Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2444/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Ani Gradišek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja - protutuženika ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćnici Aniti Juretić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ivančević Marinković i Partneri u Splitu, protiv tuženika-protutužitelja J.A.G. DOMUS d.o.o., OIB: 22839042784, zastupan po zz VL, OIB: [osobni identifikacijski broj], sa sjedištem u [adresa], a ovaj po punomoćniku Filipu Ivanu Žuri, odvjetniku u Splitu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tuženika-protutužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, posl.br. Psp- 36/2020 od 24. veljače 2026., dana 23. rujna 2026.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Splitu, posl.br. Psp-36/2020 od 24. veljače 2026.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

„I.Time što je dana 28.02.2020. tuženik J.A.G. DOMUS d.o.o. [adresa], OIB:22839042784, uklonio željeznu rampu prikazanu na Skici vještaka Tomislav Čipčić u predmetu Općinskog suda u Splitu Psp-36/2020, dalje Skica, prikazanu slovima A-B, na dijelu č. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] kao i žičanu ogradu na željeznim stupićima na Skici prikazanu slovima B-C koja predstavlja granicu č. zem. [katastarska čestica] (kat.čest [katastarska čestica]) sa č. zem. [katastarska čestica] (kat.čest zem. [katastarska čestica]) je zametao tužitelja ŠL OIB: [osobni identifikacijski broj] u zadnjem mirnom posjedu pa se nalaže tuženiku da uspostavi radnije posjedovno stanje na način da se nalaže tuženiku da postavi željeznu rampu dijelu č. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] na Skici prikazanu slovima A-B, kao i žičanu ogradu na željeznim stupićima na granici č. zem. [katastarska čestica] (kat.čest zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] sa č. zem. [katastarska čestica] (kat.čest zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] na Skici prikazanu slovima B-C, kao što mu se zabranjuje svako isto ili slično daljnje smetanje posjeda.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.750,00 eura.“

Točkom III. izreke, odbijen je kao neosnovan protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj-protutuženik ŠL tokom rujna 2021.godine zasmetao tuženika-protutužitelja u zadnjem mirnom posjedu k. č. br. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] na način da je potajno postavio žičanu ogradu sa stupovima unutar čestice k. č. br. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i to cijelom dužinom istočnog ruba/granice predmetne k. č. br. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina], pa se nalaže tužitelju-protutuženiku ŠL da uspostavi ranije posjedovno stanje i ukloni postavljenju žičanu ogradu sa k. č. br. [katastarska čestica] (čest. zem. [katastarska čestica]) K. O. [katastarska općina] te mu se zabranjuje svako isto ili slično smetanje posjeda predmetne nekretnine.“

2. Odluku pobija tuženik-protutužitelj (dalje: tuženik) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Predlaže, usvojiti navode žalbe i preinačiti pobijano rješenje na način da odbije tužbeni zahtjev, a prihvati protutužbeni zahtjev, te da obveže tužitelja-protutuženika (dalje: tužitelja) na naknadu troškova postupka tuženiku, uvećanih za troškove žalbenog postupka.

3. Žalba je neosnovana.

4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25 – dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

Sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, kako to pogrešno smatra tuženik, obzirom da odluka nema nikakvih nedostataka ni manjkavosti zbog kojih ovaj sud ne bi mogao ispitati pravilnost i zakonitost iste, dok su razlozi o odlučnim činjenicama jasno određeni te bez proturječja sa stanjem spisa.

