REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3046/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u stečajnom postupku nad dužnikom BOSTEL d.o.o. u stečaju, Split, Ulica 114. brigade HV br. 10, OIB: 88528684494, odlučujući o prijedlogu vjerovnika stečajne mase ADRIA BONACA d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 27, OIB: 74737876059, zastupanog po punomoćnici Vedrani Suša, odvjetnici u Zagrebu, za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž - 4812/2025-2 od 16. prosinca 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-428/2024-58 od 26. studenoga 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog vjerovnika stečajne mase ADRIA BONACA d.o.o. za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na pravna pitanja odbija se.
II. Prijedlog vjerovnika stečajne mase ADRIA BONACA d.o.o. za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda odbacuje se.
Obrazloženje
1. Vjerovnik stečajne mase ADRIA BONACA d.o.o. podnio je prijedlog za dopuštenje revizije protiv rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 4812/2025-2 od 16. prosinca 2025., kojim je potvrđeno rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-428/2024-58 od 26. studenoga 2025.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije predlagatelj je postavio pravna pitanja koja glase: „1. Da li vlasnik stvari ima pravo na ležarinu kao naknadu za korištenje tuđe stvari u smislu čl. 165. st. 1. ZVDSP-a i/ili člankom 1120. ZOO-a iako ista nije „regulirana“ sa stečajnim upraviteljem (ukoliko je korisnik tuđe stvari stečajni dužnik)? 2. Da li naknada za korištenje tuđe stvari u smislu čl. 165. st. 1. ZVDSP i/ili člankom 1120. ZOO-a predstavlja ostale obveze stečajne mase?
3. Da li se naknada za korištenje tuđe stvari u smislu čl. 165. st. 1. ZVDSP i/ili člankom 1120. ZOO-a dosuđuje u visini slobodno ugovorne zakupnine, ukoliko je za istu stvar postojao ugovor o zakupu sa prethodnim korisnikom te iste stvari?
4. Da li se prilikom postavljanja zahtjeva za isplatu naknade za korištenje tuđe stvari kao ostale obveze stečajne mase koja se namiruje iz kupovnine u smislu čl. 254. SZ-a, primjenjuje članak 186. st. 3. ZPP-a u vezi sa čl. 10. SZ-a?“.
3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnesen je i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), jer predlagatelj smatra da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
4. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
5. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP i čl. 387. ZPP, u svezi sa čl. 10. Stečajnog zakona („Narodne novine“, broj 71/15, 104/17, 36/22 i 27/24 - dalje: SZ), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u navedenom prijedlogu predlagatelja nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Naime, iz sadržaja prijedloga ne proizlazi da se radi o pravnim pitanjima o kojem postoji nejedinstvena praksa viših sudova ili Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao niti o pitanjima o kojima odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, budući da se niti jedna od odluka na koje se podnositelj poziva kao razlog važnosti (odluke ovog suda broj Rev-22/09-2 od 12. studenoga 2013. i broj Revt-175/08-2 od 19. svibnja 2010., te odluka Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-322/2020-2 od 31. ožujka 2020.) ne odnosi na označena pitanja. Stoga je ocijenjeno kako su u konkretnom slučaju izostali razlozi važnosti u smislu odredbe čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP, zbog čega nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovog suda u smislu dopuštenja revizije.
7. Nadalje, prema odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom, te da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće već pozivala u nižestupanjskom postupku.
8. Ocjena je ovoga suda kako predlagatelj nije učinio vjerojatnim da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje, a kako to tvrdi u svojem prijedlogu. Naime, ocijenjeno je da pobijana odluka drugostupanjskog suda sadrži jasne razloge o svim bitnim činjeničnim utvrđenjima i pravnim zaključcima, pri čemu činjenica da predlagatelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava sama po sebi ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje. Stoga je ocijenjeno kako nisu ispunjene pretpostavke ni po ovoj osnovi za intervenciju ovoga suda u smislu dopuštenja revizije.
9. Iz navedenih razloga, primjenom odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučeno je kao u toč. I. izreke, dok je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao u toč. II. izreke.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
