REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U OSIJEKU

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj: Gž Ovr-25/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, po sucu Tomislavu Šimiću, u pravnoj stvari ovrhovoditelja LCL SECURITIES I S.à r.l, OIB 19903931093, la rue du Nord, L-2229, Luksemburg, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, kojeg zastupa Mislav Bistrović, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenice VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama – Buie Ovr-466/2021-2 od 2. rujna 2021., 23. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Pazinu Stalne službe u Bujama – Buie Ovr-466/2021-2 od 2. rujna 2021., osim u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. Ovršnog zakona.

II. Odbija se zahtjev ovršenice za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu 2.864,64 EUR (21.583,63 kn).

Obrazloženje

Predmet postupka:

1.

Raniji ovrhovoditelj AP KAPITAL 4, poslovne dejavnosti in storitve d.o.o., sa sjedištem u [adresa], Republika Slovenija, OIB: 29514160057 (dalje: raniji ovrhovoditelj), podnio je 31. kolovoza 2021. prijedlog za ovrhu na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 17. veljače 2009. (dalje: Sporazum). Sporazum je solemnizirala Aleksandra Micelli, javna bilježnica u [adresa] pod brojem OV-477/09. Sporazum su sklopili Raiffeisenlandesbank Kärnten, Klagenfurt, kao vjerovnik, REGULA ANTICA d.o.o. kao dužnik, ovršenica kao založna dužnica i jamac te ŽT kao jamac. Njime je osigurana tražbina iz Ugovora o jednokratnom kreditu br. 21.079.470 od 10. veljače 2009. (dalje: Ugovor o kreditu), koji je sastavni dio Sporazuma. Založno pravo uknjiženo je pod Z-749/09 na nekretnini ovršenice upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], k. č. [katastarska čestica]. Na Sporazum je 13. srpnja 2021. stavljena potvrda ovršnosti s danom 4. studenoga 2020.

1.1.

Ugovorom o cesiji od 25. veljače 2021., prvotni vjerovnik ustupio je ranijem ovrhovoditelju tražbinu sa svim sporednim pravima. Potpisi na tom ugovoru ovjereni su kod Nikole Tadića, javnog bilježnika u Zagrebu, pod brojem OV-1202/2021. Ustupanje založnog prava upisano je u zemljišnu knjigu pod Z-5485/2021.

1.2.

Ovrha je predložena radi naplate 177.310,60 EUR. Uz to se traži zatezna kamata na glavnicu od 144.937,50 EUR od 31. kolovoza 2021. do isplate, po stopi redovne kamate iz Sporazuma uvećanoj za pet postotnih poena, u kunskoj protuvrijednosti na dan plaćanja, te troškovi ovrhe.

1.3.

Rješenjem prvostupanjskog suda Ovr-466/2021-9 od 20. prosinca 2021. utvrđeno je da LCL SECURITIES I S.à r.l. stupa u ovršni postupak kao ovrhovoditelj na mjesto ranijeg ovrhovoditelja. Rješenje je doneseno na temelju čl. 32. st. 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje: OZ-a). Temelj mu je Ugovor o cesiji od 19. listopada 2021., solemniziran kod Nikole Tadića, javnog bilježnika u Zagrebu pod brojem OV-5910/2021.

Odluka prvostupanjskog suda:

2.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog u cijelosti. Odredio je ovrhu na navedenoj nekretnini zabilježbom ovrhe, utvrđenjem vrijednosti, prodajom i namirenjem ovrhovoditelja (toč. I. i II. izreke). Ovršenici je naložio naknadu troškova ovrhe u iznosu 19.083,41 kn (toč. III. izreke). Ovrhovoditelja je pozvao da uplati predujam za vještačenje i dostavi potrebne isprave (toč. IV. i V. izreke).

2.1.

Zaključkom Ovr-466/2021-10 od 4. siječnja 2022. prvostupanjski sud uputio je ovršenicu da u roku od petnaest dana od dostave zaključka pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. Iz obrazloženja zaključka proizlazi da je ovršenicu uputio na parnicu zbog prigovora zastare, odnosno zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ-a.

Žalbeni razlozi:

3.

