Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-971/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branke Križanić Perharić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Leana Modrušan, odvjetnica u Puli, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., OIB: 02535697732, Zagreb, Radnička cesta 50, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Puli- Pola poslovni broj P-1339/2019-39 od 23. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice TĐ kao djelomično neosnovana te potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1339/2019-39 od 23. srpnja 2025. pod točkom II. izreke:

1. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnim Dodataka Ugovoru o kreditu broj 9011544682 kojeg su tužiteljica kao korisnik kredita i tužena kao kreditor sklopili 27. siječnja 2016.,

2. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom iznosa od 3.504,47 eura s osnove preplaćene kamatne stope,

3. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom iznosa od 4.594,99 eura s osnove preplaćene valutne klauzule vezane za tečaj CHF,

4. u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom nedovoljno umanjene neotplaćene glavnice kredita u iznosu 2.792,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-1339/2019-39 od 23. srpnja 2025. pod točkom II. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF teku od plaćanja anuiteta do isplate i pod točkom III. izreke u cijelosti te predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka će se odlučiti konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim presudom utvrđeno je da su ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu od 16. lipnja 2006. kojima kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa (točka I.I. izreke), utvrđeno je da su ništetni dijelovi odredbi Ugovora o kreditu od 16. lipnja 2006. kojima kojim je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF (točka I.II. izreke), utvrđeno je da su ništetni dijelovi odredbi I. Dodatka Ugovoru o kreditu od 5. studenoga 2007., II. Dodatka Ugovoru o kreditu od 2. kolovoza 2011., III. Dodatka Ugovoru o kreditu od 8. veljače 2012. i IV. Dodatka Ugovora o kreditu od 18. veljače 2015. kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF (točka I.III. izreke), odbijen je zahtjev za utvrđenje ništetnim Dodatka Ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016., zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u iznosu 3.504,47 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate, zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u iznosu 4.594,99 eura sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate i zahtjev za isplatom nedovoljno umanjene neotplaćene glavnice kredita u iznosu 2.792,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate (točka II. izreke) te je odlučeno da svaka strana snosi svoje troškove (točka III. izreke).

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točaka II. i III. izreke navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Sadržano ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje: ZPP), jer pobijana presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati posebno zato jer je izreka presude proturječna sama sebi. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tuženiku da joj nadoknadi troškove postupka, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva trošak sastava žalbe u iznosu 312,50 eura.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

5. Nije počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima tužiteljice pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima kao i razloge o svim prigovorima te se presuda može ispitati, a navedeno je i koje je materijalno pravo prvostupanjski sud primijenio.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrde ništetnim dijelovi odredbi Ugovora o kreditu i Dodataka Ugovoru o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula vezana za tečaj CHF i promjenjiva kamatna stopa, te zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove ništetnosti tih odredbi sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja anuiteta do isplate, kao i zahtjev za isplatu nedovoljno umanjene glavnice kredita nakon izvršene konverzije sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate.

8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog postupka utvrdio:

- da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita 16. lipnja 2006. sklopili Ugovor o kreditu kojim je tužiteljici odobren kredit u iznosu 85.300,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je u trenutku sklapanja Ugovora iznosila 3,31 % godišnje te da je otplata kredita vezna za tečaj CHF,

- da je tijekom otplate kredita došlo do promjene ugovorene kamatne stope i promjene tečaja CHF,

- da su stranke 5. studenoga 2007. sklopile I. Dodatak, 2. kolovoza 2011. sklopile II. Dodatak, 8. veljače 2012. sklopile III. Dodatak i 18. veljače 2015. sklopile IV. Dodatak Ugovoru o kreditu,

- da su stranke 27. siječnja 2016. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu u skladu s odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15. – dalje: ZID ZPK/15) kojim je provedena konverzija iz kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR na dan 30. rujna 2015.,

- da je konverzija provedena u skladu s odredbama ZID ZPK/15,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale o spornim odredbama Ugovora o kreditu, niti je tuženik objasnio rizik uzimanja kredita u valuti CHF te nije objasnio o čemu ovisi rast kamate što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice,

- da je riječ o potrošačkom ugovoru te da se tužiteljica poziva na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. donesenu u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača a kojom je utvrđeno da su tužene banke, između ostalih i tuženik, povrijedile kolektivne interese i prava korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018.) te je utvrđeno da je tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima, ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik, kao trgovac, i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana sve na štetu potrošača (u tom dijelu presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014.),

