REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

Poslovni broj: 2809/2026

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sutkinji Ive Šiprak, uz sudjelovanje Mirele Miloloža, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice FZ, zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. i 5. Zakona o zaštiti nasilja u obitelji ("Narodne novine" broj 70/2017.,126/2019., 84/2021., 114/2022., 36/2024.) povodom optužnog prijedloga PU zagrebačka, III. policijske postaje Zagreb klasa: 211-07/26-5/4356, ur.broj: 511-19-29-26-1 od 23. veljače 2026., nakon održanih ročišta u prisustvu okrivljenice, na temelju odredbe članka 183. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018., 114/2022.), 23. rujna 2026., javno je objavio i

p r e s u d i o  j e

I Okrivljenica FZ, kćer DZ i AZ, djevojačko prezime majke F, rođena **.**.1988. u Zagrebu, OIB [osobni identifikacijski broj], s prebivalištem u [adresa], državljanka RH-e, VSS, po zanimanju sociolog, nezaposlena, bez primanja, lošeg imovnog stanja, neudana, majka jednog maloljetnog djeteta, prekršajno nekažnjavana, ne vodi se drugi prekršajni niti kazneni postupak,

kriva je

1/ što je 22. veljače 2026. oko 21:00 sati u stanu u [adresa], počinila fizičko nasilje u obitelji uslijed koje nije nastupila tjelesna ozljeda na štetu maloljetnog djeteta, nećaka PZ, rođ. **.**.2019., na način da je u hodniku stana uhvatila KZ za ruku te mu istu uvrnula,

dakle, što je počinila fizičko nasilje na štetu djeteta,

2/ što je 22. veljače 2026. oko 21:00 sati u stanu u [adresa], počinila fizičko nasilje u obitelji uslijed kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda na štetu sestre OZ, na način da je u hodniku stana, nakon što je uhvatila maloljetnog nećaka PZ, rođ. **.**.2019. za ruku te mu istu uvrnula, rekla TZ da pazi na svoje neodgojeno dijete, nakon čega je FZ TZ objema rukama odgurnula u dva navrata u predjelu prsa i leđa, na što se TZ sa sinom KZ udaljila iz stana,

dakle, što je u počinila fizičko nasilje nad svojom sestrom,

čime je djelom pod toč. 1/ izreke počinila prekršaj iz članka 22. stavka 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a djelom pod toč. 2/ izreke počini la prekršaj iz članka 22. stavka 1. cit. Zakona,

pa joj se temeljem cit. propisa, uz primjenu čl. 37. st. 3. toč. 4. Prekršajnog zakona na djelo pod točkom 1/ izreke,

izriče

za djelo prekršaja pod toč.1/ kazna zatvora u trajanju od 20 (dvadeset) dana

za djelo prekršaja pod toč. 2/ kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) dana,

temeljem čl.39. st.1. Prekršajnog zakona okrivljenici se

izriče

kazna zatvora u ukupnom trajanju od 30 (trideset) dana

II Temeljem čl. 40. st. 1. u svezi čl. 14. Prekršajnog zakona, okrivljenici se uračunava vrijeme provedeno u zadržavanju po policiji od dana 22. veljače 2026. u 23:30 sati kada je uhićena, do dana 23. veljače 2026. u 11:45 sati, kao 1 (jedan) dan zatvora, pa ima za izdržati još 29 (dvadesetdevet) dana zatvora,

temeljem čl. 41. u svezi s čl. 44. st. 1., 2., 3., PZ-a, primjenjuje se

uvjetna osuda

te se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenica u roku od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji joj je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.

III Na temelju članka 13. stavka 1. točke 2., vezano uz članak 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljenici FZ, se izriče zaštitna mjera zabrana uznemiravanja oštećenika, sestre OZ i nećaka PZ, sa prebivalištem u [adresa], gdje god se oni nalazili, u trajanju od 3 (tri) mjeseca. Zaštitna mjera stupa na snagu po pravomoćnosti ove presude, a povjerava se na provedbu Policijskoj upravi zagrebačkoj, III. policijskoj postaji Zagreb, na čijem području oštećenica boravi. Nadležna policijska postaja će sukladno članku 10. do 15. Pravilnika o načinu provedbe zaštitnih mjera (NN 28/19) koje su Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji stavljene u nadležnost policije provoditi zaštitnu mjeru. U smislu članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljenica je dužna postupati u skladu s primijenjenim zaštitnim mjerama, te ukoliko ne postupi prema istima, kaznit će se za prekršaj kaznom zatvora od najmanje 10 (deset) dana.

IV Na temelju članka 139. stavak 6. Prekršajnog zakona, okrivljenica se oslobađa obveze naknade troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. MUP RH, PU zagrebačka, III. policijska postaja Zagreb, podnijela je optužni prijedlog i dovela na Sud okrivljenicu radi prekršajnih djela činjenično i pravno opisanih u izreci ove presude, a djela prekršaja iz točke 2/ izreke ove presude pravno kvalificiranog kao djelo prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koju pravnu kvalifikaciju Sud nije prihvatio iz razloga koji će biti naknadno obrazloženi u ovoj presudi.

2.Na održanim ročištima Sud je ispitao okrivljenicu, u dokaznom postupku ispitao u svojstvu svjedoka oštećenicu OZ, te proveo suočenje između okrivljenice i oštećenice OZ. Sud je također ispitao svjedoke RZ, CZ, ZZ i ČZ, zatim pročitao priložene i dostavljene dokaze te provjerom kroz prekršajne evidencije utvrdio da okrivljenica nije ranije prekršajno kažnjavana. Nadalje, Sud je iz spisa predmeta izdvojio Izjave dane na Izvješće o pruženoj intervenciji, Zapisnik o ispitivanju svjedokinje OZ jer se radi o nezakonitim dokazima budući svjedoci nisu propisno upozoreni. Također Sud je odustao od provođenja dokaza ispitivanjem svjedoka D i GZ, kao i IZ jer je činjenično stanje dovoljno utvrđeno. S obzirom na navedeno, Sud je odlučio kako nema potrebe za ispitivanjem djeteta, PZ, smatrajući da bi ispitivanje djeteta u predmetnom slučaju štetno utjecalo na njegovo psihičko zdravlje, pri čemu je uzeo u obzir i protek vremena, i mladu životnu dob djeteta u vrijeme spornog događaja, ali i danas, a naročito zamolbu njegove majke koja je navela kako smatra da bi takvo ispitivanje štetno utjecalo na dijete i nanijelo mu dodatne traume. Stoga Sud smatra da bi ispitivanje djeteta na činjenice i okolnosti navedene u optužnom prijedlogu, negativno utjecalo na njegov emocionalni razvoj u tako osjetljivoj dobi, sa 7 godina života, unatoč određenim pravilima za ispitivanje uz pomoć psihologa, pedagoga ili drugih stručnih osoba. Ovdje valja napomenuti da je Republika Hrvatska prihvatila Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 1991. godine, s čime je preuzela obvezu da svakom djetetu jamči prava koja konvencija propisuje, te četiri opća načela na kojima se temelje sva prava, a između ostalog i to da djeca imaju pravo na život i razvoj u svim vidovima života, emotivni, psihosocijalni…, a pri donošenju svih odluka ili izvršenju postupaka koji utječu na dijete najvažnija mora biti dobrobit djeteta.

3.Okrivljenica, FZ, upoznata sa navodima optužnog prijedloga, u obrani je navela da navodi iz optužnog prijedloga nisu točni i nije točno da je dana 22. veljače 2026. oko 21:00 sati, u stanu, na adresi u [adresa], počinila nasilje u obitelj uporabom fizičke sile uslijed kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda na štetu djeteta, nećaka PZ (rođ. **.**.2019.) na način da je u hodniku stana zahvatila KZ za ruku te mu istu uvrnula. Isto tako, nije točno da je počinila nasilje u obitelj uporabom fizičke sile uslijed kojeg nije nastupila tjelesna ozljeda na štetu sestre OZ na način da je u dnevnom boravku sestru TZ objema rukama odgurnula u predjelu leđa, a kada se TZ okrenula ponovno da ju je objema rukama odgurnula u predjelu prsa, sve u nazočnosti djeteta, nećaka PZ (rođ. **.**.2019.). Pojasnila je da je ona navedenog dana bila u stanu u kojem živi sa svojom kćerkom A koja ima godinu i pol, i majkom RZ, te su u stanu bili gosti zbog proslave maminog rođendana, a bila je i njezina sestra TZ sa partnerom i sinom KZ rođ. 2019. godine. Ona je bila u svojoj sobi sa kćerkom kad je njezin nećak KZ u tri navrata dolazio u sobu, u jednom navratu ju tri puta pljunuo i udarao je, a takvo njegovo ponašanje joj je poznato od ranije. Ona je sestri poslala poruku na mobitel da ona i partner dođu kod nje u sobu jer se željela s njima razgovarati o ponašanju njihovog sina, no prije nego što su oni došli KZ je opet ušao u sobu, ponovno ju udario, a ona mu je rekla neka to ne radi nego neka ide u boravak k roditeljima. On je tada rekao da se želi igrati s A i ščepao ju za ruku, no kako se ona nije dala, primio ju je za kragnu od majice i počeo vući prema hodniku. Kako je P sitna, ona ju je primila jer je mislila da će pasti, a tada je primila KZ ruku kako bi ju odvojila od P majice. U tom trenutku došla je njezina sestra TZ i odmah počela vikati na nju: "Šta radiš sa mojim djetetom, ti si nasilna", tada joj se unijela u lice i počela se jako derati, ona joj je pokušavala objasniti no TZ, kao što to nikada i ne čini, nije slušala nego se nastavila derati. Tada je odvela KZ u dnevnu sobu, ona je otišla za njom, no TZ se i u dnevnoj sobi nastavila derati, unosila joj se u lice i ušla u njezin osobni prostor što ona ne voli, tako da ju je s obje ruke odgurnula od sebe. Ona je TZ govorila da se makne, da nije sva svoja, TZ je nastavila vikati i nakon što ju je prvi puta gurnula u prsa TZ se krenula okretati vičući, ona je vidjela da će opet nastaviti s istim i gurnula ju je i s leđa. Posebno upitana rekla je da se ovo sve događalo u hodniku, no hodnik i boravak su spojeni jer su maknuli vrata, tako da su ovo sve vidjeli i gosti koji su se nalazili u boravku. Što se tiče KZ nije sigurna da li je on bio u boravku ili hodniku ili je otišao igrati se sa drugim dječakom koji je bio prisutan. Dodala je da je ovakvo ponašanje klasičan obrazac ponašanja njezine sestre koja si ne da ništa za reći već nekontrolirano viče i agresivna je. Posebno upitana rekla je da su bili prisutni događaju njezina majka, starija sestra i njen partner, OZ partner i dva bračna para. Ponovno ispitana na nastavljenom ročištu ista je u cijelosti ostala kod iznesene obrane kojoj je dodala da njena sestra i dalje dolazi u stan u kojem živi, situacija se nije promijenila u pogledu ponašanja njenog sina koji i dalje vrijeđa, tuče, doduše nije ju pljuvao no osnovni problem je taj što se njenoj sestri ne može ništa reći, a ona smatra da kad bi se ona bojala za sigurnost svojeg djeteta, ne bi ga dovodila tamo gdje je ona.

