Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj spisa: P-930/2021-53

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Boški Pavičić, u pravnoj stvari prvotužitelja PĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja ŽĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku OĆ, odvjetniku u [adresa], protiv tužene GĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Ivanu Dodigu, odvjetniku u Zagrebu, radi brisanja založnog prava, nakon 31. kolovoza 2026. održane i zaključene, glavne i javne rasprave u prisutnosti punomoćnika prvo i drugotužitelja OĆ, odvjetnika te zamjenika punomoćnika tuženika Josipa Čudine, odvjetnika, 23. rujna 2026.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženoj GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], izda brisovno očitovanje podobno za brisanje založnog prava upisanog na teret stanova i garažnih mjesta koji se nalaze u [adresa], u zgradi izgrađenoj na čest 2874/2 k. o. [katastarska općina] jug upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb i to:

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 15. suvlasnički dio, 41/1000, etažno vlasništvo (E- 15), stan S14 na drugom katu, neto korisne površine 50,74 m2 (podne površine 55,96 m2) koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22 m2, sve u nacrtima označeno smeđom bojom,

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 16. suvlasnički dio, 42/1000, etažno vlasništvo (E- 16), stan S15 na drugom katu, neto korisne površine 52,48 m2 (podne površine 57,70 m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, dvije spavaće soba, kupaonice i loggie podne površine 5,22 m2, sve u nacrto označeno ljubičastom bojom,

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 25. suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E- 25), garažno mjesto GM5 u podrumu, neto korisne površine 6,14 m2 (podne površine 12,28 m2),

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 26. suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E- 26), garažno mjesto GM6 u podrumu, neto korisne površine 6,14 m2 (podne površine 12,28 m2);

- tužitelju ad. 2. UĆ vlasniku za 7. suvlasnički dio, 39/1000, etažno vlasništvo (E-7), stan S6 na prvom katu, neto korisne površine 48,16 m2 (podne površine 53,38 m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22 m2, sve u nacrtu označeno blijedožutom bojom i

- tužitelju ad. 2. UĆ za 21. suvlasnički dio 8/1000, etažno vlasništvo (E - 21), garažno mjesto GM1 u podrumu, neto korisne površine 9,88 m2 (podne površine 19,75 m2).

II. U slučaju da tužena GĆ u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude to brisovno očitovanje ne izda, isto će zamijeniti ova presuda, pa se u tom slučaju ovlašćuju tužitelji PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na temelju ove presude zatraže i postignu brisanje založnog prava upisanog (u predmetu Z-63427/09) na teret naprijed navedenih posebnih dijelova predmetne nekretnine radi osiguranja povrata iznosa od 250.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje, koje teku na navedeni iznos od dana 15.01.2005. pa do ispla te, uvećano za pripadajuće kamate i sve ostale troškove s imena tužene GĆ, bez daljnjeg sudjelovanja iste.

Obrazloženje

1. U tužbi od 22. svibnja 2020. tužitelji u bitnom navode da su vlasnici stanova i garažnih mjesta koji se nalaze u [adresa], u zgradi izgrađenoj na čestici br. 325/34 k. o. [katastarska općina] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u

Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb i to:

- tužiteljica ad. 1. PĆ za 15-tog suvlasničkog dijela, 41/1000, etažnog vlasništva (E-15), stan S14 na drugom katu, neto korisne površine 50,74 m2 (podne površine 55,96 m2) koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22 m2, sve u nacrtima označeno smeđom bojom,

- za 16-ti suvlasnički dio, 42/1000, etažno vlasništvo (E-16), stana S15 na drugom katu, neto korisne površine 52,48 m2 (podne površine 57,70 m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, dvije spavaće soba, kupaonice i loggie, podne površine 5,22 m2, sve u nacrtu označeno ljubičastom bojom,

- za 25-ti suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E-25), garažno mjesto GM5 u podrumu, neto korisne površine 6,14 m2 (podne površine 12,28 m2),

- za 26-ti suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E-26), garažno mjesto GM6 u podrumu, neto korisne površine 6,14 m2 (podne površine 12,28 m2)

- tužitelju ad. 2. ŽĆ vlasniku za 7. suvlasnički dio, 39/1000, etažno vlasništvo (E-7), stan S6 na prvom katu, neto korisne površine 48,16 m2 (podne površine 53,38 m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22 m2, sve u nacrtu označeno blijedožutom bojom i

- za 21. suvlasnički dio 8/1000, etažno vlasništvo (E-21), garažno mjesto GM1 u podrumu, neto korisne površine 9,88 m2 (podne površine 19,75 m2).

Nadalje tužitelji navode da je na teret gore navedenih stanova i garažnih mjesta u vlasništvu tužitelja upisano u korist tuženice GĆ založno pravo radi osiguranja povrata iznosa od 250.000,00 eur u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje koje teku na navedeni iznos od 15. siječnja 2005. do isplate, uvećano za pripadajuće kamate i troškove.

Tužitelji ističu da su glavni dužnici te tražbine bili DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (očuh GĆ – umro **.**.2012.) i njegova sestra AĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (umrla **.**.2012.) oboje na adresi [adresa], odnosno da se radi o međusobnom potraživanju unutar jedne obitelji i da bi nakon smrti glavnih dužnika odgovarali njihovi nasljednici i to iza pok. DĆ, njegova supruga i majka tuženice - vjerovnika, PĆF

Ističu da iz Ugovora o priznanju duga sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. listopada 2006. sklopljenog između DĆ i AĆ kao dužnika i GĆ kao vjerovnika, proizlazi da su isti 15. siječnja 2005., sklopili Ugovor o zajmu kojim je GĆ pozajmila DĆ i AĆ iznos od 250.000,00 eur te da su joj oni taj iznos trebali vratiti beskamatno 15. siječnja 2006.

Također tužitelji ističu da Ugovor o zajmu od 15. siječnja 2005. na temelju kojeg je GĆ navodno pozajmila DĆ i AĆ iznos od 250.000,00 eur, nikada nije javno predočen i da je iz ponašanja tuženice i glavnih dužnika za njihova života, te njihovih nasljednika očito da tuženica prema njima nema nikakvo potraživanje i da GĆ svoje potraživanje nije prijavila ni u ostavinskim postupcima nakon smrti iza pok. DĆ i pok. AĆ, kao i da iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je supruga pok. DĆ a majka tuženice GĆ, PĆF, naslijedila dvije kuće koje se nalaze u [adresa] koje se identificiraju kao čest. br. 833 k. o. [katastarska općina], a koje su upisane u zk. ul. [broj ZK uloška].

Nadalje tužitelji navode da su u vlasništvu glavnih dužnika DĆ i AĆ u času njihove smrti bile i nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čest. br. 324/8, 324/51 i 325/36 na kojoj je izgrađena stambena zgrada. Navode da se u predmetu poslovni broj Ovr-774/2020, koji se vodio pred ovim sudom po prijedlogu za donošenje privremene mjere kojom bi se nasljednicima glavnih dužnika zabranilo otuđenje i opterećenje određenih nekretnina , svojim podneskom potpuno neočekivano usprotivila GĆ te time potvrdila da ona uopće nama nikakvo potraživanje prema glavnim dužnicima odnosno njihovim nasljednicima, već da je nakon više od 7 godina od smrti glavnih dužnika GĆ **.**.2019. podnijela tužbu protiv založnih dužnika, ovdje tužitelja, radi namirenja tražbine koja je predmet zaloga..

Nadalje, da se u pravomoćnoj presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-2290/10 od 3. prosinca 2010. navodi da je upis založnog prava u ime i u korist tužene GĆ podnio sam pok. DĆ zbog straha da ne izgubi sve. Zaključno, tužitelji navode da tuženica zauzima stajalište pri kojem bi ovlaštenik na temelju samog založnog prava imao pravo namiriti osiguranu tražbinu bez obzira na to postoji li ista, je li od strane glavnih dužnika namirena, na neki drugi način presta la i tome slično. Ističu da ne može založno pravo samostalno egzistirati u situaciji u kojoj je prestala tražbina koja je osigurana upisom tog založnog prava, u situaciji u kojoj ta tražbina ne stoji prema glavnim dužnicima, a kamoli da se samo po osnovi upisnog založnog prava takva nepostojeća tražbina namiri iz imovine trećih osoba koje nisu dužnici, već samo založni dužnici i to založni dužnici radi osigurana nepostojeće tražbine.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 25. kolovoza 2025. tužitelji naložiti tuženici GĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tužiteljima izda brisovno očitovanje podobno za brisanje založnog prava upisanog na teret stanova i garažnih mjesta koji se nalaze u [adresa], u zgradi izgrađenoj na čest 2874/2 k. o. [katastarska općina] jug upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb i to:

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 15. suvlasnički dio, 41/1000, etažno vlasništvo (E-15), stan S14 na drugom katu, neto korisne površine 50,74 m2 (podne površine 55,96 m2) koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22 m2, sve u nacrtima označeno smeđom bojom,

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 16. suvlasnički dio, 42/1000, etažno vlasništvo (E-16), stan S15 na drugom katu, neto korisne površine 52,48 m2 (podne površine 57,70 m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagavaonicom i kuhinjom, dvije spavaće soba, kupaonice i loggie podne površine 5,22 m2, sve u nacrto označeno ljubičastom bojom,

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 25. suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E-25), garažno mjesto GM5 u podrumu, neto korisne površine 6,14 m2 (podne površine 12,28 m2),

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 26. suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E-26), garažno mjesto GM6 u podrumu, neto korisne površine 6,14 m2 (podne površine 12,28 m2);

- tužitelju ad. 2. UĆ za 21. suvlasnički dio 8/1000, etažno vlasništvo (E-21), garažno mjesto GM1 u podrumu, neto korisne površine 9,88 m2 (podne površine 19,75 m2).

U slučaju da tužena GĆ u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude to brisovno očitovanje ne izda, isto će zamijeniti ova presuda, pa se u tom slučaju ovlašćuju tužitelji PĆ i ŽĆ da na temelju ove presude zatraže i postignu brisanje založnog prava upisanog (u predmetu Z-63427/09) na teret naprijed navedenih posebnih dijelova predmetne nekretnine radi osiguranja povrata iznosa od 250.000,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje, koje teku na navedeni iznos od dana 15.01.2005. pa do isplate, uvećano za pripadajuće kamate i sve ostale troškove s imena tužene GĆ, bez daljnjeg sudjelovanja iste te potražuju nadoknadu parničnog troška.

2. U žalbi protiv presude na temelju ogluhe 8. listopada 2020. tuženica se očitovala na navode iz tužbe navodeći u bitnome da su tužitelji kupili predmetne nekretnine na način da su iste već bile opterećene predmetnim založn im pravom upisanim u korist tužiteljice, odnosno da je predmetna hipoteka upisana još 2009. sa opterećenjem od 250.000,00 eur zaloga.

Ističe da je pravni prednik tužitelja, društvo Medijak d.o.o. u Zagrebu, već pokušalo osporiti upisanu hipoteku, ali je sud pravomoćno utvrdio da pravni temelj temeljem kojeg je hipoteka upisana nije niti ništava niti pobojna te tuženica smatra da je navedena presuda u odnosu na ovaj postupak res judicata.

Navodi da su tužitelji već pokušali izvršiti brisanje predmetne hipoteke u zemljišnim knjigama, ali da je sud odbio navedeni prijedlog a što je vidljivo u zemljišnoj knjizi, zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te je isto pokušao pravni prednik prodavatelja MEDIJAK d.o.o. na temeljem falsificiranog brisovnog očitovanja ali je sud također po prigovoru takav prijedlog odbio.

Tuženica nadalje navodi da je krajem 2019. protiv tužitelja ustala hipotekarnom tužbom koja se pred ovim sudom vodi u postupku pod poslovnim brojem P - 13392/2019, te ističe da navedena tražbina nije namirena.

Osporava navode tužbe ističući da se tužitelji u tužbi nisu pozvali niti na jednu odredbu bilo kojeg materijalnog propisa a koji bi predstavljali temelj za "prestanak" založnog prava.

Navodi da tražbina tužiteljice postoji i nije prestala, a založno pravo kao osiguranje je upisano zemljišnoj knjizi uz postojanje svih zakonom predviđenih pretpostavki. Ističe da ukoliko pored založnih dužnika koji su svjesno i znajući kupili zalogom opterećenu nekretninu, postoje i neki drugi dužnici, tužiteljica je ovlaštena tražiti naplatu od svih, samo nekih ili od nikoga, ali to je isključivo na njoj i riječ je o njezinom pravu.

3. Presudom na temelju ogluhe ovog suda broj P-2572/2020-3 od 25. rujna 2020. donesenoj u ovom postupku u točki I. naloženo je tužen ici GĆ da tužiteljima PĆ i UĆ izda brisovno očitovanje podobno za brisanje založnog upisanog na teret stanova i garažnih mjesta koji se nalaze u [adresa], izgrađenoj na čestici br. 325/34 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. Ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb i to:

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 15-ti suvlasnički dio, 41/1000, etažno vlasništvo (E-15), stan S14, na drugom katu, neto korisne površine 50,74m2 (podne površine 55,96m2) koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22m2, sve u nacrtima označeno smeđom bojom,

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 16-ti suvlasnički dio, 42/1000, etažno vlasništvo (E16), stan S15, na drugom katu, neto korisne površine 52,48m2 (podne površine 57,70m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom dviju spavaćih soba, kupaonice i loggie podne površine,5,22m2, sve nacrto označeno ljubičastom bojom,

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 25-ti suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E25), garažno mjesto GM5, u podrumu, neto korisne površine 6,14m2 (podne površine 12,28m2),

- tužiteljici ad. 1. PĆ za 26-ti suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E- 26), garažno mjesto GM6 u podrumu, neto korisne površine 6,14m2 (podne površine 12,28m2);

- tužitelju ad. 2. UĆ vlasniku za 7. suvlasnički dio, 39/1000, etažno vlasništvo (E-7), stan S6, na prvom katu, neto korisne površine 48,16m2 (podne površine 53,38m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22m2, sve u nacrtu označeno blijedožutom bojom i

- tužitelju ad. 2. UĆ za 21. suvlasnički dio 8/1000, etažno vlasništvo (E - 21), garažno mjesto GM1 u podrumu, neto korisne površine 9,88m2 (podne površine 19,75m2).

Nadalje, točkom II. u slučaju da tužena GĆ u roku 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude to brisovno očitovanje ne izda, isto će zamijeniti ova presuda, pa se u tom slučaju ovlašćuju tužitelji PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da na temelju ove presude zatraže i postignu brisanje založnog prava upisanog (u predmetu Z-63427/09) na teret naprijed navedenih posebnih dijelova predmetne nekretnine radi osiguranja povrat iznosa od 250.000,00 ERU-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje, koje teku na navedeni iznos od dana 15. 01.2015. pa do isplate, uvećano za pripadajuće kamate i sve ostale troškove s imena tužene GĆ, bez daljnjeg sudjelovanja iste, dok je t. III. odlučeno da tužena GĆ tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.000,00, sve u roku 15 dana.

4. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Gž Zk-957/2020-2 od 13. siječnja 2021., ukinuta je presuda na temelju ogluhe broj P-2572/2020-3 od 25. rujna 2020. i predmet je vraćen na ponovno suđenje s time da se pripremno ročište ima provesti pred drugim sucem pojedincem.

5. U ovom postupku tužitelji su podneskom od 4. srpnja 2021. dodatno pojasnili pravnu osnovu navodeći da svoj tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari tužitelji ne temelje na činjenici da oni nisu glavni dužnici, jer da su to pok. DĆ i pok. AĆ, a nakon njihove smrti njihovi nasljednici, već da tužbeni zahtjev tužitelji temelje na činjenici da tražbina tuženice GĆ koja je osigurana predmetnim založnim pravom, ne postoji i da to proizlazi i iz podnesaka tuženice GĆ u predmetu koji se vodio pod brojem Ovr-774/2020.

Ističu da je iz priloženih podnesaka također razvidno da je PĆF, majka tužene GĆ, kao nasljednica jednog od glavnih dužnika pok. DĆ podnijela podnesak radi naknadno pronađene imovine iza smrti pok. DĆ, te da je javni bilježnik Marina Dabelić iz Zagreba donijela rješenje o nasljeđivanju kojim je odlučila o toj naknadno pronađenoj imovini i to čest. br. 324/8, 324/51 i 325/36 k. o. [katastarska općina] upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, i to rješenje, doneseno 25. svibnja 2021. godine, koje je u međuvremenu postalo i pravomoćno te se i iz tog rješenja da zaključiti da tužena nije prijavila svoju tražbinu koju prema upisanom založnom pravu ima prema ostavitelju iz tog ostavinskog postupka pok. DĆ, a što bi bilo logično ukoliko se protivi tužbenom zahtjevu tužitelja i brisanju predmetnog založnog prava. Navode da je njezino stajalište da je prema njoj glavni dužnik trgovačko društvo Medijak, pa je prema tom stajalištu i logično da tu svoju tražbinu nije prijavila u ostavinskom postupku iza smrti glavnog dužnika DĆ, kao ni iza smrti pok. AĆ.

Zaključno, tužitelji navode da se u spisu Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: Kir-325/21 nalaze isprave iz kojih proizlazi da je tražbina koja je osigurana predmetnim založnim pravom prestala sjedinjenjem.

6. U podnesku od 8. prosinca 2021. tužitelji dodatno ističu da oni svoj zahtjev za brisanje založnog prava zasnivaju na nizu činjenica i okolnosti iz kojih proizlazi da je tražbina tuženice GĆ, radi osiguranja koje je upisano založno pravo, nepostojeća, bez obzira na to je li kada postojala ili je u međuvremenu prestala, te ističu da založno pravo nije tražbina nego osiguranje tražbine, pa ako te tražbine nema, vlasnici nekretnina na teret kojih je osiguranje te tražbine upisano imaju pravo tražiti brisanje tog založnog prava".

Također, ističu da se parnični predmet koji se vodi pod poslovnim brojem: P- 6937/15, vodi između ovdje tužene GĆ i trgovačkog društva Medijak d.o.o. (sada u stečaju) kao tuženika radi uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja odnosno povrata upisa založnog prava na nekim od stanova u predmetnoj zgradi koji su u vlasništvu tog trgovačkog društva te da tužitelji u toj parnici ne sudjeluju, da predmet spora ni na koji način nisu stanovi koji su predmet ove parnice, ne radi se o istoj, a niti o sličnoj činjeničnoj i/li pravnoj osnovi.

Navode da iz predmeta broj Ovr-774/2020 proizlazi da GĆ nema tražbinu prema glavnim dužnicima DĆ i AĆ, a koja je tražbina osigurana založnim pravom, između ostalih i na stanovima tužitelja, već oni složno i suglasno navode o tražbini koju imaju DĆ i AĆ prema trgovačkom društvu Medijak d.o.o. čiji je osnivač FĆ.

Nadalje ističu da je sama GĆ svojim podneskom od 12. lipnja 2020. predanog u spisu P-13392/19, napisala i potpisala da je Medijak d.o.o. glavni dužnik, uz koji podnesak je priložila nepotpisani ugovor o ustupu predmetnog potraživanja BĆ (jedan od nasljednika glavnih dužnika) evidentno je da se ista želi iz svega toga izvući odričući se nepostojeće tražbine u korist BĆ.

7. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 9-33 spisa), Ugovor o priznanju duga sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. listopada 2006. ovjeren kod javnog bilježnika (list 34-36 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. DĆ od 11. ožujka 2014. (list 37-38 spisa), rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok. DĆ od 12. studenog 2014 . (list 39-40 spisa), rješenje o nasljeđivanju iza pok. AĆ od 11. travnja 2012. (list 41-42 spisa), rješenje o naknadno pronađenoj imovini iza pok. pok. AĆ od 23. travnja 2015. (list 43-44 spisa), izvadak iz zemljšne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 45-46 spisa), izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 47-48 spisa), podnesak GĆ u predmetu Ovr-774/2020 od 15. travnja 2020. (list 49-53 spisa), presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj KO-2290/10 od 3. prosinca 2010. (list 54-66 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2132/2010-28 od 10.2.2012. (list 78-83 i 282-287 spisa), dopis od 8. lipnja 2020. (list 92 spisa), Ugovor o ustupu potraživanja od 6. prosinca 2019. (list 93 - 94 spisa), podnesak PĆF u predmetu Ovr-774/2020 od 15. travnja 2020. (list 95-98 spisa), podnesak BĆ u predmetu Ovr-774/2020 od 21. travnja 2020. (list 99-103 spisa), dopis/obavijest Barbarić Tomislava Općinskom građanskom sudu u Zagrebu, Zemljišnoknjižnom odjelu od 6.5.2021. (list 119 -120 spisa), dopis/obavijest Barbarić Tomislava Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na spis poslovni broj Ovr-774/2020 od 7.5.2021. (list 121-125 spisa), dopis/obavijest Barbarić Tomislava Općinskom građanskom sudu u Zagrebu na spis poslovni broj Ovr- 774/2020 od 6.5.2021. (list 126 spisa), dopis/obavijest Barbarić Tomislava javnom bilježniku Marini Dabelić u Zagrebu od 5.5.2021. (list 127-129 spisa), rješenje javnog bilježnika Marine Dabelić od 25. svibnja 2021. (list 130-131 spisa), presuda Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici broj Gž Zk-806/2021-2 od 25.11.2021. (list 151-156 spisa), presuda Županijskog suda u Osijeku broj Gž 4197/2012-3 od 4.12.2014. (list 157-160 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela od 21.12.2018. (list 161-164 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-6937/2015-59 od 29.6.2021. (list 165- 173 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1430/00-2 od 23.7.2003. (list 174-176 spisa), rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižnog odjela od 12.3.2021. (list 177-180 spisa), izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 181-281 spisa), presudu Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici poslovni broj Gž-2902/16-2 od 5.10.2017. (Iist 288-291 spisa), podnesak tuženika ĆĆ u spisu poslovni broj P - 13392/19 (Iist 297-299 spisa), podnesak PĆF u spisu poslovni broj Ovr-774/2020 (list 305-309 spisa), službena zabilješka Policijske uprave Zagrebačke,

II. Policijska postaja Zagreb od 3.7.2020. (list 310-311 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-5130/2020-20 od 24.11.2022. (list 316-328 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-32/2023-3 od 23.3.2023. (list 348- 361 spisa), e-mail korespodencija PĆF (list 379 spisa), liječnička potvrda (list 381 spisa), e-mail korespondencija PĆF (list 383-384 spisa), e-mail korespodencija BĆ (list 385 spisa), zapisnik s ročišta od 11.10.2022. održanog u predmetu P-5130/2020 na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedoka FĆ (list 408-410 spisa), izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina], zk. ul. [broj ZK uloška] (list 411-510 spisa), Izvješće stečajnog upravitelja o tijeku stečajnog postupka i stanju stečajne mase (list 511-557 spisa), izvadak iz zemljišne knjige k.o. 340057, Stenjevac jug, zk. ul. [broj ZK uloška] (list 564-568 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-13392/2019-142 od 29.7.2025. (list 569-605 spisa), rješenje Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini broj P- 1120/2022-17 od 14.4.2025. (list 606-617 spisa), žalba tužiteljice GĆ na rješenje Općinskog suda u Zlataru broj P-1120/2022 (list 618-621 spisa), izvadak iz zemljišne knjige k. o. [katastarska općina] broj zk. ul. [broj ZK uloška] (list 622-626 spisa), izvadak iz zemljišne knjige k.o. 340057, Stenjevac jug, zk. ul. [broj ZK uloška] (list 627 spisa), zapisnik Općinskog građanskog suda u Zagreb, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb od 11.12.2024. (list 628-630 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĆĆ (list 346-347 spisa), svjedoka PĆF (list 394-395 spisa), svjedoka BĆ (list 395-396 spisa), svjedoka FĆ (list 633-635 spisa). Sud je izvršio uvid u spise ovog suda poslovni broj P-2132/2010 i O-3303/1997.

8. Tužbeni zahtjevi su osnovani.

9. Nije sporno da je u vrijeme podnošenja ove tužbe na posebnim dijelovima zgrade u [adresa] koji su predmet tužbenog zahtjeva uknjiženo vlasništvo tužitelja, a nakon što je na toj nekretnini već bilo upisano pravo zaloga tuženice za iznos glavnice u visini od 250.000,00 eur sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2005. do isplate.

10. U ovom postupku je sporno je je li Ugovoru o priznanju duga sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. listopada 2006. ovjerenog kod javnog bilježnika 17. prosinca 2009., prethodila nepodmirena novčana tražbine od 250.000,00 eur za koju je zasnovano založno pravo na nekretnini tužitelja, odnosno je li između GĆ kao zajmodavca i sada pokojnih DĆ i AĆ kao zajmoprimaca ikada sklopljen Ugovor o zajmu od 15. siječnja 2005. za iznos od 250.000,00 eur kao osnove za upis založnog pravo u korist GĆ na nekretnini u [adresa] i to posebnim dijelovima zgrade, stanovima i garažama, u vlasništvu tužitelja PĆ i ŽĆ

11. Uvidom u zemljišnoknjižni izvadak za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], zk ul. [broj ZK uloška] zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu utvrđeno je da je upisano vlasništvo tužitelja na posebnim dijelovima stambeno poslovne zgrade broj 17 i dvorišta, [adresa] u [adresa] kako slijedi:

- 15. suvlasnički dio, 41/1000, etažno vlasništvo (E-15), stan S14, na drugom katu, neto korisne površine 50,74m2 (podne površine 55,96m2) koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22m2, sve u nacrtima označeno smeđom bojom,

- 16. suvlasnički dio, 42/1000, etažno vlasništvo (E16), stan S15, na drugom katu, neto korisne površine 52,48m2 (podne površine 57,70m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom dviju spavaćih soba, kupaonice i loggie podne površine,5,22m2, sve nacrto označeno ljubičastom bojom,

- 25. suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E25), garažno mjesto GM5, u podrumu, neto korisne površine 6,14m2 (podne površine 12,28m2),

- 26. suvlasnički dio, 5/1000 etažno vlasništvo (E-26), garažno mjesto GM6 u podrumu, neto korisne površine 6,14m2 (podne površine 12,28m2), u korist KĆ;

- 7. suvlasnički dio, 39/1000, etažno vlasništvo (E-7), stan S6, na prvom katu, neto korisne površine 48,16m2 (podne površine 53,38m2), a koji se sastoji od hodnika, dnevnog boravka s blagovaonicom i kuhinjom, spavaće sobe, kupaonice i loggie podne površine 5,22m2, sve u nacrtu označeno blijedožutom bojom i

- 21. suvlasnički dio 8/1000, etažno vlasništvo (E-21), garažno mjesto GM1 u podrumu, neto korisne površine 9,88m2 (podne površine 19,75m2), u korist tužitelja ŽĆ.

12. Uvidom u isti zk izvadak utvrđeno je da je na opisanim suvlasničkim dijelovima nekretnine upisano založno pravo u korist ovdje tuženice za iznos od 250.000,00 eura a na temelju Ugovora o priznanju duga sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. listopada 2006., zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od 15. siječnja 2005. pa do isplate.

13. Međutim, uvidom u zemljišnoknjižni izvadak priložen uz tužbu za istu nekretninu i to suvlasničke dijelove 15., 16., 25. i 26. Utvrđeno je da je vlasništvo na tim posebnim dijelovima nekretnine u [adresa] upisano na ime PĆ.

14. Iz priložene presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-13392/2019 od 29. srpnja 2025. proizlazi da je ovdje tužiteljica P naznačena kao X-tuženica, da je navedena presuda donesena u sporu po tužbi GĆ radi namirenja založnim pravom osigurane tražbine koju su na svojim posebnim dijelovima zgrade Hrnetićka 17 dužni trpjeti vlasnici, s time da se obveze mogu osloboditi ako tužiteljici GĆ vlasnici posebnih dijelova zgrade podmire iznos od 250.000,00 eur sa zateznim kamatama od 15. siječnja 2005. do isplate.

15. Bez obzira što je navedenom presudom odbijen tužbeni zahtjev GĆ i što prema stanju zemljišne knjige za spornu nekretninu tužiteljica PĆ više nije vlasnica posebnih dijelova nekretnine u Hrnetićkoj 17, stav tuženice da PĆ nema pravni interes za podnošenje ove tužbe je neosnovan. To iz razloga što je PĆ svoje nekretnine mogla otuđiti samo pod teretom založnog prava i što o tužbenom zahtjevu GĆ nije pravomoćno odlučeno je li u obvezi upravo PĆ, a ne novi vlasnik, trpjeti namirenje založnog prava tuženice iz nekretnine koju je PĆ otuđila.

16. Uvidom u Ugovor o priznanju duga sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. listopada 2006. (dalje Ugovor o priznanju duga) utvrđeno je da je isti sklopljen između DĆ i AĆ s jedne strane kao dužnika te GĆ s druge strane kao vjerovnika kao i da su u čl. 1. tog Ugovora stranke suglasno utvrdile da je 15. siječnja 2005. između vjerovnika i dužnika zaključen Ugovor o zajmu kojim su dužnici kao zajmoprimci pozajmili od vjerovnika kao zajmodavca beskamatno iznos od 250.000,00 eura s rokom povrata zajma od jedne godine računajući od dana zaključenja predmetnog Ugovora o zajmu. U čl. 2. istog Ugovora dužnici su u cijelosti priznali postojanje duga prema vjerovniku na temelju Ugovora o zajmu od 15. siječnja 2005. i to glavnice u iznosu od 250.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama po stopi od 15% godišnje od 15. siječnja 2005. pa do isplate.

17. Radi osiguranja tražbine vjerovnika iz čl. 2. tog Ugovora, stranke Ugovora sa Sporazumom suglasile su se u čl. 3. da se zasnuje založno pravno na nekretnini u vlasništvu dužnika koja se nalazi na kč. br. [katastarska čestica], oranica u Kotarnici, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na zk.č.br. 324/8, oranice u Kotarnici upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. U navedenom Ugovoru dužnici su ovlastili vjerovnika da na temelju tog Ugovora u zemljišnim knjigama upišu založno pravo. Prema čl. 4. ugovorne strane su utvrdile da Ugovor sa Sporazumom obvezuje dužnike i njihove nasljednike te su se isti odrekli prava pobijanja tog Ugovora iz bilo kojeg razloga.

18. Iz javnobilježničke potvrde koja je sastavni dio Ugovora sa Sporazumom utvrđeno je da su DĆ i AĆ osobno pristupili u ured javnog bilježnika Duška Sudara i ovjerili potpise na Ugovoru sa Sporazumom 17. prosinca 2009. pod brojem Ov-12678/09.

19. Iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Marine Dabelić broj O-6933/12 od 11. ožujka 2014. (pravomoćno 27. ožujka 2014.) utvrđeno je da je DĆ umro **.**.2012. te da je njegovom nasljednicom u cijelosti, na temelju zakona, proglašena njegova supruga PĆF, dj. PĆF, dok iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi da je kao njegov zakonski nasljednik utvrđen i sin ĆĆ koji se odrekao nasljedstva iza smrti svog oca DĆ.

20. U odnosu na naknadno pronađenu imovinu rješenjem od 12. studenog 2014. (pravomoćno 2. prosinca 2014.) utvrđeno je da je predmet nasljeđivanja 53.612,81 kn na računu u AZ BENEFIT DOBROVOLJNOM MIROVINSKOM FONDU te ulog na štednom računu broj 1914994247 u Prvoj stambenoj štedionici na temelju Ugovora o štednji sklopljenog 17. prosinca 2008. S obzirom da zakonski nasljednik i sin, ĆĆ nije pristupio na ročište u ostavinskom postupku presumirani je nasljednik navedene imovine.

21. Prema podacima rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Radojke Galić u Zagrebu, poslovni broj O-2506/12 od 11. travnja 2012. (pravomoćno istog dana) AĆ umrla je 21. veljače 2012. iza koje je ostala imovina koju čini novčani iznos u neutvrđenoj visini na tekućem računu kod RBA d.d. i njezinim nasljednikom na temelju zakona i ustupa proglašen je sin TĆ (rođen **.**.1981., [adresa]) nakon što su se suprug ostaviteljice TĆ i drugi sin ostaviteljice BĆ odrekli svojih zakonskih nasljednih dijelova i ustupili ih sinu ostaviteljice TĆ koji je ustup prihvatio.

22. Rješenjem istog javnog bilježnika broj O-2506/12 od 23. travnja 2015. utvrđena je naknadno pronađena imovina iza pokojne AĆ i to pravo utvrđeno pravomoćnom presudom poslovni broj KO-2290/10 od 3. prosinca 2010. Općinskog kaznenog suda u Zagrebu a njezinim nasljednicima te imovine proglašeni su sinovi TĆ (rođen **.**.1981.) i BĆ (rođen **.**.1978.) svaki u ½ dijela.

23. Uvidom u presudu Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO- 2290/10 od 3. prosinca 2010. utvrđeno je da je okrivljenik HĆ proglašen krivim jer je 4. studenog 2008. u namjeri da se znatno nepripadno materijalno okoristi, s nalogodavcima DĆ i AĆ sklopio ekskluzivni ugovor o posredovanju kojim se obvezao kao posrednik obaviti poslove iz čl. 2. tog ugovora obvezujući se da kao posrednik proda nekretnine koje su predmet tog ugovora po cijeni od 450.000,00 eura, a da svaka razlika u cijeni iznad tog iznosa pripadne njemu na ime nagrade, a sklapanje kojeg ugovora je predložio okr. HĆ iako je već prethodno s istim nalogodavcima 19. travnja 2007. sklopio ekskluzivni ugovor o posredovanju u kojem je bila ugovorena kupoprodajna cijena za iste nekretnine u iznosu o 500.000,00 eura, pritom neistinito predočavajući nalogodavcima da se iznos od 50.000,00 eura za koji je novim ugovorom umanjena kupoprodajna cijena iz ekskluzivnog ugovora o posredovanju od 19. travnja 2007. odnosi na materijalne troškove za radnje koje prethode kupoprodaji, a koje se okrivljenik prema čl. 2. ekskluzivnog ugovora o posredovanju od 4. studenog 2008. obvezao obaviti, te navodeći da njegova posrednička provizija iznosi otprilike 10 % kupoprodajne cijene, a prešućujući činjenicu da je s kupcem trgovačkim društvom MEDIJAK d.o.o. predugovorom o kupoprodaji nekretnine od 14. prosinca 2007. već ugovorio kupoprodajnu cijenu za navedene nekretnine u iznosu od 560.000,00 eura, uslijed čega su nalogodavci pristali na smanjenje kupoprodajne cijene ugovorene ekskluzivnim ugovorom o posredovanju sklopljenim sa okrivljenikom 19. travnja 2007.za iznos od 50.000,00 eura a na koje smanjenje ne bi pristali da su znali za ugovoreni iznos kupoprodajne cijene, nakon čega je sa trgovačkim društvom MEDIJAK d.o.o. 27. siječnja 2009. kao punomoćnik nalogodavca sklopio kupoprodajni ugovor predmet kojeg su bile nekretnine iz čl. 1. ekskluzivnog ugovora o posredovanju od 4. studenog 2008. pribavivši time sebi nepripadnu materijalnu dobit u iznosu od 50.000,00 eura, u kunskoj protuvrijednosti od 358.650,00 kn, za koji je iznos oštetio DĆ i AĆ. Istom presudom HĆ kao uvjetno izvršavanje kazne izrečena je uvjetna osuda prema kojoj je u roku od jedne godine bio dužan naknaditi štetu DĆ i AĆ u iznosu od 358.650,00 kn što je protuvrijednost 50.000,00 eura nepripadne materijalne dobiti.

24. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da su u tom kaznenom postupku u svojstvu svjedoka saslušani DĆ i AĆ, te FĆ. Iz iskaza DĆ proizlazi da je sa sestrom AĆ želio prodati nekretninu i da su po preporuci njezinog sina BĆ upoznali okrivljenog HĆ s kojim su potpisali Ugovor o posredovanju o prodaji nekretnine za cijenu od 500.000,00 eura s time da je u prosincu 2007. njemu i njegovoj sestri isplaćeno po 500.000,00 kn ali nisu znali s čijeg računa. Iskazao je da mu okrivljeni HĆ nije rekao tko je investitor odnosno tko kupuje zemljište niti koja je cijena dogovorena . Također je iskazao i da je do 11. mjeseca 2009. njemu i sestri od ugovorenog iznosa isplaćeno 1.300.000,00 kn ili 182.000,00 eur, kada je na nekretnini vidio izvođenje radova nakon čega je 16. prosinca 2009. opozvao punomoć okrivljenom HĆ, a 17. prosinca 2009. da je podnio prijedlog za uknjižbu založnog prava iz straha dane izgubi sve.

25. Iz iskaza svjedoka FĆ vlasnika tvrtke MEDIAK d.o.o. proizlazi da je sa JĆ sklopio ugovor o kupoprodaji nekretnine u vlasništvu DĆ i AĆ za iznos od 560.000,00 eura te da je okrivljenom prilikom potpisivanja ugovora 14. prosinca 2007. isplatio 300.000,00 eura, 3. studenog 2008. 100.000,00 eura te da je bilo još nekoliko manjih isplata s time da je zadnja bila 16. rujna 2009. kao i da ga je u studenom 2009. DĆ, kojeg do tada nije poznavao pitao zašto je započeo izgradnju u zemljištu a da je okrivljenik ostao dužan novce. Naveo je i da je okrivljeniku platio ukupno oko 500.000,00 eura a da mu je priznato i 60.000,00 eura jer je u taj iznos uračunata cijena puta, izmještanje vodovoda, parcelacija kao i neki drugi troškovi. Također je iskazao da je vidio ugovor između okrivljenika kao posrednika i DĆ i AĆ kao prodavatelja i da mu nije bilo drago što je bila ugovorena cijena zemljišta od 450.000,00 eura a on je posredniku odnosno okrivljeniku pristao na cijenu od 560.000,00 eura. Iskazao je i da mu je poznato da iznos od 400.000,00 eura koji je uplatio na račun odvjetnika Vice Vukšića vraćen, ali da je on taj iznos dao okrivljeniku koji je trebao taj novac proslijediti oštećenicima.

26. Sud je utvrdio da je okrivljenik HĆ oštećenicima DĆ i ČĆ isplatio ukupno 202.000,00 eura odnosno 1.474.600,00 kn zaključivši da je okrivljenik dužan im naknaditi štetu u daljnjem iznosu od 50.000,00 eura odnosno 358.650,00 kn.

27. Iz iskaza svjedoka ĆĆ (list 346-347 spisa) proizlazi da je pok. DĆ bio njegov otac, a AĆ da je je bila njegova teta. Druga supruga njegovog oca je bila PĆF, a njezina kćer je ovdje tuženica LĆ koju je ona dobila u ranijem braku. On s tuženicom niti njezinom majkom nije ni u kakvom kontaktu. Nema nikakvih saznanja da je ovdje tuženica dala pozajmicu od 250.000,00 EUR-a njegovom pokojnom ocu i teti a što se tiče ostavinskog postupka nakon njihove smrti on se odrekao nasljedstva. S obzirom da nije ništa naslijedio nakon smrti svog oca i tete, on s tuženicom i njezinom obitelji nije imao nikakvog kontakta niti su imali razloga rješavati bilo kakva financijska pitanja između sebe. Nije imao nikakvog saznanja da bi njegov otac i teta AĆ bili vlasnici zemljišta na kojem je izgrađena zgrada u [adresa] odnosno o tome da su zemljište prodali nije imao informacija te je to sve detaljno saznao tek nakon što su oni umrli. S obzirom da se odrekao nasljedstva pretpostavlja da je nakon smrti njegovog oca njegova nasljednica bila isključivo PĆF. Prema njegovom saznanju ovdje tuženica bila je prijavljena kod njegovog oca kao spremačica i zato nema saznanja od kuda bi ona mogla imati 250.000,00 eura koje bi pozajmljivala njegovom ocu ili teti. U to vrijeme, negdje sredina 2000. -ih godina tuženica je bila nezaposlena zato ju je njegov otac prijavio.

Nasljedstva iza smrti oca odrekao se jer je nastao "priličan đumbus" i neki ljudi su završili i u zatvoru, pa mu je majka sugerirala da je najbolje da se odrekne nasljedstva. Zna da protiv nekih ljudi postoji kaznena presuda a po čijoj prijavi se vodio protiv njih postupak, nije mu poznato i želio se što prije od toga svega distancirati. Nakon što punomoćnik tužitelja predočava podneske svjedoku od 10.05.2021. svjedok potvrđuje da je sadržaj podneska pisala njegova majka, a on da je isti pročitao i potpisao uz znak slaganja. Potvrđuje i da su njegovi podnesci od 05.05.2021. upućeni javnoj bilježnici Marini Dabelić, te od 7.05.2021. na Ovr-774/2020 kao i podnesak od 06.05.2021. koji je upućen zk odjelu ovog suda.

Nakon smrti njegovog oca, a tijekom ostavinskog postupka, nije bilo govora o tome da je njegov pokojni otac ostao dužan Feliciti Glavaš 250.000,00 eura. Prema njegovom saznanju LĆ tuži stanare [adresa] ali nije siguran je li za 250.000,00 eura ili za 125.000,00 eura. To zna jer se u tom postupku našao kao nasljednik pa je morao dostavljati dokaz da se odrekao nasljedstva. S tuženicom se nije vidio od 2012. i s njom nije u zavadi već između njih ne postoji nikakav odnos, bez ikakvih ekscesa, ali misli da ih je bilo između njegove majke i tuženice. N s majkom tuženice, PĆF, nije ni u kakvom odnosu niti kontaktu,

28. Svjedokinja PĆF (list 394-395 spisa) iskazala je da je s pok. DĆ bila u braku bila od 2002. do 2012. kada je on umro. Ima saznanja da je njezin pok. suprug imao neki dug prema njezinoj kćeri, ovdje tuženici ali ne zna od kada je taj dug bio niti u kojem iznosu. Također joj nije poznato u koju svrhu bi njen pokojni suprug od njene kćeri tražio zajam. Što se tiče financijske situacije svog pok. supruga DĆ može reći da je on bio dobro situiran i da su oni dobro živjeli. Nije joj poznato da bi za života njezinog supruga njezina kćer, ovdje tuženica bilo što od njega tražila da joj vrati s osnove zajma niti ima saznanja da je on njoj nešto vratio.

Nakon smrti supruga DĆ naslijedila je polovicu zemljišta u Španskom na kojem su izgrađeni stanovi i u vezi tog zemljišta još uvijek se vodi spor jer njezin suprug i njegova sestra nisu za to zemljište do kraja isplaćeni u čije ime spor se vodi, a o tome više zna njezin odvjetnik, odnosno tko su stranke u tom postupku. Njezina kćer je 2005. godine imala 28 godina te je raspolagala novcima koje je naslijedila od svog oca, prvog supruga svjedokinje. On je radio u Dalekovodu, bio je šef u jednom odjelu a neko vrijeme je radio i u Njemačkoj i umro je 1997. godine. Ne zna koliko točno novca je ostalo od njegove smrti odnosno koliko su kćer i ona naslijedile, pa tako ne zna je li to bilo 250.000,00 eur ili više.

Osim toga iza smrti oca tuženice njih dvije su naslijedile i stan u kojem su svi zajedno živjeli i koji je bio površine oko 64 m2.

S mužem DĆ bila je u dobrim odnosima, kao i sa svojom kćeri ali svejedno ne zna za što je njemu trebalo 250.000,00 eur i zbog čega je to tražio od njezine kćeri niti joj je ona bilo što o tome rekla. Također joj nije rekla niti da postoji bilo kakav ugovor o tome između njih dvoje.

Iza smrti pok. DĆ osim onog zemljišta u Španskom naslijedila je i još jedno zemljište te dvije kuće od po 80 m2 svaka, te su obje prizemnice. Od kada joj je suprug umro 2012. njezina kćer s njom živi u kući na adresi [adresa].

Osim nje nasljednik imovine pok. DĆ bio je i njegov sin iz prvog braka ĆĆ, ali ona je sve naslijedila iz razloga što se on odrekao nasljedstva iza smrti svog oca, a zbog čega se odrekao nije joj poznato jer njoj ništa nije rekao niti je s njim u kontaktu.

Pok. AĆ bila je sestra njezinog pok. supruga. Poznavala ju je i družile su se a ona je umrla iste godine kada i moj suprug 2012. godine. Nije joj poznato da bi ona i njezin suprug imali nekakve zajedničke poslove, za što bi im trebali zajmovi. Inače AĆ je bila dosta bolesna, već kada se udala za njezinog brata i sve poslove je njemu prepustila da ih vodi on. Pod tim misli da je njemu prepustila da vodi spor na sudu i u njezino ime, a vezano za zemljište u Španskom za koje je već rekla da im je kupac platio samo polovicu cijene a drugu polovicu je ostao dužan. Nema saznanja da bi njezin pok. suprug i njegova pok. sestra imali bilo kakve zajedničke poslove odnosno ulaganja, jer kao što je rekla kada se udala 2002. ona je već bila bolesna.

Kćer joj nikada nije rekla da je pokušala od bilo koga namiriti dug koji bi prema njoj imali pok DĆ i njegova sestra AĆ, niti ima saznanja da bi njezina kćer imala upisano založno pravo na nekoj nekretnini a vezano za dugovanje DĆ i AĆ koje imaju nepodmireno mojoj kćeri.

Otac njezine kćeri, ovdje tuženice zvao se VĆ i živio je u Zagrebu, gdje je i umro 1997. gdje se iza njega vodio i ostavinski postupak.

Nakon suprugove smrti u Španskom je naslijedila polovicu zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, ali ne zna koliko u toj zgradi ima stanova jer u zgradi nije bila ali zna gdje se nalazi i adresa te zgrade je [adresa] ali ne zna točan broj. U postupku koji se vodi vezano za tu nekretninu ona je stranka u postupku i to sve vodi njezin odvjetnik. Njezina kćer GĆ, nikada nije tražila od nje da nakon smrti pok. ĐĆ namiri dug kao nasljednica koji je on imao prema njoj.

Njezina kćer ima sina koji je bolestan, rođen je 2004. godine i misli da se razbolio 2014. godine da bi mu 2019. bila izvršena transplantacija srca. Njezina kćer je samohrana majka od početka, odnosno nije živjela s ocem djeteta. Kada je rodila sina 2004. godine živjela je u Vrbanima u stanu od 64 m u kojem su za života njezinog oca svi zajedno živjeli. Zbog bolesti svog sina njezinoj kćeri je dosta narušeno psihičko zdravlje.

29. Svjedok BĆ iskazao je da je on sin pok. AĆ, a pok. DĆ da je bio njegov ujak. Poznato mu je da su oni u vlasništvu imali zemljište u Španskom i da su isto dali u prodaju ali ne zna što je dalje s tim zemljištem bilo odnosno je li ono prodano. Nakon smrti majke, osim njega, nju je naslijedio i njegov brat TĆ ali ne sjeća se da bi u ostavinskoj imovini bilo i zemljište u Španskom. Kada se za njegovog ujaka udala gđa ĐĆ, ne može se sjetiti kada je to bilo, on ih je viđao eventualno jednom godišnje. Njegova majka je inače bila bolesna od svoje 19. godine, njega je rodila s 18 godina i često se liječila na psihijatriji, odnosno išla je svako proljeće.

S njegovim ujakom bila je dosta povezana jer je on ipak bio stariji brat. Ne može se sjetiti kada je to točno bilo ali zna da je bio u Americi i u jednom kontaktu s majkom rekla je da joj je GĆ pozajmila novce koji su joj trebali za tekuće potrebe i da ju to muči da joj ih treba vratiti. O kojem iznosu se točno radilo, ne zna, niti ima saznanja da bi GĆ dala zajam njegovom ujaku, odnosno svom očuhu. Ne zna zbog čega je njegov ujak rekao da se po njegovoj preporuci obratio HĆ ali dopušta da je istog preporučio svom ujaku jer je u to vrijeme radio poslove u kojima je imao jako puno kontakata s ljudima i to je možda zaboravio. Nije mu poznato za koju cijenu su njegova majka i ujak trebali prodati nekretninu odnosno zamljište u Španskom.

Njegova majka je od 2002. do 2012. živjela u nekim razdobljima sama, u nekim s njegovim ocem, bratom, a u jednom razdoblju i on je obilazio i pomagao joj s time da je tada neko vrijeme bila i u Njemačkoj. Majka se financirala naknadama od burze kao nezaposlena i od socijalne pomoći zbog svog zdravstvenog stanja.

S tuženicom i njezinom majkom imao je kontakte možda jednom godišnje na roštilju kojeg bi organizirao njegov ujak, a nakon njegove smrti čuju se za blagdane, a kod njih u kući nije bio sigurno deset godina.

Što se tiče imovnog stanja tuženice i njene majke ja sam načuo da imaju bogatu rodbinu u Švicarskoj, ali ne zna nikakve detalje o bilo kakvom nasljeđivanju imovine. Za tuženicu je čuo da se bavi prodajom umjetnina, da se bavi profesionalnim šminkanjem, ali nikakve detalje o tome ne zna a niti ga ikada zanimalo. Sa svojim bratićem ĆĆ nije u kontaktu niti može reći da su posvađani, ali jednom prilikom ga nije pozdravio pa niti on njega više nje pozdravljao. Njemu se tuženica nije nikada obraćala nakon smrti njegove majke niti tražila da joj vrati bilo kakav dug koji je njegova majka imala prema njoj.

Iza majčine smrti brat i on nisu ništa naslijedili osim dugova koje su rješavali, a za života je živjela u stanu kojeg je unajmila. Vezano za zemljište u Španskom prije smrti majka mu je rekla da to nije do kraja riješeno a kada bude riješeno da će ona iz toga namiriti dug prema GĆ, osim toga ništa mu nije rekla koje još njene dugove treba platiti, a on majku nije pitao što je ona dužna GĆ niti je želio o tome imati ikakva saznanja, odnosno nije želio uopće razmišljati o dugovima svoje majke. Nakon smrti svoje majke nije ništa pokušao riješiti vezano za zemljište u Španskom niti je on u bilo kakvom sporu s bilo kime u vezi tog zemljišta. Također mu nije poznato da se tuženica htjela odreći nekakvog potraživanja i ustupiti ga njemu, niti mu je poznato da bi GĆ se odrekla dijela nekog vlasništva i da je to ustupila njemu ili njegovom bratu. Nema saznanja da bi bilo kakva imovina njegove majke bila u Španskom koja još uvijek nije raspoređena nasljednicima nakon njezine smrti.

30. Svjedok FĆ iskazao je da je negdje krajem 2005. odnosno 2006. upoznao sada pokojne DĆ i AĆ a vezano za kupoprodaju zemljišta koje je bilo u njihovom suvlasništvu i nalazi se u [adresa] u [adresa]. Prema sadržaju ugovora oni su se kao suvlasnici obvezali za gradnju zgrade na predmetnom zemljištu ishoditi lokacijsku dozvolu te sam ja nakon toga u cijelosti obvezao se isplatiti im kupoprodajnu cijenu u iznosu od 550.000,00 eura. Na njihovo inzistiranje on je ukupnu kupoprodajnu cijenu isplatio odvjetničkom uredu koji su oni naveli te je i u samom kupoprodajnom ugovoru bio naveden broj računa ureda na koji je uplate vršio. Prema ugovorenoj dinamici kupoprodajna cijena isplaćena je u cijelosti u 5 rata. Između njega s jedne strane te DĆ i AĆ s druge strane nije bilo nikakvog spora u vezi toga. On je u potpunosti dovršio gradnju u toj nekretnini i prodao izgrađene stanove.

Odvjetnički ured kojemu je on uplatio kupoprodajnu cijenu od 550.000,00 eura bio je ured odvjetnika Vice Vukšića. Prema njegovom saznanju on je u cijelosti navedeni iznos, a dokazao je to izvodima, prenio na račun punomoćnika DĆ i AĆ i zove se HĆ i spor je nastao između DĆ i AĆ s jedne strane te HĆ s druge strane jer je on tražio da mu se za njegove poslove a vezano za tu nekretninu plati 160.000,00 eura a to je bilo između njih ugovoreno. Iz tog razloga HĆ nije im isplatio njegovu uplatu u cijelosti već umanjeno za 160.000,00 eura. Pojašnjava da je u ugovoru između AĆ i DĆ s jedne strane te HĆ s druge strane HĆ se obvezao za njihovu korist prodati predmetnu nekretninu za iznos od 450.000,00 eura. Stoga kad je on nekretninu platio i kad je odvjetnik Vukšić taj iznos prenio HĆ, HĆ je smatrao da DĆ i AĆ treba isplatiti ono što je s njima ugovorio odnosno 450.000,00 eura a s čim se njih dvoje nisu slagali već su htjeli cijelu kupoprodajnu cijenu odnosno 550.000,00 eura. DĆ je stalno inicirao sastanke sa njim i HĆ tražeći da ja posredujem u tom njihovom sporu te smo na kraju svi otišli kod odvjetnika Vukšića, bio je prisutan i njegov punomoćnik odvjetnik Mišević. To je bilo 15.12.2010. u uredu Vice Vukšića. Pozvao ih je sve s namjerom da konačno utvrde da je on svoju obvezu u potpunosti ispunio te da njihov međusobni odnos odnosno spor DĆ i HĆ riješe između sebe. Naglasio je da DĆ i AĆ nikad ništa nisu od njega tražili nakon što jeisplatio kupoprodajnu cijenu na opisani način da bi nakon ovog sastanka kad ja smatrao da je sve razjašnjeno DĆ na ovoj kupljenoj nekretnini upisao založno pravo za iznos od 250.000,00 eura na temelju ugovora o zajmu s GĆ. Tada je još kao upisani vlasnik te nekretnine iskoristio tu mogućnost. Nazvao je DĆ i pitao ga zašto je upisano to založno pravo on mu je rekao da ga je na to nagovorio prijatelj i odvjetnik GĆ, Tonči Ravlić da bi im on na taj način isplatio još 250.000,00 eura ako hoće brisati založno pravo. Podnio je kaznenu prijavu protiv DĆ te su s druge strane i oni svi protiv njega podnijeli kaznene prijave, a sve je okončano odbacivanjem tih prijava. Inače DĆ je u kaznenom postupku rekao da je on taj ugovor s GĆ morao napraviti da bi zaštitio svoju imovinu a ona je bila kćer njegove supruge te ju je kao mladu djevojku kod sebe prijavio kao kućnu pomoćnicu i da e svom iskazu naveo da mu je dala zajam od 50.000,00 eura a ne 250.000,00 eura koliko je navedeno u ugovoru. Ne raspolaže rješenjem o poreznom nadzoru koji je proveden nakon što sam prijavio GĆ ali zna da je ona u tom postupku izjavila da ona nije nikada imala 250.000,00 eura. Inače trgovačko društvo kojeg je vlasnik MEDIJAK d.o.o. pokrenulo je spor protiv DĆ i ostalih koji je konačno izgubljen jer je punomoćnik društva tražio pogrešno pobijanje ugovora između GĆ i DĆ a tužitelj nije bio ugovorna strana.

Naglasio je da su svi kupci stanova u predmetnoj zgradi prije kupoprodaje bili upoznati sa upisanim spornim založnim pravom te iz tog razloga nije im naplaćena kupovina u cijelosti dok on taj spor ne riješi. Budući da je spor izgubio odnosno njegovo društvo MEDIJAK d.o.o. svi ti neisplaćeni dijelovi kupovnine naplaćeni su od vlasnika stanova u stečajnom postupku. U konačnici ispalo je da je on radi te zabilježbe spora izgubio oko 1.200.000,00 eura. GĆ nakon smrti DĆ nikad nije ništa od njega tražila odnosno od njegovog trgovačkog društva bilo kakvu isplatu ili što drugo s osnove uknjiženog založnog prava.

Nije imao nikakvog saznanja o postojanju bilo kakvog dugovanja DĆ GĆ niti je za nju čuo do upisa ovog založnog prava niti ju je kada vidio. U ugovorima s kupcima stanova on se obvezao brisati upisano založno pravo a nakon toga da će mu oni isplatiti kupovninu do kraja. Posrednik između njega kao kupca i DĆ i AĆ kao prodavatelja predmetnog zemljišta bio HĆ. Imao je njihovu specijalnu punomoć za raspolaganje nekretninom i primitak kupoprodajne cijene nakon što istu primi njihov odvjetnik Vice Vukšić. Zato se to njemu sve činilo sve uredno i da može ući u posao s njima.

Poznato mu je da je HĆ bio osuđen na zatvorsku kaznu po prijavi DĆ i AĆ jer im nije isplatio cijeli iznos kupoprodaje. Na adresu njegovog ureda došlo je brisovno očitovanje s ovjerenim potpisom GĆ u javnobilježničkom uredu Sudar u Zagrebu. Nakon toga je dobio telefonski poziv da nakon brisanja u zemljišnoj knjizi založnog prava za ovo očitovanje isplati 25.000,00 eura. Svom odvjetniku Puljizu dao je to brisovno očitovanje i teret je brisan odnosno založno pravo. Kad je dobio sljedeći telefonski poziv predao je 25.000,00 eura nekoj osobi koja je autom došla po to. Nakon toga GĆ je tužila njega i MEDIJAK d.o.o. da je brisovno očitovanje lažirano te se u postupku utvrdilo da to nije njezin potpis i ponovno je odlukom suda upisano založno pravo. To se događalo negdje 2013. ili 2014.

31. Tuženica je tijekom postupka odbila pristupiti sudu radi saslušanja navodeći kao razlog za to svoje teško zdravstveno stanje, te je isto tako odbila dostaviti kao dokaz medicinsku dokumentaciju.

32. Uvidom u priklopljeni spis Općinskog suda u Zagrebu broj O-3303/1997 utvrđeno je da se u istom vodio ostavinski postupak iza pok. VĆ, oca tuženice GĆ i ranijeg supruga svjedokinje PĆF koje su na temelju zakona proglašene njegovim zakonskim nasljednicama. Iz rješenja o nasljeđivanja od 26. lipnja 1997. proizlazi da su njegovu ostavinu sačinjavale nekretnine i to stan u [adresa], ukupne površne 62,46 m2 te prava i obveze koje ostavitelj ima kao osnivač trgovačkog društva Moj svijet d.o.o. za izdavaštvo i usluge, [adresa]. Iz potvrde Hrvatskog fonda za privatizaciju od 25. veljače 1990. proizlazi da je pokojni VĆ imao 40 upisanih dionica DALEKOVODA sa ugovorenom cijenom od 1.080,36 kn. Iz obavijesti o stanju računa na dan 22.11.2004. Središnje depozitarne agencije d.d. proizlazi da je nominalna vrijednost 306 dionica DALEKOVODA u vlasništvu CĆ iznosila 30.600,00 kn a da je tržišna vrijednost bila 81.090,00 kn. Također je u tvrđeno da su navedene dionice kao naknadno pronađena imovina raspoređene nasljednicima GĆ i SĆ svakoj u ½ dijela na temelju rješenja Općinskog suda u Zagrebu broj O - 3303/1997 od 29. studenog 2004. Nadalje, naknadno pronađenom imovinom utvrđeno je i da su VĆ SĆ pripadali udjeli u Fondu hrvatskih branitelja i to 849 bodova a koji su u ostavini podijeljeni na SĆ i GĆ na jednake dijelove. Izvanknjižno vlasništvo stana u [adresa] koji je bio predmet nasljeđivanja iza smrti VĆ stečeno je na temelju ugovora o kupoprodaji stana od 3. rujna 1997. sklopljenog između Grada Zagreba kao prodavatelja i IĆ kao kupca za iznos od 19.109.768,00 hrda na 297 mjesečnih obroka od kojih prvi obrok iznosi 473,00 DM-a, kao i da je za ugovorno cijenu na stanu upisano založno pravo u korist prodavatelja.

33. Analizirajući iskaze sud je u cijelosti prihvatio iskaz svjedoka ĆĆ kao detaljan, životan i uvjerljiv te sukladan sadržaju rješenja o nasljeđivanju iza smrti njegovog pok. oca DĆ. Prihvatio je i njegove razloga zbog kojih se nije prihvatio nasljedstva po savjetu majke da su u vezi očeve imovine neki ljudi završili u zatvoru, a što je točno jer je prema ranije spomenutoj presudi kaznenog suda na zatvorsku kaznu osuđen HĆ, koji je bio posrednik u prodaji predmetne nekretnine. Sud je prihvatio iskaz u dijelu i da je u vrijeme navedenog ugovora o zajmu 2005. GĆ bila nezaposlena zbog čega ju je njegov otac, a njezin očuh, prijavio kod sebe kao spremačicu i da mu nije poznato otkud bi ona imala 250.000,00 eur koje bi pozajmila njegovom ocu, a niti da je nakon smrti njegovog oca bilo govora o tome da je otac ostao dužan tuženici 250.000,00 eur , jer iz podataka rješenja o naknadno pronađenoj imovini u priklopljenom ostavinskom spisu proizlazi da je Felicita Glavaš 2004. bila studentica, a iz iskaza njezine majke PĆF proizlazi da je te godina GĆ rodila i bila samohrana majka.

34. Iskaz svjedokinje PĆF sud nije prihvatio ocijenivši ga neživotnim i kontradiktornim u dijelu u kojem je iskazivala da je sa svojim mužem DĆ bila u dobrim odnosima kao i s kćeri GĆ koja s njom u istoj kući živi od 2012., , jer bi u tim okolnostima svjedokinja sasvim očekivano znala kakvo je to dugovanje za koje je znala njezin muž imao prema njezinoj kćeri i u kojem iznosu, zbog čega je to tražio od njezine kćeri i u koju svrhu, pogotovo što je iskazala da je njezin muž bio dobro situiran. Sud nalazi neuvjerljivim iskaz svjedokinje i u dijelu da ne zna jesu li ona i tuženica od oca tuženice i svjedokinjinog prvog supruga koji je umro 1997., naslijedile 250.000,00 eur ili više, jer je to iznimno velika novčana svota da ne bi znala jesu li je naslijedile u vrijeme kada je njezina kćer bila studentica kako to proizlazi iz rješenja o rasporedu naknadno pronađene imovine od 29. studenoga 2004., te pogotovo što je te iste godine tuženica rodila i od početka dijete odgajala kao samohrana majka te nastavila živjeti u stanu koji je od oca naslijedila s teretom otkupa stana u 297 mjesečnih obroka kako to proizlazi iz Ugovora o kupoprodaji stana koji se nalazi u priklopljenom ostavinskom spisu, broj O-3303/1997. Iako svjedokinja iskazuje da ne zna da je postojao neki ugovor između njih niti za što bi njezinom mužu uopće trebao zajam od 250.000,00 eur, dopuštanjem u iskazivanju da su ona i tuženica naslijedile možda više od 250.000,00 eur sud oc jenjuje insinuacijom svjedokinje o postojanju mogućnosti da je njezina kćer možda i mogla dati pozajmicu u tom iznosu, iako iz rješenja o nasljeđivanju i rješenja o naknadno pronađenoj imovini u priklopljenom spisu Općinskog suda u Zagrebu broj O-3303/1997, ne proizlazi da se radilo o takvom nasljedstvu iza VĆ, a tuženica nije niti predložila tijekom postupka dokaze na okolnost da je prije 2005. raspolagala novčanim iznosom od 250.000,00 eur koji je mogla pozajmiti očuhu i njegovoj sestri.

35. Iskaz svjedoka BĆ sud ocjenjuje neživotnim i kontradiktornim navodeći da je s bratom poplaćao sve dugove njihove majke od koje nisu ništa naslijedili jer je živjela od socijalne pomoći i u unajmljenom stanu, da bi nadalje iskazao da majku nije pitao što je dužna GĆ jer o tome nije želio imati nikakva saznanja niti je uopće želio razmišljati o majčinim dugovima. Iskaz svjedoka BĆ da je majka živjela od socijalne pomoći i da joj je tuženica pozajm ljivala novce za tekuće potrebe, kotradiktorni su i s iskazom njegove majke AĆ koji je dala u kaznenom postupku koji se vodio protiv HĆ, da je od prodaje zemljišta dobila do tada 650.000,00 kn, dok je kazneni sud utvrdio da je DĆ i AĆ za prodaju zemljišta isplaćeno 202.000,00 eur, odnosno 1.474.600,00 kn(list 64 spisa), pa dakle majka svjedoka nikako nije raspolagala samo novčanim sredstvima socijalne pomoći do svoje smrti 2012.

35.1. Iskaz svjedoka FĆ, vlasnika i direktora društava Medijak d.o.o. sud je ocijenio bitnim, te uvjerljivim i istinitim da su svi kupci stanova u predmetnoj zgradi prije kupoprodaje bili upoznati sa upisanim spornim založnim pravom te da im iz tog razloga nije naplaćena kupovina u cijelosti dok on taj spor ne riješi. Budući da je spor izgubio odnosno njegovo društvo MEDIJAK d.o.o. svi ti neisplaćeni dijelovi kupovnine naplaćeni su od vlasnika stanova u stečajnom postupku i da je u konačnici on radi te zabilježbe spora izgubio oko 1.200.000,00 eura, kao i da GĆ nakon smrti DĆ nikad nije ništa tražila od njega, odnosno od njegovog trgovačkog društva bilo kakvu isplatu ili što drugo s osnove uknjiženog založnog prava, jer to tuženica tijekom postupka niti ne tvrdi, osim što navodi da PĆ štiti glavnog dužnika Medijak d.o.o.

36. Prema zaključku suda, a na temelju činjeničnih utvrđenja tuženica GĆ nije dokazala da je s očuhom DĆ i njegovom sestrom AĆ sklopila ugovor o zajmu 25. siječnja 2005. i predala im iznos zajma od 250.000,00 eur, a niti da je tuženica uopće raspolagala novčanim iznosom od 250.000,00 eur prije naznačenog datuma sklapanja spornog zajma . Za ovakav zaključak odlučna je i činjenica da tuženica nije dostavila kao dokaz ugovor o zajmu od 25. siječnja 2005., da nije pristupila sudu radi saslušanja na sporne okolnosti u ovom postupku navodeći da ne želi pristupiti sudu, da se njezina majka odazvala pozivu za svjedočenje tek kada je za ročište 24. veljače 2025. sud odredio njezino privođenje po policijskim službenicima. Osim što tuženica nije dostavila sudu ugovor o zajmu od 25. siječnja 2005., iz Ugovora o priznanju duga može se pouzdano utvrditi samo da su na istom kod javnog bilježnika svoje potpise ovjerili **.**.2009. DĆ i AĆ, dok je taj Ugovor mogao biti sklopljen bilo kada do 17. prosinca 2009., jer se naznačeni datum sklapanja na Ugovoru 16.10.2006. ne može provjeriti i nije dokaz da je Ugovor upravo tada doista i sklopljen.

37. Prema ocjeni ovog suda odlučna pobuda za sklapanje Ugovor o priznanju duga sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini od 16. listopada 2006. i ovjeravanje potpisa na njemu 17. prosinca 2009., nije nevraćeni zajam tuženici prema ugovoru o zajmu od 25. siječnja 2005., već pobuda za sklapanje tog Ugovora proizlazi iz ranije citiranog iskaza DĆ danog u kaznenom postupku i to u dijelu u kojem je naveo da je do 11. mjeseca 2009. njemu i sestri od ugovorenog iznosa isplaćeno 1.300.000,00 kn ili 182.000,00 eur, kada je na nekretnini vidio izvođenje radova nakon čega je 16. prosinca 2009. opozvao punomoć okrivljenom HĆ, a 17. prosinca 2009. da je podnio prijedlog za uknjižbu založnog prava iz straha dane izgubi sve.

38. Prema tome ovjeri potpisa na Ugovoru 17. prosinca 2009. prethodilo je otkazivanje punomoći posredniku za prodaju zemljišta na kojem je započeta gradnja a AĆ i DĆ, prije nego im je kupovnina isplaćena, pa je posve očito da je Ugovorom o priznaju duga i uknjižbi založnog prava dan nakon otkaza punomoći posredniku DĆ upravo pokušao zadržati u vlasništvu zemljište na kojem je izgrađena predmetna nekretnina, a u tu svrhu simulirao je postojanje nevraćenog zajma prema Ugovoru o zajmu od 25. siječnja 2005.koji nikada nije predočen, samo da bi na spornoj nekretnini upisao založno pravo u iznosu od 250.000,00 eur, što bi i po iznosu približno bio dio cijene od 450.000,00 eur koji je dogovorio s HĆ, jer je kazneni sud u postupku protiv HĆ utvrdio da je DĆ i AĆ isti isplatio 202.000,00 eur.

39. Dakle sporno uknjiženo založno pravo temelji se na prividnom ugovoru i sklopljenom iz nedopuštene pobude.

40. Prema odredbi čl. 273. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 - dalje: ZOO) ugovor je bez učinka ako je sklopljen iz nedopuštene pobude koja je bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor što je drugi ugovaratelj znao ili morao znati. DĆ je dakle nakon otkaza punomoći posredniku HĆ odlučio sklopiti i ovjeriti Ugovor 17.12.2009., s ciljem da spriječi raspolaganje nekretninom na kojoj je još uvijek bio upisan kao vlasnik, a ne iz razloga da bi se tuženica iz te imovine namirila za nevraćeni zajam, jer isti nikada nije niti predala DĆ i AĆ niti je s njima sklopila ugovor o zajmu, što je znala jer je potpisnica Ugovora o priznanju duga.

40.1. Odredbom čl. 557. st. 1. ZOO propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac da zajmoprimcu preda određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje da mu vrati poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvalitete.

41. Dakle, sve kada bi taj ugovor o zajmu i bio sklopljen, bez predaje iznosa zajma kako je utvrđeno, radilo bi se o prividnom ugovoru o zajmu iz čl. 66. st. 1. ZOO zbog postojanja svjesnog nesklada između volje i očitovanja obje ugovorne strane s ciljem da se kod trećih osoba izazove dojam da je doista taj ugovor sklopljen, jer DĆ i AĆ s jedne strane kao zajmoprimci i GĆ kao zajmodavac nisu imali namjeru sklopiti ugovor o zajmu, već osigurati potraživanje prema trećoj osobi.

41.1. Nadalje, da je tuženica zaista zajmodavac DĆ i AĆ nevraćenog iznosa od 250.000,00 eur, nelogično je i neživotno da bi dostavljala sudu u postupku broj P-13392/2019 uz podnesak od 12. lipnja 2020. (list 92 – 94) sastavljeni, a nepotpisani ugovor o ustupu potraživanja, kojim ugovorom dospjelo potraživanje prema dužnicima DĆ i AĆ u iznosu glavnice od 250.000,00 eur sa zateznim kamatama i troškovima, ustupa upravo nasljedniku dužnika AĆ, BĆ.

42. Slijedom utvrđenja, da stranke nisu imale volju sklopiti ugovor o zajmu, već samo izazvati privid kod trećih da je isti sklopljen, da je stoga Ugovor o priznanju duga ovjeren 17. prosinca 2009. sklopljen iz nedopuštene pobude i bez učinka, zaključak je suda da osnovano tužitelji zahtijevaju brisanje založnog prava koje se temelji na takvim ugovorima na nekretninama navedenim u tužbenom zahtjevu i na temelju odredbi čl. 66. st. 1. u vezi čl. 557. st. 1. i 273. st. 2. ZOO., te u vezi čl. 219. i čl. 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje ZPP) odlučeno je kao u toč. I. i II izreke.

U Zagrebu, 23. rujna 2026.

Sutkinja

Boška Pavičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pisano u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. tužiteljima po pun.

2. tuženiku po pun.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte