REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3376/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Đura Sesse člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mauriciu Macanu, odvjetniku u Puli, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.d., Zagreb, Podružnica Pula, M. Laginje 3, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćniku Antoniu Šćulcu, odvjetniku u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1204/2025-2 od 18. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn- 137/2023-106 od 3. srpnja 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na postavljena pitanja, odbija se.
II. Prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž-1204/2025-2 od 18. prosinca 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pn-137/2023-106 od 3. srpnja 2025. (u dijelu s kojim nije uspio u postupku), s time da je u prijedlogu naznačio tri pitanja koja smatra važnim pravnim pitanjima za odluku u sporu, te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"1. Je li na tužitelju u parničnom postupku, uz dokazivanje činjenice da je šteta nastala od opasne stvari, teret dokazivanja konkretnog način djelovanja takve opasne stvari u nastanku štetnog događaja?
2. Je li na tužitelju u parničnom postupku teret dokaza svih odlučnih, konkretnih činjenica u svezi dinamikom nastanka štetnog događaja, neovisno koja se koncepcija tj. vrsta odgovornosti za štetu primjenjuje u postupku radi naknade štete?
3. Je li na tužitelju u parničnom postupku teret dokaza da je šteta u odnosu na koju se potražuje naknada štete nastala uslijed djelovanja konkretno određene opasne stvari za koju tužitelj tvrdi da je uzrokom nastanka štetnog događaja?".
2. Nadalje, tuženik još u prijedlogu navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 14. st. 2. i čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 - dalje: Ustav), te čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), revizijski sud je imajući na umu sadržaj postavljenih pitanja, cjelokupno obrazloženje prijedloga, kao i obrazloženje drugostupanjske presude, ocijenio da nije riječ o pravnim pitanjima koja ima u vidu odredba čl. 385.a st. 1. ZPP. Naime, tuženik kroz navedena pitanja još jednom izražava nezadovoljstvo pobijanom presudom, a to svakako nije razlog za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja. K tomu, iako već zbog navedenog nije odlučno, uvidom u odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, te odluke županijskih sudova na koje ukazuje podnositelj prijedloga u smislu razloga važnosti postavljenih pitanja (čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP) utvrđeno je da nije riječ o istovrsnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao u predmetnom sporu. Prema tome, u svakom slučaju, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
5. Stoga je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, riješeno kao u st. I. izreke.
6. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije, u dijelu koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP, treba reći da je stav ovoga suda da tuženik nije učinio vjerojatnim da su mu u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom i Konvencijom, a kako to tvrdi u prijedlogu. Naime, stav je ovog suda da je tuženiku u postupku pred nižestupanjskim sudovima bilo omogućeno da se izjasni o svim zahtjevima i navodima tužiteljice, da iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. Drugostupanjska presuda (u pobijanom dijelu) je dostatno obrazložena, te se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Prema tome, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje. Stoga, niti po ovoj osnovi (čl. 385.a st. 2. ZPP), nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije.
7. Zbog navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP, riješeno je kao u st. II. izreke.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