4. Svjedokinja OZ, prvotno je ispitana kao žrtva nasilja u obitelji, naknadno se u podnesku od 2. travnja 2026. izjasnila kao oštećenica u ovom postupku. Na provedenom ročištu **.**.2026. OZ, ispitana kao žrtva nasilja u obitelji, izjavila je da je dana 22.veljače 2026. oko 21:00 sat bila je sa svojim sinom, starijom sestrom i šogorom i još dva para u stanu u [adresa] u kojem stanuju njezina majka i sestra FZ sa svojim djetetom. Radilo se o druženju, sjedili su u dnevnoj sobi, FZ je bila u svojoj sobi, a tada je čula neku viku i galamu iz pravca njezine sobe. Ušla je u hodnik i vidjela FZ koja je njenom sinu zakrenula ruku prema gore, a kad ju je ugledala gurnula ga je prema njoj i odmah počela vikati na nju da si odgoji sina i da je neodgojen. Ona ju je pitala što se dogodilo, a FZ je počela monolog da kakav je njezin sin KZ, da je neodgojen, da ju je pljunuo tri puta, da ide u privatni vrtić jer je neodgojen pa ga ne žele u državnom vrtiću, da će ga zbog njegovog ponašanja netko izbosti nožem. Tada ju je htjela i udariti šakom, zamahnula je prema njoj, no ona se izmaknula. Cijelo vrijeme KZ je stajao pokraj nje i ovo slušao, sve što je ona rekla ga je uznemirilo do te mjere da je plakao sve do kuće. One su se kretale prema dnevnom boravku, trajala je ta rasprava, ona je ušla u dnevni boravak, FZ za njom, bacila je maramicu na nju, nakon čega ju je dva puta gurnula. Posebno upitana je li ona nešto rekla kad je njena sestra vikala na nju, rekla je da nije jer je ona u stvari bila okrenuta prema njihovoj starijoj sestri i šogoru. Ona je rekla FZ da neka još jednom dirne njezino dijete da će pozvati policiju i Centar za socijalnu skrb, okrenula se jer je htjela uzeti torbu da odvede dijete i ode iz stana, a FZ ju je tada gurnula s leđa jednom, a zatim i drugi put, tako da je skoro pala. Napomenula je da je njihov šogor, kada je FZ govorila da ju je KZ pljuvao pitao zašto nije odmah zvala nju, a ne nakon tri puta. Posebno upitana gdje je bila TZ kćer P u trenutku kad je FZ vidjela s KZ rekla je kako misli da je bila u boravku, no ne sjeća se točno. Posebno upitana što je govorila FZ rekla je da joj je u hodniku, kad joj je rekla da je KZ bezobrazan rekla da je ona bezobrazna prema svima, a kad su ušle u dnevni boravak ponovila joj je da će pozvati policiju i Centar za socijalnu skrb. Posebno upitana rekla je da je ona ovim događajem bila jako uzrujana. Nakon ispitivanja svjedokinje okrivljenica je navela da je ovo neiskren iskaz i to je sve.

5. Prilikom provođenja suočenja između okrivljenice i svjedokinje žrtve nasilja u obitelji OZ, okrivljenica je navela da se događalo što se uvijek događa, oni dođu, KZ dođe u njezinu sobu i krene vrijeđanje, udaranje što nije prvi put, njoj je ovaj put prekipjelo, ona ga pita zašto to radi, zašto je udara, a on joj veli zato što može, da joj jebe mater. Ona mu nije zavrnula ruku, nikad nije bila nasilna, da je to dijete voljeno, da je razlog zašto je u obitelji prihvaćena za to ona zaslužna, da je noć provela u zatvoru sa tri prostitutke i da gdje su sad. Da je KZ zgrabio A i vukao ju, a ona ga je primila za ruku, da je htjela mirno riješiti situaciju (govori gestikulirajući i gledajući sestru u oči), da joj je sve to više puta govorila, no da ona želi čuti. Prilikom provođenja suočenja između okrivljenice i svjedokinje žrtve nasilja u obitelji OZ, svjedokinja je navela da je ovo prvi da čuje ovakve informacije (stoji ispravno, drži ruke ispred sebe), a okrivljenica se ubacuje govoreći: je li?. Svjedokinja je dalje navela kako moli Sud da upozori njezinu sestru da joj se ne ubacuje, dalje navodi da sve ovo što je okrivljenica rekla prvi puta čuje, da to nije rekla niti njoj, niti ikome tko ju je pitao, da je ona imala monolog u kojem je vrijeđala njezin stil života, njezino dijete i obrazovanje, da ona nema škole, a FZ da ima. Pitala je okrivljenicu, da objasni zašto je rekla da će netko njezino dijete izbosti nožem i da je to rekla više puta, na što je okrivljenica navela da su joj to rekla djeca, a svjedokinja je dalje navela da nju ta rečenica plaši, da ne zna tko bi htio izbosti dijete pa čak i zbog pljuvanja.

6. Svjedokinja RZ, izjavila je da je dana 22. veljače 2026. oko 21:00 sat bila u svom stanu u [adresa], bila je u dnevnom boravku koji je bio pun prijatelja, a bila su i djeca, njezini unuci KZ i P i još jedno dijete. Oni odrasli su se razgovarali, a klinci su jurili po stanu i igrali se. Ona je sjedila uz prozor tako da je vidjela hodnik i tada je u jednom trenutku nastala galama, čula je da KZ govori da izađe iz sobe, čula je da da KZ protestira kao što to obično radi kad nije po njegovom, njezina kćer TZ je ustala i otišla u hodnik, čula je da viče: "Kaj to radiš" i čula je da ona i FZ viču jedna na drugu, odnosno čula je da FZ viče TZ da joj se ne unosi u facu. Gosti su ustali i išli vidjeti što se događa i ona je pogledala i vidjela da TZ viče na FZ, približila joj se i FZ je rekla da joj se ne unosi u lice, KZ je u tom trenutku bio u hodniku, ne sjeća se da li je plakao, ali da se zna kakva su djeca kad ne dobiju što hoće. Tvrdi da se ništa nije događalo jer bi ona reagirala da je smatrala da to treba učiniti. Posebno upitana rekla je da nije vidjela da je TZ gurnula s leđa, jer se ona vratila na svoje mjesto u dnevnom boravku. Posebno upitana rekla je da je P bila s mamom u sobi. Osim toga rekla je da je dnevni boravak otvoren prema hodniku i kuhinji velikim otvorom tako da se iz boravka vidi hodnik i čuje se sve što se događa. Sva vrata u stanu bila su otvorena jer su djeca jurila po cijelom stanu. Dodala je da se po njezinom mišljenju ništa nije dogodilo i TZ i FZ su njezine kćeri i ona ih dobro poznaje, TZ i dalje dovodi KZ kod nje, i ona dolazi kao da se ništa nije dogodilo i smatra da je sve ovo bilo potpuno nepotrebno. Posebno upitana rekla je da je njezin unuk KZ kao i svako drugo dijete, da je on sada pred školu, radi probleme svaki put kad treba od njih ići doma i ponaša se kao i svako drugo dijete. Nakon ispitivanja svjedokinje okrivljenica je iznijela primjedbu da njezina sestra nije niti pitala da objasni što se dogodilo, već je odmah otišla na policiju, ona ne uvažava ništa što joj se kaže vezano uz njezinog sina i pretjerano je zaštitnički nastrojena.

7. Svjedokinja CZ iskazala je da su dana 22. veljače 2026. oko 21:00 sat njezin suprug i ona bili u stanu njezine majke u [adresa], bila je i njezina sestra TZ i još dva bračna para kao i njihova majka. FZ je bila u svojoj sobi, a za A nije sigurna gdje je bila. Sjedili su i razgovarali, a tada je iz pravca TZ sobe čula viku i galamu koja se odnosila na KZ. Ne zna što se događalo kod nje u sobi jer to nije vidjela jedino je vidjela da je TZ iz pravca kuhinje dva puta gurnula s leđa prema boravku sve dok ona nije rekla da je sad dosta. Dodala je da je nakon što se čula vika, zna da je bila galama, ali dijete nije čula već je čula FZ, TZ je otišla prema TZ sobi, nastavila se galama, čula je da je FZ vikala da ju je KZ pljunuo, TZ je govorila FZ da ne frče KZ ruku. Ne sjeća se više šta je tko vikao jer se ona u ovakvim situacijama nastoji isključiti tako da nije obraćala pažnju. Nakon što je FZ gurnula TZ ova je uzela torbu i KZ i otišla. Posebno upitana rekla je da je vidjela da se KZ plače, a to je vidjela kad su odlazili kući.

8.Svjedokinja ZZ iskazala je da je dana 22. veljače 2026. u večernjim satima bila sa svojim suprugom na proslavi rođendana gđe. RZ u stanu u [adresa], a bilo je prisutno njihovo uobičajeno društvo jer se znaju tako podružiti. Oni su sjedili u dnevnoj sobi, a tada se čula vika iz TZ sobe, čulo se da je FZ vikala na KZ, OZ sina pa je TZ ustala i otišla vidjeti o čemu se radi. Tada je čula žurnu raspravu između FZ i TZ, čula je da se raspravljaju povišenim tonom i čula je da TZ govori FZ da ne može nasrtati na dijete i da ga ne može primati za ruku, odnosno povlačiti, a FZ je na to rekla: "A on mene ne može pljuvati". Zatim su TZ i FZ zajedno došle do dnevnog boravka u kojem su oni sjedili za stolom tako da su vidjeli što se događa, i dalje su se raspravljale, a tada je FZ gurnula TZ s obje ruke u ramena. TZ je ostala vrlo smirena na to guranje, nije ni na koji način reagirala, tada se okrenula, zna da je išla po svoju torbu, a kako je krenula po torbu FZ ju je još gurnula s leđa. Cijelo vrijeme njih dvije su se prepirale, TZ je govorila FZ da se ne može tako ponašati i da će ju prijaviti, a FZ je govorila da je OZ sin neodgojen. U trenutku dok se to događalo u boravku KZ nije bio prisutan već je bio u TZ sobi a tamo je bila i P jer su se djeca u toj sobi igrala. Posebno upitana rekla je da ne zna da li je KZ u nekom trenutku plakao jer su joj njih dvije bile u fokusu. Posebno upitana rekla je da je gospođa RZ bila s njima u boravku i sjedila je na stolici uz prozor gdje inače i sjedi i nije reagirala ni na koji način ili ona to nije primijetila. Nakon što je FZ gurnula TZ, TZ je uzela svoju torbu i rekla da ju ide prijaviti, a rekla je i suprugu i KZ da idu. Nakon ispitivanja svjedokinje okrivljenica je iznijela primjedbu da u cijelosti ostaje kod svoje obrane, kojoj bi dodala i ponovila da su sva djeca te večeri bila u njezinoj sobi, da ju je KZ tri puta pljunuo i četiri puta opsovao K, da je ona sestri i šogoru poslala poruke pozivajući ih na dijalog, a KZ nije dozvolila da se igra sa A zbog takvog ponašanja već mu je rekla: "Marš van svojim roditeljima". Prihvaća da je iskaz ove svjedokinje njezino viđenje događaja no istina je takva kakvu je ona ispričala, na što je svjedokinja navela da je ona ispričala ono što je vidjela i čula. Oštećenica OZ nije imala primjedbi na iskaz svjedokinje, a vezano uz navode okrivljenice rekla je da im je ona posala poruke na mobitel, ali to je bilo nakon što su već otišli na policiju, na što je okrivljenica navela da to nije istina.

9.Svjedok ČZ iskazao je da je dana 22. veljače 2026. u večernjim satima bio sa suprugom na proslavi rođendana gđe. RZ u stanu u [adresa]., sjedili su u dnevnom boravku, čuli su galamu iz TZ sobe, a tada su FZ i TZ došle u dnevni boravak, FZ je TZ dva puta gurnula, prvi puta od naprijed, a drugi puta s leđa, tada je TZ uzela svoju torbu i otišla. Napominje da je on sjedio sa strane i nije previše obraćao pažnju ali je vidio da ju je gurnula od naprijed. Ne zna što su govorile, zna da su govorile, zna da je TZ govorila nešto da to nije lijepo ali ničega se više ne sjeća.

10. U dokaznom postupku Sud je pročitao Izvješće o uhićenju od dana 22. veljače 2026. iz kojeg je vidljivo da je okrivljenica uhićena tog dana u 23:30 sati. Zatim je pročitao Zapisnik o ispitivanju osumnjičenika od 22. veljače 2026. u kojem ista, propisno upozorena, navodi u bitnom da su današnjeg dana oko 21:30 proslavljali rođendan njezine majke RZ u stanu u [adresa] dok su se ona i njen nećak KZ (2020) kao i njena kćer P (2024) nalazili u njenoj sobi, da ju je KZ tri puta pljunuo na što ga je ona lijepo upozorila, da je on u jednom trenutku zgrabio A za majicu i ruku i počeo ju vući u hodnik, na što je ona razdvojila A od njega a u tom trenutku je u sobu ušla KZ majka a njena sestra TZ kojoj je poslala poruku da dođe i smiri KZ, no ona je počela galamiti da je ona nasilna te joj se počela unositi u facu na što ju je ona odgurnula.

