REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2632/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. (OIB 83416546499), Zagreb, Folnegovićeva 1, kojeg zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražen Crnković & Alen Pešušić u Zagrebu, protiv tuženice HP (OIB [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Igor Sieber, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, nakon 6. srpnja 2026., održane i zaključene, glavne i javne rasprave u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Ivane Čonke Butković, odvjetnice i punomoćnika tuženice, 23. rujna 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-6089/2018 od 14.09.2018.g. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6888/10 od 02. svibnja 2012. g. koja je postala ovršna dana 26.ožujka 2013.g. na način da se nalaže ovršeniku ovdje tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., OIB:83416546499, Folnegovićeva 1, Zagreb da ovrhovoditeljici ovdje tuženici HP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] isplati iznos od 1.656,89 EUR / 12.483,86 kn sa zateznom kamatom u skladu s zakonom o zateznoj kamati, tekućom od 15.08.2018.g. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 215,67 EUR / 1.625,00 kn, sve u roku od osam dana.

II. Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinaciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče od donošenja prvostupanjske presude do isplate."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 eur, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj navodi u tužbi da je rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-6089/2018 od 14.9.2018., određena ovrha radi naplate novčane tražbine u iznosu od 12.483,86 kn sa zakonskom zateznom kamatom, na temelju ovršne isprave, presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. koja je postala ovršna 26. ožujka 2013.

Nadalje navodi da je zaključkom istog suda, poslovni broj Ovr-6089/18 od 19. ožujka 2021. ovršenik upućen na pokretanje parnice protiv ovrhovoditelja u roku od 15 dana radi proglašenja nedopuštenom predmetne ovrhe, dok je rješenje o ovrsi Ovr- 6089/18 od 19.03.2021. izdano temeljem navoda ovrhovoditeljice ovdje tuženice, da ovršenik, ovdje tužitelj nije postupio po navedenoj presudi u roku od 8 dana. Tužitelj smatra da pobijano rješenje nije utemeljeno na zakonu s obzirom da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje rješenja o ovrsi temeljem ovršnog prijedloga ovrhovoditeljice. Navodi da je tužitelj ponudio tuženici sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme sukladno presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-6888/10-100 od 2. svibnja 2012., ali da je tuženica navedeno neosnovano odbila, pa da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uvjeti za izdavanje pobijanog rješenja o ovrsi i obvezu tužitelja da tuženici naknadi plaću za vrijeme koje nije radila.

Tužitelj navodi i da je protiv tuženice pokrenuo parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom koji se pred ovim sudom vodi pod brojem P-7431/14. Ističe da uz ovaj prijedlog za ovrhu nije priložena ovršna isprava sa iskazanom klauzulom pravomoćnosti ovjerenom od strane suda te da pobijano rješenje o ovrsi nije sastavljeno sukladno čl. 41. Ovršnog zakona, jer da u rješenju o ovrsi nije točno naznačena ovršna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe, te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe.

Tužitelj smatra da nalaz i mišljenje vještaka sačinjen po prijedlogu tuženice kao ovrhovoditeljice, ne može biti osnova za izdavanje rješenja o ovrsi, jer da ne predstavlja ovršnu ispravu, a niti da je presudom Pr-6888/10 naloženo ovdje tužitelju da nadoknadi plaću tuženici u određenom iznosu, pa da je nejasno na temelju čega je ovršni sud utvrdio visinu naknade plaće koju je tužiteljima naloženo platiti pobijanim rješenjem o ovrsi.

Ističe da je sukladno čl. 217. Ovršnog zakona, ovrhovoditelj ovlašten na temelju izvješća obračuna dospjele, a neisplaćene plaće kao ovršne isprave, tražiti ovrhu radi naplate ukupno utvrđenog iznosa, a Porezna uprava da će na zahtjev ovrhovoditelja, sukladno čl. 18. izdati potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, uključujući i doprinos za individualnu kapitaliziranu štednju iz ukupno utvrđenog iznosa, u skladu s važećim propisima koji uređuju obračunavanje i plaćanje doprinosa iz plaće i poreza na dohodak, uz naznaku propisanih računa na koje će se uplatiti porez, prirez I doprinosi, uključujući i doprinos za individualiziranu kapitaliziranu štednju. Navodi i da je uz prijedlog za ovrhu, ovrhovoditelj dužan priložiti potvrdu o obračunu, koja potvrda će se ovršeniku dostaviti uz rješenje o ovrsi, ali da tuženica kao ovrhovoditeljica u konkretnom slučaju nije postupila sukladno čl. 217. Ovršnog zakona te nije priložila potvrdu o obračunu poreza, prireza i doprinosa, slijedom čega tužitelj smatra da je takav prijedlog za ovrhu trebalo odbaciti.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 29. lipnja 2026. tužitelj traži proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Ovr-6089/2018 od 14.09.2018. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. koja je postala ovršna dana 26. ožujka 2013. na način da se nalaže tužitelju isplatiti tuženici iznos od 1.656,89 EUR sa zateznom kamatom u skladu s zakonom o zateznoj kamati, tekućom od 15.8.2018. do isplate te trošak ovršnog postupka u iznosu od 215,67 EUR te potražuje isplatu iznosa od te trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamata od donošenja prvostupanjske presudu do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica u cijelosti osporava navode tužbe i tužbeni zahtjev, te ističe da su županijski sudovi odlučujući o žalbama ovršenika, ovdje tužitelja, izjavljenim protiv rješenja o ovrsi ovrhovoditeljice, ovdje tuženice, donijeli više odluka kojima se žalbe ovršenika odbijaju kao neosnovane i potvrđuju rješenja o ovrsi , na temelju iste činjenične i pravne osnove, ali za drugi obračunski period i to Županijski sud u Zagrebu, Županijski sud u Zadru, Županijski sud u Karlovcu, Županijski sud u Vukovaru, Županijski sud u Rijeci, Županijski sud u Osijeku, Županijski sud u Varaždinu i Županijski sud u Puli, utvrđuju da su izdana rješenja o ovrsi zakonita.

Tuženica ističe da su svi ponovljeni navodi iz tužbe tužitelja već ranije pravomoćno otklonjeni, pa se ovdje samo upućuje na sadržaj priloženih rješenja županijskih sudova.

Navodi da je neistinit i ničim argumentiran navod tužitelja da je ponudio tuženici sklapanje ugovora o radu na neodređeno vrijeme sukladno presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012., i da je to tuženica odbila. Navodi da je očito da je isti postupio upravo suprotno pravomoćnoj presudi, jer je tuženici ponudio sklapanje ugovora o radu za razdoblje od 26.03.2013. (dakle bez priznavanja kontinuiteta „kao da radni odnos nije prestao“) i to za potpuno neodgovarajuće radno mjesto. Osim toga, iz korespondencije s HZMO u razdoblju od 2013. do 2015. posebno iz dopisa od 15.11.2013.) proizlazi da je HZMO od tužitelja u dva navrata zahtijevao da dostavi prijavu i odjavu za mirovinsko osiguranje za tuženicu sukladno navedenoj pravomoćnoj presudi, na što se tužitelj oglušio.

Tuženica nadalje navodi da se sva pobrojana dokumentacija nalazi u predmetu naslovnog suda P-7431/14, koji se vodio radi proglašenja nedopuštenom ovrhe koju je ovdje tuženica pokrenula radi vraćanja na rad. Ističe da je ono što je najvažnije jest da je u tom predmetu donesena pravomoćna presuda kojom je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen, pa je i na ovaj način pravomoćno otklonjena argumentacija koju u predmetnoj tužbi iznosi tužitelj. Da su svi navodi tužitelja neosnovani smatra da potvrđuje i činjenica da je tužitelj tek 19.03.2020. tužiteljicu vratio na rad sukladno pravomoćnoj presudi Pr - 6888/10.

Odluka o tome je li dopuštena ovrha koja se vodi po prijedlogu ovdje tužen ice protiv ovdje tužitelja radi vraćanja na rad predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u kojem se odlučuje o nedopuštenosti ovrhe radi isplate plaće, a po prijedlogu za ovrhu podnesenom temeljem odredbe čl. 270. st. 1. OZ-a. Ističe da je o tom prethodnom pitanju pravomoćno odlučeno presudom poslovni broj P-7341/14 i da je ovaj sud vezan pravomoćnom sudskom odlukom.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu troškova postupka tuženici.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u zaključak Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-6089/2018-17 od 19.3.2021. (list 5 spisa), rješenje Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž Ovr-569/18-2 od 31.1.2019. (list 6-9 spisa), žalba na rješenje Ovr-6089/2018 od 14.9.2018. (list 10-12 spisa), prijedlog za ovrhu radi ispalte naknade na ime plaće za srpanj 2018. (list 13-14 spisa), prijedlog za zasnivanje radnog odnosna na neodređeno od 23.4.2013. (list 17 spisa), službena bilješka – prijedlog za sklapanje ugovora o radu (list 18 spisa), nacrt Ugovora o radu na neodređeno vrijeme (list 19 spisa), e-mail korespondencija (list 30-31 spisa), presudu Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-534/19-2 od 18.2.2020. (list 32-35 spisa), presudu Županijskog suda u Puli Gž-823/2020-2 od 26. travnja 2021. (list 36-42 spisa), rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž Ovr-417/2018-2 od 16.4.2020. (list 46-48 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-2113/2017-10 od 17.3.2020. (list 49-52 spisa), zapisnik u predmetu poslovni broj P-3794/2017-10 od 15.10.2018. (list 59-60 spisa), zapisnik u predmetu poslovni broj P-3794/2017-14 od 6.3.2019. (list 61- 62 spisa), zapisnik u predmetu poslovni broj P-7431/2014-24 od 16.5.2016. (list 63-65 spisa), zapisnik u predmetu poslovni broj P-7431/2014-31 od 11.10.2019. (list 66-68 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu broj Gž-1406/2023-3 od 19.2.2025. (list 77- 81 spisa), presudu Županijskog suda u Puli Gž-126/2024-2 od 8.7.2024. (list 82-86 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-1120/2020- 10 od 8.10.2020. (list 93-96 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu broj Gž Ovr- 1664/2020-3 od 21.9.2021. (list 97-100 spisa), rješenje Županijskog suda u Zagrebu Gž Ovr-337/2018-2 od 20.12.2019. (list 101-103 spisa), sudska praksa (Iist 104-105 spisa) te je izvršen uvid u spis poslovni broj P-11984/2019 (priklopljen Pr-492/2016).

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži proglasiti nedopuštenom ovrhu određenu rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-6089/2018.od 14.09.2018. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6888/2010 od 2. svibnja 2012. koja je postala ovršna 26. ožujka 2013. na način da se naloži ovršeniku, ovdje tužitelju, da ovrhovoditeljici, ovdje tuženici, HP isplati iznos od 12.483,86 kn sa zateznom kamatom te troškove postupka.

7. Uvidom u priloženi prijedlog za ovrhu od 5. rujna 2018., radi isplate naknade na ime plaće za srpanj 2018. koji je ovdje tuženica u svojstvu ovrhovoditeljice podnijela protiv ovršenika, ovdje tužitelja utvrđeno je da je na temelju istog doneseno rješenje o ovrsi broj Ovr-6089/18 od 14. rujna 2018. kojim je određena ovrha na računima tužitelja, pljenidbom i prijenosom iznosa od 12.483,86 kn za zateznom kamatom od 15. kolovoza 2018. Iz prijedloga također proizlazi da svoju tražbinu tužiteljica temelji na pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6888/10 kojom je utvrđeno da je odluka o izvanrednom otkazu o radu broj O-120/2001 od 30. studenog 2001. koju je ovršenik dao ovrhovoditeljici nedopuštena, te da radni odnos ovrhovoditeljice kod ovršenika nije prestao navodeći da do podnošenja tog prijedloga ovršenik nije izvršio svoju obvezu i vratio ovrhovoditeljicu na rad, da istoj na temelju odredbe čl. 270 Ovršnog zakona pripada pravo na naknadu s osnove plaće dospjele do podnošenja ovog prijedloga, odnosno do povratka ovrhovoditeljice na posao. Navodi se i da je financijsko vještačenje provedeno po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvu Zrinku Ručeviću na okolnost izračuna visine pretpostavljene plaće za srpanj 2018. u iznosu od 12.483,86 kn u odnosu na koji je i doneseno rješenje o ovrsi pljenidbom i prijenosom novčanih sredstava sa svih računa tužitelja, odnosno ovršenika.

8. Protiv navedenog rješenja ovršenik je podnio žalbu navodeći da u tom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izdavanje rješenja o ovrsi na temelju prijedloga ovrhovoditeljice od 5.9.2018. Navodi da pobijano rješenje o ovrsi nije sastavljeno sukladno čl. 41 Ovršnog zakona, jer u istom nije točno naznačena ovršna isprava na temelju koje se ovrha određuje, ovrhovoditelj i ovršenik, tražbina koja se ostvaruje, sredstvo i predmet ovrhe te drugi podaci potrebni za provedbu ovrhe, kao i da nalaz i mišljenje vještaka sačinjen po prijedlogu ovrhovoditeljice ne može biti osnova za izdavanje rješenja u ovom postupku te da takav nalaz i mišljenje ne predstavlja ovršnu ispravu te da ni presudom broj Pr-6888/10 naloženo ovršeniku da nadoplati plaću ovrhovoditeljici u određenom iznosu. Ovršenik smatra da je takav ovršni prijedlog kao nepotpun trebalo odbaciti, a ne izdati rješenje o ovrsi.

9. Prema zaključku donesenom u ovršnom postupku broj Ovr-6089/18 od 19. ožujka 2021. ovršenik ovdje tužitelj upućen je u parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom članka 50 stavak 1 točka 9 Ovršnog zakona u vezi s člankom 210. Sukladno navedenom zaključku ovršenik, ovdje tužitelj, pokrenuo je ovaj postupak protiv tuženice HP radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom.

9.1. U istoj pravnoj situaciji, ali za različita razdoblja naknade na ime plaće, doneseno je više odluka sudova:

10. Presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-534/2019- 2 odbijena žalba tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3794/2017 od 27. ožujka 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3901/17 od 3. svibnja 2017. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. koja je postala ovršna 26. ožujka 2013. na način da se nalaže ovršeniku ovdje tužitelju da ovrhovoditeljici ovdje tuženoj HP isplati iznos od 11.307,41 kn, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna oena, tekućom od 15. ožujka 2017. pa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.690,00 kn. Iz podudarnih iskaza svjedoka u tom postupku IP saslušane **.**.2018. i ŠP saslušane 06.03.2019. proizlazi da kod tužitelja postoji odjel naplate i da je rukovoditelj odjela naplate IP.

11, Presudom Županijskog suda u Puli – Pola posl. br. Gž-823/2020-2 od 26.04.2021. odbijena je žalba tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb i potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj: P-2836/2018-13 od 20.07.2020. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-5017/2017 od 12.07.2017. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 6888/10 od 02. svibnja 2012.g. koja je postala ovršna dana 26. ožujka 2013. na način da se nalaže ovršeniku, ovdje tužitelju da ovrhovoditeljici ovdje tuženici HP isplati iznos od 24.219,73 kn sa zateznom kamatom u skladu sa Zakonom o zateznoj kamati, tekućom na pojedinačne iznose kako slijedi:

- za 04. mjesec 2017. godine u iznosu od 11.307,41 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15.05.2017. do isplate,

- za 05. mjesec 2017. godine u iznosu 12.912,32 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 15.06.2016. do isplate, trošak ovršnog postupka u iznosu 1.250,00 kn, te je naloženo tužitelju tuženici nadoknaditi troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

12. Presudom Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-94/2022-3 od 24.03.2022. odbijena je žalba tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb i potvrđena je presuda ovog suda poslovni broj: P-2501/20-33 od 17.12.2021. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3806/19 od 21.11.2019. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 6888/10 od 02. svibnja 2012.g. koja je postala ovršna dana 26. ožujka 2013.g. na način da se nalaže ovršeniku ovdje tužitelju da ovrhovoditeljici ovdje tuženici HP isplati iznos od 11.994,88 kn sa zateznom kamatom u skladu sa Zakonom o zateznoj kamati, tekućom od 15.10.2019. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu 1.250,00 kn, te je naloženo tužitelju da tuženici nadoknaditi troškove postupka sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

13. Presudom Županijskog suda u Splitu, broj Gž-1406&2023 od 19. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda ovog suda, poslovni broj P - 830/2020 od 31.01.2023. kojom je o dbijen tužbeni zahtjev tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određena rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-3812/19 od 28. studenog 2019. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-6888/10 od 02. svibnja 2012.g. koja je postala ovršna dana 26. ožujka 2013.g. na način da se nalaže ovršeniku ovdje tužitelju da ovrhovoditeljici ovdje tuženici HP isplati iznos od 1.728,54 eura sa zateznom kamatom u skladu s zakonom o zateznoj kamati, tekućom od 15.06.2019.g. do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 215,67 eura, sve u roku od osam dana.

14. Pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda poslovni broj P-7431/2014 od 20. srpnja 2017. donesenoj u postupku radi proglašenja ovrhe poslovni broj Ovr- 1112/2012 nedopuštenom, a koji ovršni postupak je pokrenula tuženica HP po istoj pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6888/2010 od 2. svibnja 2012. radi njezinog vraćanja na rad na radno mjesto rukovoditelja službe naplate - šefa odjela naplate ili na drugo radno mjesto koje bi najbliže odgovaralo radnom mjestu koje bi tužena obavljala prije otkaza ugovora o radu, odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. za proglašenjem predmetne ovrhe nedopuštenom s obrazloženjem da tužitelj nije postupio po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr - 6888/2010 od 2. svibnja 2012., jer nije poštivao nalog suda da se tužen icu vrati na odgovarajuće radno mjesto.

15. U istom postupku, na temelju iskaza svjedoka DP, GP, LP, ČP, OP, utvrđeno je da je uslijed reorganizacije i sistematizacije rada kod tužitelja, umjesto radnog mjesta voditelja službe naplate tuženici novim ugovorom o radu, na neodređeno vrijeme, ponuđeno radno mjesto referenta za investicije i mirovinu.

16. Presudom Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-534/2019- 2 odbijena žalba tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3794/2017 od 27. ožujka 2019. kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. Ovr-3901/17 od 3. svibnja 2017. temeljem ovršne isprave, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-6888/10 od 2. svibnja 2012. koja je postala ovršna 26. ožujka 2013. na način da se nalaže ovršeniku ovdje tužitelju da ovrhovoditeljici ovdje tuženoj HP isplati iznos od 11.307,41 kn, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna oena, tekućom od 15. ožujka 2017. pa do isplate, te trošak ovršnog postupka u iznosu od 1.690,00 kn.

17. Iz podudarnih iskaza svjedoka u tom postupku IP saslušane **.**.2018. i ŠP saslušane 06.03.2019. proizlazi da kod tužitelja postoji odjel naplate i da je rukovoditelj odjela naplate IP . Iz obrazloženja pravomoćne presude broj P-7431/2014 proizlazi da tužitelj nije postupio suprotno pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu posl. br. Pr -6888/10 kada je tuženoj ponudio sklapanje novog ugovora o radu na neodređeno, jer je ta njegova obveza propisana čl. 83 Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, odnosno čl. 26 Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tužitelja, ali da sadržaj ponuđenog ugovora jasno govori o nepoštivanju naloga suda da se tuženicu vrati na radno mjesta rukovoditelja službe naplate – šef odjela naplate ili na drugo radno mjesto koje bi najbliže odgovaralo radnom mjestu koje je obavljala tužena prije nezakonitog otkaza ugovora o radu, kao i da unatoč provedenoj reorganizaciji i novoj sistematizaciji kod tužitelja i dalje posto ji radno mjesto šefa odjela naplate.

18. S obzirom da iz presude poslovni broj P-7431/2014. od 20. srpnja 2017. proizlazi da je sud svoju odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva utemeljio na utvrđenju da iz sadržaja ugovora kojeg je tužitelj ponudio tuženoj proizlazi da tužitelj nije postupio po naloga suda iz pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-6888/10 da se tuženu vrati na radno mjesta rukovoditelja službe naplate - šef odjela naplate ili na drugo radno mjesto koje bi najbliže odgovaralo radnom mjestu koje je obavljala tužena prije nezakonitog otkaza ugovora o radu, neosnovana je tužiteljeva tvrdnja da je tuženica odbila radno mjesto koje joj je ponudio sukladno pravomoćnoj odluci broj: Pr-6888/10, a upravo na toj činjeničnoj osnovi tužitelj temelji svoj tužbeni zahtjev u ovom postupku.

19. Sukladno odredbi čl. 270. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 73/17 i 131/20 - dalje: OZ) ovrhovoditelj koji je podnio prijedlog da bude vraćen na rad može predložiti da sud donese rješenje kojim će odrediti da mu je ovršenik dužan isplatiti na ime plaće mjesečne iznose dospjele od pravomoćnosti odluke pa dok ponovno ne bude vraćen na posao te odrediti ovrhu radi naplate dosuđenih iznosa. Prijedlog za naknadu može se spojiti s prijedlogom za ovrhu radi vraćanja na rad ili može biti podnesen naknadno do završetka ovršnog postupka (st. 2.). Rješenje kojim se prijedlog za naknadu prihvaća ima učinak rješenja kojim se utvrđuje postojanje obveze ovršenika i učinak rješenja o ovrsi. To rješenje može biti provedeno prije njegove pravomoćnosti (čl. 270. st. 3. OZ).

19.1. Iz navedenih odredbi proizlazi da je ovršni postupak pokrenut prijedlogom iz čl. 270. st. 1. OZ radi isplate na ime plaće u neposrednoj vezi i ovisan o ovršnom postupku koji se vodi radi vraćanja na rad, jer se može pokrenuti samo ukoliko je pokrenut ovršni postupak radi vraćanja na rad i samo dok traje taj ovršni postupak.

20. Zbog toga, odluka o tome da li je dopuštena ovrha koja se vodi po prijedlogu ovdje tužene protiv ovdje tužitelja, a radi vraćanja tužene na rad i to uslijed razloga koje je tužitelj naveo u svojoj tužbi radi proglašenja te ovrhe nedopuštenom (prestanak tražbine tužene), a koji razlozi su identični onima uslijed kojih je podnesena predmetna tužba, predstavlja prethodno pitanje u ovom postupku u kojem se odlučuje o nedopuštenosti ovrhe radi isplate plaće, a po prijedlogu za ovrhu podnesenom temeljem odredbe čl. 270. st. 1. OZ-a. Kako je o tom pitanju pravomoćno odlučeno presudom poslovni broj: P-7431/2014 od 20. srpnja 2017. ovaj je sud pri ocjenjivanju tog prethodnog pitanja vezan pravomoćnom sudskom odlukom i nije ovlašten o njemu drugačije odlučiti već mora uzeti da je ono što je utvrđeno pravomoćnom odlukom istinito, jer je pravomoćna sudska odluka mjerodavna za pravne odnose stranaka koji su prije pravomoćnosti bili sporni te su stranke dužne ponašati se u skladu s njom. Pri tom valja reći još i to da iako pravomoćnom postaje samo izreka presude, kako bi se mogao identificirati zahtjev o kojem je odlučeno mora se analizirati i sadržaj presude, što u konkretnom slučaju znači da je bilo potrebno utvrditi iz kojih je razloga u predmetu poslovni broj: P-7431/2014 tužitelj tvrdio da je ovrha nedopuštena i iz kojih je razloga njegov zahtjev sud našao neosnovanim. Kako je već naprijed navedeno, tužba u predmetu poslovni broj: P-7431/2014 podnesena je iz istog činjeničnog osnova kao i predmetna tužba pa je i u tom postupku raspravljano upravo o činjenicama odlučnim i za ovu odluku, a konačno je i presuda kojom je odbijen tužiteljev utemeljena na odlučnom utvrđenju da tražbina tužene nije prestala jer tužitelj nije postupio sukladno ovršnoj ispravi.

21. S obzirom da je presudom poslovni broj: P-7431/2014 od 20. srpnja 2017. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na proglašenje ovrhe nedopuštenom, to je ovrha radi vraćanja tuženice na rad dopuštena a što predstavlja prethodno pitanje za ovu parnicu slijedom čega je dopuštena i predmetna ovrha koja je u vezi s tim ovršnim postupkom, u smislu odredbe čl. 270. st. 1. OZ, određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovr-6089/18 od 19.03.2021. kojim rješenjem je naloženo tužitelju isplatiti tuženici na ime plaće iznos od 12.483,86 kn, stoga je tužbeni zahtjev tužitelja sud ocijenio neosnovanim i odlučio kao pod točkom I. izreke ove presude .

22. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi čl. 155. ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 79/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, u daljnjem tekstu: ZPP) te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23 i 107/25 dalje: Tarifa).

23. Tuženici zastupanoj po ovlaštenom punomoćniku – odvjetniku priznati su troškovi za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8/1 - 100 bodova, za sastav podneska od 5.6.2026. prema Tbr. 8/1 - 100 bodova, za pristup na dva ročišta 4.5.2022. i 6.7.2026. prema Tbr. 8/1 100 bodova za svaki, a što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eur (s paušalom) iznosi 800,00 eur, uvećan za 25% PDV-a u iznosu od 200,00 eur ili ukupno 1.000,00 eur.

U Zagrebu, 23. rujna 2026.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika