Poslovni broj: Usž-234/2025-4
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja IK, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po opunomoćenici Dijani Britvić, odvjetnici u Splitu, Ćiril-Metodova 38, protiv tuženika Grada Splita – Gradonačelnika, Branimirova obala 17, Split, OIB: 78755598868, radi oglašavanja rješenja ništavim, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1160/2022-11 od 14. listopada 2024., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja IK iz [adresa] i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1160/2022-11 od 14. listopada 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1160/2022-11 od 14. listopada 2024. odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Splita - Gradonačelnika, klasa: UP/I-112-07/17-01/9, urbroj: 2181/01-09-03/2-22-14 od 1. travnja 2022. koje je oglašeno ništavim rješenje Grada Splita, Gradskog poglavarstva od 24. svibnja 2003. o prijemu IK u Gradsku upravu Grada Splita na radno mjesto pročelnika službe za gospodarstvo i razvitak Grada Splita na neodređeno vrijeme te je rješenjem istog poslovnog broja i datuma odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.
2. Protiv navedene presude i rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da je on 24. lipnja 2003. podnio zamolbu za odgodom početka rada kod tuženika iz razloga koje je u toj zamolbi i naveo, pa njegovo postupanje nije osnovano tumačiti na njegovu štetu. Naime, radi se o legitimnom traženju, kojem je tuženik mogao udovoljiti ili ga odbiti. Prvostupanjski sud je također propustio cijeniti činjenicu kako u trenutku podnošenja zamolbe tuženik još uvijek nije bio ni donio, pa tako ni dostavio rješenje o njegovom rasporedu s navođenjem datuma kada bi trebao početi raditi. Prvostupanjski sud citira rješenje tuženika od 30. lipnja 2023. ne navodeći pri tome nespornu činjenicu utvrđenu u ranije vođenim postupcima pred upravnim sudovima, kako mu navedeno rješenje nikada nije dostavljeno. Ističe da je bio spreman početi raditi kod tuženika onog dana kada ga pozove na rad, to jest donese i dostavi mu rješenje o rasporedu, pa je tako bio spreman doći i dana 1. srpnja 2003. Napominje da ni u jednom trenutku nije naveo da u slučaju neudovoljavanja njegovim molbama nije u mogućnosti stupiti na rad. Posebno ističe da se u konkretnom slučaju stvarna i pravna nemogućnost može utvrđivati samo u trenutku kada su pobijana rješenja, a koja su predmet ovog upravnog postupka bila donesena, dakle, nije bilo osnove da tuženik donese rješenje od 1. travnja 2022., kojim oglašava ništavim rješenje o prijemu od 24. svibnja 2003., budući je izvršenje rješenja o prijemu u trenutku kada je bilo doneseno bilo i stvarno i pravno moguće. Odgovornost zbog velikog proteka vremena i nastupa novonastalih promjena nikako ne može biti na njemu niti smije trpjeti negativne posljedice štetnog postupanja tuženika. Nije sporno da se djelatnost Službe za gospodarstvo i razvitak Grada Splita i nadalje obavlja, a što znači i stvarnu mogućnost njegovog rasporeda u okviru radnih mjesta koja obavljaju predmetnu djelatnost tuženika. Tužitelj predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu i poništi prvostupanjsku presudu te usvoji tužbeni zahtjev, odnosno podredno predlaže da prvostupanjsku presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje te da mu nadoknadi troškove žalbenog postupka.
3. Žalba tužitelja dostavljena je tuženiku na odgovor, no međutim tuženik u ostavljenom roku nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužitelja, iako je istu uredno primio.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26.), ovaj Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a niti razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Iz podataka u spisu predmeta kao i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu, uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke kao i činjenice koje je utvrdio tijekom upravnog spora (članak 49. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima), a po razmatranju svih činjeničnih i pravnih pitanja od značaja za donošenje pravilne i zakonite odluke, u skladu s odredbom članka 114. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima, osnovano je odbio tužbeni zahtjev pozivom na odredbu članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, uz razložno obrazloženje koje prihvaća i ovaj Sud.
7. Naime, iz podataka u spisu dostavljenih ovom Sudu uz žalbu, kao i iz pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u dokaznom postupku izvršio uvid u kompletnu dokumentaciju u spisu, kao i uvid u spise Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Usi-7/2014, Us Irs-173/2015, Us Irs-148/2017, Us Irs-96/2018 i Usi-1/2022 te spise Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno tadašnjeg Upravnog suda Republike Hrvatske, broj: Us-4329/2010 te preslike presuda i dostavnica iz spisa Us- 8240/2003 i Us-9813/2005. Nadalje, prvostupanjski sud u svojoj presudi detaljno navodi kronologiju cjelokupnog postupka prijema u radni odnos na radno mjesto pročelnika Službe za gospodarstvo i razvitak Grada Splita po natječaju koji je objavljen u Narodnim novinama 26. ožujka 2003. i na oglasnoj ploči Zavoda za zapošljavanje Split. U presudi se navode sva rješenja i postupci koji su vođeni nakon što je doneseno rješenje od 24. svibnja 2003., kojim je tužitelj primljen u Gradsku upravu Grada Splita na radno mjesto pročelnika Službe za gospodarstvo i razvitak, na neodređeno vrijeme uz obvezu polaganja državnog stručnog ispita u roku od godine dana od prijama na navedeno radno mjesto. Proizlazi da je nakon prijma tužitelja na predmetno radno mjesto vođen niz upravnih postupaka te upravnih sporova pred Upravnim sudom u Splitu, Upravnim sudom Republike Hrvatske i Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, što se sve detaljno navodi u obrazloženju prvostupanjske presude.
8. Tuženik je osporeno rješenje donio na temelju odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09.), kojom je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće. Pravna nemogućnost izvršenja upravnog rješenja postoji ako je nekim propisom izvršenje onemogućeno, a stvarna nemogućnost izvršenja znači da zbog zapreka koje se tiču osobe ili stvari izvršenje nije objektivno moguće provesti.
9. Prema ocjeni ovoga Suda pravilno je postupio prvostupanjski sud kada je ocijenio zakonitim rješenje tuženika doneseno na temelju navedene odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Naime, uslijed stavljanja izvan snage Odluke o ustrojstvu Gradske uprave Grada Splita ("Službeni glasnik Grada Splita", 18/02.) te Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i načinu rada upravnih odjela i službi gradske uprave i Ureda gradonačelnika Grada Splita, koji je donesen 23. siječnja 2003., dakle koja Odluka i Pravilnik su bili na snazi u vrijeme raspisivanja i objavljivanja natječaja za imenovanje pročelnika upravnih tijela Grada Splita, Službe za gospodarstvo i razvitak, to jest 26. ožujka 2003. te u vrijeme donošenja rješenja od 24. svibnja 2023., koje rješenje je osporavanim rješenjem tuženika u ovom predmetu od 1. travnja 2022. oglašeno ništavim, pa proizlazi da od 2009. Službe za gospodarstvo i razvitak ne postoji u sustavu gradske uprave, kao ni radno mjesto pročelnika te službe, a kako to pravilno navodi i zaključuju tuženik i prvostupanjski sud.
10. Dakle, uslijed stavljanja izvan snage navedene Odluke i Pravilnika od 2009. u sustavu Gradske uprave Grada Splita ne postoji Služba za gospodarstvo i razvitak kao ni radno mjesto pročelnika te Službe, pa je i prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud osnovano postupio kada je ocijenio zakonitim rješenje tuženika, kojim je oglašeno ništavim rješenje Grada Splita, Gradskog poglavarstva od 24. svibnja 2003., kojim je tužitelj primljen na radno mjesto pročelnika Službe za gospodarstvo i razvitak Grada Splita, na neodređeno vrijeme.
11. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjska presuda temelji se na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu učinjeni niti povrede pravila postupka, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o upravnim sporovima i u obrazloženju svoje presude dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.
12. Kako tužitelj razlozima navedenima u žalbi nije doveo u sumnju zakonitost pobijane presude, niti ovaj Sud utvrdio postojanje razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu.
13. S obzirom da tužitelj nije uspio s postavljenim tužbenim zahtjevom u ovom upravnom sporu, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, pa proizlazi da nije osnovana niti žalba tužitelja protiv rješenja o troškovima upravnog spora.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio niti sa žalbom protiv prvostupanjske presude, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka na temelju odredbe članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima.
U Zagrebu 23. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
