REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4746/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Fumić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika ALU PACK PLASTIC d.o.o., Zagreb, Slavonska avenija 24a, OIB: 95975992825, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-396/2024-3 od 16. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7408/2020-39 od 25. travnja 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-396/2024-3 od 16. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-7408/2020-39 od 25. travnja 2024.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pravnih pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni, kao i zbog povrede temeljnog ljudskog prava na pravično suđenje iz Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst, 5/14 i 69/17 – dalje: Ustav) i Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelj je postavio sljedeća pravna pitanja:
„1. Da li je radniku povrijeđeno pravo na obranu ako mu poslodavac usmeno otkaže ugovor o radu i/ili ga udalji s radnog mjesta, a zatim mu izvanredno otkaže ugovor o radu zbog toga što radnik nije dolazio na posao?
2. U slučaju kada između radnika i poslodavca postoji nesporazum o prestanku radnog odnosa, zbog kojega radnik prestane dolaziti na posao, da li mu je u tom slučaju poslodavac dužan omogućiti iznošenje obrane prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu?“.
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Prijedlog djelomično nije osnovan, a djelomično nije dopušten.
6. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da pitanja navedena u prijedlogu polaze od pogrešne pretpostavke da je tužitelju tuženik dao usmeni otkaz ugovora o radu. Naime, utvrđenje je nižestupanjskih sudova, a što jasno proizlazi iz toč. 36. obrazloženja prvostupanjske odluke da se u konkretnom slučaju nije radilo o usmeno otkazu, već o personalnom konfliktu koji nije isključivao povrat tužitelja na rad ili bar pokušaj povratka na rad ili uspostavljanja kontakta s tim u vezi. Stoga od odgovora na postavljena pitanje na ovisi odluka u sporu. Osim toga, odluka na koju se tužitelj poziva u prijedlogu ovog suda br. Rev-1210/2016 odnosi na drugačiju činjeničnu situaciju, budući da u tom predmetu nije bilo sporno da je dan usmeni otkaz ugovora o radu. Tužitelj navodima u prijedlogu zapravo osporava činjenično stanje utvrđeno do strane nižestupanjskih sudova, a pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojeg bi se revizija uopće mogla podnijeti.
7. Tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i to pravo na pravično suđenje.
8. Pravno shvaćanje i primjena zakona u nižestupanjskim odlukama obrazloženi su na valjan i prihvatljiv način, pri čemu drugostupanjski sud je ocijenio one žalbene navode koji su od odlučnog značenja. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud je detaljno obrazložio svoju presudu, tako da se ista ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom.
9. S obzirom da je ovaj sud ocijenio da postavljena pitanja nisu važna pitanja u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP kao u točki I. izreke ovog rješenja.
10. Nadalje, s obzirom da tužitelj nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odbaciti prijedlog za dopuštenje revizije, te odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