- da je u skladu s člankom 502.c ZPP-a u ovoj parnici u kojoj se tužiteljica poziva na utvrđenja iz kolektivnog spora, sud vezan za utvrđenja iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača,

- da iz nalaza i mišljenja vještakinje Goranke Šmer Maraš te dopune vještačenja proizlazi da je tužiteljica s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi do konverzije 30. rujna 2015. preplatila anuitete u iznosu 3.504,47 eura, da je s osnove ništetne odredbe o valutnoj klauzuli do dana konverzije preplatila anuitete u iznosu 4.594,99 eura, te da je provedenom konverzijom neotplaćena glavnica kredita nedovoljno umanjena za iznos od 2.792,83 eura.

9. Polazeći od tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim odredbe Ugovora o kreditu i odredbe I. Dodatka, II. Dodatka. III. Dodatka i IV. Dodatka kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula vezana za tečaj CHF (točke I.I., I.II. i I.III. izreke presude koje nisu pobijane žalbom tužiteljice).

10. U odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim Dodatka Ugovora o kreditu od 27. siječnja 2016. kojim je provedena konverzija kredita, prvostupanjski sud je zaključio da je takav zahtjev neosnovan jer da je isti sklopljen na temelju ZID ZPK/15 koji je prošao test ocjene ustavnosti njegovih odredbi te koji ima pravne učinke i valjan je i u slučaju kad su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Nadalje, zaključivši da je sklapanjem predmetnog Dodatka postignut sporazum o korištenju utvrđene preplate koja nakon sklapanja Dodatka nije više u imovini tuženika bez pravne osnove, prvostupanjski sud je utvrdio da nisu ispunjene pretpostavke restitucije iz članka 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO) zbog čega je odbio zahtjev za isplatom preplaćenih anuiteta s osnove ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj CHF sa zateznim kamatama tekućim od plaćanja pojedinog anuiteta do isplate i zahtjev za isplatom nedovoljno umanjene neotplaćene glavnice kredita nakon konverzije sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate.

11. U žalbenoj fazi postupka prvenstveno je sporno tumačenje učinka sklopljenog Dodatka Ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. na pravo tužiteljice da zahtijeva utvrđenje ništetnosti tog Dodatka, kao i da zahtijeva isplatu iznosa preplaćenih anuiteta s osnove takvih ništetnih ugovornih odredbi i isplatu razlike neotplaćene glavnice kredita sve sa zateznim kamatama.

12. Prošireno vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je u odluci broj Rev- 457/2025-21 od 27. svibnja 2026. odgovarajući na pitanje koje je sporno i u ovom postupku zauzeo pravo shvaćanje: "Potrošač korisnik kredita koji je na temelju ZID ZPK/15 ugovaranjem Aneksa Ugovoru o kreditu konvertirao kredit ugovoren s valutnom klauzulom u švicarskom franku i promjenjivom kamatnom stopom u kredit s valutnom klauzulom u EUR nema pravo na utvrđenje i isplatu iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredaba iz temeljnog ugovora o kreditu s ništetnom promjenjivom kamatnom stopom i ništetnom valutnom klauzulom u CHF, ali ima pravo na zatezne kamate na preplaćene iznose temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Osnovnog ugovora o kreditu za razdoblje od dana sklapanja temeljnog ugovora kreditu pa do utvrđenog dana prestanka obveze izvršene konverzijom kredita (30. rujna 2015.) i to u punom iznosu bez oduzimanja od preplate utvrđene u konverziji.".

13. Dakle, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je Dodatak Ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. valjan i ima pravne učinke na ugovorni odnos stranaka, jer je isti sklopljen na temelju članka 19.c ZID ZPK/15 koji propis je imao za cilj otkloniti nepoštenu poslovnu praksu banaka, povećati socijalnu zaštitu i spriječiti produbljivanje dužničke krize zbog čega Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U- I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. nije prihvatio prijedlog za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti ZID ZPK/15 s Ustavom. Tome valja dodati i to da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Gos-1/2019 zaključio da sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK/15 ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli. Prema tome, nisu osnovani žalbeni navodi tužiteljice kojima osporava zaključak suda da Dodatak Ugovoru o kreditu od 27. siječnja 2016. nije ništetan te je u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

14. U odnosu na pravo tužiteljice na isplatu preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope i valutne klauzule, a polazeći od pravnog shvaćanja VSRH zauzetog u odluci broj Rev-457/2025-21 od 27. svibnja 2026., valja zaključiti da tužiteljica nema pravo na isplatu preplaćenih anuiteta u iznosu 3.504,47 eura s osnove promjenjive kamatne stope i u iznosu 4.594,99 eura s osnove valutne klauzule. Naime, ZID ZPK/15 je u člancima 19.d i 19.e propisao detaljnu, jasnu i transparentnu proceduru koja je prethodila sklapanju Dodatka, pa je tužiteljica kao potrošač bila u prilici još prije sklapanja proučiti njegove odredbe i odlučiti hoće li pristati na konverziju. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu na temelju odredbi ZID ZPK/15 stranke su iznova uredile svoje odnose u pogledu valute obveze i promjenjivosti kamatne stope, čime je prestala obveza tuženika na povrat više plaćenih iznosa anuiteta, jer primjena ZID ZPK/15 derogira opće odredbe ZOO o pravnim posljedicama ništetnosti. Stoga je pravilno prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 3.504,47 eura s osnove promjenjive kamatne stope i iznosa od 4.594,99 eura s osnove valutne klauzule.

15. Također, tužiteljica nema pravo na isplatu nedovoljno umanjene glavnice kredita u iznosu 2.792,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015., jer je sklapanje Dodatka ovisilo o volji tužiteljice budući da je njoj prema članku 19.e ZID ZPK/15 ostavljena mogućnost izbora prihvaćanja ili neprihvaćanja konverzije što znači da je tužiteljica pristala zamijeniti kredit s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR. Ujedno je tužiteljica prihvatila izračun konverzije i stanje glavnice kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR koji iznos je bio jasno naveden u Dodatku što je tužiteljici omogućavalo da donese informiranu odluku o sklapanju Dodatka o konverziji i mogućnost informirano procijeniti hoće li prihvatiti ili odbiti ponudu banke za sklapanje predmetnog Dodatka. Kako je tužiteljica pristala na konverziju koja prema ZID ZPK/15 ima učinak ex tunc što omogućuje uspostavu činjeničnog i pravnog okvira u kojem bi se potrošač našao i bez postojanja nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi, to tužiteljica nema pravo na razliku glavnice kredita zbog čega je potvrđena presuda u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 2.792,83 eura sa zateznim kamatama tekućim od 1. listopada 2015. do isplate.

16. Nasuprot tome, tužiteljica ima pravo na isplatu zateznih kamata koje na preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli teku od plaćanja anuiteta do dana konverzije 30. rujna 2015., pa je u tom dijelu ukinuta prvostupanjska presuda jer nisu ispunjeni uvjeti za preinačenje pobijane presude u navedenom dijelu budući da nije utvrđeno koliki iznos zateznih kamata bi pripadao tužiteljici do dana izvršene konverzije, kao niti pripadaju li joj na te iznose zatezne kamate i ako da, od kada, a sve to u smislu članka 31. ZOO-a kojim je propisano da na dospjele, a neisplaćene zatezne kamate ne teku zatezne kamate, osim kad je to određeno zakonom, a na iznos neisplaćenih kamata mogu se zahtijevati zatezne kamate samo od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njihovu isplatu.

17. Kako je zbog ukidanja dijela prvostupanjske presude za sada neizvjestan ukupan uspjeh stranaka u sporu valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka iz točke III. izreke.

18. Slijedom navedenoga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, odbijena je žalba tužiteljice kao djelomično neosnovana te potvrđena prvostupanjska presuda djelomično pod točkom II. izreke, te je na temelju članka 370. ZPP-a ukinuta prvostupanjska presuda djelomično pod točkom II. izreke te u cijelosti pod točkom III.

19. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će potpuno utvrditi činjenično stanje kako mu je ukazano u ovoj odluci, nakon čega će cijeneći i ostale razloge kojima tužiteljica pobija zakonitost donesene presude biti u mogućnosti donijeti novu i na zakonu utemeljenu odluku.

20. Na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a odlučeno je da će se o troškovima žalbenog postupka odlučiti u konačnoj odluci.

21. Točka I. izreke prvostupanjske presude nije ispitivana, jer nije pobijana žalbom tužiteljice (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Velikoj Gorici 23. rujna 2026.

Predsjednik vijeća

Nikola Ramušćak