Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1163/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Dijani Hofer, u pravnoj stvari tužitelja ĆDI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] i ĆD (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Ljubičić i Vrdoljak d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje Zagreb (OIB:38922958547), Martićeva 71, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rašica i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu broj Pn-1401/2024 od 9. lipnja 2026., dana 23. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e

I/Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu broj Pn-1401/2024 od 9. lipnja 2026.

II/Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u toč. I izreke prvostupanjski sud se oglasio mjesno nenadležnim i toč. II odredio da će se po pravomoćnosti rješenja predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

1.1. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud navodi da je tuženik pravovremeno, sukladno odredbi čl.20.stav.1. Zakona o parničnom postupku (dalje:

ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda, pa je, polazeći od odredbe čl. 48. stav. 1. ZPP koja propisuje da je za suđenje u sporovima protiv pravnih osoba općemjesno nadležan sud na čijem se području nalazi njihovo registrirano sjedište te od odredbe čl. 52. stav. 1. ZPP-a prema kojoj je za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu, osim suda općemjesne nadležnosti, nadležan i sud na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila pa kako se registrirano sjedište tuženika nalazi na području Općinskog građanskog suda u Zagrebu to se pozivom na odredbu čl.20.stav.1. ZPP oglasio mjesno nenadležan i odredio predmet ustupiti Općinskom građanskom sudu u Zagrebu.

2. Pravovremenom žalbom tužitelji pobijaju opisano rješenje bez navođenja zakonskih žalbenih razloga no s prijedlogom ovom sudu da pobijano rješenje ukine, podredno preinači i predmet ustupi Općinskom sudu u Dubrovniku na čijem području, kako tvrde, imaju boravište.

2.1. Žalitelji – u bitnome – ističu da je predmetna tužba podnesena 9. srpnja 2024. i da je tuženik dvije godine bio potpuno pasivan da bi tek protekom dvije godine prigovorio mjesnoj nadležnosti prvostupanjskog suda zbog čega da je pobijano rješenje „primjer mehaničke primjene prava“ koja je dovela do povede prava tužitelja na pristup sudu jer se u fazi utvrđivanja visine štete, obzirom da je provedeno medicinsko vještačenje, postupak ustupa drugom sudu pa se postavlja pitanje na koji način će se vještaci usuglasiti i dati svoj zajednički nalaz, kada je riječ o vještacima sa različitih sudova ili će se iste povrede ponovno vještačiti i gomilati trošak. Smatra da bi u svrhu očuvanja pravične ravnoteže između stranka sukladno čl. 6. stav. 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda trebalo odbiti istaknuti prigovor i nastaviti s raspravljanjem pred prvostupanjskim sudom koji je već donio plan upravljanja postupkom i koji je već izveo dobar dio dokaza potreban za meritornu odluku. Ističe da iz tužiteljeve medicinske dokumentacije proizlazi da se liječio u [adresa] što znači da je štetna posljedica nastupila upravo na području mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se usprotivio osnovanosti u žalbi sadržanih navoda, tvrdnji i stajališta uz prijedlog ovom sudu da žalbu tužitelja odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsko rješenje. Zahtijeva trošak žalbenog postupka.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Naime, iz sadržaja tužbe proizlazi da su tužitelji pretrpjeli štetu u prometnoj nesreći koja se dogodila na otoku [adresa], i to tužitelj neimovinsku – i imovinsku štetu, a tužiteljica imovinsku štetu na osobnom vozilu te da oboje tužitelja imaju prebivalište u [adresa].

5.1. Odredba čl.52. ZPP za suđenje u sporovima o izvanugovornoj odgovornosti za štetu propisuje izberivu mjesnu nadležnost suda – ili suda općemjesne nadležnosti, ili nadležnost suda na čijem je području štetna radnja počinjena ili sud na čijem je području štetna posljedica nastupila (stav.1.), a u slučaju ako je šteta nastala zbog smrti ili tjelesne ozljede, nadležan je pored suda iz stavka 1. i sud na čijem području tužitelj ima prebivalište odnosno boravište. U konkretnom slučaju tužitelji su izabrali prvostupanjski sud – Općinski sud u Splitu, a da iz tužbe ni na jednom mjestu ne proizlazi na osnovu kojeg kriterija sadržanog u prethodno citiranoj odredbi su izabrali upravo taj sud. Iz sadržaja tužbe nadalje proizlazi da je štetna radnja počinjena u [adresa] dok se prema prebivalištu tužitelja označenom u tužbi može zaključiti da je štetna posljedica nastupila u [adresa]. Tvrdnja o boravištu tužitelja na području nadležnosti Općinskog suda u Dubrovniku iznesena je tek u žalb i, a i nije odlučna obzirom da su tužitelji iskoristili svoje pravo na izbor suda (iako mjesno nenadležnog) podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Splitu u odnosu na kojeg nije ostvarena niti jedna zakonom propisana poveznica iz odredbe čl.52.stav.1. i 2. ZPP. Tome valja dodati da kod utvrđenja mjesne nadležnosti u sporovima radi naknade štete nije odlučno područje gdje se tužitelj liječio (ili gdje se liječi) već je odlučno gdje je počinjena štetna radnja i gdje je nastupila štetna posljedica.

6. Imajući u vidu da je odredbom čl.52. ZPP propisana izberiva nadležnost suda u postupcima kakav je predmetni to tužitelj ima pravo izbora suda pred kojim će se voditi postupak pa se takvo njegovo pravo konzumira trenutkom podnošenja tužbe slijedom čega su potpuno neutemeljeni žalbeni prigovori o povredi prava tužitelja na pristup sudu jer je upravo zakonskom mogućnošću da sam tužitelj odabire sud kojem će mu biti najlakše pristupiti, oživotvoreno načelo njegovog prava na pristup sudu.

7. Pravo na isticanje prigovora mjesne nenadležnosti suda vremenski je ograničeno odredbom čl. 20.stav.1. ZPP – najkasnije do upuštanja tuženika u raspravljanje o glavnoj stvari, a čemu je u konkretnom slučaju udovoljeno pri čemu tuženikova pasivnost sve do 24. veljače 2026. kada je (prije upuštanja u raspravljanje) prigovorio mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda nije od utjecaja na njegovo zakonsko pravo da do upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari takav prigovor istakne. Prema odredbi čl.21.stav.4. ZPP - parnične radnje nenadležnog suda (uviđaj, vještačenje, saslušavanje svjedoka i dr.) nisu bez važnosti samo zato što ih je poduzeo nenadležni sud.

8. Obzirom da iznesenim žalbenim navodima tužitelji nisu doveli u sumnju zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, kraj činjenice što ispitivanjem istog u smislu odredbe čl.365.stav.2. u vezi sa čl.381. ZPP ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud ostvario i jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje u žalbenom stadiju pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje pozivom na odredbu čl.380.toč.2. ZPP.

9. Tuženiku nije dosuđen zatraženi trošak nagrade za sastav odgovora na žalbu tužitelja obzirom da sadržaj odgovora nije bio od utjecaja na odluku o žalbi tužitelja, pa je o zatraženom trošku tuženika odlučeno pozivom na odredbu čl.155.stav.1. ZPP-a.

U Varaždinu 23. rujna 2026.

Sutkinja

Dijana Hofer