REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-809/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Goranke Barać – Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice TĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Stipi Vuletiću, odvjetniku u Zagrebu, Josipa Slavenskog 1/II., protiv tužene Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, Slavonska avenija 6, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. Zagreb, Maksimirska 25, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž – 960/2025-2 od 9. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 1152/2025-11 od 18. lipnja 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
III. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
IV. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog ljudskog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužiteljica i tuženik podnijeli su prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž – 960/2025-2 od 9. listopada 2025., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P - 1152/2025-11 od 18. lipnja 2025.
2. Na prijedloge za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog tužiteljice sadrži i što je uz prijedlog dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.
4. Tužiteljica je u prijedlogu naznačila više pravnih pitanja koja se odnose na utvrđenje vrijednosti predmeta spora u postupku kojim tužitelj postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje koji je pretpostavka za osnovanost kondemnatornog dijela zahtijeva na isplatu
4.1. Prema pitanjima kako ih je tužiteljica naznačila u prijedlogu, pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda, a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu. Naime, prema naznačenim pitanjima pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama ovog suda broj Revr - 758/07-2 od 16. siječnja 2008., Revr - 475/08-2 od 27. listopada 2008., Rev-1264/07 od 29. listopada 2008. i dalje).
5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP, u odnosu na prijedlog tužiteljice prema naznačenim pitanjima riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.
6. S druge strane, tuženik je u prijedlogu naznačio pravna pitanja: „1. Je li pravilna ocjena suda o tome da je odredba ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbe članka 96. stavaka 1. ZZP/07, koji zaključak sud isključivo temeljiti na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik kao banka nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva te sve druge mjerodavne okolnosti prije i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a? odnosno Je li dopuštena odredba kojom se ugovara naknada za obradu kredita sukladno Odluci o naknadama za usluge kao općim uvjetima ugovora, sukladno članku 44. st. 1. Zakona o stambenom potrošačkom kreditiranju (NN 1201/17)? 2. Je li presuda nezakonita i nepravilna i je li počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?
6.1. U odnosu na pravna pitanja iz prijedloga tuženika treba reći da ne proizlaze iz činjeničnih utvrđenja i razloga na kojima se temelji pobijana presuda. Isto tako, u odnosu na navedena pitanja treba reći da pobijana presuda ne odstupa od prakse revizijskog suda (od pravnog shvaćanja zauzetog u odlukama broj Rev - 673/2023-2 od 13. veljače 2024., Rev – 1214/2024-2 od 30. listopada 2024., Rev – 43/2022-2 od 14. lipnja 2022., Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.i dalje), a ne radi se o pravnim pitanjima u pogledu kojih bi trebalo preispitati sudsku praksu.
6.2. Kako u prijedlogu tuženika nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP , riješeno je kao u izreci pod t. III. ovog rješenja.
7. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu tužiteljice i tuženika za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje su tužiteljica i tuženik dostavili uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tužiteljica i tuženik nisu učinili vjerojatnim da bi im bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tužiteljici i tuženiku bilo omogućeno da se izjasne o zahtjevu, prijedlozima i navodima protivne stranke, iznose činjenice i predlažu dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluju u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tužiteljice i tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tužiteljica i tuženik nisu imali pravično suđenje, čime nisu učinili vjerojatnim da bi im u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.
7.1. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP -a, odlučiti kao u izreci pod t. II. i IV. ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa
