Poslovni broj: Us II-128/2026-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Suda Željke Zrilić Ježek, predsjednice vijeća, Borisa Markovića i Blanše Turić, članova vijeća te sudske savjetnice Marte Sraka, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja BV, 204. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Hrvoje Miličević, odvjetnik u Županji, Veliki kraj 51, protiv tuženika Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, Ulica kneza Mislava 11/III, OIB: 60383416394, radi sukoba interesa, na sjednici vijeća održanoj 23. rujna 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje odluke Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa Republike Hrvatske, klasa: UP/I-034-02/25- 01/79, urbroj: 711-02-02/03-2026-17 od 29. travnja 2026.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenom odlukom tuženika utvrđuje se da je tužitelj, podpredsjednik Vlade Republike Hrvatske i ministar poljoprivrede, šumarstva i ribarstva potpisivanjem 27. veljače 2025. Sporazuma sa Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije o premještaju ĐV, rodbinski povezane osobe, temeljem kojeg je s 3. ožujka 2025. raspoređena na radno mjesto viš i savjetnik – specijalist u službi za uredsko poslovanje u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva s koeficijentom za obračun plaće 2,50 te upućivanjem internog zahtjeva glavnom tajništvu Ministarstva povodom koje je imenovana odmah po premještaju s danom 4. ožujka 2020. raspoređena na radno mjesto glavne savjetnice u Kabinetu ministra s koeficijentom za obračun plaće 3,90, počinio povredu članka 7. točke c) Zakona o sprečavanju sukoba interesa ("Narodne novine", 143/21. i 6/24. – dalje: Zakon) za koju povredu mu se izriče novčana sankcija u iznosu od 2.000,00 eura (točka I. i II. izreke) te mu se nalaže uplatiti novčanu sankciju na račun prihoda Državnog proračuna Republike Hrvatske uz upozorenje na izvršenje ako propusti postupiti po naloženoj obvezi (točke III., IV. i V. izreke).
2. Tužitelj je protiv osporene odluke podnio tužbu smatrajući istu nezakonitom zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene
Poslovni broj: Us II-128/2026-…
materijalnog prava. Ističe da je navedena odluka nezakonita obzirom da Povjerenstvo nakon provedenog dokaznog postupka ispravno utvrđuje da ĐV ne predstavlja člana obitelji tužitelja u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona, uslijed čega otpada inicijalna pravna osnova za izricanje sankcije, međutim, tuženik istu tu činjenicu krajnje ekstenzivno i bez ikakvog obrazloženja podvodi pod pojam "interesno povezane osobe" te po toj novoj pravnoj osnovi utvrđuje navodnu povredu tužitelja. Tužitelj postavlja pitanje temeljem kojih dokaza je tuženik nepravilno zaključio da ista osoba predstavlja interesno povezanu osobu te je njezinim zapošljavanjem nastao sukob između privatnog i javnog interesa. Ističe kako Povjerenstvo nije utvrdilo npr. zajedničku imovinu tužitelja i ĐV, nije utvrdio zajedničko poslovanje, nije utvrdilo financijsku povezanost, nije utvrdilo gospodarsku povezanost ili političku, niti je utvrdilo ugovorni odnos i sl., a temeljem čega bi se objektivno mogao opravdati zaključak da se radi o osobi interesno povezanoj s tužiteljem. Naglašava kako je time interesna povezanost u pobijanoj odluci izvedena isključivo iz činjenice udaljenog srodstva, iako je upravo to isto srodstvo tuženik prethodno ocijenio nedostatnim za primjenu zakonske definicije člana obitelji. Tužitelj ističe kako pobijana odluka i dalje ne sadrži utvrđenje postojanja privatnog interesa tužitelja kao temeljnog elementa svakog sukoba interesa, jer Povjerenstvo nije utvrdilo niti jednu okolnost iz koje bi proizlazilo da je tužitelj predmetnim premještajem i rasporedom poboljšao vlastiti, pravni, imovinski, financijski, politički ili drugi osobni položaj. U tom smislu poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III-412/2016 od 3. lipnja 2016. u kojoj odluci Ustavni sud naglašava važnost pravne sigurnosti predvidivosti primjene prava te zabrane proizvoljnog proširenja zakonskih ograničenja i sankcijskih normi. Nastavno, poziva se i na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-III- 673/2018 u kojem predmetu postojanje interesne povezanosti nije bilo izvedeno iz formalnog ili udaljenog osobnog odnosa, nego iz konkretnih poslovnih, financijskih i gospodarskih odnosa, koji su činili stvarnu osnovu za zaključak o postojanju privatnog interesa. Nadalje, tužitelj dostavlja isprave koje nedvojbeno potvrđuju postojanje ustaljene i kontinuirane prakse zapošljavanja i raspoređivanja službenika u Kabinet ministra temeljem premještaja iz drugih državnih tijela i javnih službi kao i njihovo naknadno raspoređivanje na druga radna mjesta unutar Ministarstva nakon prestanka rada u kabinetu Ministra, iz koje dokumentacije je razvidno da su takvi premještaji i rasporedi provođeni neposredno nakon početka mandata tužitelja, i to u odnosu na više osoba, pri čemu su službenici najprije premještani u Ministarstvo, potom raspoređivani na radna mjesta u Kabinetu ministra, a nakon toga i na druga rukovodeća ili stručna radna mjesta unutar Ministarstva. Predmetne isprave potvrđuju da se u odnosu na ĐV ne radi o izoliranom ili iznimnom slučaju visoke razine angažiranosti obveznika, već o ustaljenom načinu postupanja Ministarstva. Nadalje, tužitelj navodi kako Povjerenstvo u obrazloženju koristi pojam "visoke razine angažiranosti obveznika", međutim, navedeni pojam nije zakonska kategorija niti predstavlja zakonom propisani kriterij za utvrđivanje povrede zakona. Ističe kako pobijana odluka u bitnom zamjenjuje zakonske kriterije vlastitom ocjenom o "visokoj angažiranosti" čime se udaljava od zahtjeva zakonitosti i pravne predvidivosti. Tužitelj naglašava kako nije štitio bilo kakav privatni interes, već legitimni interes Kabineta ministra i Ministarstva da na tim radnim mjestima budu zaposlene osobe koje posjeduju odgovarajuće stručno znanje, iskustvo i profesionalne kompetencije. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže usvojiti tužbeni zahtjev i poništiti odluku tuženika od 29. travnja 2026. uz naknadu troška upravnog spora.
Poslovni broj: Us II-128/2026-…
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnovanost tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva te ističe kako ostaje kod svih utvrđenja i pravnih tumačenja iznesenih u obrazloženju osporavane odluke. Navodi da je tuženik u postupku koji je prethodio donošenju osporavane odluke, a kako bi utvrdio rodbinsku povezanost tužitelja i ĐV, pribavio relevantne javne isprave i drugu dokumentaciju temeljem koje je utvrdio postojanje rodbinske povezanosti tužitelja i ĐV, a i sam tužitelj je u svom očitovanju od 25. veljače 2026. izričito potvrdio da su isti zaista rodbinski povezani, odnosno da su rođaci u šestom koljenu pobočne loze, čime je njihova rodbinska povezanost u ovom slučaju nesporna. Tuženik ističe da zakon ne propisuje kriterije po kojima bi se neka osoba smatrala interesno povezanom s obveznikom, pa je tako tuženik prilikom donošenja osporavane odluke posebno cijenio okolnost visoke razine angažiranosti tužitelja u ovom konkretnom slučaju u odnosu na ĐV s obzirom da je tužitelj dosljedno i aktivno poduzimao više radnji kako bi osobu s kojom je rodbinski povezan postavio na relativno visoko rangiranu i odgovornu poziciju glavnog savjetnika u tijelu u kojem je tužitelj čelna osoba te je takvim radnjama koristio položaj ministra u privatnom interesu ĐV kao s tužiteljem povezane osobe. Nadalje, tuženik navodi da se sukob interesa tužitelja u ovom konkretnom slučaju ne promatra kroz prizmu ovlasti koji su mu povjerene kao ministru vezano za zapošljavanje u Ministarstvu poljoprivrede, šumarstva i ribarstva putem premještaja, već kroz prizmu osobe u čiju je korist tužitelj te svoje ovlasti izvršavao. Naime, tužitelj je poduzeo više radnji usmjerenih na zapošljavanje ĐV u Ministarstvu na radno mjesto viši savjetnik – specijalist, a odmah potom (to jest isti dan) i na radno mjesto glavnog savjetnika ministra. Tuženik naglašava da u ovom konkretnom slučaju i s obzirom na okolnosti temeljem kojih je kod tuženika i otvoren predmet protiv tužitelja, nije bilo odlučno utvrditi pravni interes tužitelja za poduzimanjem predmetnih radnji u odnosu na ĐV, niti je isto odlučna činjenica u ovom slučaju, već je tuženik utvrđivao privatni interes imenovane, kao s tužiteljem rodbinski povezane osobe u smislu imovinske koristi sukladno članku 5. stavku 1. točke 8. Zakona, koju je korist ista nedvojbeno ostvarila radnjama tužitelja vezanim za premještaj imenovane u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na radno mjesto višeg savjetnika – specijalista, a potom odmah i rasporedom na radno mjesto glavnog savjetnika ministra, čime se tužitelj našao u situaciji sukoba interesa. Također, tuženik navodi da ako tužitelj nije bio siguran može li poduzimati predmetne radnje u korist ĐV, kao s njim rodbinski povezane osobe, isti je sukladno odredbama Zakona bio dužan o tome zatražiti obrazloženo mišljenje Povjerenstva te time otkloniti svaku sumnju o dopuštenosti svog postupanja sa aspekta zakona, no isti to nije učinio. Tuženik napominje da okolnost da je tužitelj svojim postupanjem u konkretnom slučaju u cijelosti djelovao sukladno svojim ovlastima i postupkom propisanim Zakonom o državnim službenicima, ne znači niti može značiti da prilikom obavljanja radnji u tom postupku isti ne može doći u potencijalni i stvarni sukob interesa. Stoga, nije odlučno je li u konkretnom slučaju tužitelj svoje ministarske ovlasti u vezi predmetnog zapošljavanja ĐV izvršavao sukladno odredbama Zakona o državnim službenicima, već je odlučno u korist koje je osobe te ovlasti izvršavao. Posebno se naglašava kako u ovom konkretnom slučaju nije odlučno je li tužitelj svojim postupanjem za sebe ostvario imovinsku ili neimovinsku korist, niti je to sporno, već je odlučno je li tužitelj obnašanjem javne dužnosti pogodovao ĐV , povezanoj osobi, na način da je imenovana ostvarila korist. Obzirom na sve navedeno tuženik predlaže donijeti presudu kojom se u cijelosti odbija tužbeni zahtjev tužitelja za
Poslovni broj: Us II-128/2026-…
poništenje osporavane odluke, kao i zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
4. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24. i 39/26. – dalje: ZUS) odgovor na tužbu tuženika dostavljen je tužitelju , na koji se isti nije očitovao.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Ocjenjujući zakonitost osporene odluke u granicama tužbenog zahtjeva sukladno članku 47. stavak 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da tuženik pobijanom odlukom nije povrijedio zakon na štetu tužitelja. Suprotno navodima tužbe, tuženik prilikom donošenja osporavane odluke nije počinio bitne povrede pravila postupka, a svoju odluku utemeljio je na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju na koje je pravilno primijenio materijalno pravo.
7. Člankom 5. stavak 1. točke 3. Zakona propisano je da je član obitelji obveznika bračni ili izvanbračni drug obveznika, životni partner ili neformalni životni partner, njegovi srodnici po krivi u uspravnoj lozi, braće i sestre obveznika te posvojitelj, odnosno posvojenik obveznika. Točkom 6. istog članka ovog Zakona propisano je da su povezane osobe, osobe navedene u točki 3. ovog stavka te ostale osobe koje se prema drugim osnovana i okolnostima opravdano mogu smatrati interesno povezanim s obveznikom.
8. Iz priloženog spisa premeta nespornim proizlazi da su tužitelj i ĐV rodbinski povezani, odnosno da su rođaci u šestom koljenu pobočne loze. Dakle, sukladno citiranim odredbama ĐV nesporno nije član obitelji s tužiteljem, ali je isto tako nesporno rodbinski povezana s istim, a koju je tužitelj u konkretnom slučaju postavio na visoko rangiranu i odgovornu poziciju glavnog savjetnika u tijelu u kojem je čelna osoba te je tuženik pravilno zaključio da je takvim radnjama koristio položaj ministra u privatnom interesu ĐV kao s povezanom osobom. Naime, tužitelj je u svojstvu ministra poljoprivrede, šumarstva i ribarstva 27. veljače 2025. potpisao Sporazum sa Središnjom agencijom za financiranje i ugovaranje programa i projekata Europske unije (SAFU) o premještaju ĐV u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na radno mjesto viši savjetnik – specijalist u službi za uredsko poslovanje s danom 3. ožujka 2025. i s koeficijentom za obračun plaće 2,50, da bi odmah bila raspoređena u Kabinet ministra na radno mjesto glavne savjetnice s višim koeficijentom plaće 3,90 s danom 4. ožujka 2025. Opisanim radnjama ĐV, s tužiteljem povezana osoba, nedvojbeno je ostvarila korist vezano uz premještaj u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva na radno mjesto višeg savjetnika specijalista, a odmah potom i rasporedom na radno mjesto glavnog savjetnika ministra.
9. Za svoju odluku tuženik je dao jasne i dostatne razloge, koje prihvaća i ovaj Sud, jer su utemeljeni na pravilnoj ocjeni dokaza provedenih u postupku te na pravilnom tumačenju relevantnih odredaba primijenjenog materijalnog prava. Na drugačiji zaključak ne upućuju niti tužbeni navodi, kojima tužitelj upire na primjenu Zakona o državnim službenicima i na ustaljenu praksu premještaja i rasporeda u odnosu na više osoba, pri čemu su službenici najprije premješteni u ministarstvo, a potom raspoređivani na radna mjesta u Kabinetu ministra, jer u predmetnom slučaju nije odlučno jesu li pravilno ispunjavane ministarske ovlasti u vezi zapošljavanja sukladno odredaba Zakona o državnim službenicima, već je li odlučno da je ĐV ostvarila imovinsku korist radnjama tužitelja vezanim za premještaj u Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva.
Poslovni broj: Us II-128/2026-…
10. Sukladno svemu navedenom, proizlazi da je osporena odluka donesena u granicama zakonom propisanog ovlaštenja tuženika koji je za svoju odluku naveo pravno relevantne razloge obrazložene sukladno odredbi članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21.), radi čega ovaj Sud nije našao osnove istu ocijeniti nezakonitom.
11. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.
12. Zahtjev za naknadu troškova ovog upravnog spora nije osnovan, obzirom da tužitelj nije uspio sa tužbenim zahtjevom u ovom sporu, pa mu sukladno odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu tog troška, radi čega je navedeni zahtjev trebalo odbiti.
U Zagrebu 23. rujna 2026.
Predsjednik vijeća:
Željka Zrilić Ježek, univ. spec.