5. Prvostupanjski sud svoju odluku temelji na slijedećim činjeničnim utvrđenjima: da je prilikom uviđaja na licu mjesta, tužitelj pokazao kao predmet spora prostor za kojeg tvrdi da je bio zagrađen željeznom rampom te liniju za koju tvrdi da je bila postavljena žičana ograda od zapadne strane u smjeru sjevera; da iz nalaza i mišljenja vještaka za geodeziju i hidrografiju Tomislava Čipčića proizlazi da je sporna rampa bila položena kao na slici između točaka A-B, a žičana ograda na željeznim stupićima između točaka B-C. Rampa (A-B) položena je na kat. čest. zem [katastarska čestica] (u zemljišnoj knjizi upisana kao društveno vlasništvo, a Grad Split kao nositelj prava korištenja), a žičana ograda sa željeznim stupićima predstavlja granicu između kat. čest. zem [katastarska čestica] (čest. zem [katastarska čestica] ) s čest. kat. čest. zem [katastarska čestica] (čestica u vlasništvu tuženika); da je sporna rampa bila postavljena na terenu na nekretnini oznake čest. zem [katastarska čestica] odnosno katastarske oznake [katastarska čestica] u točkama A-B, a željezna ograda sa stupićima u točkama B-C na granici čest. zem [katastarska čestica] ([katastarska čestica]) ; da iz iskaza tužitelja i saslušanih svjedoka UL i JL, proizlazi da je tužitelj prije 70 godina (u dogovoru sa susjedom Š) postavio predmetnu rampu, a prije desetak godina i željeznu ogradu te da je bio u mirnom posjedu tako ograđenog posjeda do smetanja; da su navedeni svjedoci UL (kći) i JL (susjed) svjedočili predmetnom smetanju, kada je uklonjena rampa i nastavljeni radovi bagerom na širenju puta; da je neosnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je utvrđeno da je rampa uklonjena od strane tuženika za potrebe širenja pristupnog puta na nekretninu 9050/2, a navedeno proizlazi i iz policijskog izviješća MUP RH od 17. ožujka 2020. (list 55 u spisu) u kojem je navedeno da su 28. veljače 2020. policijski službenici na terenu postupili po dojavi o parkiranom vozilu reg. oznake [registarska oznaka] na zemljištu dojavitelja i vršenju radova s kojima nije upoznat, a u obavijesnim razgovorima na mjestu događaja utvrđeno je kako radove izvodi tvrtka J.A.G Domus, a zatečena ovlaštena osoba tvrtke je navela kako imaju sve potrebne suglasnosti; da sud nije prihvatio iskaze svjedoka VL, koji je tada bio zz tuženika, a koji je naveo da nije imao saznanja o radovima niti intervenciji policije, no sam njegov iskaz ne utječe na prigovor promašene pasivne legitimacije, istaknut od strane tuženika, jer iz iskaza tužitelja i svjedoka UL i JL, koje iskaze je sud prihvatio kao logične i uvjerljive, proizlazi da je smetanje počinjeno upravo od strane tužene tvrtke koja je na terenu, što je neposredno utvrđeno i zabilježeno, izvodila radove; da sud nije prihvatio niti iskaze svjedoka GL i OL jer isti paušalno navode da rampe nikada nije bilo kada su svojedobno prolazili predmetnim „putem“ prema [adresa], pri tome ne znajući da prolazeći putem dijelom prolaze i preko nekretnine tužitelja, a predmetna rampa nije im priječila prolazak pješice.

6. Temeljem tako utvrđenih relevantnih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da je predmetna rampa bila postavljena na mjestu koje je vještak evidentirao u točkama A- B kao i željezna ograda u točkama B-C koje su bile postavljene kao razgraničenje posjeda tužitelja prema jugu ([adresa]) i prema zapadu (tuženik).

Nadalje, zaključak je prvostupanjskog suda kako nije relevantno u ovom postupku to što je tužitelj rampu odnosno željeznu ogradu postavio na nekretnini koja nije njegovo vlasništvo jer se u parnici radi smetanja posjeda ne donosi odluka o nekom pravu već o faktičnoj vlasti posjednika i činu smetanja, a u ovom postupku je utvrđeno da je tužitelj bio posljednji mirni posjednik do počinjenog smetanja.

Jednako tako, prvostupanjski sud odbija protutužbeni zahtjev, navodeći kako tuženi nije dokazao da je sporna ograda postavljena u ljeto 2021., obzirom je prilikom prodaje nekretnine tuženika, u ožujku 2020., (nekretninu su kupile osobe koje su saslušane kao svjedoci u ovom predmetu, predloženi od strane tuženika) utvrđeno da je sporna ograda postojala, pa pravilno zaključuje prvostupanjski sud da je tuženik prekludiran u traženju posjedovne zaštite.

7. Tuženi osporava pravilnost i zakonitost pobijane odluke, a suština žalbenih navoda svodi se na tvrdnje da predmetna nekretnina predstavlja javnu cestu i put te je isključeno stjecanje posjeda i pružanje posjedovne zaštite na takvom zemljištu; da u odnosu na protutužbeni zahtjev za uklanjanje žičane ograde na željeznim stupićima, koja je na skici vještaka prikazana slovima B-C, navodi da se ograda nalazi na granici između predmetnog puta, čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] u posjedu tuženika, a nasuprot žičane ograde, odijeljena javnim putem nalazi se nekretnina u posjedu tužitelja čest. zem. [katastarska čestica], pa žalitelj navodi kako žičana ograda u konkretnom slučaju ne može biti poseban predmet posjedovanja, nego je sastavni dio predmeta posjedovanja cijele nekretnine tuženika; da tužitelju nedostaje aktivna legitimacija jer nije posjednik nekretnine kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja predstavlja javni put, te u konkretnom slučaju ne može se raditi o smetanju posjeda.

8. Pobijana odluka pravilna je i zakonita, a žalbeni navodi su neosnovani.

9. Prvostupanjska presuda je razumljiva i sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema proturječnosti između izreke i obrazloženja, kao niti stanja spisa i navoda u presudi. Stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalitelj.

10. Prvostupanjski sud je potpuno i jasno utvrdio sve relevantne činjenica i proveo detaljan dokazni postupka, pa se izneseni prigovor u tom pravcu ukazuje neosnovanim. Suprotno tvrdnji žalitelja, sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene , u smislu čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

11.1. Vezano uz žalbeni navod tuženika, valja navesti da pogrešno navodi tuženik kako zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], (kat. čest, [katastarska čestica]) predstavlja javni put u vlasništvu Grada Splita. Naime, uvidom u zk. izvadak za predmetnu čestica utvrđeno je da ista nije upisana kao put, već kao neplodno zemljište u društvenom vlasništvu.

11.2. Žalbeni navodi tuženika, vezano za vlasništvo predmetne nekretnine odnosno činjenice da se žičana ograda nalazi na granici nekretnine tuženika i javnog puta, nisu od značaja za odlučivanje o osnovanosti zahtjeva tužitelja za pružanja posjedovne zaštite. Prema odredbi čl. 441. ZPP raspravljanje o tužbi zbog smetanja posjeda ograničit će se samo na raspravljanje i dokazivanje činjenica posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja, a isključeno je raspravljanje o pravu na posjed, o pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti posjeda ili o zahtjevima za naknadu štete.

U ovom predmetu je utvrđeno iz iskaza saslušanih svjedoka i tužitelja da je tužitelj prije 70-ak godina postavio predmetnu rampu, a prije 10-ak godina žičanu ogradu, da ga nikad nitko nije smetao te je bio u mirnom posjedu tako ograđenog posjeda sve do smetanja, koje je počinio tuženik dana 28. veljače 2020.

Nadalje, vezano uz žalbene navode, kako žičana ograda ne može biti poseban predmet posjedovanja, nego je sastavni dio predmeta posjedovanja cijele nekretnina tuženika, valja navesti slijedeće: u konkretnom slučaju, žičana ograda je razdvajala nekretninu tuženika, od nekretnine koja je upisano kao društveno vlasništvo s pravom korištenja Grada Splita, te je prvostupanjski sud pravilno primjeno čl. 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14- dalje: ZV), jer u posjedovnim parnicama sud se vodi isključivo načelom zaštite zatečenog, mirnog stanja na terenu. Pritom je irelevantno, čije je zemljište na kojem se nalazi ograda, jer to su pitanja za vlasničku parnicu, a ne za posjedovnu.

Navedena ograda je s jedne strane omeđivala nekretninu u posjedu tužitelja, a to znači da je tužitelj vršio faktičnu vlast, posjed nad zemljištem sve do te ograde, tako da rušenjem ograde, tuženik je nasilno i samovlasno primijenio granicu do koje tužitelj uživao svoj posjed.

11.3. S tim u vezi, neosnovan je i žalbeni navod tuženika da tužitelj ne bi bio aktivno legitimiran u ovom postupka, jer da je ogradu postavio na nekretnini koja nije njegovo vlasništvo.

12. Radi toga je pravilno primijenjena odredba čl. 22. st. 1. i 2. ZV, kojom je propisano, da je posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava posjedovnoga stanja kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće, kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

13. Sud pruža ovu zaštitu posjeda u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje posjeda), prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu.

14. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi, da je tužitelji dokazao svoj posljednji mirni posjed na spornom djelu nekretnine, kao i čin smetanja.

15. Odluka o parničnim troškovima pravilna je i zakonita, donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP.

16. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. t. 2. ZPP, odbiti žalbu tuženika i potvrditi pobijano rješenje.

U Zagrebu 23. rujna 2026.

Sudac

Ana Gradišek