REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1740/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vesni Šnur, odvjetnici u Vinkovcima, protiv I. tuženika KO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tuženice DOL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćniku Darku Šuperu, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-421/2025-2 od 9. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P - 391/2023-28 od 11. travnja 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Tužiteljici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-421/2025-2 od 9. prosinca 2025. u odnosu na povredu temeljnog prava na pravično suđenje.
II. O troškovima povodom prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-421/2025-2 od 9. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama poslovni broj P - 391/2023-28 od 11. travnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužiteljica je pozivom na čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) istaknula da joj je u drugostupanjskom postupku zbog teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), kao i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Tužiteljica je prijedlogu za dopuštenje revizije ujedno naznačila više pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku o sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
„1. Ima li suvlasnik nekretnine koji je sam podmirio troškove komunalnih davanja i režijskih obveza koje terete zajedničku stvar, a koji je u predmetnom razdoblju i jedini koristio nekretninu, pravo zahtijevati od ostalih suvlasnika naknadu razmjernog dijela tih troškova temeljem njihovih suvlasničkih udjela, ili je ostvarenje tog prava uvjetovano prethodnim zahtjevom prema isporučiteljima usluga radi razdvajanja obveza?
2. Može li sud odbiti regresni zahtjev suvlasnika koji je podmirio zajedničke obveze pozivom na okolnost da nije prethodno zatražio razdvajanje obveza kod trećih osoba, iako takva obveza nije propisana odredbama Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i radi se o nužnim troškovima zajedničke stvari?“.
4. Tuženici su odgovorili na prijedlog za dopuštenje revizije i predložili isti odbiti, podredno odbaciti, uz naknadu troška odgovora na prijedlog.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 2. ZPP i čl. 387. st. 1. ZPP, ovaj sud je ocijenio da je tužiteljica učinila vjerojatnim da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, odnosno da joj je u drugostupanjskom postupku zbog pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava i čl. 6. Konvencije.
6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice kao suvlasnice nekretnine u [adresa], prema I.-II. tuženicima kao suvlasnicima iste nekretnine u jednakim omjerima, radi naknade troškova povezanih s predmetnom nekretninom (naknade za uređenje voda, komunalne naknade, naknade za slivne vode, troškova električne energije, ugradnje novog plinskog bojlera i računa za plin, te grobne naknade) razmjerno njihovim suvlasničkim udjelima, koje je troškove tužiteljica u cijelosti snosila u utuženom razdoblju.
7. Sud prvog stupnja u cijelosti je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice, ocjenjujući kako I. - II. tuženici nisu prouzročili nikakve troškove s obzirom da u utuženom razdoblju nisu boravili u predmetnoj nekretnini, te da ih tužiteljica nikada nije kontaktirala u svezi navedenih troškova i od njih tražila naknadu, dok ujedno od nadležnih službi nije niti tražila razdvajanje uplate prema suvlasničkim omjerima.
8. Sud drugog stupnja potvrdio je prvostupanjsku odluku, uz obrazloženje kako tužiteljica nema pravo potraživati naknadu spornih troškova od I. -II. tuženika budući da je u utuženom razdoblju I.-II. tuženicima izričito branila korištenje predmetne nekretnine, a time i predstavljala nepoštenog posjednika iste nekretnine, dok navedeni troškovi nisu bili nužni za održavanje i poboljšavanje nekretnine, s time da je tužiteljica vršila uplate navedenih troškova znajući da iste nije dužna snositi u cijelosti, slijedom čega nema pravo tražiti povrat tako plaćenih iznosa.
9. Tužiteljica u prijedlogu za dopuštenje revizije ističe kako je drugostupanjski sud u donošenju pobijane odluke pogrešno primijenio materijalno pravo i odstupio od ustaljene sudske prakse, a čime je povrijedio pravo tužiteljice na pravično suđenje.
10. Iz postupka pred nižestupanjskim sudovima u bitnom proizlazi:
- da su tužiteljica i I.-II. tuženici nasljeđivanjem iza pok. BO postali suvlasnici u jednakim dijelovima zgrade i dvorišta na adresi u [adresa], kao i korisnici grobnog mjesta,
- da u utuženom razdoblju od srpnja 2016. do srpnja 2021. nitko nije boravio u predmetnoj nekretnini,
- da I.-II. tuženici nikada nisu boravili u predmetnoj nekretnini niti ju na bilo koji način koristili, budući da ih je u navedenom sprječavala tužiteljica koja im je odbijala predati ključeve i nije dozvoljavala da koriste istu nekretninu,
- da tužiteljica I.-II. tuženike nikada nije obavještavala o troškovima povezanim s predmetnom nekretninom niti ih pozivala da snose iste troškove,
- da su I.-II. tuženici protiv tužiteljice pokrenuli parnicu radi predaje u suposjed , te da je parnica u ovoj pravnoj stvari započela kao protutužba podnesena u navedenom postupku, nakon čega je određeno kako će se o navedenim zahtjevima odvojeno raspravljati.
11. Imajući u vidu sadržaj odluka nižestupanjskih sudova, ocijenjeno je kako je tužiteljica učinila vjerojatnim da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku. Naime, tužiteljica je u žalbi protiv presude suda prvog stupnja isticala kako je podmirivanje spornih troškova, sukladno odredbi čl. 38. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14), predstavljalo zakonsku obvezu I. -II. tuženika kao suvlasnika predmetne nekretnine, te da tužiteljica, s obzirom da je ispunila zakonsku obvezu I.-II. tuženika, ima pravo na tzv. verzijski zahtjev sukladno odredbi čl. 1119. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), dok pobijana odluka u odnosu na istaknute žalbene navode o pogrešnoj primjeni materijalnog prava ne sadrži dostatne i relevantne razloge.
12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u svezi čl. 389.b st. 3. ZPP valjalo je riješiti kao u toč. I. izreke, dok se u svezi pravnih pitanja iz prijedloga za dopuštenje revizije na temelju iste zakonske odredbe ima smatrati da je p rijedlog povučen.
13. O troškovima nastalim povodom prijedloga za dopuštenje revizije odlučit će se u konačnoj odluci (toč. II. izreke).
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
