1                                       Broj: Pp-8142/2023-16

 

 

 

                                                                                                                            

            REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU

              Stalna služba u Hvaru

 

Broj: Pp-8142/2023-16

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Hvaru, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Tolić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika S. G. i dr. zbog prekršaja iz članka 46. stavka 1. i dr. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti (Narodne novine broj: 79/ 85/15, 121/16, 99/18, 25/19, 98/19, 32/20, 42/20 i 126/21, dalje u tekstu: Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti), povodom optužnog prijedloga Državnog inspektorata, Područnog ureda Split, Službe nadzora neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti, pružanja ugostiteljskih usluga i usluga u turizmu klasa: 334-01/23-02/4388 urbroj: 443-02-03-08-23-4 od 26. srpnja 2023. nakon provedene glavne rasprave zaključene 2. svibnja 2024. u odsutnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, u prisutnosti zamjenika branitelja, dana 6. svibnja 2024. objavio je i    

 

p r e s u d i o    j e

k r i v i   s u

 

što su, prvookrivljenik kao pravna osoba i drugookrivljenik kao odgovorna osoba, dana 5. srpnja 2023. u poslovnim prostorijama ugostiteljskog objekta vrste konoba, naziva „B. P.“ u H., S. od G.,  koji posluje u sklopu prvookrivljenika, pića i napitaka, u prostoru za usluživanje na otvorenom, kapaciteta 36 konzumnih mjesta; obavljali ugostiteljsku djelatnost u vidu ugostiteljske usluge pripreme i usluživanja hrane, gdje je konzumiranjem istih zatečeno osam gostiju, a da za navedeni prostor nisu imali rješenje nadležnog upravnog tijela o ispunjavanju minimalnih uvjeta kojim se utvrđuje da prostor i oprema ugostiteljskog objekta, odnosno prostor za usluživanje na otvorenom, udovoljavaju uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti; čime su ostvarili imovinsku korist u iznosu od 2.514,87 eura,

 

dakle, prvookrivljenik kao pravna osoba, a drugookrivljenik kao odgovorna osoba u pravnoj osobi, obavljali ugostiteljsku djelatnost suprotno izdanom rješenju nadležnog upravnog tijela,

 

čime su počinili prekršaj opisan u članku 20. stavku 1. i 2. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, kažnjiv po članku 46. stavku 1. točki 5. i stavku 2. istog Zakona.

 

I.                    Na temelju naprijed citiranih propisa se

 

i z r i č e

 

PRVOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 

1.200,00 (tisuću dvjesto) EURA 

 

DRUGOOKRIVLJENIKU NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD

600,00 (šesto) EURA

 

Na temelju članka 33. stavka 11. Prekršajnog zakona (Narodne novine br.

107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje u tekstu: Prekršajni zakon) okrivljenici su dužni novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici plate dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku, smatrat će se da je novčana kazna u cijelosti uplaćena. 

 

II.                 Na temelju članka 76. Prekršajnog zakona, od prvookrivljene pravne osobe oduzima se imovinska korist u iznosu od 2.514,87 EUR (dvije tisuće petsto četrnaest eura osamdeset sedam centi).

 

Oduzeta imovinska korist ima se u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti presude uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske.

 

III.               Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenici su dužni na ime troškova prekršajnog postupka platiti svatko po 225,00 (dvjesto dvadeset pet) eura, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, jer će se u protivnom isti naplatiti prisilno.

 

O b r a z l o ž e n j e

 

1.                 Državni inspektorat podnio je pod gore navedenom poslovnom oznakom optužni prijedlog protiv okrivljenika zbog prekršaja činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci presude. 

 

2.                 Postupajući po optužnom prijedlogu, sud je na temelju članka 167. stavka 5. Prekršajnog zakona održao glavnu raspravu u odsutnosti predstavnika ovlaštenog tužitelja, koji je uredno pozvan te mu je uz poziv dostavljen nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, a koji svoj izostanak nije opravdao te je sud ocijenio da to nije na štetu njegovih interesa. 

