Poslovni broj: Usž-2270/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja OH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenicima Nikoli Klaiću i Mladenu Klaiću, odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Klaić & Klaić, pisarnica Zagreb, Boškovićeva 6/II, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Frankopanska 1, radi oslobođenja od poreza na dodanu vrijednost, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3261/2023-11 od 7. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I- 3261/2023-11 od 7. siječnja 2025.

II. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-19/20-01/46, urbroj: 513-04-23-2 od 9. veljače 2023. i rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Sisak, Ispostave Sisak, klasa: UP/I-410-19/2014-02/33, urbroj: 513-07-03-01-2020-09 od 28. siječnja 2020.

III. Poništava se rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I - 3261/2023-11 od 7. siječnja 2025.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora i žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-3261/2023-11 od 7. siječnja 2025. poništeno je rješenje tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, klasa: UP/II-410-19/20- 01/46, urbroj: 513-04-23-2 od 9. veljače 2023. i predmet vraćen na ponovni postupak (točka I. izreke presude), odlučeno je da je tuženik dužan u ponovljenom postupku postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženim u obrazloženju presude (točka II. izreke presude) te je rješenjem istog poslovnog broja i datuma naloženo tuženiku da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćnog rješenja tužitelju nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura.

2. Protiv navedene presude i rješenja tuženik je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je u ponovnom postupku, postupajući po presudi Upravnog suda u Zagrebu od 21. listopada 2019. ponovno izvršen uvid u dostavljenu dokumentaciju poreznog obveznika, odnosno tužitelja te je porezno tijelo utvrdilo da je porezni obveznik u prijavi poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. do 31. siječnja 2014. iskazao transakcije koje ne podliježu oporezivanju i oslobođene – izvozne isporuke, na temelju računa izdanih za isporuku dobara kupcu Skala d.o.o. Brežice, a u računima se poziva na oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost na temelju članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Nadalje, upućuje na odredbe članka 77. stavka 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 170. stavka 1., 2. i 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost te ističe da je u postupku utvrđeno da je tužitelju PDV identifikacijski broj dodijeljen na njegov zahtjev 4. travnja 2014., dakle, nakon početka obavljanja transakcija unutar EU. Međutim, sukladno navedenim odredbama Zakona o porezu na dodanu vrijednost i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost tužitelj je bio obvezan zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja 15 dana prije početka obavljanja transakcija unutar EU. Tuženik smatra da je prvostupanjski sud predmetnu presudu donio na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja uz pogrešnu primjenu materijalnog prava slijedom čega je pobijana presuda nezakonita pa predlaže da ovaj Sud prvostupanjsku presudu poništi u cijelosti kao i pripadajuće rješenje o troškovima postupka te odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

3. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu u kojoj navodi da protivno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je u pravilno provedenom postupku utvrdio da tužena javnopravna tijela u konkretnom slučaju nisu postupila po uputi iz presude Upravnog suda u Zagrebu od 21. listopada 2019. jer nisu uvažila utvrđenja, niti jasno izražena pravna shvaćanja istoga suda iako su to ista tijela bila dužna učiniti u skladu s odredbom članka 81. Zakona o upravnim sporovima zbog čega je tužbom osporeno rješenje nezakonito. U konkretnom slučaju, u ponovljenom postupku porezna tijela kako to pravilno navodi i zaključuje prvostupanjski sud sukladno ranije izraženoj uputi i pravnom shvaćanju Upravnog suda u Zagrebu nisu upotpunila činjenično stanje, a niti kako im je naloženo provela dopunu postupka u pravcu utvrđivanja relevantnih činjenica za donošenje nove odluke. Smatra da dokaz i koje je priložio upućuju na nedvojben zaključak da je protivno žalbenim navodima tuženika do izvoza – otpreme i isporuke dobara, u konkretnom slučaju kukuruza u zemlje Europske unije od strane tužitelja kao prodavatelja doista i došlo pa da je slijedom navedenog isti izvoz dobara oslobođen plaćanja PDV-a. Predlaže da ovaj Sud žalbu tuženika u cijelosti odbije kao neosnovanu i istog obveže da mu nadoknadi troškove sastava odgovora na žalbu u iznosu od 1.562,50 eura.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući osporavanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.), ovaj Sud nalazi da je osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg tuženik osporava pobijanu presudu. Pobijana presuda donesena je u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I -2549/2017-19 od 21. listopada 2019.

6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj u prijavi poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 1. do 31. siječnja 2014. iskazao transakcije koje ne podliježu oporezivanju i oslobođene su poreza na dodanu vrijednost – izvozne isporuke, a na temelju računa izdanih za isporuku dobara kupcu Skala d.o.o. iz Brežica. Nadalje, iz podataka u spisu proizlazi da je uvidom u informacijski sustav Porezne uprave utvrđeno da je tužitelju PDV identifikacijski broj dodijeljen nakon početka obavljanja transakcija unutar EU te da međunarodni tovarni listovi ne sadrže potpis poreznog obveznika i da je predmetnu robu iz Republike Hrvatske u Republiku Sloveniju prevozio sam kupac Skala d.o.o. iz Brežica te da tužitelj nije dostavio pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu.

7. Prema odredbi članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 73/13. i 148/13.) propisano je da su PDV-a oslobođene isporuke dobara koje prodavatelj ili osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njihov račun otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu drugom poreznom obvezniku ili pravnoj osobi koja nije porezni obveznik, a koji djeluju kao takvi u toj drugoj državi članici.

8. Člankom 77. stavkom 1. navedenog Zakona propisano je da porezni obveznik koji je upisan u registar obveznika PDV-a i obavlja transakcije unutar Europske unije obvezan je od Porezne uprave zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja 15 dana prije početka obavljanja takvih transakcija. Porezna uprava donosi rješenje o dodijeli PDV identifikacijskog broja najkasnije 8 dana od dana podnošenja zahtjeva.

9. Člankom 170. stavcima 1., 2. i 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ 79/13.) propisano je da porezni obveznik koji primjenjuje oslobođenje od PDV-a temeljem članka 41. Zakona dokazuje da je dobro otpremljeno ili prevezeno u drugu državu članicu računom, otpremnicom, prijevoznom ispravom ili drugim dokumentom iz kojeg je razvidno da se odnosi na otpremu ili prijevoz dobara navedenih u računu. Ako dobra otpremi ili preveze iz tuzemstva u drugu državu članicu osoba koja stječe dobro ili druga osoba za njen račun, prodavatelj dobra uz dokumente iz stavka 1. ovoga članka kao dokaz da su dobra otpremljena ili prevezena u drugu državu članicu, koristi pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu koju je potpisao preuzimatelj dobara. U pisanoj izjavi po otpremi ili prijevozu dobara moraju biti navedeni slijedeći podaci: ime i prezime (naziv) prodavatelja, broj i datum izdavanja računa za isporučena dobra, ime i prezime (naziv) i PDV identifikacijski broj kupca, registarske oznake prijevoznog sredstva kojim su dobra otpremljena ili prevezena te mjesto odredišta u drugoj državi članici.

10. Tužitelju je PDV identifikacijski broj dodijeljen na njegov zahtjev 4. travnja 2014., dakle, nakon početka obavljanja transakcija unutar EU, iako je sukladno naprijed citiranim propisima tužitelj bio obvezan zatražiti izdavanje PDV identifikacijskog broja 15 dana prije početka obavljanja transakcija unutar EU.

11. Razmatrajući žalbu tuženika ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo, a zbog čega je prvostupanjska presuda nezakonita.

12. Naime, prema ocjeni ovoga Suda, osnovan je žalbeni navod tuženika da za oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost unutar Europske unije na temelju odredbe članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost moraju postojati dokazi propisani člankom 170. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, a tužitelj u konkretnom slučaju nije dostavio sve dokaze propisane člankom 170. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, odnosno nije osigurao pisanu izjavu o otpremi ili prijevozu dobara u drugu državu članicu, temeljem koje se uz dostavljene dokaze iz stavka 1. navedenog članka Pravilnika isporuke u drugu državu članicu priznaju kao oslobođene isporuke pa osnovano smatra tuženik da tužitelj za predmetne isporuke nije mogao primijeniti oslobođenje od plaćanja poreza na dodanu vrijednost na temelju članka 41. stavka 1. točke a) Zakona o porezu na dodanu vrijednost.

13. S obzirom na navedeno ovaj Sud nalazi da je u konkretnom slučaju došlo do pogrešne primjene materijalnog prava te su navodi žalbe i razlozi žalbe osnovani slijedom čega je ovaj Sud na temelju odredbe članka 135. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima te u vezi s člankom 128. stavkom 4. istog Zakona odlučio kao u izreci.

14. Budući da je tužbeni zahtjev odbijen tužitelju sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ne pripada pravo na naknadu troškova upravnog spora pa je njegov zahtjev za naknadu troškova odbijen, a iz istih razloga je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

U Zagrebu 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Blanša Turić