1.
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3793/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Hana Lukić Hob, odvjetnica u Vinkovcima, protiv tuženika Addiko Bank d.d. sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1222/2026-2 od 24. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-485/2021-52 od 23. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se u odnosu na postavljena pravna pitanja odbija.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na istaknutu povredu prava zajamčenu Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tuženik je protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 1222/2026-2 od 24. ožujka 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-485/2021-52 od 23. siječnja 2026., podnio prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. i 2 . Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/025 – dalje: ZPP).
1.1. Tuženik je prijedlog za dopuštenje revizije na temelju odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP podnio postavivši tri (3) pravna pitanja, za koje tuženik smatra da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi i to:
"1. Može li sud koji odlučuje o ništetnosti odredbi o promjenjivosti kamatne stope iz ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u EUR temeljiti odluku o ništetnosti tih odredbi na izravnoj primjeni utvrđenja iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je postupak vođen za ugovor o kreditima u valuti različitoj od valute EUR(konkretno valute CHF)?
2. Počinje li teći zastarni rok za potraživanje s osnove ništetnosti odredbe o načinu promjene kamatne stope sadržane u potrošačkom ugovoru o kreditu odobrenom u EUR od dana donošenja presude iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je postupak vođen za ugovore o kreditima u valuti različitoj od valute EUR (presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 3. lipnja 2014.g.)?
3. Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u EUR?".
2. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da nižestupanjski sudovi nisu u svojim odlukama naveli valjane razloge na kojima su utemeljili svoje odluke pa da je time povrijeđeno tuženikovo pravo na pravično suđenje iz čl. 29. Ustava Republike Hrvatske i čl. 6.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a ističe i povrede prava na jednakost svih pred zakonom - čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, pravo na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava Republike . i čl. 13.1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Prvo pravno pitanje koje je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP jer iz obrazloženja pobijane drugostupanjske presude proizlazi da presuda i utvrđenja iz postupka vođenog radi zaštite kolektivnih interesa potrošača u kojem je postupak vođen za ugovor o kreditima u valuti CHF, na koju se tuženica pozvala u prijedlogu za dopuštenje revizije, nema obvezujući učinak na konkretan postupak. Naime, drugostupanjska presuda temelji se na odlučnim činjenicama (utvrđenim dokazima provedenim u ovom parničnom postupku (saslušanje tužitelja) kako je to i obrazloženo u točki 10.1. obrazloženja pobijane drugostupanjske presude.
4.1. Nadalje, drugo i treće pravno pitanje koje je tuženica postavila u prijedlogu za dopuštenje revizije prema ocjeni vijeća nisu važna za odluku u sporu u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP jer je riječ o pitanjima glede kojih pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-1089/2020 od 25. travnja 2023., broj Rev-953/2020 od 11. siječnja 2023., broj Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2017. i drugim odlukama, a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu.
5. Budući da u odnosu na postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenje revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 389.b st . 1. i 2. ZPP odlučio kao u točki I. izreke ovog rješenja.
5.1. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP prijedlog tuženika u dijelu u kojem se odnosi na postavljena pravna pitanja je odbijen te je odlučeno kao u točki I . izreke.
6. U pogledu dijela prijedloga za dopuštenje revizije u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a valja reći da, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka ili zbog pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno temeljno pravo zaštićeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu. Međutim, nižestupanjske odluke su obrazložene i ne mogu se po ocjeni ovog suda smatrati arbitrarnima niti očito nerazumnima pa slijedom navedenog tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno pravo na pravično suđenje, kao niti da su mu počinjene ostale povrede, na koje se poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije.
6.1. Stoga je u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu koji je podnesen u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr.sc. Jadranko Jug