 

3.                 Ispitan pred ovim sudom, drugookrivljeni T. Z. T., koji se ujedno legitimirao sukladno članku 114. stavku 4. Prekršajnog zakona kao ovlašteni predstavnik okrivljene pravne osobe, očitujući se u ime sebe i prvookrivljenika; izjavio je kako se smatra krivim zbog prekršaja koji mu se stavlja na teret. Dalje je u svojoj usmenoj obrani naveo kako ne poriče odgovornost za predmetni prekršaj ali osporava izračun protupravne imovinske koristi. Dodao je kako će se o svemu detaljnije izjasniti u svojoj pisanoj obrani. 

 

4.                 Tijekom dokaznog postupka sud je ispitao svjedoke J. L. i M. A., pročitana je pisana obrana prvookrivljenika i drugookrivljenika s prilozima u vidu knjigovodstvene i ostale relevantne dokumentacije te je provedeno financijsko – računovodstveno vještačenje po stalnom sudskom vještaku M. Z.. S obzirom na to da stranke nisu imale primjedbe na vještvo niti su inzistirale na pozivanju vještaka na raspravu, odnosno branitelj okrivljenika je izričito naveo kako predlaže da se sud prilikom donošenja odluke vodi zaključcima iz pisanog nalaza i mišljenja; sud je u dokazne svrhe pročitao nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka od 14. travnja 2024. s prilozima. Na kraju je izvršen uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, iz koje je vidljivo da prvookrivljenik nije prekršajno kažnjavan, dok je drugookrivljenik jednom osuđen zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama.

 

4.1.          U pisanoj obrani okrivljenici navode kako je obračun imovinske koristi pogrešan, odnosno previsok. Ističu kako je definicija imovinske koristi čista dobit, a da je ovlašteni tužitelj primijenio „grub“ i paušalan izračun iste. Nadalje navode kako je mjesec svibanj 2023. godine bio kišniji i hladniji od prosjeka pa je logično da su gosti više koristili unutrašnji dio. Dodaju kako je iz knjigovodstvene dokumentacije okrivljenika razvidno da su ukupni prihodi od dana otvaranja ugostiteljskog objekta u 2023. godini do 5. srpnja 2023. iznosili 240.540,69 eura, dok su rashodi iznosili 238.025,82 eura, čime je ukupna dobit bila 2.514,87 eura. Na kraju navode da na strani okrivljenika postoje brojne olakotne okolnosti, prije svega što ranije nisu kažnjavani, te da sve svoje obveze i davanja prema državi redovno podmiruju. Dodatno ističu kako je sam postupak ishođenja rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta nerijetko iznimno dug (traje 5-6 mjeseci), a poslovanje ugostiteljskog objekta zbog velikog broja zaposlenih ne može trpjeti odgodu radi sporosti pojedinih upravnih tijela. Osim toga, stranka je rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za sporni vanjski prostor ishodila odmah idućeg dana 6. srpnja 2023.

 

4.2.          Ispitan u svojstvu svjedoka, J. L. je u bitnom naveo kako je voditelj restorana „B. P.“ te da je objekt kritične prigode imao sve potvrde nadležnih tijela osim da sporna terasa ispunjava sve uvjete, koje je faktički ispunjavala. U odnosu na poslovanje objekta u inkriminiranom razdoblju, izjavio je kako se restoran sastoji od dva dijela, i to jednog manjeg natkrivenog te vanjskog u kojem je bilo manje prometa zbog loših vremenskih uvjeta.

 

4.3.          Svjedok M. A. je naveo kako je po zanimanju turistički inspektor te je kritične prigode, dakle 5. srpnja 2023., provodio nadzor u ugostiteljskom objektu B. P. u gradu H., kojom prilikom je utvrdio rad suprotan rješenju nadležnog ureda o ispunjavanju minimalnih uvjeta za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Točnije, utvrdio je da je navedeni objekt imao rješenje koje je obuhvaćalo 18 konzumnih mjesta, odnosno stolica, koje su se nalazile ispod nadstrešnice u unutarnjem dijelu objekta, ali rješenje nije obuhvaćalo štekat, tj. 36 konzumnih mjesta na prostoru za usluživanje na otvorenom. Istaknuo je da je nakon utvrđenja ove nepravilnosti vlasnik pribavio rješenje već sljedećeg dana. Što se tiče načina izračuna imovinske koristi, ista je izračunata sukladno obvezujućoj uputi o uvjetima i načinu oduzimanja imovinske koristi i oduzimanju predmeta Državnog inspektorata od 10. listopada 2020. koju prilaže u spis predmeta. Naime, od ukupnog ostvarenog prometa u ugostiteljskom objektu u razdoblju od 1. svibnja 2023., kada je vlasnik prema vlastitoj izjavi i sukladno ugovoru o korištenju javne površine postavio tzv. štekat, pa do 5. srpnja  2023. kada je proveden nadzor, oduzeta je 1/3 iznosa koja se odnosi na 18 konzumnih mjesta koja su bila obuhvaćena važećim rješenjem, a zatim je od preostalog iznosa oduzeto još 30% priznatih troškova. Na opisani način dobiven je iznos od 112.140,08 eura, što predstavlja ostvarenu imovinsku korist sukladno citiranoj uputi Državnog inspektorata. 

 

4.4.          Na pitanje zamjenika branitelja može li opisati unutarnji prostor koji je bio obuhvaćen važećim rješenjem, svjedok odgovara kako je riječ o prostoru koji je bio ograđen sa tri strane tendama te je imao nadstrešnicu pa se, kako je riječ o sezonskom ugostiteljskom objektu, sukladno pravilniku ima smatrati zatvorenim prostorom. Dodaje kako je ta činjenica irelevantna u kontekstu rješenja, budući da nije sporno da je taj prostor bio "legalan", s tim da se u rješenju navodi 18 konzumnih mjesta, upravo koliko je taj dio objekta imao.  Na pitanje zamjenika branitelja o načinu utvrđivanja konzumnih mjesta, svjedok navodi kako je sva mjesta izbrojao s vlasnikom objekta, tj. odgovornom osobom.

 

4.5.          Iz financijsko – računovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku M. Z. od 14. travnja 2024. proizlazi kako je ukupan promet spornog ugostiteljskog objekta iznosio 240.540,69 eura, dok su ukupni troškovi iznosili 238.025,85 eura, slijedom čega je ukupna dobit društva u inkriminiranom razdoblju 2.514,87 eura, koliko iznosi i ostvarena imovinska korist.

 

5.                 Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, Sud smatra nedvojbeno utvrđenim da su okrivljenici utužene prigode počinili prekršaj, činjenično opisan i pravno označen u izreci presude; zbog čega ih je trebalo proglasiti krivim i kazniti kako je tamo odlučeno.

 

6.                 Člankom 20. stavkom 1. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisano je da nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni minimalni uvjeti za vrstu ugostiteljskih objekata koji se ne kategoriziraju te utvrđuje ispunjavanje uvjeta za posebni standard i dodjelu oznake kvalitete za ugostiteljske objekte iz skupina »Ostali ugostiteljski objekti za smještaj«, »Restorani« i »Barovi«. Stavkom 2. istog članka je pak određeno da nadležno upravno tijelo, na zahtjev ugostitelja, rješenjem utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za vrstu i kategoriju ugostiteljskih objekata, osim za vrste navedene u članku 21. stavku 1. ovoga Zakona.

 

6.1.          Kaznena odredba iz članka 46. stavka 1. točke 5. Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti propisuje da će se novčanom kaznom od 5.000,00 do 30.000,00 kuna kazniti za prekršaj pravna osoba i fizička osoba – obrtnik ako obavlja ugostiteljsku djelatnost suprotno izdanom rješenju nadležnog upravnog tijela iz članka 20. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, stavkom 2. istoga članka propisano je da će se novčanom kaznom od 3.000,00 do 10.000,00 kuna kazniti i odgovorna osoba u pravnoj osobi. 

 

7.                 Dakle, okrivljenici ne spore da kritične prigode nisu imali ishođeno rješenje nadležnog upravnog tijela kojim se utvrđuje da sporni dio ugostiteljskog objekta, tj. prostor za usluživanje na otvorenom, udovoljava uvjetima za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Također ne spore da su unatoč tome pružali ugostiteljske usluge u navedenom prostoru, a što je sve potvrđeno kazivanjem svjedoka M. A. i J. L., kao i provedenim materijalnim dokazima. Na opisani način okrivljenici su ostvarili sva obilježja prekršaja koji im se stavlja na teret.

 

8.                 Prilikom odabira vrste i mjere sankcije, sud je kao olakotnu okolnost na strani oba okrivljenika uzeo činjenicu da je sporno rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta ishođeno odmah nakon provođenja inspekcijskog nadzora, čime je djelomično sanirana posljedica djela, dok je kod prvookrivljenika u tom pravcu još uzeo u obzir njegovu prekršajnu nekažnjavanost. Kako kod okrivljenika nisu pronađene nikakve izražene otegotne okolnosti, sud im je izrekao novčane kazne navedene u izreci presude, a koje su bliže posebnom minimumu propisanom za predmetni prekršaj. Na taj način će se prema stajalištu suda adekvatno ostvariti svrha kažnjavanja te će se prije svega odvratiti okrivljenike od činjenja sličnih djela u budućnosti.

 

8.1.          Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku koji im je određen za plaćanje novčane kazne uplate 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.

 

9.                 Ono što je preostalo kao sporno u postupku jest imovinska korist ostvarena prekršajnim djelom, za koju valja naglasiti da predstavlja čistu dobit, što znači da od ukupne vrijednosti koju je počinitelj pribavio počinjenjem prekršaja treba odbiti izdatke i troškove koje je imao. Pritom se ističe da se uložena sredstva ne računaju kada je riječ o kriminalnoj djelatnosti, međutim u konkretnom slučaju nije sporno da je u pitanju registrirana ugostiteljska djelatnost. S obzirom na prirodu i složenost izračuna ove vrijednosti, sud je stajališta kako je riječ o činjenici za čije je utvrđivanje bilo potrebno pribaviti nalaz i mišljenje od stručne osobe, zbog čega je u tom pravcu naložio provođenje financijsko-računovodstvenog vještačenja po stalnom sudskom vještaku M. Z. 

 

9.1.          Sud nije prihvatio izračun imovinske koristi od strane ovlaštenog tužitelja, jer je utemeljen na internoj uputi koja ne obvezuje sud; a osim toga ponuđeni izračun je prema mišljenju suda paušalan i nedovoljno individualiziran, odnosno nije primjeren svim okolnostima i relevantnim poslovnim podacima konkretnog slučaja.

 

9.2.          Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za računovodstvo i financije, kao najpouzdanijeg i, u krajnjoj liniji, jedinog mjerodavnog izvora saznanja o ovoj činjenici, proizlazi da je ukupna ostvarena dobit okrivljenog trgovačkog društva u inkriminiranom razdoblju 2.514,87 eura. Stoga je od prvookrivljene pravne osobe oduzeta imovinska korist upravo u navedenom iznosu; koju je ista obvezna vratiti i uplatiti u Državni proračun Republike Hrvatske u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude. 

 

10.             Konačno, odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.

 

Hvar, 6. svibnja 2024.

             

              Zapisničarka                     Sudac

              Sanja Tolić, v.r.               Mario Bakota, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

              Protiv ove presude okrivljenici i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8

(osam) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalnoj službi u Hvaru, u dva primjerka; a o njoj odlučuje nadležni viši sud.

Dostaviti: okrivljenicima, branitelju, tužitelju, u spis              

 

                                     Za točnost otpravka – ovlaštena službenica                                 Sanja Tolić