Ovršenica rješenje pobija u cijelosti iz razloga propisanih u čl. 50. OZ-a te ističe sljedeće razloge:

a)

Bitna povreda odredaba postupka i tražbina:

3.1.

Ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, NN 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP-a) jer tražbina nije pravilno naznačena. Tvrdi da nije priložen obračun kamata ni dokaz o ostalim tražbinama iz ovršnog zahtjeva, a izvadak iz poslovnih knjiga izdao je ovrhovoditelj, bez pečata i potpisa.

b)

Ovršna isprava i potvrda ovršnosti:

3.2.

Tvrdi da Sporazum nije ovršna isprava, odnosno da nije stekao svojstvo ovršnosti. Prema njezinu navodu, potvrda ovršnosti prema čl. 8. Sporazuma smjela je biti dana samo na temelju izvatka iz poslovnih knjiga prvotnog vjerovnika. Navodi da isprava s potvrdom ovršnosti nije priložena u izvorniku. Predlaže da sud na temelju čl. 36. st. 5. OZ-a ukine potvrdu ovršnosti.

c)

Isplata, dospijeće i šteta:

3.3.

Tvrdi da je isplatila oko 100.000,00 EUR. Smatra da je tražbina dospjela brisanjem glavnog dužnika iz registra 2014. te da kredit nije otkazan. Tvrdi da joj je vjerovnik propustom prijave tražbine u stečaj prouzročio štetu.

d)

Zastara i ništetnost:

3.4.

Ističe prigovor zastare i tvrdi da je Ugovor o kreditu ništetan.

3.5.

Sadržajno, ovršenica ističe žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 2., 9. i 11. OZ-a.

3.6.

Predlaže ukidanje rješenja i odbijanje prijedloga, odnosno upućivanje na parnicu, te traži troškove žalbenog postupka u iznosu navedenom u toč. II. izreke ove drugostupanjske odluke, a koji se odnose na sastav žalbe i trošak sudske pristojbe na žalbu.

Ocjena drugostupanjskog suda:

4.

Čl. 365. st. 2. ZPP-a, koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ-a propisano je da drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ovoga Zakona i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

4.1.

Prema čl. 50. st. 5. OZ-a sud u povodu žalbe protiv rješenja o ovrsi po službenoj dužnosti pazi na razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1., 3. i 5. OZ-a. Pazi i na okolnost da je u slučaju iz toč. 6. ovrha određena na predmetima iz čl. 4. st. 4. i 5. OZ-a te na pogrešnu primjenu materijalnog prava i bitne povrede ovršnog postupka kada se na njih tako pazi prema odredbama ZPP-a.

4.2.

Čl. 375. st. 1. ZPP-a propisano je da u obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja, što je ovaj žalbeni sud i učinio.

4.3.

Čl. 381. st. 1. ZPP-a propisano je da se u postupku po žalbi protiv rješenja na odgovarajući način primjenjuju odredbe koje važe za žalbu protiv presude.

4.4.

Žalba nije osnovana.

4.5.

Ispitujući pobijanu odluku, postupak koji joj je prethodio i žalbene navode ovršenice, utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio nijednu od bitnih povreda odredaba postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4.6.

Također, materijalno pravo je pravilno primijenjeno.

4.7.

Povreda iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a nije ostvarena. Izreka upućuje na prijedlog za ovrhu, koji je dostavljen ovršenici uz rješenje. Zajedno s tim prijedlogom izreka sadrži sve propisane podatke (čl. 41. st. 1. i 4. OZ-a). Osim paušalnog navoda da je izreka rješenja proturječna sama sebi i ispravama u spisu, ovršenica ne konkretizira u čemu se ta proturječnost sastoji.

4.8.

Tražbina je naznačena dovoljno određeno. Ovrha se predlaže na temelju ovršne, a ne vjerodostojne isprave, pa je za naznaku tražbine odlučan sadržaj ovršne isprave i prijedloga za ovrhu. Prema izvatku iz poslovnih knjiga na dan 30. kolovoza 2021. ukupan iznos čine glavnica od 144.937,50 EUR, kamate od 31.954,74 EUR i ostali troškovi od 418,36 EUR. Stopa zatezne kamate odrediva je iz ovršne isprave: čl. 1. Sporazuma određuje redovnu kamatu (tromjesečni EURIBOR uvećan za 3,5 postotnih poena), a Ugovor o kreditu predviđa da se zatezna kamata plaća uz ugovorenu kreditnu kamatu. Dospijeće je utvrđeno potvrdom ovršnosti.

4.9.

Nije ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 1. OZ-a (da isprava na temelju koje je rješenje o ovrsi doneseno nije ovršna isprava). Sporazum je solemniziran i ima snagu javnobilježničkog akta. Stranke su u čl. 18. Sporazuma ugovorile da je on bezuvjetno ovršan. Na njega je stavljena potvrda ovršnosti, pa je Sporazum ovršna javnobilježnička isprava u smislu čl. 23. toč. 5. OZ-a.

4.10.

Nisu ostvareni ni ostali razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti:

Toč. 3.: Iz spisa ne proizlazi, a ovršenica to i ne tvrdi, da bi Sporazum bio ukinut, poništen, preinačen ili na drugi način stavljen izvan snage, odnosno da bi izgubio djelotvornost ili da je utvrđeno da je bez učinka (čl. 50. st. 1. toč. 3. OZ-a).

Toč. 5.: Za ovrhu na nekretnini radi naplate novčane tražbine na temelju ovršne javnobilježničke isprave, Ovršnim zakonom nije propisan rok za podnošenje prijedloga za ovrhu koji bi u ovom slučaju protekao (čl. 50. st. 1. toč. 5. OZ-a).

Toč. 6.: Predmet ovrhe je nekretnina, u naravi kuća i dvorište. Ona nije stvar izvan prometa (čl. 4. st. 4. OZ-a), a ovrhom se ne ostvaruje tražbina po osnovi poreza ili drugih pristojbi (čl. 4. st. 5. OZ-a).

4.11.

Nije ostvaren ni žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 2. OZ-a. Ovršenica tvrdi da Sporazum nije stekao svojstvo ovršnosti jer je potvrda ovršnosti dana na temelju izvatka iz poslovnih knjiga ranijeg ovrhovoditelja, a ne prvotnog vjerovnika, kako predviđa čl. 8. Sporazuma. Prema čl. 36. st. 5. OZ-a sud koji vodi ovršni postupak u povodu pravnog lijeka ovršenika ispituje jesu li bili ispunjeni uvjeti za davanje javnobilježničke potvrde o ovršnosti.

Čl. 8. Sporazuma ovlašćuje vjerovnika da na temelju izvatka iz svojih poslovnih knjiga utvrdi visinu i dospijeće tražbine te da od javnog bilježnika zatraži utvrđenje dospjelosti tražbine i ovršnosti Sporazuma. Ugovorom o cesiji od 25. veljače 2021. na ranijeg ovrhovoditelja preneseno je, uz tražbinu, i pravo iz ovršnih isprava koje glase na cedenta. Među tim ispravama u Prilogu 1 tog ugovora izričito je naveden Sporazum (toč. 4. Ugovora o cesiji). Čl. 20. Sporazuma uz to predviđa da prava iz Sporazuma mogu ostvarivati i pravni slijednici ugovornih strana.

Potvrda ovršnosti stavljena je 13. srpnja 2021., nakon cesije. Raniji ovrhovoditelj bio je u tom trenutku vjerovnik ovlašten postupiti prema čl. 8. Sporazuma. Navodi ovršenice stoga ne upućuju na to da uvjeti za davanje potvrde ovršnosti nisu bili ispunjeni, a drugih razloga u tom dijelu ovršenica ne navodi. Zbog toga nije bilo mjesta ukidanju potvrde ovršnosti na temelju čl. 36. st. 5. OZ-a.

4.12.

Nije osnovan ni prigovor ovršenice da ovršna isprava s potvrdom ovršnosti nije priložena prijedlogu u izvorniku ili ovjerovljenom prijepisu (čl. 36. st. 1. OZ-a). Prijedlog za ovrhu podnio je punomoćnik ranijeg ovrhovoditelja, odvjetnik, putem sustava elektroničke komunikacije i uz njega dostavio Sporazum. Prema čl. 106.a st. 5. ZPP-a, koji se u ovršnom postupku primjenjuje na temelju čl. 21. st. 1. OZ- a, odvjetnici su uvijek dužni podneske podnositi u elektroničkom obliku. Ovršnu ispravu stoga je mogao priložiti samo u obliku elektroničkog prijepisa, pa se zahtjev iz čl. 36. st. 1. OZ-a mora tumačiti u skladu s tom zakonskom obvezom.

Priložena isprava sadrži solemnizacijsku klauzulu Aleksandre Micelli, javne bilježnice u Novigradu pod brojem OV-477/09 te potvrdu ovršnosti od 13. srpnja 2021. s danom ovršnosti 4. studenoga 2020. Ovršenica ne tvrdi da priloženi prijepis ne odgovara izvorniku niti da izvornik ne sadrži potvrdu ovršnosti. Njezin navod da potvrdu ovršnosti nije zaprimila protivan je sadržaju spisa, jer joj je rješenje o ovrsi dostavljeno zajedno s prijedlogom za ovrhu i prilozima.

4.13.

Ostali žalbeni navodi ovršenice sadržajno predstavljaju žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a. To su navodi o isplati, ništetnosti te prigovor zastare. Nove činjenice koje se tiču tih razloga sud smije utvrđivati samo u skladu s čl. 52. OZ- a, odnosno u parničnom postupku (čl. 50. st. 3. OZ-a). Drugostupanjski sud odlučuje samo o žalbenim razlozima iz čl. 50. st. 1. toč. 1. do 6. i toč. 8. OZ-a (čl. 52. st. 7. OZ- a).

Žalba je ranijem ovrhovoditelju dostavljena na očitovanje 11. listopada 2021., a on se u ostavljenom roku nije očitovao. Prvostupanjski sud je stoga, na temelju čl. 52. st. 3. OZ-a, zaključkom Ovr-466/2021-10 od 4. siječnja 2022. uputio ovršenicu pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i to samo iz razloga predviđenog čl. 50. st. 1. t. 11. OZ-a.

Međutim, prvostupanjski sud u smislu čl. 52. st. 3. OZ-a treba odlučiti o upućivanju ovršenice u parnicu i zbog razloga propisanog čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a. Naime, čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a traži da je tražbina prestala na temelju činjenice nastale nakon sastavljanja, potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave. U točki IV. žalbe ovršenica tvrdi da je prvotnom vjerovniku do 12. svibnja 2015. isplatila oko 100.000,00 EUR. To je tvrdnja o djelomičnom prestanku tražbine ispunjenjem, a uplate su, prema tvrdnji ovršenice, izvršene nakon solemnizacije Sporazuma 17. veljače 2009.

Također, navodi o ništetnosti Ugovora o kreditu sadržajno se svode na tvrdnju da tražbina osigurana Sporazumom ne postoji, pa i oni ulaze u žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a. Ovršenica ništetnost Ugovora o kreditu temelji na sljedećim razlozima:

- da je u Ugovoru o kreditu neistinito navedeno da je sklopljen u Klagenfurtu, iako je sklopljen u Republici Hrvatskoj, u prostorijama javne bilježnice Aleksandre Micelli u Novigradu,

- da Ugovor o kreditu u ime banke kreditora nije potpisala ovlaštena osoba te da uz ovjeru potpisa nije priložen apostille,

- da Ugovor o kreditu nije potvrđen kod javnog bilježnika niti sastavljen u obliku javnobilježničkog akta, pa strankama nisu obrazložena njihova prava iz tog ugovora,

- da je Ugovor o kreditu sastavljen na tipskom, unaprijed pripremljenom obrascu banke kreditora, na čiji sadržaj dužnici nisu imali utjecaja,

- da je ovjereni prijevod Ugovora o kreditu pogrešan u ključnim dijelovima te da dužnicima nije dostavljen prilikom potpisivanja,

- da je banka kreditor iskoristila financijsku situaciju glavnog dužnika i ponudila mu nevaljan kredit,

- da ugovor o kreditu prema čl. 1021. ZOO-a može sklopiti samo banka, a da prvotni vjerovnik nije imao odobrenje Hrvatske narodne banke za odobravanje kredita na području Republike Hrvatske prema čl. 2. Zakona o kreditnim institucijama (NN 117/08), pa nije banka kreditor u smislu propisa Republike Hrvatske,

- da OIB prvotnog vjerovnika naveden u Ugovoru o kreditu ne postoji u sudskom registru, iz čega proizlazi da on nikada nije bio upisan kao banka u Republici Hrvatskoj,

- da je zbog navedenog Ugovor o kreditu ništetan prema čl. 322. st. 1. ZOO-a, pa je ništetna, odnosno ne postoji ni tražbina iz tog ugovora osigurana Sporazumom, na što ustup tražbine ne utječe (čl. 80. i 86. ZOO-a).

O valjanosti pravnog posla iz kojeg proizlazi tražbina odlučuje se, kao o prethodnom pitanju, u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U toj parnici sud na ništetnost pazi i po službenoj dužnosti, ali samo na temelju činjeničnih navoda stranaka (čl. 327. st. 1. ZOO-a; Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 3357/2018-4 od 26. listopada 2021.). Pritom ovršenica tužbu kojom pokreće parnicu na koju eventualno od strane prvostupanjskog suda bude upućena može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknula u žalbi u povodu koje je upućena na parnicu (čl. 55. st. 3. OZ-a), a to su u pogledu ništetnosti Ugovora o kreditu samo razlozi navedeni u ovoj točki obrazloženja.

4.14.

Prigovor nedostatka obračuna kamata i dokaza o ostalim tražbinama iz ovršnog zahtjeva, koji u žalbi ističe ovršenica, predstavlja osporavanje visine tražbine, ali ne i tvrdnju da je tražbina prestala, pa se ovaj žalbeni razlog, prema stavu drugostupanjskog suda ne može podvesti pod toč. 9. čl. 50. st. 1. OZ-a.

Tvrdnja da je tražbina dospjela brisanjem glavnog dužnika i da kredit nije otkazan, odnosno da ovršenica, ali ni korisnik kredita, nisu nikad dobili pisani raskid (ili otkaz) predmetnog Ugovora od strane banke, pa da stoga ovrhovoditelj nema pravne osnove za potraživanje ukupnog dugovanja, prigovor je koji se tiče dospijeća, a ne prestanka tražbine, pa se ni ovaj žalbeni razlog ne može podvesti pod toč. 9. čl. 50. st. 1. OZ-a.

Ovršenica ističe vlastitu tražbinu naknade štete od oko 75.000,00 EUR, ali ne izjavljuje prijeboj. Bez izjave o prijeboju to nije činjenica zbog koje bi tražbina prestala, pa ni ovaj navod ne predstavlja razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. zbog kojeg bi prvostupanjski sud bio u obvezi ovršenicu uputiti u parnicu.

I zaključno, čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a odnosi se na slučaj kad ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno protiv ovršenika. Jedini navod koji bi se na to mogao odnositi nalazi se u točki II. žalbe: "Ovrhovoditelj nije bio strana Ugovora o kreditu i Sporazuma o osnivanju založnog prava te ovršenik nije nikada izvršio niti jednu isplatu ovrhovoditelju." U točki IV. ovršenica dodaje da izvadak nije izdao cedent, nego ovrhovoditelj. U točki VII. navodi da ustup tražbine ne utječe na njezinu nevaljanost prema dužniku.

Ovršenica, međutim, ne osporava valjanost cesije niti tvrdi da tražbina nije prenesena. Njezini navodi služe kao potpora prigovorima protiv izvatka i potvrde ovršnosti, pa se ovi žalbeni razlozi ne mogu podvesti pod čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

5.

Imajući u vidu sve navedeno, žalba ovršenice odbijena je, a pobijano rješenje potvrđeno na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a. Odluka navedena u toč. I. izreke donesena je u odnosu na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 1. i 2. OZ-a, u odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba postupka te u pogledu razloga na koje sud pazi po službenoj dužnosti. Žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 1. toč. 9. i 11. OZ-a izuzeti su jer se o njima odlučuje u parnici.

6.

Prijedlog ovršenice da se prijedlog za ovrhu odbije nema uporišta u žalbenim razlozima o kojima je ovaj sud ovlašten odlučivati.

7.

Ovršenica sa žalbom nije uspjela, pa je njezin zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen na temelju čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a (točka II. izreke drugostupanjske odluke).

U Osijeku 23. rujna 2026.

Sudac:

Tomislav Šimić