REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3658/2026-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LĐ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Marijanu Belčiću, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Kožul&Petrinović d.o.o., iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž- 321/2025-3 od 29. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-496/2024-14 od 4. travnja 2025., u sjednici održanoj 23. rujna 2026.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-321/2025-3 od 29. travnja 2026., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-496/2024-14 od 4. travnja 2025.
2. Prijedlog je podnesen pozivom na odredbu čl. 385.a st. 1. i st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP) zbog pitanja koja predlagatelj smatra važnim za odluku u ovom sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i zbog povrede temeljnih ljudskih prava iz Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 08/98-službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00-službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01- službeni pročišćeni tekst, 55/01- službeni pročišćeni tekst, 5/14, 76/10, i 85/10- službeni pročišćeni tekst - dalje: Ustav) te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine-Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Na prijedlog za dopuštenje revizije nije odgovoreno.
4. Prijedlog je djelomično neosnovan, a djelomično nedopušten.
5. Tuženik u prijedlogu za dopuštenje revizije postavlja sljedeća pravna pitanja:
„(i.) Protivi li se članku 81. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članku 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007) odluka suda kojom je odredba ugovora sklopljenog između potrošača i trgovca (u konkretnom slučaju odredba o naknadi za obradu kredita) utvrđena nepoštenom, odnosno ništetnom, samo na temelju utvrđenja da se o ugovaranju iste nije posebno pregovaralo, bez da je sud utvrdio uzrokuje li ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača?
(ii.) Treba li se odredba ugovora o kreditu, sklopljenog između potrošača i trgovca, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita odredba, smatrati cijenom ugovora o kreditu, u smislu članka 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003) (članka 99. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007), radi čega nije dopušteno ocjenjivati poštenost odredbe ukoliko je ista ugovorena kao jasna, lako uočljiva i lako razumljiva?
(iii.) Ima li utvrđenje nepoštenosti i posljedične ništetnosti ugovorne odredbe potrošačkog ugovora (u konkretnom slučaju odredbe iz ugovora o kreditu o naplati naknade za obradu kredita), za izravnu posljedicu i utvrđenje nepoštenosti stjecatelja (sastavljača takve odredbe), u smislu opsega vraćanja iznosa primljenih na temelju ništetne odredbe?
Odnosno
Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu i to odredbe o naplati naknade za obradu kredita sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF (denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF)?“.
6. Kao razlog zbog kojeg smatra da su pitanja važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava te ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu tuženik se poziva na više odluka Županijskih sudova, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Ustavnog suda Republike Hrvatske i suda Europske unije smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženim u tim odlukama.
7. Tuženik je također naveo da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i to pravo na jednakost svih pred zakonom, ustavno pravo na djelotvorni pravni lijek, ustavno pravo na pravično suđenje, te pravo na pristup suda zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava kao i odredbom čl. 6. i 13. Konvencije.
8. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja je tuženik postavio u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Polazeći od odredbe čl. 385.a i čl. 387. ZPP pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, glede prva dva pravna postavljena pitanja valja reći da prvo pitanje polazi od pogrešne pretpostavke da su nižestupanjski sudovi općenito ocijenili nepoštenim odredbu ugovora o kreditu kojim se ugovara naknada za obradu kredita. Naime, iz obrazloženja pobijanih odluka jasno proizlazi da je sud cijenio okolnosti konkretnog slučaja na temelju toga utvrdio ništetnim odredbu o naknadi za obradu kredita pa samim time se radi o pitanjima na koje odgovor ovisi o okolnostima svakog konkretnog slučaja. Također, je sud dao razloge zašto smatra da je potrebno ocjenjivati poštenost odredbe iako je ona ugovorena i za to dao valjane i jasne razloge.
9. U pogledu trećeg pitanja koji se odnosi na pitanje od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedica utvrđenja ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu sud je izrazio jasan stav koji u skladu s odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a to je da je stjecatelj budući da je utvrđena ništetnost odredbe ugovora stjecatelj je nepošten od dana stjecanja te zatezne kamate teku od dana kada je tuženik stekao neprijepornu korist tj. naplatu naknade za obradu kredita.
10. Napominje se da je Ustavni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama naveo kako je banka nesavjesni stjecatelj koja duguje zatezne kamate od dana stjecanja (U-III- 5475/2021 od 30. lipnja 2022.; U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i dr.).
11. Sijedom navedenoga valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u pogledu postavljenih pitanja. Glede prijedloga podnesenog u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP prema shvaćanju revizijskog suda tuženik nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede prava na jednakost svih pred zakonom, na djelotvoran pravni lijek, na pravično suđenje kao i pravo na pristup sudu. To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o svim navodima tužitelja, da iznosi činjenice, prilaže dokaze, istakne između ostalog i prigovore koji bi mogli utjecati na odluku sudu te da na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj presudi drugostupanjski sud je odgovorio na sve bitne odlučne navode te je obrazložio i odluku o tijeku zatezne kamate. Donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva pa se ukazuju neosnovanim prigovori tuženika istaknuti u prijedlogu za dopuštenje revizije. Presuda je razumna i nije arbitrarna. Dakle, ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, niti da je bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnov, a činjenica da tuženik nije zadovoljan tumačenjem primjenom materijalnog prava od strane suda posljedično ishodom spora ne dovodi samo po sebi do povrede prava na pravično suđenje.
12. Slijedom navedenoga u pogledu prijedloga tuženika za dopuštenje revizije u dijelu koji je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP zbog pravnih pitanja koje tuženik smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni kao i za razvoj prava valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP u pogledu pozivanja na povredu temeljnih p rava zajamčenih Ustavom i Konvencijom valjalo je na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Jadranko Jug
