REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3332/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari I. tužitelja ŽZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II. tužiteljice ŽZVZČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje zastupanih po punomoćnici Sanji Bukić, odvjetnici u Šibeniku, protiv tuženice HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Krešimiru Lušiću, odvjetniku u Šibeniku, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu tuženice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-941/2024-2 od 20. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2336/2022 od 16. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P - 2336/2022 od 28. veljače 2024. i rješenjem istog suda poslovni broj P -2336/2022 od 17. travnja 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog tuženice za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-941/2024-2 od 20. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-2336/2022 od 16. veljače 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-2336/2022 od 28. veljače 2024. i rješenjem istog suda poslovni broj P-2336/2022 od 17. travnja 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženica je postavila pravna pitanja koja glase:
„1. Je li drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku ako na tuženikove odlučne žalbene navode nije odgovorio već je samo općenito i neobrazloženo otklonio žalbene razloge bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud svaki od žalbenih prigovora smatra neosnovanim odnosno koje žalbene prigovore smatra neodlučnim za ispitivanje zakonitosti presude?
2. Je li sud dužan otkloniti proturječnost koja proizlazi iz dokaza na kojima temelji svoju odluku u sporu?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer tuženica smatra da su joj donošenjem pobijane odluke povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu tuženice nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, treba napomenuti kako navedeno pitanje sadržajno predstavlja prigovor bitne povrede odredaba parničnog postupka, a ne pravno pitanje kakvo propisuje odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. U tom smislu, treba reći da se pod pravnim pitanjima prema odredbi čl. 385.a st. 1. ZPP ne podrazumijevaju pitanja o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i postupovnopravne dvojbe koje se pojavljuju u bitnim slučajevima koji su bitnim elementima podudarni.
7. U pogledu drugog postavljenog pitanja, ocijenjeno je kako navedeno pitanje također ne predstavlja pitanje u smislu čl. 385.a ZPP, budući da se istim pitanjem sadržajno osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, što samo po sebi nije dopušten razlog za dopuštenje revizije.
8. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
9. Ocjena je ovoga suda da tuženica nije učinila vjerojatnim da je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede prava tuženice na pravično suđenje i pristup sudu, te povrede načela jednakosti stranaka, a kako to podnositeljica tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da presuda drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, uslijed čega se ne može smatrati arbitrarnom, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
10. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
