REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1317/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika Večernji list d.o.o., Zagreb, Oreškovićeva ulica 6H/I, OIB:92276133102, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Ladan, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću broj Gž-473/2025-2 od 26. rujna 2025., kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pn-1530/2024-11 od 9. svibnja 2025. i odbačena tužba, u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja, dok je za više traženo do iznosa od 12.000,00 eura tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan (toč. I.). Ujedno je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 411,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama kako je navedeno u izreci presude suda prvog stupnja (toč. II.).
2. Rješenjem suda drugog stupnja prihvaćena je žalba tuženika i ukinuta je presuda suda prvog stupnja u cijelosti, te je tužba tužitelja od 7. siječnja 2024. odbačena kao nepravovremena (toč. I.). Odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana (toč. II.), naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 250,00 eura (toč. III.), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku žalbeni trošak u iznosu od 481,25 eura (toč. IV.). Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška (toč. V.).
3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-733/2026-2 od 25. ožujka 2026. dopustio tužitelju izjavljivanje revizije protiv drugostupanjskog rješenja zbog slijedećeg pitanja:
„Da li rok od 3 mjeseca iz čl. 23. Zakona o medijima počinje teći upravo danom kada je informacija objavljena ili taj rok počinje teći od dana kada oštećenik saznao za tu objavljenu informaciju?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju navodeći pravno pitanje zbog kojeg je ovaj sud dopustio izjavljivanje revizije i to pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP) predlažući da ovaj sud preinači pobijanu nižestupanjsku presudu, podredno istu ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija tužitelja nije osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. ZPP, revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti prouzročene objavljivanjem video zapisa od strane tuženika, kao nakladnika.
9. U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:
- da je tuženik kao nakladnik na Internet servisu za razmjenu video sadržaja „Youtube“ putem kanala pod nazivom „Večernji list“ u ožujku 2023. objavio videozapis pod naslovom: „Prijatelj ŽM: Njegov brat E je imao probleme s drogom, to je svima poznato“, a koji video je na dan 7. siječnja 2024. imao 26.000 pregleda,
- da je tuženik u predmetnom videozapisu objavio osobne podatke tužitelja i to ime oca, adresu prebivališta i datum rođenja, zbog čega je od strane Agencije za zaštitu osobnih podataka rješenjem od 27. studenog 2024. utvrđena povreda odredbi Opće uredbe o zaštiti podataka, naloženo brisanje osobnih podataka tužitelja s predmetnog videozapisa (što je tuženik učinio), te je tuženiku izrečena službena opomena,
- da se tužitelj 5. siječnja 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom za uklanjanje videozapisa, ispriku i naknadu štete u iznosu od 12.000,00 eura, kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio,
- da je videozapis objavljen u ožujku 2023.,
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je saznao za videozapis 12. listopada 2023.,
- da je videozapis još uvijek dostupan putem URL poveznice.
10. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je istinit dio iskaza tužitelja o saznanju za videozapis 12. listopada 2023., iako je od objavljivanja proteklo više od pola godine, jer se neposredno nakon toga tužitelj za zaštitu svojih prava obratio Agenciji za zaštitu podataka, a potom i tuženiku.
Nadalje prvostupanjski sud ocjenjuje nakon provedenog testa razmjernosti između prava na zaštitu osobnih podataka tužitelja i prava na slobodu informiranja javnosti temeljem javnog interesa, da objavljeni podaci nisu bili primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhu zbog koje su obrađeni (informiranje javnosti). Prvostupanjski sud zaključuje da je objavljivanje videozapisa kod tužitelja izazvalo duševne boli i strah koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade u iznosu od 3.000,00 eura na temelju čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/04, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO).
11. Odlučujući po žalbi tuženika drugostupanjski sud je ocijenio da je predmetna tužba podnesena protekom tromjesečnog roka propisanog odredbom čl. 23. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/04, 84/11, 81/13 i 114/22 - dalje: ZM), kao i da je prema ustaljenoj sudskoj praksi dan saznanja za informaciju objavljenu u medijima u smislu odredbe čl. 23. ZM dan objave iste te od dana objave teče rok od tri mjeseca za podnošenje tužbe. Nadalje drugostupanjski sud ocjenjuje da nije logična i uvjerljiva tvrdnja, a niti je ista potvrđena valjanim argumentima, da tužitelj mjesecima nije znao za objavljeni video zapis, a čija objava mu je prema njegovoj tvrdnji nanijela veliku štetu, slijedom čega je drugostupanjski sud odbacio tužbu kao nepravovremenu na temelju odredbe čl. 367. st. 1. ZPP.
12. U davanju odgovora na postavljeno pitanje potrebno je poći od odredbe čl. 23. ZM, a koja točno glasi:
„Tužba za naknadu štete može se podnijeti najkasnije u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena.“
13. Iz sadržaja navedene odredbe proizlazi, a što je ujedno i odgovor na postavljeno pitanje, da rok od tri mjeseca iz čl. 23. Zakona o medijima počinje teći od dana kada oštećenik sazna za tu objavljenu informaciju.
14. Primjenjujući navedeni odgovor na okolnosti konkretnog slučaja valja prije svega ukazati da revizijski sud ocjenu osnovanosti revizije sagledava u okviru činjeničnog stanja utvrđenog od strane nižestupanjskih sudova i nema ovlasti to činjenično stanje preispitivati.
15. Iako je stav drugostupanjskog suda da se kao dan saznanja za informaciju objavljenu u medijima uzima dan objave, a koji stav je suprotan shvaćanju ovoga suda, ujedno je i utvrđenje drugostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da za objavljeni video zapis nije znao mjesecima, odnosno da je za isti saznao tek 12. listopada 2023.
16. Kako iz činjeničnog utvrđenja drugostupanjskog suda proizlazi da tužitelj nije dokazao da je predmetnu tužbu za naknadu štete podnio u roku od tri mjeseca od dana saznanja za objavu informacije kojom je šteta prouzročena, od odgovora na postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora u ovom predmetu.
17. Kako je ovaj revizijski sud utvrdio da razlog zbog kojeg je revizija podnesena, i na koji se odnosi pravno pitanje zbog kojeg je dopuštena, ne utječe na donošenje drukčije odluke, to je na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
