Poslovni broj: Usž-3030/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Blanše Turić, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Željke Zrilić Ježek, članova vijeća, uz sudsku savjetnicu Martu Sraka, zapisničarku, u upravnom sporu tužitelja Petračić-projekt d.o.o. (OIB: 08290645350), Karlovac, Domobranska 3, zastupan po opunomoćenici Ireni Blauhorn, odvjetnici u Karlovcu, Tuškanova 10, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi dodjele bespovratnih sredstava, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I- 376/2025-6 od 5. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja Petračić-projekt d.o.o., Karlovac i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-376/2025-6 od 5. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-376/2025-6 od 5. lipnja 2025. odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, klasa: UP/I-988-01/24-01/61, urbroj: 531-07-4-2-2-25-5 od 14. siječnja 2025. te vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak (točka I. izreke presude) te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke presude).
2. Protiv navedene presude tužitelj je izjavio žalbu zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev i u potpunosti se priklonio argumentaciji tuženika koja tvrdi da se u konkretnom slučaju trebala dostaviti izjava o potporama i za Državne nekretnine d.o.o. i za HŽ Infrastrukturu d.o.o. iako je ta argumentacija nelogična, manjkava, a posebno iznesena temeljem selektivno odabranih dijelova uputa koje su temelj za postupanje u ovoj pravnoj stvari. Tuženik i prvostupanjski sud cijelu svoju argumentaciju i tumačenja zasnivaju na činjenici da je u točki 1.5. Uputa navedeno da su potpore male vrijednosti uvijek prisutne kada se dio zgrade nalazi u suvlasništvu poduzetnika te je obvezan ispuniti izjavu o korištenim potporama. Međutim, smatra da je bilo potrebno razjasniti što u uputama znači riječ poduzetnik u smislu Uputa, a činjenica jest da je u Uputama u daljnjem tekstu razrađeno tko se smatra suvlasnikom zgrade koji obavlja gospodarsku djelatnos t. Međutim, niti tuženik, a niti sud to nisu utvrđivali iako bez toga nije moguće tumačiti upute. U uputama se pojašnjava što se to smatra gospodarskom djelatnošću u višestambenoj zgradi iz čega proizlazi da je logično zaključiti da je potrebno da poduzetnik svoj dio iznajmljuje ili da faktično obavlja svoju djelatnost u stambenoj zgradi. Dakle, nije dovoljno da poduzetnik ima u vlasništvu stan u zgradi već je ključno zadovoljenje barem jednog od navedenih uvjeta odnosno ključno je za što se taj stan koristi jer su tako koncipirane upute. Prazan stan koji se ne iznajmljuje niti u njemu tko obavlja djelatnost za poduzetnika ne može biti mjesto obavljanja gospodarske djelatnosti niti mjesto na kojem poduzetnik ostvaruje bilo kakav profit. Napominje da potvrda nikako ne smije biti isključujući kriterij natječaja jer ne predstavlja kriterij hoće li netko dobiti ugovor o obnovi ili neće nego koliko će dobiti ovisno o dobivenim subvencijama pojedinih suvlasnika koji u zgradi obavljaju djelatnost – potpora može biti uskraćena ili djelomično uskraćena za pojedini stan, a nikako za cijelu zgradu. Smatra da je očito da se radi o pretjeranom formalizmu od strane tuženika kao i prvostupanjskog tijela, kao i očitom nedosljednom tumačenju uputa te je time tužitelj stavljen u nepovoljniji položaj u odnosu na druge prijavitelje. Upute su bile jasne i po njima je postupio, međutim, sada iz tumačenja tuženika i prvostupanjskog suda vidi da se one očito mogu dvojako shvatiti, a to je nedopustivo. U uputama za prijavitelje su navedeni uvjeti kojih se prijavitelji trebaju pridržavati, a čega se on svakako pridržavao jer je postupio točno po njima, a ovakvim odlukama mijenjaju se uvjeti natječaja. Smatra da se takvim postupanjem uvodi pravna nesigurnost i arbitrarnost u postupanju državnih tijela, a time se ugrožavaju ustavna prava prijavitelja. Predlaže da ovaj Sud usvoji žalbu te preinači prvostupanjsku presudu sukladno žalbenim navodima, a podredno presudu ukine i predmet vrati na ponovni postupak te da mu nadoknadi trošak sastava žalbe.
3. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu tužitelja u kojem u bitnom navodi da je točkom 1.5. Uputa propisano da se primjena pravila o potporama male vrijednosti odnosi na poduzetnike, to jest subjekte koji obavljaju gospodarsku djelatnost, bez obzira na njihov pravni status i način na koji ih se financira. Potpore male vrijednosti su uvijek prisutne kada se dio zgrade nalazi u suvlasništvu poduzetnika i odnose se na suvlasnički dio koji pripada određenom poduzetniku, neovisno o tome koristi li se taj prostor u svrhu gospodarske djelatnosti, a tužitelj je bio u obvezi uz obrazac 4. – ažurirani popis suvlasnika iz kojeg je vidljivo da su upisana dva trgovačka društva i to HŽ Infrastruktura d.o.o. i Državne nekretnine d.o.o. dostaviti i obvezni dokument – obrazac 5 to jest izjavu o korištenim potporama neovisno o tome koristi li se taj prostor ili ne. U odnosu na navode tužitelja u dijelu u kojem tvrdi da je obzirom na definiciju "gospodarske djelatnosti" logično zaključiti da je potrebno da poduzetnik svoj dio iznajmljuje ili da faktično obavlja svoju djelatnost u stambenoj zgradi te da je iz istog vidljivo da nije dovoljno da poduzetnik ima u vlasništvu stan u zgradi, već je ključno zadovoljenje barem jednog od dva navedena uvjeta, odnosno kako navodi da je ključno za što se taj stan koristi, tuženik kao argumentum a contrario ističe da su prije svega Državne nekretnine d.o.o. i HŽ Infrastruktura d.o.o. po svojoj pravnoj osobnosti trgovačka društva (d.o.o.), a ne javne ustanove kako je prijavitelj naznačio u obrascu 4. (ažurirani popis suvlasnika) kojeg je priložio projektnom prijedlogu prilikom p rijave istog na predmetni poziv te je kao prijavitelj projekta bio u obvezi naznačiti "da" u stupcu "obrt/tvrtka obavlja gospodarsku djelatnost u višestambeno j zgradi koja je predmet energetske obnove". Vezano za navode tužitelja kako se radi o "pretjeranom formalizmu" u postupanju tuženika, tuženik ističe da ukoliko ne bi bilo "formalizma" to jest kada bi se prema svakom pojedinom prijavitelju postupalo na drugačiji način, ovisno o subjektivnoj procjeni tada bi došlo do kršenja načela jednakog postupanja, transparentnosti, nediskriminacije, ekonomičnosti, učinkovitosti i djelotvornosti koja su takva radi pravne sigurnosti definirana kao temeljna načela prema kojima se provodi postupak dodjele bespovratnih sredstava financiranih iz mehanizma za oporavak i otpornost i kojih su se dužni držati svi uključeni sudionici postupka dodjele bespovratnih sredstava. Stoga je, imajući u vidu navedeno prilikom postupanja po uputama, kako to navodi tužitelj, potrebno "formalno postupat". Vezano za navode tužitelja kako tuženik nije od njega tražio pojašnjenje te da bi u tom slučaju dostavio traženu dokumentaciju, tuženik ističe kako u predmetnom slučaju nije tražio pojašnjenje jer je dostavljena dokumentacija bila dovoljna za donošenje odluke to jest dostavljeni podaci nisu bili nejasni niti je uočena neusklađenost u dostavljenim podacima koja bi objektivno onemogućila provedbu postupka. Tuženik ističe kako se u konkretnom slučaju radi o nedostavljanju jednog od obveznih dokumenata propisanih pozivom (obrazac 5 – izjava o primljenim potporama) što je uvijek razlog za isključenjem prijavitelja te se isto pravilno primjenjuje jednako prema svim prijaviteljima. Tuženik predlaže ovom Sudu da žalbu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda u granicama određenim člankom 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine“ 36/24. i 39/26.), ovaj Sud je utvrdio da nisu ostvareni žalbeni navodi kojima tužitelj osporava navedenu presudu.
6. Iz podataka u spisu predmeta proizlazi da je tužitelj kao prijavitelj sudjelovao u postupku dodjele bespovratnih sredstava u okviru poziva na dodjelu bespovratnih sredstava "Energetska obnova višestambenih zgrada", NPOO.C7.2.I1.0I (u daljnjem tekstu: poziv) te je podnio projektni prijedlog za energetsku obnovu višestambene zgrade na adresi Marina Držića 9, Karlovac, a prigovor je podnesen na obavijest na rezultate faze 2 postupka dodjele bespovratnih sredstava klasa: 983-01/24-02/30, urbroj: 563-11-1/253-24-2 od 4. prosinca 2024., izdanu od strane nadležnog provedbenog tijela – fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, a kojom obaviješću je tužitelj kao podnositelj prigovora obaviješten da njegov projektni prijedlog ne udovoljava definiranim uvjetima i kriterijima Uputa za prijavitelje za predmetni poziv te se isključuje iz predmetnog postupka dodjele bespovratnih sredstava s obzirom da u projektnom prijedlogu nije dostavio kompletnu projektnu dokumentaciju sukladno točki 3.1. Uputa, odnosno nije dostavio obrazac 5 – izjavu o korištenim potporama.
7. Točkom 3.1. Uputa za prijavitelje poziva propisani su obvezni dokumenti koji se dostavljaju uz projektnu prijavu, čime je utvrđeno da se pod brojem 5 navodi izjava o korištenim potporama, dok se kao referenca navodi točka 8. Uputa, odnosno pojmovnik. Pojmovnik dodatno pojašnjava obvezni dokument, izjavu o korištenim potporama male vrijednosti za prijavitelja i pojedinačno za svako povezano poduzeće koje se smatra "jedinstvenim poduzetnikom" i to kao onu koja se odnosi na potpore male vrijednosti (de minimis) koje su primljene u prethodne tri godine. Nadalje, proizlazi da je u navedenu izjavu potrebno upisati iznos primljenih potpora, a ukoliko potpore nisu primljene pod iznos se upisuje 0 eura što pečatom i potpisom ovjerava svaki pojedinačni suvlasnik višestambene zgrade koji obavlja gospodarsku djelatnost u zgradi koja je predmet projektnog prijedloga.
8. Nadalje, proizlazi da je točkom 1.5. Uputa "obveze koje se odnose na državne potpore/vrste, iznos i intenzitet potpore" suvlasnik zgrade koji obavlja gospodarsku djelatnost u višestambenoj zgradi koja je predmet energetske obnove (korisnik de minimis potpore) svaki onaj koji iznajmljuje svoj suvlasnički dio u višestambenoj zgradi to jest koji ima sklopljen ugovor o najmu stana, ugovor o zakupu poslovnog prostora i sl., a kojim ostvaruje financijsku korist i/ili u višestambenoj zgradi obavlja gospodarsku djelatnost.
9. Prema ocjeni ovoga Suda prvostupanjski sud pravilno nalazi zakonitim rješenje tuženika jer su potpore male vrijednosti uvijek prisutne kada se dio zgrade nalazi u vlasništvu poduzetnika, odnosno tvrtke neovisno o tome koristi li se taj prostor u svrhu gospodarske djelatnosti pa budući da su u obrazac 4 ažurirani popis suvlasnika upisana dva trgovačka društva i to HŽ Infrastruktura d.o.o. i Državne nekretnine d.o.o. tužitelj je za navedene suvlasnike bio u obvezi dostaviti obvezni dokument obrazac 5. Isto proizlazi i iz Upute točka 1.5. u kojoj je propisano, da su potpore male vrijednosti uvijek prisutne kada se dio zgrade nalazi u suvlasništvu poduzetnika (tvrtke) i odnose se na suvlasnički dio koji pripada određenom poduzetniku (tvrtci) te je isti u obvezi ispuniti izjavu o korištenim potporama (obrazac 5) neovisno o tome je li ili nije suglasan s energetskom obnovom predmetne zgrade te neovisno o tome koristi li se taj prostor ili ne.
10. Dakle, tužitelj je za navedene suvlasnike bio u obvezi dostaviti obvezni dokument, obrazac 5 izjavu o korištenim potporama te s obzirom da je tužitelj bio obveznik podnošenja obrasca 5 za sve suvlasnike za koje je u obrascu 4 navedeno da se bave gospodarskom djelatnošću, projektna prijava tužitelja nije potpuna pa je pravilno ocijenio prvostupanjski sud, a i tuženik da nisu ostvareni formalni uvjeti za prihvaćanje predmetnog prigovora vezano uz predmetni projektni prijedlog.
11. Pored navedenog prvostupanjski sud pravilno ukazuje tužitelju da nije postojala mogućnost naknadne dostave obveznog dokumenta korištenjem instrumenta pojašnjenja od strane Odbora za odabir projekta jer se sva obvezna dokumentacija mora dostaviti u trenutku predaje projektnog prijedloga, a s obzirom da se pravila primjenjuju jednako prema svim prijaviteljima pa je stoga osnovano ocjenjeno da se u konkretnom slučaju radi o nepotpunoj prijavi iz kojeg razloga je tužitelj isključen iz predmetnog postupka dodjele bespovratnih sredstava.
12. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni ovoga Suda osporena se presuda temelji na pravilno i potpuno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, a nisu utvrđene povrede pravila sudskog postupka jer je presuda valjano i razložno obrazložena pa stoga ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda pobija.
13. Trebalo je stoga na temelju članka 135. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. S obzirom da tužitelj nije uspio s tužbenim zahtjevom pravilno je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova upravnog spora sukladno odredbi članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, a iz istih razloga je odbijen i zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
U Zagrebu 23. rujna 2026.
Predsjednica vijeća:
Blanša Turić