11.U svom podnesku od dostavljenom Sudu oštećenica OZ je navela da kako ulaže prigovor na dio iskaza koji su dani na ročištu dana 26. ožujka 2026. gdje je u zapisniku s rasprave zapisana izjava na strani br. 1 zapisnika, u kojoj okrivljenica FZ izjavljuje da ona i njezin sin i dalje dolaze u stan kod mame gdje i ona živi, te da se ponašanje njezinog sina KZ nije promijenilo u pogledu ponašanja i da on i dalje vrijeđa i tuče. Navodi kako ta izjava nije istinita, što mogu potvrditi sestra, šogor i svi zajednički prijatelji koji konstantno dolaze u stan na zajedničko druženje. Nakon događaja u kojem je njezina sestra FZ zavrnula ruku KZ i fizički napala nju, gurajući je pred djetetom i svim prisutnima dva puta, od tada je došla kod mame u stan samo dva puta, jedanput sama, a u stanu su tada bili njezina druga sestra CZ, njezin suprug UZ, njezina majka, te malodobna nećakinja, kćer FZ. FZ nije bila u kući sve vrijeme dok je bila ona. ) Drugi put kad je došla za vikend predvečer u razdoblju cca 18.30 do 21 h, u kući na adresi [adresa] je bila nekolicina prijatelja sa svojom djecom, također sestra CZ sa svojim suprugom, te su svo vrijeme bili u boravku, a ona je zajedno sa svojim djetetom i djetetom prijatelja izrađivala i bojala crteže. Razlog zbog kojeg je nastavila dolaziti, pri tom pazeći da FZ nije u kući ili da KZ ne ulazi u kontakt s njom je taj što brine o svojoj majci koja je onkološki bolesnik, što znači da od početka postavljanja dijagnoze pa sve do sada vozi sa sestrom CZ majku na kemoterapije i preglede, nabavljaju potrebne lijekove te joj zajednički pružaju potrebnu zdravstvenu njegu. Njezino pitanje glasi: "Kako to da samo ona (okrivljena) od cijele obitelji i djece koja dolaze u stan kod mame ima problema s KZ, te zašto se tek na Sudu prvi put spominje bilo kakva tučnjava od strane O" Posebno je naglasila da je KZ kada se smirio i kada su ga suprug i ona upitali da im ispriča što se je točno dogodilo, rekao da mu je FZ prijetećim tonom rekla da ako još jednom spužvasta lopta dođe u njenu sobu čija su vrata bila pritvorena, da će ga izbaciti iz stana, te mu je više puta rekla „Marš iz sobe, van!” Njezino je je pitanje: "Kako se je KZ u tom trenutku osjećao i što je proživljavao i da li je njegova reakcija pljuvanje, ako je došlo do iste bila odgovor na psihičko poniženje koje je doživio u toj sobi od okrivljene??!!" Također, u zapisniku s rasprave koja je održana 26. ožujka 2026. godine zapisana je izjava svjedokinje RZ na strani br. 5 zapisnika, u kojoj svjedokinja tvrdi da je KZ protestirao kada mu je FZ rekla da izađe iz sobe i da to obično radi kada nije po njegovom. Ta izjava nije istinita, jer KZ se tako uobičajeno ne ponaša, a njegovo jedino negodovanje se javlja kada navečer oni idu prije svih kući oko 20-20.30h ( radi obveza kojih ima drugi dan — vrtić), a on bi htio duže ostati kako bi se igrao s djecom koja su u stanu. Nadalje, svjedokinja je izjavila da je čula da FZ i TZ viču, ali je prava istina da je jedino FZ imala povišen ton cijelo to vrijeme, te je zamahnula šakom prema njoj pred malodobnim djetetom KZ. Također je izjavila da se je digla i otišla pogledati što se događa, što nije istina. Sjedila je svo vrijeme u boravku, i nije mogla vidjeti što se događa u hodniku kao niti svi prisutni. Kad su već ušle u boravak, tada ju je FZ gurnula s leđa dva puta uz vrištanje: „Marš van iz kuće!!!". Skrenula je pozornost da je dnevni boravak veličine 20 m2 , te je bila na udaljenosti cca 2 m od mame. U noći kada je FZ privedena, njihova mama RZ je nazvala sestru CZ, te rekla da je popila tabletu za smirenje, na što joj je sestra CZ rekla da je i ona uznemirena, te su obje komentirale TZ fizičko nasilje kao neprihvatljivo, te je sestra CZ u nekom trenutku razgovora upitala mamu gdje je kraj ponašanju FZ, i upitala je što ako i nju napadne, na što je mama odgovorila, da joj ne do dragi T jer će ju golim rukama zadaviti. U dnevnom boravku tijekom tog razgovora bila je prisutna ona i njezin šogor UZ. Kontradiktoran je iskaz njezine mame RZ na Sudu u odnosu na telefonski razgovor koji je te noći vodila s njezinom sestrom, jer čemu uzimati tablete za smirenje ukoliko se ništa loše nije dogodilo kao što je izjavila.???!!! Dva dana nakon događaja, njihovoj mami RZ je pozlilo, te su njezina sestra CZ, Šogor UZ i ona došli u stan kod nje i sačekale Hitnu pomoć, te bile s njom za vrijeme obrade u stanu, te je mama dalje vozilom hitne pomoći odvezena na Hitni prijem u bolnicu KBC Rebro, a oni su otišli svatko svojoj kući. Ona se čula sa liječnicom na Hitnoj oko 3h ujutro, na što joj je rekla ako mama nakon obrade bude u redu da će je ujutro otpustiti kući. Ujutro u 7.30 h dobiva poziv od mame da dođe po nju, te ju moli da joj da liječnicu na telefon. Liječnica joj govori da su mami u krvi izrazito povišeni hormoni stresa, što ukazuje na njezin iskaz da je fizički napad na nju bio, te je tvrdnja koju majka govori da se ništa nije događalo neistinita. Zbog svega gore navedenog, smatra da je iskaz svjedokinje RZ neistinit i pristran te usmjeren otklanjanju prekršajne odgovornosti okrivljene, a sve u cilju da pokuša svojim neistinitim iskazom je osloboditi krivnje za navedeni događaj. Na kraju bi još samo dodala, da KZ trenira dva sporta (judo i futsal nogomet), voli se družiti i igrati sa svom djecom različitih uzrasta, te do dana današnjeg nitko od odgojnih djelatnika iz vrtića, trenera sa sporta i na kraju djece i njihovih roditel ja nije imao primjedbe na nedolično ponašanje njihovog sina.

12. Na temelju obrane okrivljenice i provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući sve dokaze u smislu članka 88. Prekršajnog zakona, nedvojbeno je utvrđeno da je okrivljenica djelom pod toč. 1/ izreke postupila protivno odredbi članka 10. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji jer je počinila fizičko nasilje u obitelji na štetu djeteta, svojeg nećaka, uslijed kojeg nisu nastupile tjelesne ozljede, dok je djelom pod točkom 2/ izreke postupila protivno odredbi članka 10. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, jer je počinila fizičko nasilje u obitelji uslijed kojeg nisu nastupile tjelesne ozljede na štetu svoje sestre. Navedena djela prekršaja u optužnom prijedlogu su činjenično i pravno opisana u bitnom na način da je okrivljenica maloljetnog nećaka PZ, rođ. **.**.2019., u hodniku stana uhvatila za ruku te mu istu uvrnula, te da je nakon toga rekla sestri TZ da pazi na svoje neodgojeno dijete, nakon čega je TZ s KZ otišla u dnevni boravak gdje je za njima došla i FZ te ničim izazvana TZ objema rukama u dva navrata odgurnula u predjelu prsa i leđa, u nazočnosti djeteta, čime da bi počinila djela prekršaja iz članka 22. stavka 3. i 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji . U postupku je nesporno da se cijeli događaj odigrao u hodniku stana koji je otvoren i vidljiv iz dnevne sobe te dijelom u dnevnoj sobi. Nadalje, u postupku je utvrđeno, na temelju iskaza i podneska oštećenice kao i međusobne interakcije između okrivljenice i oštećenice na raspravi i prilikom suočenja da između njih postoji netrpeljivost i suparnički odnos koji korijene očito ima u njihovoj obiteljskoj prošlosti i trenutačnim različitim okolnostima i stilu života. Taj suparnički odnos se manifestira dijelom u odnosu prema njihovoj majci koja je onkološki bolesnik, a dijelom u odnosu prema njihovoj djeci, jer je naročito kod oštećenice prisutna potreba za zaštitom svoga djeteta i određena nesigurnost, zbog koje ne prihvaća čak niti reakciju svoje majke na ponašanje svojeg djeteta niti percepciju drugih ljudi na njegovo ponašanje, a što sve proizlazi iz podneska koji je dostavila Sudu. Okrivljenica, upoznata sa navodima optužnog prijedloga poriče da bi počinila djela prekršaja koja joj se stavljaju na teret, obrazlažući opširno ponašanje svojeg šestogodišnjeg nećaka prema sebi i svojoj kćeri, kao i svoju reakciju na njegovo ponašanje, te navodi u bitnom da mu nije uvrnula ruku već da ga je primila za ruku i odvojila ju od majice svoje kćeri. Međutim, okrivljenica priznaje da je oštećenicu, svoju sestru, odgurnula s obje svoje ruke od sebe, a zatim i s leđa, obrazlažući to time da joj se oštećenica unosila u lice i ušla u njezin osobni prostor što ona ne voli. U ovoj svojoj obrani okrivljenica je dijelom priznala činjenice relevantne za djelo prekršaja pod točkom 2/ izreke odnosno da je počinila fizičko nasilje prema svojoj sestri, dok drugu relevantnu činjenicu ovog djela prekršaja, a to je nazočnost djeteta, nećaka KZ, Sud nije mogao sa sigurnošću utvrditi pa je u tom dijelu suzio činjenični opis djela prekršaja i time promijenio i pravnu kvalifikaciju. Naime, okrivljenica navodi kako nije sigurna da li je KZ bio u boravku ili hodniku ili je otišao igrati se sa drugim dječakom koji je bio prisutan . Svi u dokaznom postupku ispitani svjedoci suglasno potvrđuju da je okrivljenica oštećenicu dva puta odgurnula, dok se njihovi iskazi razlikuju u pogledu nazočnosti djeteta jer svjedokinja RZ, majka okrivljenice i oštećenice navodi da je KZ u tom trenutku bio u hodniku, da je okrivljenica vikala na oštećenicu da joj se ne unosi u facu, dok CZ, sestra okrivljenice i oštećenice navodi kako je iz pravca sobe okrivljenice čula viku i galamu koja se odnosila na KZ, da ne zna što se događalo kod nje u sobi jer to nije vidjela, jedino je vidjela da je okrivljenica oštećenicu iz pravca kuhinje dva puta gurnula s leđa prema boravku sve dok ona nije rekla da je sad dosta, da je čula da je okrivljenica vikala da ju je KZ pljunuo, a da je oštećenica govorila okrivljenici da ne frče KZ ruku. Nadalje, svjedokinja ZZ, opisala je konkretan događaj na isti način, ali je odlučno ustvrdila kako u trenutku dok se to događalo u boravku KZ nije bio prisutan već je bio u TZ sobi a tamo je bila i P, kćer okrivljenice, jer su se djeca u toj sobi igrala, dok je svjedok ČZ jedino vidio da je okrivljenica oštećenicu dva puta gurnula. Nadalje, oštećenica u svojem iskazu opisuje reakcije svojeg sina KZ na postupanje okrivljenice prema njemu no ne navodi izričito da je on vidio da ju je okrivljenica odgurnula. Zbog ovakvih iskaza okrivljenice, oštećenice i svih svjedoka, Sud je njihovim iskazima povjerovao i prihvatio ih u dijelu koji se odnosi na činjenicu da je okrivljenica oštećenicu odgurnula, no nije sa dostatnom sigurnošću utvrdio da je to učinila u nazočnosti djeteta. Nadalje, odgovornost okrivljenice za djelo prekršaja pod točkom 1/ izreke proizlazi, unatoč poricanju okrivljenice, iz iskaza u dokaznom postupku ispitane oštećenice koja je odlučno tvrdila da je zatekla okrivljenicu koja je njezinom sinu uvrnula ruku, te proizlazi iz iskaza u dokaznom postupku ispitanih svjedokinja CZ i ĐZ koje konkretan događaj nisu vidjele, ali su zapamtile tijek događaja i vjerno i uvjerljivo prenijele razloge vike između okrivljenice i oštećenice a taj je da je okrivljenica djetetu oštećenice zavrnula ruku. Zbog ovakvih iskaza oštećenice i svjedokinja, Sud nije povjerovao obrani okrivljenice da je sina okrivljenice samo primila za ruku kako bi ga odvojila od svoje kćeri, iako Sud dopušta mogućim da je okrivljenica svoje postupanje doživjela na takav način, no na takav način nisu ga doživjeli niti oštećenica koja je vidjela grubost prema svom djetetu, niti samo dijete koje je počelo plakati. Valja napomenuti da Sud u ovom postupku i ovoj presudi nema namjeru niti propitivati ponašanje oštećenog djeteta niti odgoj i odgojne metode oštećenice kao niti okrivljenice, već samo da li se okrivljenica svojim postupanjem ogriješila o odredbe Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji a to, prema mišljenju Suda, bez ikakve sumnje jest.

13.Slijedom navedenog Sud je okrivljenicu oglasio krivom te joj je za ova djela prekršaja izrekao kazne zatvora u trajanju koje smatra primjerenim značaju i težini počinjenih prekršaja. Prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne Sud je okrivljenici cijenio olakotnim njezinu dosadašnju prekršajnu nekažnjavanost, dok otegotnih okolnosti nije našao. Imajući u vidu sve navedene okolnosti, okrivljenici je izrečena ukupna zatvorska kazna, u uvjerenju da će se jedino takvom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja. Sud smatra da je u konkretnoj situaciji nužno reagirati takvom kaznom, čime će se okrivljenici jasno staviti do znanja da je ovakvo ponašanje u društvu apsolutno neprihvatljivo, a time će se i svima ostalima dati do znanja da je činjenje djela prekršaja iz oblasti zaštite od nasilja u obitelji zabranjeno, a da je kažnjavanje počinitelja pravedno. Prilikom izricanja iste, Sud je imao u vidu samu prirodu prekršaja, te utvrđene olakotne okolnosti, te je okrivljenici izrekao zatvorsku kaznu, smatrajući da će se na ovaj način utjecati na okrivljenicu da se u buduće kloni činjenja ovakvih djela prekršaja. Ipak, imajući u vidu rečene olakotne okolnosti, kao i imovinske prilike okrivljenice, Sud je, na temelju u izreci cit. propisa, prema okrivljenici primijenio uvjetnu osudu jer je ocijenio da se u ovom konkretnom slučaju i bez izvršenja izrečene kazne može ostvariti svrha kažnjavanja, te se tako izrečena kazna zatvora prema okrivljenici neće izvršiti ako u roku od šest mjeseci ne ponovi ovakve prekršaje.

14. Na temelju u izreci cit. propisa okrivljenici je izrečena zaštitna mjera zabrane uznemiravanja žrtava nasilja u obitelji, u trajanju od 3 mjeseca jer okrivljenica nije pokazala svijest o prekršajima koje je počinila, nije u dostatnoj mjeri prepoznala neprihvatljivost svojeg ponašanja, pa Sud smatra da ova mjera predstavlja garanciju da će okrivljenicu odvratiti od daljnjeg nasilja odnosno dovođenja u situaciju u kojoj bi nasilje mogla ponoviti, kao i garanciju da će protekom vremena okrivljenica uvidjeti nužnost promjene obrazaca svojeg ponašanja.

15.Na temelju u izreci citiranih propisa, okrivljenica je oslobođena dužnosti naknade troškova prekršajnog postupka, jer bi plaćanjem tih troškova bilo dovedeno u pitanje njezino uzdržavanje, obzirom na njezine imovinske prilike.

U Zagrebu 23. rujna 2026.

Zapisničarka

Sutkinja

Mirela Miloloža

Iva Šiprak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, Avenija Dubrovnik 8, u dva primjerka, a o žalbi odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.

Dostavna naredba:

1. okrivljenici, FZ, [adresa]

2. tužitelju, MUP RH, PUZ, III policijska postaja, ovdje

3. oštećenica, OZ, [adresa]

4. žrtva nasilja mlt. PZ, putem zz OZ, [adresa],

[adresa]

5. Hrvatski zavod za socijalni rad, Podružnica Dubrava, Zagreb, Dubrava 49

6. pismohrana-ovdje