tužitelj navedene iznose prilikom isplate umanjio za 20% smatrajući da je oštećenik u tom omjeru pridonio vlastitoj šteti zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa;

- da oštećenik IS u vrijeme prometne nesreće nije koristio sigurnosni pojas;

- da je oštećenik IS prije štetnog događaja konzumirao alkohol te da se prije vožnje nalazio u društvu u kojem se konzumirao alkohol;

- da je tuženik prije predmetne vožnje konzumirao alkohol;

- da je prosječna mjesečna neto plaća po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske prema podacima koji se nalaze u spisu iznosila 760,37 eura/5.729,00 kn.

10. Iz nalaza medicinskih vještaka dr. Damira Roško i dr. Zorana Jukića nadalje proizlazi da je oštećenik IS u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio serijski prijelom rebara od drugog do desetog rebra desno i četvrtog do petog rebra lijevo, izljev krvi i zraka u desno prsište, traumatski šok, natučenje desnog pluća, prijelom desne nadlaktične kosti, prijelom gornje i donje grane desne stidne kosti te razdorno-gnječnu ranu glave obostrano sljepoočno.

11. Iz nalaza istih vještaka proizlazi i da je nekorištenje sigurnosnog pojasa utjecalo na karakter i težinu zadobivenih ozljeda. Oba vještaka suglasna su da bi ozljede bile manjeg intenziteta da je oštećenik koristio sigurnosni pojas, pri čemu se njihove ocjene razlikuju samo glede toga na koje se pojedine ozljede takav utjecaj odnosi.

12. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio postojanje uzročne veze između nekorištenja sigurnosnog pojasa i povećanja štete koju je oštećenik pretrpio, dok je pitanje u kojem omjeru ta okolnost, zajedno s ostalim okolnostima njegova ponašanja, predstavlja doprinos vlastitoj šteti pitanje pravilne primjene materijalnog prava.

13. Sporno je, dakle, je li i u kojem omjeru oštećenik IS pridonio vlastitoj šteti, koji je iznos naknade štete tužitelj osnovano isplatio oštećeniku i ... te, slijedom toga, do kojeg iznosa tužitelj ima pravo regresa prema tuženiku.

14. Prema članku 24. stavku 1. točki 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05 – dalje: ZOOP) osigurana osoba gubi prava iz osiguranja ako je vozač upravljao vozilom pod utjecajem alkohola iznad ugovorene granice. Prema stavku 3. istoga članka, u slučaju gubitka prava iz osiguranja iz stavka 1. točke 4. toga članka društvo za osiguranje ima pravo od osobe odgovorne za štetu na naknadu isplaćenog iznosa štete, kamata i troškova, najviše do iznosa 12 prosječnih neto plaća prema posljednjem službenom izvješću ....

15. Kako je tuženik upravljao vozilom pod utjecajem alkohola u koncentraciji od najmanje 2,02 g/kg, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik izgubio prava iz osiguranja, te da tužitelj ima pravo od njega zahtijevati naknadu iznosa koji je osnovano isplatio oštećeniku i ..., ali najviše do zakonom propisane visine.

16. Neosnovano tuženik u žalbi smatra da bi doprinos oštećenika trebalo odbiti od iznosa 12 prosječnih neto plaća.

17. Iznos iz članka 24. stavka 3. ZOOP-a predstavlja zakonom propisanu najvišu granicu regresne obveze osigurane osobe, a ne iznos štete od kojeg se utvrđuje doprinos oštećenika.

18. Stoga je za odluku o visini regresnog zahtjeva potrebno najprije utvrditi visinu štete za koju je tužitelj osnovano izvršio isplatu oštećeniku i ..., te od tako utvrđene štete odbiti doprinos oštećenika vlastitoj šteti. Ako tako utvrđeni iznos prelazi iznos 12 prosječnih neto plaća, tuženik odgovara do najvišeg iznosa propisanog člankom 24. stavkom 3. ZOOP-a, a ako je taj iznos niži, tuženik odgovara samo do visine tako utvrđene štete.

19. Prema članku 1092. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 – dalje: ZOO), oštećenik koji je pridonio da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila ima pravo samo na razmjerno sniženu naknadu.

20. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je oštećenik IS pridonio vlastitoj šteti, ali nije pravilno ocijenio visinu toga doprinosa.

21. Nije sporno da oštećenik u vrijeme prometne nesreće nije koristio sigurnosni pojas, a iz provedenih vještačenja proizlazi da je ta okolnost utjecala na težinu i opseg zadobivenih ozljeda.

22. Međutim, doprinos oštećenika nije pravilno određivati tako da se za svaku pojedinu okolnost njegova ponašanja odredi zaseban postotak, a zatim ti postoci mehanički zbroje, već je potrebno sve okolnosti njegova ponašanja ocijeniti u njihovoj međusobnoj povezanosti i prema njihovom značenju za nastanak odnosno povećanje štete.

23. Oštećenik IS iskazao je da je prije štetnog događaja popio nekoliko piva i nešto rakije, te da se prije vožnje nalazio u svojoj kući u društvu više osoba koje su konzumirale alkohol. Istodobno je iskazao da nije vidio je li tuženik konzumirao alkohol te da na tuženiku prilikom odlaska prema vozilu nije primijetio znakove alkoholiziranosti.

24. S druge strane, tuženik je iskazao da je prije vožnje konzumirao alkohol kod IS te da je IS to mogao vidjeti, a prvostupanjski sud u tom je dijelu poklonio vjeru iskazu tuženika.

25. Nije odlučno je li oštećenik mogao procijeniti točan stupanj alkoholiziranosti tuženika, već je odlučno da je, prema činjeničnom utvrđenju prvostupanjskog suda koje prihvaća i ovaj sud, mogao vidjeti da je tuženik prije vožnje konzumirao alkohol, a unatoč tome je pristao na vožnju s njim.

26. Okolnost da je oštećenik prije štetnog događaja i sam konzumirao alkohol sama za sebe ne predstavlja njegov doprinos nastanku prometne nesreće niti je dokazano da je njegova alkoholiziranost bila u uzročnoj vezi s nastankom i opsegom zadobivenih tjelesnih ozljeda.

27. Međutim, navedena okolnost nije bez značaja pri cjelovitoj ocjeni njegova ponašanja prije štetnog događaja. Vlastita konzumacija alkohola ne može oštećeniku ići u prilog pri ocjeni je li postupao s potrebnom pažnjom prilikom donošenja odluke da pristane na takvu vožnju, neovisno o tome je li mogao procijeniti stupanj alkoholiziranosti tuženika.

28. S druge strane, neposredni uzrok prometne nesreće bilo je postupanje tuženika koji je upravljao vozilom s najmanje 2,02 g/kg alkohola u krvi, izgubio kontrolu nad vozilom, te prouzročio udar vozila u stablo, a potom u zid. Oštećenik IS svojim ponašanjem nije pridonio nastanku prometne nesreće, već nastanku odnosno povećanju vlastite štete.

29. Ocjenjujući sve navedene okolnosti u njihovoj međusobnoj povezanosti, ovaj sud cijeni da je oštećenik IS vlastitoj šteti pridonio u ukupnom omjeru od 50%.

29.1. Pri tome je uzeto u obzir da oštećenik IS nije koristio sigurnosni pojas, za koji je provedenim vještačenjima utvrđeno da bi umanjio težinu odnosno opseg zadobivenih ozljeda, zatim da je pristao na vožnju s tuženikom nakon boravka u društvu u kojem se konzumirao alkohol i u kojem je i sam konzumirao alkohol, kao i da je tuženik prije vožnje konzumirao alkohol.

29.2. Činjenica da je i oštećenik IS prethodno konzumirao alkohol ne cijeni se kao samostalan uzrok nastanka prometne nesreće, niti je utvrđeno da je njegova alkoholiziranost bila u uzročnoj vezi s nastankom ili težinom zadobivenih ozljeda. Ta je okolnost od značaja isključivo pri ocjeni njegova ponašanja prilikom donošenja odluke da u opisanim okolnostima pristane na vožnju s tuženikom, pa se njegova tvrdnja da nije uočio da je tuženik konzumirao alkohol ne može promatrati neovisno o činjenici da je i sam prethodno konzumirao alkohol.

29.3. Imajući u vidu značaj i međusobni odnos svih navedenih okolnosti, ovaj sud cijeni da doprinos oštećenika vlastitoj šteti iznosi 50%, pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 1092. ZOO-a kada je taj doprinos utvrdio u ukupnom omjeru od 80%.

30. Nakon utvrđenja doprinosa oštećenika vlastitoj šteti potrebno je ocijeniti koji je iznos naknade štete tužitelj osnovano isplatio IS i ..., jer od visine tako utvrđene štete ovisi prelazi li, nakon njezina umanjenja za doprinos oštećenika od 50%, iznos regresnog potraživanja zakonom propisanu granicu iz članka 24. stavka 3. ZOOP-a.

31. U odnosu na visinu neimovinske štete osnovano tužitelj u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da bi oštećeniku IS pripadala pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 3.085,81 eura/23.250,00 kn.

32. Prema članku 1100. stavku 1. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je prema stavku 2. istoga članka pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade dužan voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

33. Iz nalaza medicinskih vještaka proizlazi da je oštećenik IS u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio serijski prijelom rebara od drugog do desetog rebra desno i četvrtog do petog rebra lijevo, izljev krvi i zraka u desno prsište, traumatski šok, natučenje desnog pluća, prijelom desne nadlaktične kosti, prijelom gornje i donje grane desne stidne kosti te razdorno-gnječnu ranu glave obostrano sljepoočno, dakle brojne osobito teške tjelesne ozljede.

34. Prvostupanjski sud nadalje je pravilno utvrdio da je zbog navedenih ozljeda oštećenik trpio fizičke boli jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 14 dana i slabog intenziteta 90 dana, strah jakog intenziteta jedan dan, srednjeg intenziteta 15 dana i slabog intenziteta 90 dana, te da je kod njega zaostalo trajno smanjenje životne aktivnosti od 10%.

35. Imajući u vidu brojnost i težinu zadobivenih ozljeda, činjenicu da su pojedine ozljede bile po život opasne, trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha, trajne posljedice koje su kod oštećenika zaostale, te tijek njegova liječenja, ovaj sud cijeni da iznos od 3.085,81 eura/23.250,00 kn, koji je prvostupanjski sud utvrdio kao pravičnu novčanu naknadu, nije primjeren težini povrede prava osobnosti oštećenika na tjelesno i duševno zdravlje.

36. Prema ocjeni ovoga suda, pravična novčana naknada za ukupno pretrpljenu neimovinsku štetu oštećenika LS u vrijeme isplate te štete od strane tužitelja iznosi 6.476,88 eura/48.800,00 kn. Navedeni iznos predstavlja jedinstvenu pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, pri čijem su određivanju uzeti u obzir svi navedeni kvalifikatorni elementi iz članka 1100. stavka 2. ZOO-a.

37. Kako je doprinos oštećenika vlastitoj šteti utvrđen u omjeru od 50%, po osnovi neimovinske štete osnovano mu pripada iznos od 3.238,44 eura/24.400,00 kn.

38. Tužitelj je oštećeniku IS na ime naknade neimovinske štete isplatio 5.181,50 eura/39.040,00 kn, pri čemu je taj iznos utvrdio nakon umanjenja naknade za doprinos oštećenika od 20%. Iz toga proizlazi da je tužitelj prilikom isplate ukupnu neimovinsku štetu oštećenika procijenio na 6.476,88 eura/48.800,00 kn, jer isplaćeni iznos od 5.181,50 eura/39.040,00 kn predstavlja 80% toga iznosa.

39. Kako je i prema ocjeni ovoga suda pravična novčana naknada za ukupnu neimovinsku štetu oštećenika 6.476,88 eura/48.800,00 kn, ali je njegov doprinos vlastitoj šteti u ovom postupku utvrđen u omjeru od 50%, taj iznos valja umanjiti za utvrđeni doprinos. Stoga naknada neimovinske štete koja odgovara dijelu štete za koji oštećenik nije sam pridonio iznosi 3.238,44 eura/24.400,00 kn, odnosno 50% od ukupno utvrđene pravične novčane naknade od 6.476,88 eura/48.800,00 kn.

40. Slijedom toga, neovisno o tome što je tužitelj oštećeniku stvarno isplatio 5.181,50 eura/39.040,00 kn, u okviru regresnog zahtjeva po ovoj osnovi može od tuženika potraživati 3.238,44 eura/24.400,00 kn, jer samo taj iznos, nakon umanjenja za utvrđeni doprinos oštećenika od 50%, predstavlja dio neimovinske štete za koji postoji regresna obveza tuženika.

41. U odnosu na troškove liječenja oštećenika LS u prvostupanjskom postupku je utvrđeno da su prema računima ... troškovi njegova liječenja iznosili ukupno 21.202,30 eura/159.748,72 kn, dok je tužitelj ... isplatio 16.912,43 eura/127.426,70 kn, nakon što je i te troškove umanjio za doprinos oštećenika koji je sam ocijenio u visini od 20%.

42. Tuženik u žalbi osporava zaključak prvostupanjskog suda da su svi troškovi iskazani u računima ... u uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nesreći. Ukazuje na nedostatak dijela medicinske dokumentacije te na usmeno očitovanje medicinskog vještaka dr. Zorana Jukića u odnosu na pojedine dijagnostičke i terapijske postupke, lijekove i druge troškove sadržane u računima ....

43. Osnovano tuženik ukazuje da iz provedenog medicinskog vještačenja ne proizlazi zaključak prvostupanjskog suda da je baš svaki pojedini trošak iskazan u računima ... u uzročnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem. Vještak dr. Zoran Jukić naveo je da nedostaje dio dokumentacije o liječenju oštećenika, te je izrazio određene rezerve u odnosu na pojedine stavke računa, osobito one koje se odnose na ranije zdravstveno stanje oštećenika.

44. Međutim, iz njegova očitovanja ne proizlazi da je dovedena u pitanje uzročna veza samog bolničkog liječenja s ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nesreći. Vještak je pojasnio da se radilo o bolesniku s izuzetno teškim tjelesnim ozljedama, od kojih ga je većina životno ugrožavala, te da se zbog načina provođenja bolničkog liječenja svi pojedini dijagnostički i terapijski postupci ne evidentiraju u medicinskoj dokumentaciji koju bolesnik dobiva prilikom otpusta ili premještaja, već se u toj dokumentaciji navode važniji zahvati.

45. Iz dokumentacije ... koja se nalazi u prvostupanjskom spisu ovaj sud je utvrdio da se jedan od računa odnosi na bolničko liječenje LS u razdoblju od 4. ožujka do 29. travnja 2008., dakle neposredno nakon prometne nesreće od 3. ožujka 2008., te da taj račun iznosi 17.591,49 eura/132.543,08 kn.

46. Navedeni iznos ne predstavlja ukupne troškove liječenja oštećenika, koji su prema računima ... iskazani u ukupnom iznosu od 21.202,30 eura/159.748,72 kn.

47. Za odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva nije, međutim, potrebno pojedinačno ocjenjivati uzročnu povezanost svake stavke sadržane u računima ..., već je odlučno može li se na temelju provedenih dokaza utvrditi da troškovi liječenja koji su u uzročnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem dosežu iznos koji, nakon umanjenja za doprinos oštećenika od 50% i zajedno s iznosom neimovinske štete iz točke 40. ove odluke, doseže iznos regresnog zahtjeva tužitelja, a koji ne prelazi najviši iznos regresne obveze tuženika propisan člankom 24. stavkom 3. ZOOP-a47.

47.1. Kako tužitelj po osnovi neimovinske štete regresno može potraživati 3.238,44 eura/24.400,00 kn, do iznosa regresnog zahtjeva od 9.124,43 eura/68.748,00 kn preostaje 5.885,99 eura/44.348,00 kn. Budući da se i troškovi liječenja moraju umanjiti za utvrđeni doprinos oštećenika vlastitoj šteti od 50%, za osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti dovoljno je da troškovi liječenja koji su u uzročnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem iznose najmanje 11.771,99 eura/88.696,00 kn, jer nakon njihova umanjenja za 50% preostaje 5.885,99 eura/44.348,00 kn.

48. Prema ocjeni ovoga suda, provedeni dokazi daju dostatnu osnovu za zaključak da troškovi liječenja koji su u uzročnoj vezi s ozljedama zadobivenim u predmetnoj prometnoj nesreći iznose najmanje 11.771,99 eura/88.696,00 kn. Naime, oštećenik IS u prometnoj je nesreći zadobio brojne osobito teške i po život opasne tjelesne ozljede zbog kojih je neposredno nakon štetnog događaja podvrgnut dugotrajnom bolničkom liječenju. Samo račun koji se odnosi na njegovo bolničko liječenje u razdoblju od 4. ožujka do 29. travnja 2008. iznosi 17.591,49 eura/132.543,08 kn., dok su ukupni troškovi liječenja prema računima ... iskazani u još višem iznosu.

49. Navedeni zaključak nije doveden u pitanje ni primjedbama vještaka dr. Zorana Jukića u odnosu na pojedine stavke računa. Naime, njegove se primjedbe odnose na pojedine dijagnostičke i terapijske postupke odnosno lijekove, a ne dovode u pitanje potrebu bolničkog liječenja oštećenika zbog osobito teških i po život opasnih ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći. Imajući u vidu vrstu i težinu tih ozljeda, trajanje bolničkog liječenja, sadržaj provedenog medicinskog vještačenja, te činjenicu da samo navedeni račun za bolničko liječenje iznosi 17.591,49 eura/132.543,08 kn, ovaj sud nalazi utvrđenim da troškovi liječenja koji su u uzročnoj vezi s predmetnim ozljeđivanjem prelaze iznos od 11.771,99 eura/88.696,00 kn, potreban za odluku o osnovanosti postavljenog regresnog zahtjeva. Stoga za odluku u ovom sporu nije bilo potrebno pojedinačno utvrđivati opravdanost svake stavke sadržane u računima ....

50. Slijedom navedenog, nakon umanjenja troškova liječenja od najmanje 11.771,99 eura/88.696,00 kn za utvrđeni doprinos oštećenika vlastitoj šteti od 50%, po toj osnovi preostaje najmanje 5.885,99 eura/44.348,00 kn. Kada se tome pribroji iznos od 3.238,44 eura/24.400,00 kn po osnovi neimovinske štete, ukupan iznos štete za koji postoji regresna obveza tuženika iznosi najmanje 9.124,43 eura/68.748,00 kn.

51. Budući da navedeni iznos odgovara iznosu koji tužitelj potražuje postavljenim tužbenim zahtjevom, a ujedno ne prelazi najviši iznos regresne obveze tuženika propisan člankom 24. stavkom 3. ZOOP-a, tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.

52. Slijedom navedenog, na temelju članka 373.a ZPP-a valjalo je prihvatiti žalbu tužitelja i preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za iznos od 4.266,83 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te tužitelju dosuditi i taj iznos, dok je žalbu tuženika protiv dijela prvostupanjske presude kojim je tužitelju dosuđen iznos od 4.857,60 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama valjalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu prvostupanjsku presudu potvrditi.

53. S obzirom na preinačenje odluke o glavnoj stvari valjalo je, na temelju članka 166. stavka 2. ZPP-a, odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

54. Tužitelj je nakon preinačenja prvostupanjske presude u cijelosti uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom, pa mu na temelju članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova potrebnih za vođenje postupka.

55. Prvostupanjski sud pravilno je tužitelju kao potrebne priznao troškove prvostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 3.795,83 eura, i to trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 2.850,00 eura, PDV od 25% u iznosu od 712,50 eura, sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 138,30 eura i sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 95,03 eura, ali ih je, s obzirom na tada utvrđeni uspjeh tužitelja u sporu, razmjerno umanjio na iznos od 2.011,00 eura.

56. Kako je ovom odlukom tužbeni zahtjev prihvaćen u cijelosti, nema mjesta razmjernom umanjenju troškova tužitelja, pa mu pripada naknada cjelokupnog iznosa potrebnih troškova prvostupanjskog postupka od 3.795,83 eura.

57. Stoga je primjenom članka 380. točke 3. ZPP-a preinačena odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke prvostupanjske presude, kojom je tužitelju naloženo naknaditi tuženiku trošak u iznosu od 1.432,75 eura, te je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 3.795,83 eura.

58. Tužitelj je sa žalbom uspio u cijelosti, pa mu na temelju članka 166. stavka 2. u vezi s člankom 154. stavkom 1. i člankom 155. ZPP-a pripada pravo na naknadu troškova žalbenog postupka.

59. Tužitelju je kao potreban trošak priznat trošak sastava žalbe, odmjeren prema vrijednosti predmeta spora pobijanog dijela prvostupanjske presude od 4.266,83 eura, u iznosu od 250,00 eura, uvećan za PDV od 25% u iznosu od 62,50 eura, te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 178,24 eura, odnosno ukupno 490,74 eura.

60. Tuženiku nije priznat zatraženi trošak sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio, pa je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka odbijen na temelju članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak