Poslovni broj: Usž-3118/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Borisa Markovića, predsjednika vijeća, Blanše Turić i Željke Zrilić Ježek, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa opunomoćenica Stefana Požgaj, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić d.o.o., Rijeka, Trg 128. brigade Hrvatske vojske 4, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Zagreb, Ilica 335, radi primitka u hrvatsko državljanstvo, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1692/2023-12 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice i potvrđuje se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1692/2023-12 od 17. travnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku točkom I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-224-02/22-01/1549, URBROJ: 511-01-203-23-4 od 14. travnja 2023., a točkom II. izreke odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporenim rješenjem tuženika od 14. travnja 2023. odbijen je zahtjev tužiteljice za primitak u hrvatsko državljanstvo na temelju odredbe članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu („Narodne novine“ 53/91., 28/92., 113/93., 130/11., 110/15. i 102/19.).
3. Protiv označene presude tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe da je prvostupanjski sud postupio protivno odredbi članka 126. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) jer je nepravilno primijenio odredbe tog Zakona što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne presude. Navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio dokazni prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem jer ukoliko sudu nije bio razvidan način na koji je tužiteljica sudjelovala u radu Zajednice Hrvata u Beogradu, Knjižnica i čitaonica "Tin Ujević" od 14. siječnja 2022. trebao je saslušati tužiteljicu jer bi na taj način otklonio nejasnoće, a osim toga tužiteljica time ne bi zloupotrijebila nikakva prava niti bi odugovlačila postupak. U odnosu na navod prvostupanjskog suda da je članarinu u navedenoj Zajednici platila samo za 2021. i 2022., ističe da za ranije godine nije bilo rubrika u kojima bi bile naznačene te godine s praznim dijelovima koja su relevantna za podatak o uplatama kako je to primjer za 2023., a ukoliko je navedeno sporno prvostupanjskom sudu tada je trebao tužiteljici dati mogućnost da se pred sudom izjasni o navedenim okolnostima. Tužiteljica zaključno upućuje i na specifične prilike pripadnika hrvatskog naroda u Republici Srbiji u kontekstu objektivne mogućnosti deklariranja pripadnosti hrvatskom narodu. Iz navedenih razloga predlaže ovom Sudu da poništi prvostupanjsku presudu i rješenje tuženika te predmet vrati na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu u bitnom ističe da su u obrazloženju osporenog rješenja navedene utvrđene relevantne činjenice iz koj ih proizlazi da tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući osporenu presudu i postupak koji je prethodio u granicama navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24. i 39/26. - dalje: ZUS) ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda osporava.
7. Prvostupanjski je sud održao raspravu čime je strankama u smislu članka 6. ZUS-a omogućio da se izjasne o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora te je nakon izvršenog uvida u spis tuženika i sudski spis odbio tužbeni zahtjev.
8. Polazeći od podataka spisa predmeta ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud imao osnove za zaključak da je tuženik u provedenom postupku pravilno utvrdio da tužiteljica ne ispunjava uvjete za stjecanje hrvatskog državljanstva propisane člankom 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
9. Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o hrvatskom državljanstvu propisano je da pripadnik hrvatskog naroda koji nema prebivalište u Republici Hrvatskoj, može steći hrvatsko državljanstvo ako udovoljava pretpostavkama iz članka 8. stavka 1. točke 5. ovoga Zakona. Odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da se pripadnost hrvatskom narodu utvrđuje ranijim deklariranjem te pripadnosti u pravnom prometu, navođenjem te pripadnosti u pojedinim javnim ispravama, zaštitom prava i promicanjem interesa hrvatskog naroda i aktivnim sudjelovanjem u hrvatskim kulturnim, znanstvenim i sportskim udrugama u inozemstvu.
10. Prije svega ovaj Sud ističe da je u svoj dosadašnjoj praksi izrazio stajalište da je pripadnost određenom narodu subjektivna kategorija, koja se izražava prvenstveno osjećajima pripadnosti pojedinca tom narodu odnosno prihvaćanjem kulture, običaja, pisma i sl., a ta pripadnost određenom narodu treba biti iskazivana i određenim ponašanjem pojedinca na način da se osoba koja traži primitak u hrvatsko državljanstvo po toj osnovi, pripadnikom hrvatskog naroda izjašnjavala tijekom života, navođenjem te pripadnosti u pojedinim ispravama i izražavanjem te pripadnosti na bilo koji drugi način (tako i ovaj Sud u presudi, poslovni broj: Usž-4144/2022-2 od 14. lipnja 2023., Usž-3936/2024-2 od 12. ožujka 2025., Usž-1180/2023-3 od 23. ožujka 2023.).
11. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je tužiteljica podnijela zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva temeljem pripadnosti hrvatskom narodu u kojem je navela da je Srpkinja/Hrvatica. Nadalje ocjenjujući isprave koje je tužiteljica dostavila kao dokaz pripadnosti hrvatskom narodu, ovaj Sud je suglasan sa stajalištem tuženika i prvostupanjskog suda, da izvatci iz matične knjige rođenih iz 2022. u kojima se tužiteljica izjasnila kao Hrvatica i rješenje o upisu u poseban popis birača hrvatske nacionalne manjine iz 2022. ne mogu biti relevantni dokazi za primitak u hrvatsko državljanstvo jer je tužiteljica hrvatsku nacionalnost ishodila neposredno prije podnošenja zahtjeva, što je i u tužbi navela. Iz priloženog uvjerenja Zajednice Hrvata u Beogradu, Knjižnica i čitaonica "Tin Ujević" od 14. siječnja 2022. nije vidljivo na koji je način tužiteljica aktivno sudjelovala u očuvanju hrvatskog nacionalnog identiteta u Republici Srbiji, dok je u postupku utvrđen da je članarina plaćena samo za 2021. i 2022. Nadalje, i prema ocjeni ovog Suda priloženi upitnik Studija stranih jezika od 26. ožujka 2022. te popunjeni obrazac upisa u „Aeroklub Jat", Škola paraglajdinga od 29. kolovoza 2022. ni na koji način se ne mogu smatrati dokazom da se tužiteljica u pravnom prometu izjašnjavala kao Hrvatica jer se ta tijela i ne bave promicanjem hrvatskog identiteta i kulture. Dakle, iz svega navedenog proizlazi da tužiteljica nije dokazala pripadnost hrvatskom narodu kroz duži vremenski period pa i prema mišljenju ovog Suda nisu ispunjene pretpostavke pripadnosti tužiteljice hrvatskom narodu sukladno navedenoj odredbi članka 16. Zakona o hrvatskom državljanstvu.
12. U odnosu na navod žalbe da je prvostupanjski sud neosnovano odbio prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem treba istaknuti da je odredbom članka 49. stavka 4. ZUS-a propisano da stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima. Prvostupanjski je sud imao osnove odbiti prijedlog tužiteljice za njenim saslušanjem jer je tužiteljica dostavila uprave one isprave s kojima raspolaže, dok njen iskaz sam po sebi, bez drugih odgovarajućih dokaza, ne bi ni doveo do drukčije odluke u predmetnoj upravnoj stvari.
13. Slijedom navedenog, ovaj Sud ocjenjuje da je suprotno navodima žalbe, osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava zbog čega se žalba tužiteljice odbija kao neosnovana.
14. Trebalo je stoga temeljem članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci presude.
15. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u upravnom sporu nema pravo na naknadu troškova žalbenog postupka temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a.
U Zagrebu 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Boris Marković
