REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1132/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Dubravke Srečec Fletko članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dražen Štivić, odvjetnik u Županji, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Vinkovcima, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Hrvatske vode, Zagreb, Ulica grada Vukovara 220, OIB: 28921383001, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Arlović & Kukilo d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o prijedlozima tužiteljice, tuženice i umješača na strani tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž - 206/25-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pn-34/2019-105 od 6. prosinca 2024., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,

r i j e š i o  j e:

I. Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-206/25-2 od 4. studenoga 2025. u odnosu na pravno pitanje koje glasi:

„Je li drugostupanjski i prvostupanjski sud mogu svoju odluku temeljiti na dokazu koji nije proveden u prvostupanjskom postupku, a pogotovo dokaz za koji je stranka izričito izjavila da ga povlači, a druga stranka u postupku takav dokaz nije predložila?“

II. Prijedlozi tuženice i umješača na strani tuženice se odbijaju.

III. Zahtjev umješača na strani tuženice za naknadu troška sastava prijedloga za dopuštenje revizije se odbija.

Obrazloženje

1. Tužiteljica, tuženica i umješač na strani tuženice su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž - 206/25-2 od 4. studenoga 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima, Stalna služba u Županji, poslovni broj Pn-34/2019-105 od 6. prosinca 2024.

2. U ovom predmetu odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je tuženica odgovorna za štetu nastalu poplavom 17. svibnja 2014. zbog proboja nasipa kod [adresa] i [adresa], a isto tako odbijen je i zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete, zajedno s pripadajućim zateznim kamatama. Nižestupanjski sudovi su utvrdili da u konkretnom slučaju poplava, koja je imala obilježje prirodne katastrofe, predstavlja nepredvidiv događaj koji se nalazio izvan stvari, da se radilo o događaju koji se nije mogao spriječiti, izbjeći ili otkloniti, zbog čega je ocijenjeno da se radilo o višoj sili, te je shodno odredbi čl. 1067. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) tužbeni zahtjev odbijen.

3. Tužiteljica je u prijedlogu za dopuštenje revizije postavila sljedeća pravna pitanja:

„- je li drugostupanjski i prvostupanjski sud mogu svoju odluku temeljiti na dokazu koji nije proveden u prvostupanjskom postupku, a pogotovo dokaz za koji je stranka (konkretno tužiteljica) izričito izjavila da ga povlači, a druga stranka u postupku takav dokaz nije predložila? te nastavno tome

- je li drugostupanjski sud ocjenjivanjem dokaza koji u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu izvedeni, a niti u postupku pred drugostupanjskim sudom, a na kojim dokazima je utemeljio svoju odluku, povrijedio načelo neposrednosti u ocjeni dokaza i time onemogućio tužiteljicu u raspravljanju o odlučnim činjenicama? odnosno je li drugostupanjski sud ocjenjivanjem dokaza koji u postupku pred prvostupanjskim sudom nisu izvedeni, a na kojima je utemeljio svoju odluku, povrijedio načelo neposrednosti u ocjeni dokaza i time onemogućio tužitelja u raspravljanju o odlučnim činjenicama?

- na kome je teret dokaza da je tijelo državne uprave prilikom svoga postupanja u svemu postupalo pravilno i zakonito u smislu odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine”, br. 150/11, 12/13 (odluka Ustavnog suda))?

- je li Republika Hrvatska odgovorna zbog propusta da postupi pravodobno te na odgovarajući i dosljedan način u pogledu osmišljavanja, razvoja i provedbe relevantnog zakonodavnog i administrativnog okvira koji obuhvaća pravo pojedinaca na učinkovitu zaštitu od strane državnih vlasti od ozbiljnih negativnih učinaka klimatskih promjena na njihove živote, zdravlje, dobrobit, kvalitetu života i imovinu prekoračila polje svoje slobodne procjene i propustila ispuniti svoje pozitivne obveze u zaštiti svojih građana i imovine zato što nadležna tijela Republike Hrvatske nisu uzela u obzir mogućnost, kao izvjesnu posljedicu klimatskih promjena, pojavu tisućgodišnjeg visokog vodostaja na rijeci Savi koji je doveo do proboja nasipa 17.05.2014. i prodora poplavnih voda na veliku površinu istočne Slavonije (obuhvaća mjesta [adresa]) što je imalo za posljedicu smrt dviju osoba, ugrožavanje života oko 13.000 građana, te materijalnu štetu ogromnih razmjera, a time i štetu kod tužiteljice koja ima prebivalište na području [adresa]“

3.1. Tužiteljica se pozvala i na razlog za dopuštenje revizije koji se odnosi na to da joj je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 385. a st. 2. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 , 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP).

4. Tuženica problematizira odluku o troškovima parničnog postupka postavljajući sljedeća pravna pitanja:

„Je li kod odlučivanja o troškovima zastupanja države tužitelju povrijeđeno pravo na pristup sudu samom primjenom načela "gubitnik plaća" iz čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ili je prilikom donošenja odluke o troškovima postupka za zastupanje države nužno provesti "test razmjernosti" radi ocjene je li je postupanjem države u svezi traženja obvezivanja tužitelja na naknadu parničnog troška došlo do miješanja u prava tužitelja na mirno uživanje njegovog vlasništva, je li miješanje bilo osnovano na zakonu, je li težilo ostvariti legitiman cilj i je li postojao razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i cilja kojemu se težilo, odnosno da li je zbog miješanja države tužitelj morao snositi nerazmjeran i prekomjeran teret?

Može li se smatrati da nalog za plaćanje troškova za zastupanje države stranci koja je izgubila spor predstavlja pretjerani i nerazmjeran teret toj stranci ako ona nije dokazala da je osoba slabog imovnog stanja? "

5. Umješač na strani tuženice također problematizira odluku o troškovima parničnog postupka postavljajući sljedeće pravno pitanje:

“Prilikom donošenja odluke o odbijanju zahtjeva za naknadom prouzročenih parničnih troškova za zastupanje umješača koji je javna ustanova u slučajevima gdje su tužitelji u cijelosti odbijeni s tužbenim zahtjevom da li su sudovi obvezni provesti test razmjernosti te da li sudovi mogu osloboditi tužitelje obveze plaćanja prouzrokovanih parničnih troškova iako stranka ko ja je izgubila spor nije dokazala da je osoba slabog imovnog stanja? ”

6. Tužiteljica je odgovorila na prijedlog tuženice za dopuštenje revizije predlažući isti odbaciti. Umješač na strani tuženice odgovorio je na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije predlažući da ovaj sud odbaci prijedlog za dopuštenje revizije.

7. Postupajući sukladno odredbama čl. 387. ZPP-a revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje tužiteljice naznačeno u izreci ovog rješenja važno pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi jer bi pobijanu oduku valjalo preispitati imajući u vidu shvaćanje ovog suda koje je izraženo u odluci broj Rev-1021/21-3 od 5. ožujka 2024., a na koju odluku se tužiteljica poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. I. izreke ovog rješenja. Prema navedenoj odredbi za preostala pravna pitanja, kao i za povredu temeljnih ljudskih prava, uzima se da je prijedlog povučen.

8. Nadalje, u odnosu na prijedlog tuženice i umješača na strani tuženice za dopuštenje revizije valja reći sljedeće. Nižestupanjski sudovi su u konkretnom slučaju, provevši test razmjernosti i utvrdivši da tužba u ovom predmetu nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna (tužiteljica je odustala od provođenja dokaza vještačenjem kojim bi se utvrdili propusti tuženika ili umješača na strani tuženika jer se nije pronašao sudski vještak koji bi proveo već određeno vještačenje tako da je tužiteljica sve do posljednjeg ročišta za glavnu raspravu mogla opravdano očekivati da će se pronaći vještak koji će provesti vještačenje) te da očekivanje tužiteljice da će ostvariti pravo na naknadu štete nije bilo potpuno neopravdano, a da iznos troškova s obzirom na materijalnu i financijsku situaciju tužiteljice nije neznatan, zaključili da odlukom o troškovima postupka kojom bi tužiteljica obvezana naknaditi tuženici i umješaču na strani tuženice troškove parničnog postupka nije postignuta pravična ravnoteža, odnosno, da plaćanje utvrđenih troškova postupka za tužiteljicu predstavlja prekomjeran teret koji bi doveo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija). Pritom su cijenili okolnosti konkretnog slučaja te činjenicu da su razmjeri šteta koju su stanovnici istočnog dijela bivše Općine Županja gdje pripada i mjesto [adresa] pretrpjeli u poplavi iz svibnja 2014. zaista ogromni, a naročito kod tužiteljice koja je u okviru svog OPG -a imala farmu muznih krava te oranice zasijane kulturama. Utoliko nije riječ o podudarnim situacijama na koje se pozivaju tuženica i umješač na strani tuženice obrazlažući razloge važnosti postavljenih pitanja pa u odnosu na njihove prijedloge nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a. Stoga je valjalo, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP-a, odlučiti kao pod toč. II. izreke ovog rješenja.

9. Zahtjev umješača na strani tuženice za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a (toč. III. izreke).

Zagreb, 23. rujna 2026.

Predsjednica vijeća:

Goranka Barać-Ručević