REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4301/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Hajnal, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-556/2026-4 od 7. svibnja 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1044/2025-11 od 24. veljače 2026., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbija se u dijelu koji se odnosi na naznačena pravna pitanja.
II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-556/2026-4 od 7. svibnja 2026. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1044/2025-11 od 24. veljače 2026. U prijedlogu je naznačio dva pravna pitanja koja smatra važnima za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Tuženik je postavio slijedeća pravna pitanja:
„1. Je li pravilna ocjena suda o tome da je odredba ugovora o kreditu kojom se ugovara naknada za obradu kredita (članka 7. Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 25.04.2007. god.), suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti), u smislu odredbi ZZP, koji zaključak sud isključivo temelji na tome da se radi o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i da tuženik kao banka nije dokazao stvarne troškove koje je imao prilikom obrade kredita ili bi sud prilikom provođenja testa nepoštenosti, bio dužan uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva te lako uočljiva te sve druge mjerodavne okolnosti prije i u trenutku sklapanja ugovora o kreditu u smislu odredbi članka 81. stavka 1. ZZP u svezi odredbi članka 83. i 85. ZZP-a?
2. Je li presuda nezakonita i nepravilna i da li je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ako sud izostavi razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata, tj. o dospijeću tražbine?“.
2. Kao razlog zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu tuženik se poziva na više odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, odluka županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i Suda Europske unije smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
3. Također je naveo da su mu povrijeđena temeljna ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i to pravo na obrazloženu sudsku odluku, zabrana arbitrarnosti, legitimnost i pravnu sigurnost odnosno da je povrijeđena odredba čl. 29. st. 1. u vezi s čl. 3. i čl. 14. st. 2., čl. 26. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
6. U odnosu na prvo pitanje valja reći da to pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjski sudovi općenito ocijenili nepoštenim odredbe ugovora o kreditu kojim se ugovara naknada za obradu kredita.
7. Naime, iz obrazloženja pobijanih odluka jasno proizlazi da je sud cijenio okolnosti konkretnog slučaja i na temelju toga utvrdio ništetnom odredbu o naknadi za obradu kredita, pa samim time se radi o pitanju na koje odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Osim toga, od strane revizijskog suda zauzeto je pravno shvaćanje o ništetnosti ugovorne odredbe o naknadi za obradu kredita (tako npr. Rev-673/2023 i Rev-715/2024), a pobijana odluka utemeljena je na istovjetnom pravnom shvaćanju.
8. U odnosu na drugo pitanje tuženik je naveo kako su izostavili razloge o pravnoj osnovi dosude zatezne kamate, a osobito o tijeku zateznih kamata tj. dospijeću tražbine što ne odgovara obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske odluke jer su sudovi obrazložili dosudu zatezne kamate od dana plaćanja do isplate na temelju odredbe čl. 1115. Zakona o obveznim odnosima.
9. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, a to je pravo tuženika na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava) kao i pravo na pravično suđenje.
10. Prema ocjeni ovog suda tuženik nije učinio vjero jatnim da je došlo do povrede prava na pravično suđenje odnosno da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom. To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužitelja, da iznosi činjenice i predlaže dokaze. U svojoj presudi drugostupanjski sud odgovorio je na sve odlučne žalbene navode. Donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva te neosnovanosti tuženikovih prigovora zastare pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravni položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora, ne dovodi sama po sebi do povrede prava na pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a zbog pravnih pitanja koja tuženik smatra važnima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom - valjalo na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
