REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1154/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu dr. sc. Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja Dino Pro logistics j.d.o.o., Zagreb, Mrkšina 52c, OIB: 37761597085, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Sveti Ivan Zelina, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, 23. rujna 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačka, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina KLASA: UP/I-216-02/25-09/30210, URBROJ: 511-19-41-25-2 od 8. svibnja 2025.
II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je dužan postupiti prema pravnom shvaćanju i primjedbama ovoga Suda.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačka, Policijske postaje Sv. Ivan Zelina KLASA: UP/I-216-02/25-09/30210, URBROJ: 511-19- 41-25-2 od 8. svibnja 2025. odbijen je zahtjev trgovačkog društva Dino Pro logistics j.d.o.o., ovdje tužitelja, za izdavanje dozvole za boravak i rad za stranog radnika EG, iz razloga što je u smislu odredbe članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima utvrđeno da je tužitelju glavna svrha osnivanja i djelovanja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja. U obrazloženju rješenja tuženik navodi da je u postupku dostavljeno pozitivno mišljenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, ali da je prema raspoloživim evidencijama za tužitelja utvrđen velik nerazmjer izdanih dozvola za boravak i rad i trenutno zaposlenih stranih radnika, s čim u svezi obrazlaže da je prema raspoloživim evidencijama tužitelj u periodu od 2022. godine do dana donošenja rješenja podnio 485 zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak i rad , dok da sam izjavljuje da mu je izdano oko 100 dozvola za boravak i rad, od čeka da su neki radnici došli u Republiku Hrvatski i započeli s radom te nakon nekog vremena napustili poslodavca. Nadalje obrazlaže da dan 8. svibnja 2025. tužitelj zapošljava 21 stranog radnika i 7 državljana Republike Hrvatske, EGP-a i Švicarske Konfederacije, iz svega čega da proizlazi da je glavna svrha osnivanja ili djelovanja poslodavca odnosno subjekta domaćina olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja.
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno Upravnom sudu u Zagrebu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog drugostupanjskog rješenja. U tužbi u bitnom navodi da je pobijana odluka utemeljena na pogrešnom i zlonamjernom zaključku kojim se stvara lažna slika o cjelokupnom poslovanju i djelovanju društva. Ističe da tuženik izuzima ulogu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje te prejudicira postupanje Veleposlanstva Republike Hrvatske koje donosi konačnu odluku o viznom ulazu. Navodi kako je tuženik zanemario svoju stvarnu nadležnost u postupku, a koja se odnosi na provjeru predstavlja li tražitelj ugrozu za Republiku Hrvatsku, jesu li njegovi osobni dokumenti vjerodostojni te nalazi li se u kaznenoj evidenciji matične države. Pojašnjava da je tijekom 2022., 2023. i 2024. godine ishodio oko 100 odobrenja policijske uprave, ali da je Veleposlanstvo Republike Hrvatske odbilo velik broj zahtjeva, zbog čega ti radnici nikada nisu stupili na teritorij Republike Hrvatske. Naglašava da je društvo osnovano 2020. godine, da posluje pozitivno, da nije agencijskog tipa niti da se bavi posredovanjem radnika za druge subjekte, pri čemu da je ostvarilo promet od 235.550,00 eura u 2022. godini, 241.079,00 eura u 2023. godini te 300.563,00 eura u 2024. godini, uz uredno podmirenje svih javnih davanja tijekom petogodišnjeg poslovanja. Upozorava da je kvalifikacija tuženika paušalna i opasna za daljnji razvoj poslovanja, osobito u sektoru građevinarstva koji bilježi rast od polovine 2024. godine, jer da bi se time onemogućilo zakonito zapošljavanje deficitarne radne snage uz ignoriranje mjerodavnog mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Predlaže da Sud po provedenom postupku poništi osporeno tuženikovo rješenje.
3. Rješenjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: 31 Su-369/2025-15 od 6. lipnja 2025., predmet koji je povodom navedene tužbe kod Upravnog suda u Zagrebu zaprimljen pod poslovnim brojem Us I-2086/2025, ustupljen je ovome Sudu, sukladno članku 11. stavku 3. Zakona o sudovima ("Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22, 16/23, 36/24, dalje: Zakon o sudovima).
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Sud je zakazao ročište za raspravu za 11. rujna 2026., na koje stranke nisu pristupile, a kako su uredno pozvane, ročište je održano u njihovom odsustvu.
6. Među strankama u ovome sporu je sporno je li zahtjev tužitelja za izdavanje dozvole za boravak i rad pravilno odbijen.
7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu ovoga upravnog spora te u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
9. Odredbom članka 93. stavka 1. točke 5. Zakona o strancima ("Narodne novine" broj 133/20, 114/22, 151/22, 40/25, 55/26, dalje: Zakon o strancima), na koju se pozvao tuženik, zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad može se odbiti ako je glavna svrha osnivanja ili djelovanja poslodavca odnosno subjekta domaćina olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja.
10. Prema shvaćanju Suda, okolnost da je tužitelj u zadnjih nekoliko godina podnio 485 zahtjeva za izdavanje dozvole za boravak od mu je izdano oko 100 dozvola, sama po sebi nije dovoljna za zaključak da je glavna svrha osnivanja ili djelovanja tužitelja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja, jer kao što navodi tužitelj, tužitelj ne može utjecati na to hoće li ti radnici ostati u radnom odnosu kod njega. Isto tako, ni okolnost da tužitelj uredno posluje i ostvaruje prihod ne pobija navedeni zaključak tuženika, jer takvo poslovanje trgovačkom društvu može služiti kao paravan za olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja u Republiku Hrvatsku, odnosno EGP. Stoga je tuženik trebao provesti izvide i po potrebi druge dokaze kojima bi potpuno utvrdio činjenično stanje, na temelju kojeg bi na dovoljnoj razini izvjesnosti mogao zaključiti je li doista glavna svrha osnivanja ili tužitelja olakšavanje ulaska državljana trećih zemalja.
11. Stoga je, slijedom svega navedenog, na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, 39/26, dalje: Zakon o upravnim sporovima) osporeno rješenje valjalo poništiti i predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
12. Budući da tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, sukladno članku 22. stavku 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 , 51/23) tužiteljica nije u obvezi plaćanja sudske pristojbe.
U Rijeci 23. rujna 2026.
S u d a c
dr. sc. Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena.
Dostaviti:
- tužitelju Dino Pro Logistics j.d.o.o., Zagreb, Mrkšina 52c
- tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, Policijska postaja Sv. Ivan Zelina, Sv. Ivan Zelina, Zagrebačka 30
